DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 86 <-- 86 --> PDF |
FRANJO ROGIĆ (1905 – 2004) Iako izvanrednog zdravlja nakon navršene 99. godine života i nadomak jednog stoljeća, našem barba Frani naprosto nije bilo suđeno da zajedno sa svojim najbližima, prijateljima i znancima, dočeka svoj 100. rođendan na dan 16. 6. 2005. godine. Njegov tužni kraj pod kotačima kamionske prikolice zbio se 16. 9. 2004. god. Baš u neposrednoj blizini njegove kuće, točno devet mjeseci prije obilježavanja tog rijetkog jubileja. Otišao je tako posljednji lugar najstarije generacije šumarske struke senjskog, ali i šireg područja, i jedini živući pripadnik senjskoga Kraljevskoga nadzorništva za pošumljenje primorskoga krasa – Inspektorata za pošumljavanje krševa, goleti i uređenja bujica, naše najstarije posebne šumarske krške organizacije. Franjo Rogić , (ili kako su ga zvali Frane), rođen je u Biljevinama (blizu Oltara) 16. 1905. godine u višečlanoj obitelji oca Ivana, šumskog radnika i majke Marije, domaćice, rođene Vukelić. Osnovnu školu završio je u Oltarima. Trbuhom za kruhom zapošljava se na sezonskim poslovima u Sloveniji kao tesar i pomoćni šumski radnik. Nakon vojnog roka povremeno obavlja poslove lugarskog zamjenika u svom kraju. Državni ispit za pomoćnu šumarsko-tehničku službu polaže s odličnim uspjehom 1932. god., pa se stalno za pošljava kao lugar u rasadnicima senjskog Inspektorata za pošumljavanja krševa, goleti i uređenja bujica u Senjskoj dragi. Poslovi u rasadnicima vrlo su zahtjevni, raznoliki i stručni, a to se osobito odnosi na lugara-rasadničara, neposrednog rukovoditelja rasadnika. Njegov izbor i rezultati mladog Frane na novom radnom mjestu u potpunosti su opravdali povjerenje upravitelja Alfonsa Kaudersa, tadašnjeg upravitelja senjskog Inspektorata. Mladi Frane je ubrzo svladao sve tajne praktičnoga rasadničarstva i pridonio njegovu poboljšanju. Uz poslove u rasadniku dodijeljen mu je i manji čuvarski srez u Senjskoj dragi. Po potrebi službe nakon dvije godine premješten je u veliki lugarski srez Francikovac, koji je obuhvaćao i kulture crnoga bora s područja Krivog Puta. Tu ostaje do 1940. god. kada se ponovno vraća u Sv. Mihovil, gdje neposredno rukovodi rasadnicima u Senjskoj dragi sve do premještaja u Senj 1950. god. Dolaskom u Senj postavljen je za zamjenika upravitelja šumarije Senj, zatim čuvara šuma te voditelja kontrolne postaje za promet drva u Senju do umirovljenja 1962. godine. Kao izrazito dobar praktičar na pošumljavanju i hortikulturnom uređenju od 1952-1955. god. povremeno je bio angažiran na uređenju Brijuna pod rukovodstvom Nikole Š e p i ć a , dipl. ing. šum., vrsnog hortikulturnog stručnjaka. Uz to, obavlja pošumljavanje Golog otoka, a također se ističe na hortikulturnom uređenju grada Senja, uključujući i park Nehaj. U vrijeme vrlo intenzivnih pošumljavanja Nehaja oko 1955. god. iskusni barba Frane primjenjuje posebnu tehniku sadnje višegodišnjim sadnicama crnoga bora s busenom iz obližnjih kultura. U transportu upotrebljava velike specijalne rasklopive drvene sanduke. Ovakav vrlo skup način pošumljavanja pokazao je najbolje rezultate na vrlo teškom i neprikladnom terenu Nehaja. Odlaskom u mirovinu ne prestaje se živo zanimati za sva zbivanja a šumarstvu, te osobito za uređenje gradskog zelenila. Zbog toga ga povremeno angažiraju gradske sluzbe Senja koristeći njegovo veliko iskustvo u hortikulturi. U privatnom životu bio je oličenje pravičnosti, dosljednosti i velike upornosti, koje su se skladno pretočile u dugovječni kvalitetni život. Zajedno sa suprugom uspješno školuje djecu i istovremeno gradi obiteljsku kuću u Senju. Međutim, život ga ne mazi, pa prije dva desetljeća ostaje bez supruge i nastavlja teški život samotnjaka. T:Č.Barba Frane kraj spomenika upraviteljima Slika 2. Barba Frane na prigodnoj izložbi 125. obljetnice Kr. Nadzorništva – Inspektorata, Senj, 2003. godine. Kr. Nadzorništva – Inspektorata, Senj, 2003. godine. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 87 <-- 87 --> PDF |
