DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 31 <-- 31 --> PDF |
B. Vrbek: LIZIMETRIJSKA PEDOLOGIJA KAO METODA ISTRAŽIVANJA KVALITETE PROCJEDNIH . Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 397-407 Slika 6. Veliki poljski lizimetar s vagom Figure 6 Great field lysimeter with balance novitim tlima kao i kamenitim tlima i kod tala gdje druge metode nisu uspješne. Ekstrakcijska metoda je način namakanja uzorka do saturacije, razarajući strukturu tla dodavanjem tekućine. Mjeri se količina tekućine, a konačna analiza obuhvaća i proračun dodane tekućine te anione i katione koji su u njoj otopljeni te analizirani. Svi lizimetri moraju biti građeni od materijala koji ne mogu kontaminirati uzorak. Najčešće su to keramički materijali, laboratorijsko staklo (borosilikatno staklo), poliamid, politetrafluoroethilen (PTFE, tj. teflon), polivinilidenfluorid (PVDF) polipropilen (PP), silikatni pijesak (Derome i dr. 2001). Ako se analize uzoraka otopine tla rade na sadržaj teških kovina, problematični su materijali od kojih su građeni li zimetri. Adsorpcija teških kovina na TEHNIKE IZDVAJANJATEKUĆE FAZE TLA keramičke i aluoksidne može izaz Poljski kapacitet vati probleme (Grossman i dr. 1994). To ovisi i o pH-vrijednostima. Prirodni procesi u tlu mogu donijeti i promjene u kvaliteti lizimetara. Npr. tekućine koje prolaze kroz B-horizont tala mogu uslijed povišenja organske materije, aluminijevih i željeznih hidroksida promijeniti veličinu pora u određenom razdoblju na površini lizimetra. Ovisno o uvjetima gdje su postavljeni lizimetri, uvijek možemo nakon desetak godina očekivati promjene u uzorcima otopine tla. Slika 7. Prikaz tekuće faze tla s različitim lizimetrijskim frakcijama Figure 7 Scema of soil solution fractions in different lyzimeters |