DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 52     <-- 52 -->        PDF

D. Grgurević: PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423
Primjerice, kod osnutka Agrarne akademije u Kaštel
Lukšiću 1789., značajne ustanove za unapređenje
poljoprivrede Radoš Antun Michelli Vitturi je njen
osnivač i predsjednik, a Ivan Luka Garanjin (mlađi)
njen član, osnivač i cenzor (27).


Vjerojatno, vrhunac Garanjinov vrt doseže 1829. godine.
Tada G. Miotto popisuje bilje u vrtu kao i 1828.
godine i dostavlja generalu Weldenu.


U vrtu nalazimo 359 biljnih vrsta i odlika stablašica,
grmova, polugrmova, ruža, sezonskog cvijeća, trajnica,
trava, sukulenta.


Obrada ovog materijala ponajprije je predmet botaničara.
Mi ćemo navesti samo neke stablašice i grmove.
Neke od njih su vjerojatno tada prvi put uzgojane u
našim krajevima. Na temelju pokusa iz 1802. park Garagnin
– Fanfogna možemo smatrati prvim botaničkim
vrtom u Hrvatskoj, starijim od zagrebačkog oko 87
godina. Inače vrt je u katastru (28) 1830. uknjižen na
Dominika Garagnina pod naslovom – orto d’ erbaggi
con frutta (povrtnjak s voćkama).


Godine 1838. umire G. Miotto, a 1841. godine i
Luka Garagnin, a dvije godine kasnije i brat mu Dominik.
Vrt tada preuzima Ante Fanfogna. On 1850.
godine, sklapa ugovor sa Luigi Cambiaghi za rad u
parku (29).


Postoji dio vrlo pedantno vođenih dnevnika vrta s
prihodima i rashodima, popisom radnnika i njihovom
zaradom, u vremenu 1851- 1972. godine. Vjerojatno su
ovi radnici korišteni i za rad na ostalom imanju.


Iz tog vremena je i zahtjevnica za nabavkom sjemena
javora – Acer psedoplatanus, A. platanoides, A. campestre,
A. sacharinum, breza – Betula alba i B. albus,
grabovi Carpinus sp., crni orah. Juglans nigra, Quercus
rubra – crveni hrast, bagrem R. pseudoacacia, razni
borovi Pinus sp., ariš – Larix europaea, tuja Thuja occidentalis,
Populus sp., topole razne itd., vjerojatno za uzgoj
sadnica za kasnije pošumljavanje. Sve nas upućuje
da je i L. Cambiaghi bio školovan vrtlar, odnosno botaničar,
poput njegovog prethodnika G. Miotta. Dnevnici


o radovima u vrtu brižljivo se vode.
Obitelj početkom XX. stoljeća siromaši i daje u najam
čestice zemlje i kućicu (dokumentacija u DAS-u).
U ugovoru iz 1925. godine jedinom dokumentu na hrvatskom
jeziku konte Šime Fanfonja iznajmljuje općini
Trogir dio vrta od 200 m2, kako navodi za rasadnik


stabala, u trajanju od godine dana, koji naknadno produžuju
za još dvije godine. Najviše ih je pogodila vinska
kriza u Dalmaciji, pa su zbog novca počeli prodavati
i dragocjene knjige.


U nastaloj državi SHS, a potom Jugoslaviji, agrarnom
reformom izgubili su mnoge posjede u Dalmaciji.
Što je tada bilo s parkom ne znamo. Sigurno je došlo
do napuštanja botaničkog i pokusnog dijela, moguće
već za Ante Fonfogne – Garagnina.


Međutim, I. Delalle u vodiču iz 1936. godine,
pišući o parku navodi: “Izvan grada ova obitelj ima
krasan perivoj (park) iz konca XVIII vijeka, jedan od
najljepših tipičnih starih parkova u Dalmaciji. Njegov
utemeljitelj Ivan Luka Garagnin, nećak nadbiskupov,
poznati natujalista i agronom. Uveo je svinjogojstvo i
pčelarstvo. Napisao je više rasprava o poljodjelstvu i
bio je duša Georgičkog poljoprivrednog društva u
Kaštelima. Park Garagnin – Fanfogna uređen je po
uzoru rimskih parkova Borghese, Doria, D’ Este. Osim
stotina raznih vrsta palma i tropskog bilja posjeduje
aleje čempresa, ukrašene su rimskim stupovima,
žrtvenicima, sarkofazima, kipovima, zdencima i
česmama. Lijep je reljef Pana ili Silvana. Jedan stari
rimski miljokaz. Na zidovima su umetnuti fragmenti
rimskih nadgrobnih spomenika, ovijeni bršljanom, pa
ovaj kutić naliči muzeju pod otvorenim nebom. U
Divuljama je bio zamišljen jedan park i ogromne
zgrade za gospodarstvo i poljodjelsku akademiju, prvu
u Dalmaciji. Ostala je samo jedna mala zgrada, nalik
hramu u klasicističkom stilu Paladija, i nasadi lovora i
mirte (30).


Ovdje se prvi put spominje perivoj (park), dakle, vrt
je nestao. Ostalo je samo ukrasno bilje, tada oko stotinu
vrsta palmi i tropskih vrsta (što je sumnjivo). Stariji
Trogirani se pak sjećaju da je u njemu stalno bio po
koji vrtlar.


Nakon Drugog svjetskog rata park je društveno
vlasništvo Općine Trogir. U stalnom propadanju je, a
sada praktički totalno zapušten. Tu i tamo obavljaju se
povremene neprostudirane i time štetne intervencije.
Rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj
103/14-1962. g. zaštićen je u svojstvu zaštićenog
objekta prirode kao spomenik prirode – vrtne arhitekture,
ali devastacija nije zaustavljena, danas je stanje
katastrofalno.


LITERATURA


1. 7, 22, 23, Pi p l o v ić , S.: Novi podaci o drevnom perivoju
Garagnin u Trogiru Hortikultura 4/1977. g.
2. Rodoslovno stablo DAS - Split
3. 6, 12, 14, B už a n č ić , D. B.: Počeci zaštite spomenika
i sabiranje umjetnina u Dalmaciji. Prilozi
povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Split 18/1970.
4. 11, Morović, H.: O trogirskoj knjižnici Garagnin
– Fanfogna “Vjesnik biblioteka Hrvatske” 1964.
g. Književni krug Split 1995.
5. Podatke o obitelji Garagnin koristio sam iz knjige
Ekonomsko-politička razmišljanja o Dalmaciji
koju je priredila g-đa D.B. Bužančić, veliki po