DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 54 <-- 54 --> PDF |
ZAŠTITA PRIRODE BJELOPRSI JEŽ (Erinaceus concolor Martin) Od ostalih sisavaca razlikuje se po bodljama koje ima na leđima, bokovima i tjemenu glave. Bodlje su u mužjaka tamnosmeđe boje, a u ženke sivo smeđe boje. Glava (osim tjemena) i trbušna strana obrasli su grubom dlakom crveno smeđe boje, prsa su svjetla. Njuška je produžena poput rila, okrugla mala uha i oči crne su boje. Zbijeno okruglasto tijelo dužine do 30 cm s repom dužine do 5 cm i težine oko 1,5 kg, smješteno je na kratkim nogama. U slučaju opasnosti tijelo savija u klupko i do tada prilegle bodlje uz tijelo pretvore su u bodljikavu kuglu. Opasnost, početak savijanja tijela u klupko Orhidološka istraživanja Republike Hrvatske Jež je noćna životinja, pa dan provodi u uređenom gnijezdu koje je smješteno plitko u šupljinama tla ili pod hrpama granja. Gnijezdo gradi najčešće od lišća, mahovine, i trave. Kako spava i zimski san, na isti način priprema brlog koji je ukopan u zemlji na dubini preko 30 cm. Nakon buđenja u proljeće tijekom ožujka započinje s parenjem. Ženka nosi 5–6 tjedana kada koti 2–5 (10) slijepih mladunaca dužine oko 6 cm, obraslih mekim dlakama. Mladunci su slijepi oko 2 tjedna, sišu 4–5 tjedna, te se osamostale za oko mjesec i pol. U tijeku jedne godine ženke mogu imati dva legla. Prehrana mu se u najvećem dijelu sastoji od insekta, ali i od glista, puževa, žaba, miševa, jaja i mladih ptica, raznih plodova (voće). Životni prostor su mu rubovi šuma, parkovi, vrtovi, polja s grmljem do 1500 m nadmorske visine. Prirodni neprijatelji su mu lisica i duge hladne zime, a u velikom broju stradava od cestovnog prometa. U prirodi može doživjeti preko 6 godina. Jež je zaštićena vrsta u Republici Hrvatskoj. Tekst i fotografija: Krunoslav Arač, dipl. ing. šum. ORHIDEJE (Orchidaceae) ŠUMSKIH STANIŠTA UVOD U proteklih desetak godina (1995–2005) trajala su vlastita botanička istraživanja hrvatskih orhideja na svim relevantnim staništima i u gotovo svim dijelovima Hrvatske. Znatan dio prostora ostao je nedostupan zbog zaostalih eksplozivnih sredstava iz Domovinskog rata, ali, kako pretpostavljam, to nije ni malo značajnije utjecalo na ukupne rezultate kako u kvalitativnom tako i u kvantitativnom pogledu. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 55 <-- 55 --> PDF |
Temeljna istraživačka metoda sastojala se u obilasku dilo njihovo analiziranje i determinacija, odnosno opis i i transektiranju terena, tj. raznovrsnih staništa gdje se prikupljanje svih drugih podataka, ukoliko je riječ o nopojavljuju predstavnici orhideja. Koliko god su u Hrvatvim svojtama za Hrvatsku i za znanost. skoj u posljednjih stotinjak godina provođena razmjerno Ne treba opširno opisivati kako je kretanje planinbrojna i raznolika floristička i fitocenološka istraživanja skim, često stjenovitim i prašumskim područjima za domaćih i stranih botaničara, cijelo područje Hrvatske pješaka naporno, te je radi iscrpnijih podataka i što bonije još u potpunosti botanički istraženo, dapače, ostala ljeg istraživanja nekog područja trebalo ostajati na tesu neistražena još velika područja upravo u našim plani renima po više dana i u više navrata godišnje. Teškoće nama, ali i drugdje. Iz te činjenice proizlazi i spoznaja u pronalaženju predstavlja i