DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 85 <-- 85 --> PDF |
ženo je još 1940. g. U sklopu društva, veliku je aktivnost pokazalo povjerenstvo za kadrove i školstvo koje je kolega Šavor uspješno vodio šezdesetih godina prošloga stoljeća. Od radova za povijest šumarstva u Hrvatskoj svakako je prilog Ivana Šavora ”Đurđevački pijesci”, objavljen u zborniku ”Sto godina šumarstva Bilogorsko-podravske regije” (Bjelovar, 1974) u kojemu su pregledno i dokumentirano prikazane prirodne osobine, kultiviranje i pošumljavanje pijesaka s 18 vrijednih fotografija i 2 nacrta. Kao umirovljenik uživao je u čitanju, pa je čitao sve što mu je bilo na dohvat ruke: razne časopise, posebno Šumarski list i Hrvatske šume, beletristiku i dr. Odlazio je na kraće šetnje u obližnje parkove i redovito vježbao u svojoj sobi u Domu za starije i nemoćne osobe u Zagrebu, jer mu je to pomagalo da lakše podnese teret godina. U Domu su ga cijenili kao poštenog i vrijednog čovjeka, uzornog ponašanja, pa su znali reći da im je drago što je svoje zanimljivo životno iskustvo podijelio sa svima njima. Kada su ga pitali za tajnu njegove dugovječnosti, rekao je da rad i priroda pomažu čovjeku da dugo živi. Volio je s obitelji, uz čisti zrak i čisto nebo, kako je znao reći, provoditi dane u vikendici ispod Japetića kod Jastrebarskog, koju je pred tridesetak godina sa sinom Velimirom napravio na prostranoj livadi, na kojoj je kao simbol njegove ljubavi prema prirodi posadio bjelogoricu i crnogoricu, stotinjak voćaka, ukrasno grmlje i cvijeće, od kojega je posebno volio uzgajati ruže. Svoj Đurđevac ipak nije zaboravio. U jednom od naših razgovo ra rekao je: ”Najljepše mi je bilo u Đurđevcu, tamo se moj rad vidio. Imao sam odličan odnos s narodom pa čak i onda kada je bilo napetih situacija, kod doznake na primjer. Šumariju sam lijepo uredio, tako da bi najljepše bilo da sam tamo ostao cijeli život!”. Tijekom svog radnog i umirovljeničkog vijeka za svoj je nesebični i uspješni stručni i društveni rad primio brojna priznanja, pohvale i nagrade. Između ostalog primio je Zlatnu plaketu Šumskog gospodarstva Bjelovar za naročiti doprinos na unaprjeđenju šumarstva Bilogorsko-podravske regije (1974), Priznanje u povodu 60. obljetnice osnivanja i rada Planinarskog društva ”Bilo” Koprivnica, kao osnivač društva (1988), zatim ”Povelju grada Đurđevca” u povodu Dana Grada Đurđevca (23. travnja 2003. g.) kao javno priznanje za doprinos razvoju i promicanju ugleda grada, jer je kao upravitelj Šumarije Đurđevac dao svoj doprinos pošumljavanju Đurđevačkih pijesaka i znanstvenom istraživanju flore i faune toga područja te za uljepšavanje grada Đurđevca. Osim toga, 2002. g. imenovan je počasnim članom Nogometnog kluba Slaven Belupo Koprivnica, kao tada najstariji živući nogometaš toga kluba, prigodom 95. obljetnice organiziranog igranja nogometa u Koprivnici. Počasnu iskaznicu uz prigodne poklone uručio mu je u Zagrebu predstavnik kluba Branko Pleše, dipl. ing. elektrotehnike. Ivan Šavor je u HŠK Slaven - Koprivnica igrao od 1946. do 1922. g., a bio je suosnivač i igrač teniske sekcije kluba. Učenici šumarske i drvopriređivačke škole također su ga štovali i kao čovjeka i kao profesora. ”U životu nisam vidio ni čuo da postoji barem jedan čovjek na svijetu, toliko miran, stabilan i miroljubiv. Ulijevao je svoma nama vanrednu volju za učenjem i nikada se nije ponašao drukčije ...” napisao nam je u svom pismu Ivan K ezele, šum. teh. iz Delnica, a Drago Truhl i, šum. teh. iz Zagreba o svom je profesoru rekao: ”Ivo Šavor, inženjer šumarstva, gotovo neprimjetljiv, uvijek u odijelu šumara, s obaveznim lovačkim šeširom na glavi. Vrstan predavač stručnih predmeta ...” Tiho i gotovo nečujno zauvijek nas je napustio naš najstariji šu- mar, koji se na svom životnom putu pokazao kao uzoran suprug i otac, kao odličan šumarski stručnjak, veliki čovjek i kolega, pa zato zaslužuje dužno štovanje i priznanje. Posljednji ispraćaj kolege Ivana Šavora bio je 14. lipnja 2005. g. u krematoriju na zagrebačkom groblju Mirogoj u nazočnosti obitelji, kolega, bivših učenika i prijatelja iz Doma i drugih. U ime Hrvatskoga šumarskog društva i šumarske struke, od pokojnika se oprostio Antun G r o s s , ing. drv. industrije, bivši učenik Šumarske škole Karlovac, koji je tom prilikom izrazio duboku sućut članovima obitelji i rodbini. Govorio je o dugogodišnjem životnom putu i radu Ivana Šavora, iskazujući mu priznanje za uspješan rad na polju šumarstva i drvne industrije u Hrvatskoj. I eto, jedna je duga životna priča nažalost završena. Ostat će sjećanja na starinu Šavora i naše susrete i razgovore koji su mu život značili, a nama uvijek bili prava blagodat za dušu. Opraštamo se s dobrim čovjekom. Hvala mu za sve što nam je podario! Mladen Skoko, dipl. ing. šum. |