DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 86 <-- 86 --> PDF |
FRANJO ROGIĆ (1905 – 2004) Iako izvanrednog zdravlja nakon navršene 99. godine života i nadomak jednog stoljeća, našem barba Frani naprosto nije bilo suđeno da zajedno sa svojim najbližima, prijateljima i znancima, dočeka svoj 100. rođendan na dan 16. 6. 2005. godine. Njegov tužni kraj pod kotačima kamionske prikolice zbio se 16. 9. 2004. god. Baš u neposrednoj blizini njegove kuće, točno devet mjeseci prije obilježavanja tog rijetkog jubileja. Otišao je tako posljednji lugar najstarije generacije šumarske struke senjskog, ali i šireg područja, i jedini živući pripadnik senjskoga Kraljevskoga nadzorništva za pošumljenje primorskoga krasa – Inspektorata za pošumljavanje krševa, goleti i uređenja bujica, naše najstarije posebne šumarske krške organizacije. Franjo Rogić , (ili kako su ga zvali Frane), rođen je u Biljevinama (blizu Oltara) 16. 1905. godine u višečlanoj obitelji oca Ivana, šumskog radnika i majke Marije, domaćice, rođene Vukelić. Osnovnu školu završio je u Oltarima. Trbuhom za kruhom zapošljava se na sezonskim poslovima u Sloveniji kao tesar i pomoćni šumski radnik. Nakon vojnog roka povremeno obavlja poslove lugarskog zamjenika u svom kraju. Državni ispit za pomoćnu šumarsko-tehničku službu polaže s odličnim uspjehom 1932. god., pa se stalno za pošljava kao lugar u rasadnicima senjskog Inspektorata za pošumljavanja krševa, goleti i uređenja bujica u Senjskoj dragi. Poslovi u rasadnicima vrlo su zahtjevni, raznoliki i stručni, a to se osobito odnosi na lugara-rasadničara, neposrednog rukovoditelja rasadnika. Njegov izbor i rezultati mladog Frane na novom radnom mjestu u potpunosti su opravdali povjerenje upravitelja Alfonsa Kaudersa, tadašnjeg upravitelja senjskog Inspektorata. Mladi Frane je ubrzo svladao sve tajne praktičnoga rasadničarstva i pridonio njegovu poboljšanju. Uz poslove u rasadniku dodijeljen mu je i manji čuvarski srez u Senjskoj dragi. Po potrebi službe nakon dvije godine premješten je u veliki lugarski srez Francikovac, koji je obuhvaćao i kulture crnoga bora s područja Krivog Puta. Tu ostaje do 1940. god. kada se ponovno vraća u Sv. Mihovil, gdje neposredno rukovodi rasadnicima u Senjskoj dragi sve do premještaja u Senj 1950. god. Dolaskom u Senj postavljen je za zamjenika upravitelja šumarije Senj, zatim čuvara šuma te voditelja kontrolne postaje za promet drva u Senju do umirovljenja 1962. godine. Kao izrazito dobar praktičar na pošumljavanju i hortikulturnom uređenju od 1952-1955. god. povremeno je bio angažiran na uređenju Brijuna pod rukovodstvom Nikole Š e p i ć a , dipl. ing. šum., vrsnog hortikulturnog stručnjaka. Uz to, obavlja pošumljavanje Golog otoka, a također se ističe na hortikulturnom uređenju grada Senja, uključujući i park Nehaj. U vrijeme vrlo intenzivnih pošumljavanja Nehaja oko 1955. god. iskusni barba Frane primjenjuje posebnu tehniku sadnje višegodišnjim sadnicama crnoga bora s busenom iz obližnjih kultura. U transportu upotrebljava velike specijalne rasklopive drvene sanduke. Ovakav vrlo skup način pošumljavanja pokazao je najbolje rezultate na vrlo teškom i neprikladnom terenu Nehaja. Odlaskom u mirovinu ne prestaje se živo zanimati za sva zbivanja a šumarstvu, te osobito za uređenje gradskog zelenila. Zbog toga ga povremeno angažiraju gradske sluzbe Senja koristeći njegovo veliko iskustvo u hortikulturi. U privatnom životu bio je oličenje pravičnosti, dosljednosti i velike upornosti, koje su se skladno pretočile u dugovječni kvalitetni život. Zajedno sa suprugom uspješno školuje djecu i istovremeno gradi obiteljsku kuću u Senju. Međutim, život ga ne mazi, pa prije dva desetljeća ostaje bez supruge i nastavlja teški život samotnjaka. T:Č.Barba Frane kraj spomenika upraviteljima Slika 2. Barba Frane na prigodnoj izložbi 125. obljetnice Kr. Nadzorništva – Inspektorata, Senj, 2003. godine. Kr. Nadzorništva – Inspektorata, Senj, 2003. godine. |