DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 55 <-- 55 --> PDF |
Temeljna istraživačka metoda sastojala se u obilasku dilo njihovo analiziranje i determinacija, odnosno opis i i transektiranju terena, tj. raznovrsnih staništa gdje se prikupljanje svih drugih podataka, ukoliko je riječ o nopojavljuju predstavnici orhideja. Koliko god su u Hrvatvim svojtama za Hrvatsku i za znanost. skoj u posljednjih stotinjak godina provođena razmjerno Ne treba opširno opisivati kako je kretanje planinbrojna i raznolika floristička i fitocenološka istraživanja skim, često stjenovitim i prašumskim područjima za domaćih i stranih botaničara, cijelo područje Hrvatske pješaka naporno, te je radi iscrpnijih podataka i što bonije još u potpunosti botanički istraženo, dapače, ostala ljeg istraživanja nekog područja trebalo ostajati na tesu neistražena još velika područja upravo u našim plani renima po više dana i u više navrata godišnje. Teškoće nama, ali i drugdje. Iz te činjenice proizlazi i spoznaja u pronalaženju predstavlja i činjenica što se neke svojda su ovo bila prva, pionirska sustavna istraživanja te orhideja ne pojavljuju svake godine, već imaju peorhideja u Hrvatskoj, jer su nam do sada bili u manjem riode mirovanja, latencije, koji mogu trajati, dvije, tri broju poznati tek neki predstavnici ove familije višeg ili više godina za redom. bilja, najčešće kao uzgredni nalazi u okviru botaničkih Zahvaljujem g. Roku Čičmiru na svesrdnoj pomoći ili fitocenoloških istraživanja nekog područja, ali i to u terenskom radu. bez poznavanja njihove raširenosti na prostoru Hrvatske. Naravno da je nakon otkrića pojedinih svojti slije STANIŠTA ORHIDEJA U HRVATSKIM ŠUMAMA Orhideje naseljavaju vrlo raznolika šumska staništa u odnosu na fitocenološku pripadnost, gotovo podjednako u listopadnim i četinarskim sastojinama. Orhidejski najznačajnija staništa nalaze se u različitim tipovima bukovih šuma bez obzira radi li se u bukvicima naj 7Zl. Epipactis zz: iz Istre nižih gorskih predjela ili o bukvicima hrvatskih planinskih prostora koji ponegdje završavaju klekovinom. Međutim, šumska staništa s najvećim orhidejskim diversitetom su bukovo-jelove sastojine (Abieto- Fagetum i dr.), različite termofilne asocijacije hrasta medunca, zimzelene šume i šikare te različiti tipovi čistih ili miješanih smrekovih šuma (Picetum croaticum montanum i dr.). Hrvatska miješana šuma hrasta kitnjaka i običnog graba (Querco-Carpinetum croaticum) u nekim predjelima sjeverozapadne Hrvatske te u slavonskom gorju, odlikuje se mjestimično vrlo šarolikim i bogatim orhidejskim populacijama koje broje na tisuće i tisuće primjeraka. Nešto manji broj orhidejskih svojti nalazimo u nizinskim šumama hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino betuli -Quercetum roboris). Svi degradacijski šumski stadiji u submediteranskom i mediteranskom području Hrvatske, od Istre do Konavala, odlikuju se specifičnostima u pogledu nazočnosti orhidejskih svojti i u cijelosti nisu još do danas dovoljno istraženi. Najbogatije populacije nalazimo u rijetkim makijama, nekim vrstama gariga te na kamenjarskim travnjacima na vapnenačkoj podlozi. Iznimno i rjeđe, orhidejske populacije nazočne su u umjetno podignutim nasadima, plantažama američkog borovca (Pinus strobus / i smreke (Picea abies). Pojedinačno ili u manjim skupinama orhideje rastu unutar prorijeđenih ili gustih šumskih sastojina, te ih se radi povećane zasjenjenosti ili suhog šumskog lišća teže otkriva. Nerijetko su orhideje nazočne i na teško prohodnim, nagnutim i kamenim blokovima pregrađenim šumskim površinama, kao, primjerice, u šumama oko Crnog Luga, Kozjeg Vrha, u Čorkovoj uvali, na Bitoraju, oko Brestove Drage, u Bijelim i Samarskim stijenama, na Svilaji i dr. Međutim, prosječno najbrojnije |