DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 49 <-- 49 --> PDF |
D. Grgurević: PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423 Osjećaju se suvremena strujanja u krajobraznom jednu sjajnu ideju. Da li je to Ivan Luka Garanjin, jer graditeljstvu primjerice lijepo provedeni pošljunčani sudeći po njegovom znanju i interesu on bi to mogao putevi ili staze pod tratinom (Strade ghiajose – Viali biti, a nije isključen ni G. Miotto. praticelli) ali se utjecaja klasike teško oslobađa. Kombinira se ugodno i lijepo s korisnim, što je odraz racionalizma u Europi. U donjem dijelu su pokusne i uresne plohe, a u gornjem vinograd i uresne površine. Šetnja vrtom, kasnije parkom Garanjin sigurno je bila vrlo ugodna i edukativna, pogotovo kada je obogaćen starorimskim spomenicima (lapidarij) i drugim sadržajima. Dakle, zaključak je u svakom slučaju da je nacrt II rad osobe s osjećajem za prostor. Točno utvrditi tko je autor, trebalo bi brojne komparativne analize crteža i rukopisa koje u ovom trenutku prelaze naše mogućnosti. Vjerojatno autor nije ni G.Miotto. On je došao 1805. godine u Trogir, kada su braća Garagnin s njim ugovorili rad u vrtu (“giardiniere botanico”) (9), koji je Luka toliko požurivao. Sve to potvrđuje njegov nastanak krajem 18. stoljeća, kada Garagnin kupuje zemljište od Dragozzovih (10) i Luka se vraća u Trogir 1797. godine. Pretpostavljamo da je G. Miotto došao kada je vrt bio isplaniran i uobličen. Otvoreno je dakle pitanje autorstvo projekta. Sudeći po kvaliteti crteža, ipak je to radila nevješta ruka koja je nezgrapno prezentirala Ne zna se točno što je I.L. Garagnin mlađi (1764. – 1784.), brat Dominikov studirao, odnosno diplomirao. H. Morović (11) navodi da je studirao ekonomske znanosti u Veneciji i Milanu, a D. Bužančić: “Bio je čovjek visoke kulture, u prvom redu prirodoslovac i agronom (12). (Sličnog mišljenja je i I. De l l a l e : Trogir – vodič 1936.). U svakom slučaju jedan i drugi fakultet poticajni su za njegov rad. U parku koji je u početku bio vrt (orto) obavljao je brojne pokuse na uzgoju poljoprivrednog bilja. Današnje stanje nekadašnjeg vrta dosta je izmijenjeno. Ovdje nećemo ulaziti u promjene nastale kao posljedice vremena, što je neizbježno, već od zanemarenosti koja se mogla ako ne izbjeći, bar ublažiti. Od nekadašnjih aleja i puteva ostali su samo ostaci koji daju naslutiti njegovu ljepotu. Čak su porušeni i građevni objekti, osim vrtlarove kuće koja je devastirana (ožbukana i zatvorena plastičnim roletama) i konjušnice danas knjižnica i kafić. Mnogi antikni spomenici su odnešeni. Ono što je ostalo danas, a nije se moglo uništiti je južni umjetni humak širine 15 x 10,5 m, visine oko 2 m, na kojemu raste veliki bilobor (Pinus halepensis). Sjeverni brežuljak postoji u nacrtu II pod oznakom G. (Brežuljak za zaštitu) doduše u nešto izmijenjenom stanju. Brežuljci su izvan jednog i drugog nacrta i što je bitno, oni sigurno utječu ne samo na izgled, već dijelom i namjenu vrta. To vrijedi i za brojne antikne skulpture te kao i glorijet u jugozapadnom dijelu, jer kada su one postavljene sigurno je prestao biti pokusni vrt. Vjerojatno je humak izgrađen u vrijeme izgradnje vrta, možda od zemlje nastale prilikom iskopa bunara, dok su rimski spomenici postavljeni postupno kako su nabavljani. Ivana Luku Garagnina imenovala je 1805. godine Vlada za Dalmaciju i Albaniju za prvog konzervatoga ovog područja (14). Unoseći postupno spomenike u vrt gradeći zemljane humke, mijenjajući namjenu i oblik on prelazi u park engleskog vrtnog izraza. Slika .z.„Č»:.;op.Č,..:po»...e„..;. Slika 8. Igralište za balote |