DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 82 <-- 82 --> PDF |
najvećih primjeraka kod nas i u ovom dijelu Europe koji su preostali nakon bolesti koja je brijest poharala prošlom stoljeću pa ga zbog toga treba izmjeriti, obilježiti i zaštititi. Zatim smo posjetili Osnovnu školu koja nosi ime Akademika Milana Anića, gdje smo položili buket poljskog cvijeća (kojega je u ranim jutarnjim satima ubrao profesor Glavaš) na podnožje njegovog poprsja koje se nalazi na ulazu u školu. Učenica Ines Anić, rođakinja pokojnog Akademika, upoznala nas je s poviješću škole od njenog osnivanja 1836. g. do danas. Cvijeće smo položili i na grob šumara i graditelja Juraja Sabolića, koji je bio upravitelj krasnarske Šumarije sve do svoje tragične smrti 1955. g. i koji je jedini od mnogobrojnih šumara sahranjen na ovom seoskom groblju, a čiji grob održavaju članovi HŠD-a. Posjet Šumarskom muzeju dan prije službenog otvorenja posvećena je posebna pozornost. Mnogo vrijednih i interesantnih izložaka vezanih za šumarsku djelatnost prikazuju razvoj šumarstva ovog kraja i šire. Mnogobrojne fotografije, dokumentacija, alati, lovačka zbirka i dr. predstavljaju vrijedni muzejski materijal koji će se u idućem razdoblju još više obogatiti. Vrijedi pohvaliti ideju i trud svih onih koji su doprinijeli da se upravo tu u Krasnu, simbolu našeg šumarstva uspostavi ovakav spomen našim prethodnicima šumarima i njihovu dijelu. Slijedio je posjet upravi NP Sjeverni Velebit, gdje je za nas priređen bogat program s opširnim predavanjem o znamenitostima Velebita, posebno iznenađenje bio je kulturno-zabavni program u organizaciji društva “Čuvarice ognjišta”. Izvedbom izvornih krasnarskih pjesama i kola te prikazom starinskog prela, izazvale su pljesak posjetitelja. Na poziv profesora Glavaša, posjetili smo njegovu kuću u Krasnu u blizini koje je na velikim kompleksu državne šume, po ideji profesora, započeto uređivanje budućeg parka. Tu će mještani Krasna, a osobito djeca, moći provoditi svoje slobodno vrijeme, a jednog će dana “Glavašev park”, kako ga već zovu, moći poslužiti i u edukativne svrhe. Za vrijeme ručka u objektu šumarije pozdravio nas je predsjednik Ogranka Senj dipl. ing. Dalibor Tomljanović, a mi smo se zahvalili na gostoprimstvu koje su nam pružili unatoč njihovim obvezama oko otvorenja muzeja. Pri povratku autobus se zaustavio pred siranom Krasno, gdje su se izletnici opskrbili raznim vrstama kvalitetnog sira. Na izlazu iz Krasna skrenuli smo prema Svetištu Majke Božje od Krasna, odakle se pruža prekrasan pogled na Sjeverni Velebit i velik dio Like sve do Gackog polja i Vrhovina. Tu smo zatekli neumornog velečasnog Komušanca pri izvođenju radova na kompleksu Svetišta. Zapalili smo svijeće u crkvi Majke Božje i uputili se prema Kuterevu. Ovo malo ličko selo od davnina je poznato po izradi stolica, tambura, bačava i ostalih proizvoda od drveta, a st u novije vrijeme još više po utočištu za medvjeđu mladunčad koja je stjecajem okolnosti ostala bez majke. Posjetili smo drvnu djelatnost obitelji Burić i Rožman s bogatim izborom drvenih proizvoda, gdje su mnogi od izletnika kupili po neku uspomenu, a moj kolega Mlinac kupio je jasenovo kosište, koje u, će a ga po ;;rr Slika 7. Majstor Rožman i ing. Krpan – priprema proizvoda za tržište Sjeverne Dalmacije mišljenju kolega, sigurno “izdurati”. U prihvatilištu za medvjediće mlada volonterka Maja Burazer iz Zagreba s velikim je entuzijazmom i znanjem objasnila svrhu ovog azila, kao i problematiku i planove za iduće razdoblje. Oduševila nas je njezina elokventnost, ekološka zrelost i nesebična volja s kojom obavlja ovaj zahtjevni posao. Točno u 18 h vođa puta profesor Glavaš označio je “kraj svog mandata”. Njega su čekali drugi zadaci, a mi smo krenuli autoputom preko Otočca za Zagreb. Naš vozač Marijan i autobus Šumarskog Fakulteta funkcionirali su neprikosnoveno. Svim onima koji su omogućili i pomogli ovu, po mišljenju sudionika vrlo kvalitetnu ekskurziju, srdačno zahvaljujemo. Frane Grospić |