DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 79 <-- 79 --> PDF |
Kao što je već spomenuto prvo pošumljavanje sadnjom i sjetvom, zajedno s izgradnjom suhozida na Kalvariji – manjem brežuljku unutar Nehaja na približnoj površini od 24 rala započelo je 1874. godine. Za te radove Gradske vlasti su osigurale potrebna sredstva. U svrhu zaštite pošumljenih površina na Nehaju izdalo je Gradsko zastupstvo 1877. god. zabranu prema kojoj (cit.): ... “Nitko bez dozvole ne smi prelaziti ogradu”. U potrazi za dokumentacijom vezanom za povijest krškog šumarstva, i to a prvom redu Kr. nadzorništva za pošumljenje primorskoga krasa u Senju pronašao sam u Hrvatskom državnom arhivu više spisa o jednom slučaju kršenja zabrane ulaska na pošumljene površine Nehaja i njegove egzaktne primjene.2 Naime, kavanar Josip Corteze je 1879. god. (cit.): ...”Ne pazeći na puteve i usjeve poprieko preko usjevah gazio, što je ustvrdio Gradski bilježnik Geržanić pozivajući se i na druge doseće očevidce.” Evo što je Gradski načelnik Senja u obračanju Visokom kraljevskom hrvatskoslavonsko- dalmatinskom vladnom odjelu za unutarnje poslove u Zagrebu zbog utoka (žalbe) kavanara Josipa Corteze (cit.): … “Proti odluke glede prekršaja neovlaštenog prelaza u šumsku ogradu” pisao (cit.): ... ”Josip Corteze prizvan pred Gradsko satničtvo očitava se u priležećem zapisniku da za zabranu znao nije, dalje opravdanje njegovo da nije u ogradi bio, nema temelja iz razloga tog što je tvrdja “Nehaj” baš u sredini šumske ograde te je nemoguće do iste doći i opet vratiti se, izim po zraku, a da se preko zida nepredje i usjeve negazi. Na temelju vlastita priznanja da je tvrdju “Nehaj” pregledao, te odatle niz brdo kući otišao, osudjen je isti osudom poglavarstva od 13. svibnja t.g. broj 1170 na najmanji iznos globe od pet forinti ili zamjenom zatvora od jednog dana.” Nakon primljene osude Josip Corteze je uložio utok u kojem priznaje svoje djelo, ali osporava njegovu valjanost zbog dvo jbenog datuma početka primjene. Gradsko poglavarstvo odbija njegov utok i cijeli slučaj upućuje Visokoj kraljevskoj zemaljskoj vladi u Zagrebu na potvrdu. U brzom odgovoru Zemaljska vlada odbacuje utok Josipa Corteze i u cijelosti potvrđuje osudu Gradskog poglavarstva s obrazlozenjem (cit.) ... ”Što se tiće prigovorah utjecatelja proti obnarodovenju te zabrane, primjećuje se, da se na tamnošnjem spisu br. 950 ex 1877., na samoj naredbi, potvrđeno nalazi, da je ista prethodno proglašena, u očigled koje okolnosti nemože je uvažiti izvinjavanja utjecateljeva, da tobože nije znao za upitnu zabranu. Isto tako nemože se uvažiti prigovor utjecateljev, da nije konstatirano, da bi on bio počinio kakav kvar u ogradi, jerbo je kazan globe opravdana već tim, što je utjecatelj prekršio poglavarstvenu zabranu glede zalaska u ogradu.” Ovaj, naoko banalni primjer brige o pošumljavanju Nehaja, te poštivanja i striktne primjene lokalnih propisa ilustrativni je primjer tadašnje svijesti Gradske vlasti u Senju i Visoke Zemaljske vlade u Zagrebu o potrebi čuvanja gradskih zelenih površina, ali u krajnjoj konzekvenci i o funkcioniranju pravne države na svim razinama. Zabrana iz davne 1879. god. mogla bi poslužiti kao dobra osnova za pronalaženje bolje i kompleksnije sadašnje zaštite