činjenica što se neke svojda su ovo bila prva, pionirska sustavna istraživanja te orhideja ne pojavljuju svake godine, već imaju peorhideja u Hrvatskoj, jer su nam do sada bili u manjem riode mirovanja, latencije, koji mogu trajati, dvije, tri broju poznati tek neki predstavnici ove familije višeg ili više godina za redom. bilja, najčešće kao uzgredni nalazi u okviru botaničkih Zahvaljujem g. Roku Čičmiru na svesrdnoj pomoći ili fitocenoloških istraživanja nekog područja, ali i to u terenskom radu. bez poznavanja njihove raširenosti na prostoru Hrvatske. Naravno da je nakon otkrića pojedinih svojti slije STANIŠTA ORHIDEJA U HRVATSKIM ŠUMAMA Orhideje naseljavaju vrlo raznolika šumska staništa u odnosu na fitocenološku pripadnost, gotovo podjednako u listopadnim i četinarskim sastojinama. Orhidejski najznačajnija staništa nalaze se u različitim tipovima bukovih šuma bez obzira radi li se u bukvicima naj 7Zl. Epipactis zz: iz Istre nižih gorskih predjela ili o bukvicima hrvatskih planinskih prostora koji ponegdje završavaju klekovinom. Međutim, šumska staništa s najvećim orhidejskim diversitetom su bukovo-jelove sastojine (Abieto- Fagetum i dr.), različite termofilne asocijacije hrasta medunca, zimzelene šume i šikare te različiti tipovi čistih ili miješanih smrekovih šuma (Picetum croaticum montanum i dr.). Hrvatska miješana šuma hrasta kitnjaka i običnog graba (Querco-Carpinetum croaticum) u nekim predjelima sjeverozapadne Hrvatske te u slavonskom gorju, odlikuje se mjestimično vrlo šarolikim i bogatim orhidejskim populacijama koje broje na tisuće i tisuće primjeraka. Nešto manji broj orhidejskih svojti nalazimo u nizinskim šumama hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino betuli -Quercetum roboris). Svi degradacijski šumski stadiji u submediteranskom i mediteranskom području Hrvatske, od Istre do Konavala, odlikuju se specifičnostima u pogledu nazočnosti orhidejskih svojti i u cijelosti nisu još do danas dovoljno istraženi. Najbogatije populacije nalazimo u rijetkim makijama, nekim vrstama gariga te na kamenjarskim travnjacima na vapnenačkoj podlozi. Iznimno i rjeđe, orhidejske populacije nazočne su u umjetno podignutim nasadima, plantažama američkog borovca (Pinus strobus / i smreke (Picea abies). Pojedinačno ili u manjim skupinama orhideje rastu unutar prorijeđenih ili gustih šumskih sastojina, te ih se radi povećane zasjenjenosti ili suhog šumskog lišća teže otkriva. Nerijetko su orhideje nazočne i na teško prohodnim, nagnutim i kamenim blokovima pregrađenim šumskim površinama, kao, primjerice, u šumama oko Crnog Luga, Kozjeg Vrha, u Čorkovoj uvali, na Bitoraju, oko Brestove Drage, u Bijelim i Samarskim stijenama, na Svilaji i dr. Međutim, prosječno najbrojnije |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Slika 2. Epipactis viridiflora iz G. Vrapča Slika 3. Epipactis helleborine, Kalnik Slika 4. Epipactis brestina iz Istre Slika 5. Goodyera repens, Sungerski lug |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 57 <-- 57 --> PDF |
