DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 31     <-- 31 -->        PDF

B. Vrbek: LIZIMETRIJSKA PEDOLOGIJA KAO METODA ISTRAŽIVANJA KVALITETE PROCJEDNIH . Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 397-407
Slika 6. Veliki poljski lizimetar s vagom
Figure 6 Great field lysimeter with balance


novitim tlima kao i kamenitim tlima i kod tala gdje
druge metode nisu uspješne. Ekstrakcijska metoda je
način namakanja uzorka do saturacije, razarajući strukturu
tla dodavanjem tekućine. Mjeri se količina tekućine,
a konačna analiza obuhvaća i proračun dodane tekućine
te anione i katione koji su u njoj otopljeni te
analizirani.


Svi lizimetri moraju biti građeni od materijala koji
ne mogu kontaminirati uzorak. Najčešće su to keramički
materijali, laboratorijsko staklo (borosilikatno staklo),
poliamid, politetrafluoroethilen (PTFE, tj. teflon), polivinilidenfluorid
(PVDF) polipropilen (PP), silikatni pijesak
(Derome i dr. 2001). Ako se analize uzoraka
otopine tla rade na sadržaj teških kovina, problematični


su materijali od kojih su građeni li


zimetri. Adsorpcija teških kovina na


TEHNIKE IZDVAJANJATEKUĆE FAZE TLA


keramičke i aluoksidne može izaz


Poljski kapacitet
vati probleme (Grossman i dr.
1994). To ovisi i o pH-vrijednostima.
Prirodni procesi u tlu mogu donijeti
i promjene u kvaliteti lizimetara.
Npr. tekućine koje prolaze
kroz B-horizont tala mogu uslijed
povišenja organske materije, aluminijevih
i željeznih hidroksida promijeniti
veličinu pora u određenom
razdoblju na površini lizimetra.
Ovisno o uvjetima gdje su postavljeni
lizimetri, uvijek možemo nakon
desetak godina očekivati promjene
u uzorcima otopine tla.


Slika 7. Prikaz tekuće faze tla s različitim lizimetrijskim frakcijama
Figure 7 Scema of soil solution fractions in different lyzimeters