Nehaja. Vice Ivančević IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA EKSKURZIJA HŠD-a – OGRANAK ZAGREB U UPRAVE ŠUMA GOSPIĆ I SENJ Ideja o izletu na područje Uprave šuma Gospić i Senj oduševila je članove našeg Ogranka, uvijek spremne za pohode u goste šumama i našim šumarskim kolegama. Nakon svladavanja svih pripremnih radnji dani 8. i 9. lipnja bili su idealan termin, iako nam par dana prije polaska vremenska prognoza nije baš išla na ruku, no zbog takvih sitnica se ne odustaje. lippnj h autobu autobuautobus ss Šumarskog fakul- Dakle, 8 88. .. lipnja aa u uu 6.3 6.36.30 00 teta krenuoje isispred zgrade HŠD-a na Trgu Mažurani ća sa 42 izletnika (odličnog raspoloženja), pod komandom vođe puta prof. dr. Milana Glavaša. Nakon kratkog zadržavanja na autoputu, stigli smo u Gospić nešto prije 10 h i sastali se s našim domaćinima ispred restorana “Maki”, gdje su nas pozdravili upravitelji gospićke Podružnice dipl. ing. Damir Čanić i upravitelj Podružnice Senj dipl. ing. Jurica To m l j an o vi ć te članovi Ogranka Gospić dipl. ing. Ivan Matasin, predsjednik i mr. sc. Mandica D as o v i ć dipl. ing., i |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 80 <-- 80 --> PDF |
naši prijatelji dipl. ing. Karlo Po s a v e c i dipl. ing. Mate Šaban. Nakon doručka u ime domaćina pozdravio nas je predsjednik Ogranka Gospić gospodin Ivan Matas i n , a detaljne informacije o radu Podružnice, površini, prirastu, etatu, problematici vezanoj za minirana područja isušenje jelovih šuma te planovima za iduće razdoblje, iznijela nam je mr. sc. Mandica Dasović. Slika 1. Mr. dipl. ing. Mandica Dasović upoznaje sudionike izleta s radom podružnice Gospić U ime Ogranka Zagreb domaćine je pozdravio naš vođa puta, dopredsjednik Ogranka prof. dr. Milan G l a v aš , koji je zamijenio spriječenog predsjednika dipl. ing. Herberta K r a ut h a c k e r a . Zatim smo po predviđenom programu posjetili Muzej Like u Gospiću, gdje nas je sa sadržajem Muzeja upoznala upraviteljica prof. Biserka Ve i ć , koja se unatoč bolesti odazvala i upoznala nas s eksponatima vezanim za povijest Like, na čemu joj se srdačno zahvaljujemo. U Muzeju smo imali prilike vidjeti i izložbu slikara Mladena Veže iz Brista kod Makarske. Sljedio je posjet rodnoj kući “oca domovine” Ante Starčevića u Velikom Žitniku, nedaleko Gospića, malom selu smještenom između rječice Otešice, pritoke Slika 2. Veliki Žitnik – dvorište i rodna kuća “Oca domovine” Ante Starčević Slika 3. Soba u kući Ante Starčevića Like i sada već velikih stabala plantaže Žitnik, koju su gospićki šumari podigli 60-ih godina prošloga stoljeća. Kuća je restaurirana u prvobitnim gabaritima, smještena u prekrasnoj prirodi između nekoliko kuća koje čine ovo malo selo, gdje je svoje djetinjstvo proveo taj veliki čovjek. Rodna kuća Nikole Tesle nalazi se tek nekoliko km zračne linije dalje u selu Smiljanu. Mala crkvica i obnovljena kuća gdje se rodio slavni izumitelj, konstruktor i vizionar Nikola Tesla te proveo dane djetinjstva i prvog školovanja, nalazi se u slikovitom okružju podno brda Bogdanića i potoka Bogdanice. Tu je Tesla kao dječak radio svoje prve pokuse i formirao svoj genijalni duh, koji je čovječanstvu poklonio mnoštvo izuma i ideja koje su ostvarene tek mnogo godina nakon