sastojine orhideja u šumskim staništima nalazimo na onim mjestima gdje ima više svjetla, kao što su šumski rubovi i šumske prosjeke, veće šumske plješine, stari i noviji šumski putovi, tj. njihovi okrajci, i sl. Zbog toga su naše planine i niži gorski šumski predjeli koji su prošarani većim brojem prometnica, bogatiji orhidejama od onih gdje toga nema ili ima znatno manje (Lička Plješivica i dr.). Po bogatstvu orhideja posebno se izdvajaju rubnjaci šumskih putova u Sungerskom lugu (Blechno-Abietetum) koje se povremeno u cijelosti čisti na taj način da se skida dosta širok površinski sloj tla sa svim raslinjem, što periodički uništava velik dio orhidejskih populacija koje s vremenom ipak regeneriraju. Antropogena uvjetovanost nazočna je čak i na malim i uskim šumskim stazama kao značajnim staništima uz koje rastu primjerci orhideja. Razmjerno brojnim primjercima kruščika (Epipactis) česta su staništa šumski rubovi na kojima se nerijetko pojavljuje više ili manje isprekidan pojas grmlja koje zatvara ulaz u šumu. SVOJTE ORHIDEJA ŠUMSKIH STANIŠTA HRVATSKE U ovom radu izdvojene su one orhidejske svojte kojima su šume i njihovi različiti degradacijski stadiji primarna staništa, tj, najveći dio populacije obitava u šumi, a tek iznimno i rijetko određeni primjerci mogu se naći i izvan šumskih staništa. Znanstveno nazivlje uređeno je prema DELFORGE P. 2001: Orchidées D´Europe. Uz znanstvena imena svojti izvedeni su i hrvatski narodni nazivi te kratke napomene o raširenosti, gustoći populacija i najznačajnijim lokalitetima. Svojte su ispisane abecednim redom rodova te abecednim redom svojti unutar pojedinog roda. 1. Cephalanthera damasonium (Miller) Druce, bijela naglavica, raširena, česta 2. Cephalanthera longifolia (L.) Fritsch, dugolisna naglavica, raširena, česta 3. Cephalanthera rubra (L.) L.C.M. Richard, crvena naglavica, raširena, rjeđa 4. Coeloglossum viride (L.) Hartman, zeleni šuplji jezik, raširena, pojedinačna, rijetko u šumi Slika 6. Epipactis sp., neidentificirana svojta iz Ličke Plješivice Slika 7. Epipactis sp., neidentificirana svojta s Risnjaka |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 58 <-- 58 --> PDF |
. Corallorrhiza trifida Chátelain, koraljuša, raširena, pojedinačna, rijetko u skupinama, Velebit 6. Cypripedium calceolus L., gospina papučica, lokalna i rijetka, Plitvičjka jezera, Velebit 7. Dactylorhiza maculata (L.) Soö, pjegavi kaćunak, raširena, razmjerno raširena i česta 8. Dactylorhiza romana (Sebastiani) Soö, romanski kaćunak, rijetka, lokalna, Pelješac 9. Dactylorhiza saccifera (Brongniart) Soö, debeloostrugasti kaćunak, pojedinačna, rijetka, lokalna, G. Kotar . Epipactis atrorubens (Hoffmann ex Bernhardt) Besser, purpurna kruščika, razmjerno raširena i mjestimice brojna 11. Epipactis brestina Kranjčev R. sp. nova, nom. prov., brestova istarska kruščika, lokalna i rijetka, Istra 12. Epipactis greuteri H. Baumann & Künkele, Grojterova kruščika, lokalna i rijetka, G. Kotar 13. Epipactis helleborine (L.) Krantz, širokolisna kruščika, raširena i česta, Medvednioca i dr. 14. Epipactis helleborine subsp. minor (L.) Krantz, mala širokolisna kruščika, lokalno česta, Medvednica . Epipactis istriana Kranjčev R., sp. nova, nom. prov., istarska kruščika, lokalna i rijetka, Istra 16. Epipactis latina B. Baumann & H. Baumann, lacijska kruščika, lokalna i rijetka, G. Kotar 17. Epipactis leptochila (Godfery) Godfery, uskolisna kruščika, razmjerno raširena i pojedinačna do lokalno česta 18. Epipactis luteoviridis Kranjčev R., sp. nova, nom. prov., zeleno žuta kruščika, lokalna i rijetka, Istra 19. Epipactis aff. meridionalis