U takvim pogoršanim životnim Naša šumarska struka upoznajčešće nemaju realne podloge. uvjetima mogu se održati samo nala ga je u Senju na velikim šu-Opraštajući se na senjskom grobjake ličnosti, što je njemu u potpumarskim skupovima prilikom lju u ime šumarske stroke u nanosti uspjelo. Jedna nesreća nikad obilježavanja 120. i 125. obljetnizočnosti velikog broja njegovih ne dolazi sama, jer prije jednog ce osnutka senjskoga Kraljevskonajbližih mnogobrojnih triju gedesetljeća gubi sina jedinca u proga nadzorništva – Inspektorata i neracija, prijatelja i štovatelja, još metnoj nesreći. Ti novi udarci, gootvaranja prigodne izložbe u Zajednom smo bili suočeni s neutovo mu otkidaju dijelove duše, ali grebu 1999. god. u Hrvatskome mitnom životnom spoznajom o će barba Frane postojano prevlašumarskom društvu. Cijeneći njesadržaju i prolaznosti života. U dati traume noseći u svom srcu gov doprinos razvoju krskog šu-takvim osnovnim životnim postuneizmjernu tugu. Ni tada ne posusmarstva Hrvatsko šumarsko dru-latima može se pouzdano ustvrditaje, nego do zadnjeg dana vodi štvo dodijelilo mu je posebno priti da njegov razmjerno dugi životcjelokupno domaćinstvo sve do znanje za uspješni dugogodišnji ni vijek nije prošao uzalud, nego svog tragičnog udesa. U tome mu rad na pošumljavanju primorskoje naprotiv, u svakom segmentu pomaže izvrsna fizička kondicija, ga krša u Senju 2003. god. u pobio ispunjen punim sadržajem i koju svakodnevno održava gimnavodu 125. obljetnice osnutka Krasmislom postojanja. sticiranjem i žustrim pješačenjem, ljevskog nadzorništva – Inspekto Napomena: Zahvaljujući kole bez obzira na vremenske prilike. rata. Posljednji javni susret s bar gi Milanu Špalju sačuvana je jedna ba Franom zbio se u lipnju 2004. Barba Franu sam upoznao gopjesma barba Frane, koja otkriva god. u kuli Nehaj na svečanom tovo prije tri desetljeća kod prinepoznatu stranu njegovog života. otvorenju izložbe u povodu 125. kupljanja građe o povijesti krškog U njoj autor žali za prošlim idilič obljetnice Kr. nadzorništva – Ins šumarstva s posebnim osvrtom na nim životom na selu, koji se stubo pektorata. Njegovu nazočnost po rad senjskoga Kraljevskoga nad-kom mijenja masovnim iseljava pratili su sudionici dugotrajnim zorništva –Inspektorata. Njegova njem nakon II. svjetskog rata u aplauzom i toplom željom za po izvanredna memorija i impulzivpotrazi za boljim životom. Na zad novnim susretom na obilježava ni, u osnovi vrlo živi način izlaganjem oproštaju od našega nestora nju njegovog 100. rođendana. nja nije ostavio nikoga ravnoduš-barba Frane predlažem da zajedno nim. Od njega sam prikupio mnoMeđutim, takav razvoj doga-pozorno pročitamo njegovu pjesgo podataka koje sam koristio u đaja naličio bi odviše na sretne mu “Krivi Pute”. daljnjoj obradi građe. završetke u nekim filmovima koji Krivi pute Krivi Pute, prava je istina Tvoje šume bile su ti hrana, Da si nekad ti bio općina. sad u njima nema više stana. Bio si nam na veliku glasu da po tebi silna stada pasu. Prazne štale, torovi i kuće, usred dana sovurina1 huče. Tu je bilo goveda, ovaca, Sve je selo k senjskoj ploči sašlo, dobrih konja, a i magaraca. na gromači sebi stana našlo. Od sveg toga danas ničeg nema, Tute2 grade terase i kuće cijeli kraj se na selidbu sprema. i jezike zbog turista uče. Pusti doci, livade zelene, Dobre sreća sve to neka prati, svud se šire tužne uspomene. zub vremena sve će pokazati. Raste trnje, raste divlja trava, kud pogledaš samo pustoš prava. augmentativ od sove tu Vice Ivančević |