njegove smrti. Nakon još jednog posjeta gradu Gospiću radi razgledavanja, uputili smo se na Jadovno, malo selo 10-ak km udaljeno od Gospića, gdje se nalazi šumarska kuća Šumarije Gospić. Kuća je smještena na samom početku velikih kompleksa prebornih šuma Srednjeg Velebita – na malom zaravanku uz cestu koja je upravo taj dan počela dobivati prve metre asfalta. Tu smo imali ponovno susret sa domaćinima. Razgovoru nije bilo kraja, Karlo, Mate, Iva, Jure i mnogi drugi dragi prijatelji pomiješali su se s izletnicima u druženju nakon ručka u ličkom stilu. Društvu su se na |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 81 <-- 81 --> PDF |
Č 4. Prof. Biserka Velić i ing. I. Matasin na pragu rodne kuće Nikole Tesle Jadovnom pridružili i predsjednik ŠD Hrvatske Akademik Slavko Matić i tajnik HŠD-a, dipl. ing. Hranislav J a k o v a c . Tamburaški zbor u sastavu ličko-slavonskih šumara, zaposlenika gospićke Podružnice predstavili su široki repertoar pjesama uz dobru podršku svih sudionika. Predviđeno vrijeme je nažalost brzo prošlo i pod strogom kontrolom vođe puta uputili smo se prema Krasnu, ali smo zbog lošeg vremena morali izostaviti predviđeni put kroz Štirovaču, već smo autoputom preko Otočca stigli u Krasno u predviđeno vrijeme i smjestili se u ugodnom prenoćištu Šumarije Krasno, gdje nas je dočekao upravitelj Podružnice Senj dipl. ing. Jurica Tomljanović. Posjet Krasnu koje se nalazi u srcu naše najljepše planine Velebit, s najstarijom šumarijom u Hrvatskoj (1765. g.) predstavlja pravi odabir za ovakvu ekskurziju. Planina dugačka 145 km, široka do 30 km, sa svim svojim raznolikostima biljnog i životinjskog svijeta ne može ostaviti ravnodušnim nijednog posjetitelja. Drugi dan izleta obilovao je bogatim programom, čiju je organizaciju naš vođa puta dotjerao do savršenstva. Odmah poslije doručka posjetili smo pilane u Krasnu: pilanu obitelji Katalinić i pilanu Kula Promet. Slika 5. Krasno – Pilana Katalinić U obadvije pilane vidjeli smo solidnu obradu piljene građe i dobru opskrbljenost kvalitetnom pilanskom sirovinom. U razgovoru s vlasnicima saznali smo da se za sada još uspješno nose s problematikom koja trenutno vlada na tržištu. Posjetili smo staru crkvu Sv. Antuna, čija je unutrašnjost oslikana likovima u kojima mještani prepoznaju svoje suseljane. Za vrijeme crkvenih svečanosti narod se okupljao ispred crkve u sjeni starog brijesta impozantnih dimenzija i starosti. Sigurno spada u nekoliko Slika 6. Poprsje Akademika Milana Anića na ulazu O.Š. koja nosi njegovo ime |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 82 <-- 82 --> PDF |
najvećih primjeraka kod nas i u ovom dijelu Europe koji su preostali nakon bolesti koja je brijest poharala prošlom stoljeću pa ga zbog toga treba izmjeriti, obilježiti i zaštititi. Zatim smo posjetili Osnovnu školu koja nosi ime Akademika Milana Anića, gdje smo položili buket poljskog cvijeća (kojega je u ranim jutarnjim satima ubrao profesor Glavaš) na podnožje njegovog poprsja koje se nalazi na ulazu u školu. Učenica Ines Anić, rođakinja pokojnog Akademika, upoznala nas je s poviješću škole od njenog osnivanja 1836. g. do danas. Cvijeće smo položili i na grob šumara i graditelja Juraja Sabolića, koji je bio upravitelj krasnarske Šumarije sve do svoje