H. Baumann & R. Lorenz, južna kruščika, lokalna i rijetka, G. Kotar . Epipactis microphylla (Ehrhardt) Swartz, sitnolisna kruščika, lokalno veoma česta, Medvednica, Lošinj i dr. 21. Epipactis muelleri Godfery, Melerova kruščika, lokalno rijetka 22. Epipactis neglecta (H. Kümpel) H. Kümpel, zaboravljena kruščika, lokalna i rijetka 23. Epipactis palustris (L.) Krantz, močvarna kruščika, lokalno česta, Lapačko polje i dr. 24. Epipactis aff. peitzii H. Neumann & Wucherpfennig, Pejcova kruščika, Medvednica . Epipactis pontica Taubenheim, pontijska kruščika, lokalna i rijetka, G. Kotar 26. Epipactis pseudopurpurata Mered´a fil., lažna purpurna kruščika, lokalna i rijetka 27. Epipactis rivularis Kranjčev R. sp. nova, nom. prov., potočna kruščika 28. Epipactis viridiflora Hoffmann ex Krocker, purpurna kruščika, razmjerno raširena i lokalno česta, Medvednica, Kalnik, Ivanščica i dr. 29. Epipactis voethi Robatsch, Vetova kruščika, lokalna i rijetka, Medvednica i dr. 30. Epipactis zagrabiensis, sp. nova, zagrebačka kruščika, lokalna, česta, Medvednica 31. Epipogium aphyllum Swartz, bezliska, veoma lokalna i rijetka, Medvednica 32. Goodyera repens (L.) R. Brown, oštropeludka, lokano česta, Sungerski lug i dr. 33. Limodorum abortivum (L.) Swartz, ljubičasti šiljorep, raširena, pojedinačna, od Istre do Konavala, kontinentalna Hrvatska, otoci 34. Listera cordata (L.) R. Brown, srcoliki čopotac, lokalna i rijetka, Velebit i dr. 35. Listera ovata (L.) R. Brown, jajasti čopotac, raširena i česta 36. Neottia nidus avis (L.)L.C.M. Richard, kokoška, raširena i česta 37. Ophrys archipelagi Gölz & H.R. Reinhard, arhipelaška dalmatinska kokica, lokalna i razmjerno rijetka, o. Korčula 38. Ophrys bertolonii Moretti, Bertolonijeva kokica, lokalno česta, od Istre do Konavala, otoci 39. Ophrys classica subsp. lastobona Kranjčev R., subsp. nova, nom. prov., lastovska kokica, lokalno česta na otocima, Lastovo, Korčula 40. Ophrys flavicans Visiani, žućkasta dalmatinska kokica, lokalno česta, srednja Dalmacija 41. Ophrys dinarica R. Kranjčev & P. Delforge, dinarska kokica, lokalno brojna, od izvorišta Zrmanje do Sinja. 42. Ophrys insectifera L., kokica mušica, raširena i lokalno česta, Plitvička jezera, Istra i dr. 43. Ophrys lacaitae Lojacono, Lakaitova viška kokica, lokalno česta, otok Vis 44. Ophrys marmorata G. Foelsche & W. Foelsche, mramorirana kokica, lokalna i rijeka, otok Vis 45. Ophrys montenegrina, crnogorska kokica, lokalna i rijetka u j . Dalmaciji 46. Ophrys pseudohittitica Kranjčev R., sp. nova, nom. prov., lažna hititska kokica, lokalna i rijetka u j . Dalmaciji 47. Ophrys quarneri Heller, kvarnerska kokica, lokalna i rijetka, Istra (Valtura) 48. Orchis anthropophora (L.) Allioni, bezostruška, razmjerno česta u Dalmaciji |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 59 <-- 59 --> PDF |