tragične smrti 1955. g. i koji je jedini od mnogobrojnih šumara sahranjen na ovom seoskom groblju, a čiji grob održavaju članovi HŠD-a. Posjet Šumarskom muzeju dan prije službenog otvorenja posvećena je posebna pozornost. Mnogo vrijednih i interesantnih izložaka vezanih za šumarsku djelatnost prikazuju razvoj šumarstva ovog kraja i šire. Mnogobrojne fotografije, dokumentacija, alati, lovačka zbirka i dr. predstavljaju vrijedni muzejski materijal koji će se u idućem razdoblju još više obogatiti. Vrijedi pohvaliti ideju i trud svih onih koji su doprinijeli da se upravo tu u Krasnu, simbolu našeg šumarstva uspostavi ovakav spomen našim prethodnicima šumarima i njihovu dijelu. Slijedio je posjet upravi NP Sjeverni Velebit, gdje je za nas priređen bogat program s opširnim predavanjem o znamenitostima Velebita, posebno iznenađenje bio je kulturno-zabavni program u organizaciji društva “Čuvarice ognjišta”. Izvedbom izvornih krasnarskih pjesama i kola te prikazom starinskog prela, izazvale su pljesak posjetitelja. Na poziv profesora Glavaša, posjetili smo njegovu kuću u Krasnu u blizini koje je na velikim kompleksu državne šume, po ideji profesora, započeto uređivanje budućeg parka. Tu će mještani Krasna, a osobito djeca, moći provoditi svoje slobodno vrijeme, a jednog će dana “Glavašev park”, kako ga već zovu, moći poslužiti i u edukativne svrhe. Za vrijeme ručka u objektu šumarije pozdravio nas je predsjednik Ogranka Senj dipl. ing. Dalibor Tomljanović, a mi smo se zahvalili na gostoprimstvu koje su nam pružili unatoč njihovim obvezama oko otvorenja muzeja. Pri povratku autobus se zaustavio pred siranom Krasno, gdje su se izletnici opskrbili raznim vrstama kvalitetnog sira. Na izlazu iz Krasna skrenuli smo prema Svetištu Majke Božje od Krasna, odakle se pruža prekrasan pogled na Sjeverni Velebit i velik dio Like sve do Gackog polja i Vrhovina. Tu smo zatekli neumornog velečasnog Komušanca pri izvođenju radova na kompleksu Svetišta. Zapalili smo svijeće u crkvi Majke Božje i uputili se prema Kuterevu. Ovo malo ličko selo od davnina je poznato po izradi stolica, tambura, bačava i ostalih proizvoda od drveta, a st u novije vrijeme još više po utočištu za medvjeđu mladunčad koja je stjecajem okolnosti ostala bez majke. Posjetili smo drvnu djelatnost obitelji Burić i Rožman s bogatim izborom drvenih proizvoda, gdje su mnogi od izletnika kupili po neku uspomenu, a moj kolega Mlinac kupio je jasenovo kosište, koje u, će a ga po ;;rr Slika 7. Majstor Rožman i ing. Krpan – priprema proizvoda za tržište Sjeverne Dalmacije mišljenju kolega, sigurno “izdurati”. U prihvatilištu za medvjediće mlada volonterka Maja Burazer iz Zagreba s velikim je entuzijazmom i znanjem objasnila svrhu ovog azila, kao i problematiku i planove za iduće razdoblje. Oduševila nas je njezina elokventnost, ekološka zrelost i nesebična volja s kojom obavlja ovaj zahtjevni posao. Točno u 18 h vođa puta profesor Glavaš označio je “kraj svog mandata”. Njega su čekali drugi zadaci, a mi smo krenuli autoputom preko Otočca za Zagreb. Naš vozač Marijan i autobus Šumarskog Fakulteta funkcionirali su neprikosnoveno. Svim onima koji su omogućili i pomogli ovu, po mišljenju sudionika vrlo kvalitetnu ekskurziju, srdačno zahvaljujemo. Frane Grospić |