49. Orchis papilionacea L., leptirasti kaćun, lokalno česta, južna Istra i dr. 50. Orchis pauciflora Tenore, malocvjetni kaćun, raširena i česta u primorskom pojasu i na otocima 51. Orchis provincialis Balbis ex Lamarck & DC., finobodljasti kaćun, lokalna i rijetka, o. Krk, Zadvarje 52. Orchis purpurea Hudson, purpurni kaćun, raširena, razmjerno česta 53. Orchis quadripunctata Cyrillo ex Tenore, četverotočkasti kaćun, razmjerno česta i raširena u primorskom pojasu i na otocima 54. Orchis simia Lamarck, majmunov kaćun, pojedinačna, razmjerno raširena 55. Orchis spitzelii Sauter ex W. Dj. Koch, Špicelijev kaćun, lokalna i rijetka 56. Platanthera bifolia (L.) L.C.M. Richard, mirisni dvolist, raširena i česta 57. Platanthera chlorantha (Custer) Reichenbach, zelenkasti dvolist, lokalna i rijetka, Učka, Kalnik i dr. 58. Serapias bergonii E.G. Camus (pro hybr.), Bergonova kukavica, lokalna i rijetka, Pelješac i dr. 59. Serapias istriaca M. L. Perko, istarska kukavica, lokalno česta, rt Kamenjak u Istri 60. Serapias parviflora Parlatore, sitnocvjetna kukavica, razmjerno česta u primorskom pojasu i na otocima RASPRAVA I ZAKLJUČCI Od 150 do danas utvrđenih svojti orhideja u Hrvatskoj, njih 60 ima staništa u šumskim područjima Hrvatske, odnosno u raznolikim degradacijskim šumskim oblicima. Od 60 istaknutih svojti tek 33 su tipične šumske svojte koje se pojavljuju isključivo u šumskim biotopima. Sve ostale imaju staništa u submediteranskim i mediteranskim rijetkim makijama, raznim vrstama gariga s prijelazima na ogoljele ravnjačke površine mediteranskih i submediteranskih kamenjara te raznolikih ruderalnih zajednica. Najveći broj šumskih svojti odnosi se na rod Epipactis koji je donedavno u Hrvatskoj bio poznat tek s nekoliko najpoznatijih svojti, te je dvadesetak do danas zabilježenih svojti u Hrvatskoj tek veći dio od onih svojti koje se očekuju na tim staništima u budućim istraživanjima. To se posebno odnosi na velika planinska područja Gorskog kotara, Velebita, Svilaje, Biokova te nekolicine hrvatskih jadranskih otoka. Osobito su značajne naznake noviteta u rodu Epipactis na planini Svilaji, jedinstvenoj po mnogo čemu u cijeloj Dalmaciji i Hrvatskoj (Epipactis placentina) i nekolicina drugih. Unutar svojti roda Epipactis u najnovije vrijeme opisano je pod provizornim nazivima šest hrvatskih endema, šest novih svojti za znanost. Njihova objava uslijedit će nakon prikupljenih novih podataka te cjelovitog upoznavanja njihovih areala. Od ostalih svojti u ovom popisu nazočna su još tri hrvatska endema (Ophrys dinarica, Serapias istriaca, Ophrys flavicans) te nekoliko subendema. Nalaženje razmjerno velikog broja svojti u šumskim staništima Hrvatske već je do sada u značajnoj mjeri promijenilo uobičajenu, laičku i ničim argumentiranu sliku o navodnoj ugroženosti mnogih biljnih vrsta u šumskim biotopima zbog raznih utjecaja čovjeka pa tako i ugroženosti svojti orhideja. Primjer planine Med vednice u neposrednoj blizini Zagreba s razmjerno velikim i donedavno potpuno nepoznatim brojem svojti u rodu Epipactis, to najbolje potvrđuje. To je ujedno i potvrda stajalištu kako uobičajeni i na znanosti utemeljeni utjecaji čovjeka na šumske ekosustave u Hrvatskoj imaju za posljedicu stvaranje povoljnih ekoloških uvjeta za pojavu i održavanje mnogih orhidejskih svojti. Dosadašnja istraživanja orhidejskih svojti šumskih biotopa Hrvatske nedvojbeno su pokazala kako na tim staništima obitava razmjerno velik broj svojti, među kojima nalazimo i takve s vrlo velikim populacijama koje broje tisuće i tisuće primjeraka, kao i takve koje su hrvatski endemi. Ta činjenica na određeni način govori o još uvijek povoljnom ekološkom statusu hrvatskih šumskih ekosustava, napose onih u planinskim područjima. Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. |