DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 88     <-- 88 -->        PDF

VILIM DRAŠNER – dipl. ing. šum.
UPRAVITELJ ŠUMARIJE LIPIK – HŠ UŠP BJELOVAR
(1. 5. 1945. – 17. 10. 2004.)


U utorak, 19. listopada 2004.
godine na groblju u Uljaniku,
oprostili smo se od dragog čovjeka,
prijatelja i kolege, upravitelja
Šumarije Lipik, Vilima Drašnera,
našega Vilka. Svoj mir i spokoj
našao je u okruženju iz kojeg
se tijekom svog radnog vijeka nije
udaljavao. Nije bio čovjek koji bi


i


se duže skrasio između uredskih
hh
zidova, već su otvoreni prostorii i
šumsko prostranstvo padina Psunja
bili njegov životni okoliš.


To su najbolje znali njegovi
najmiliji, supruga gospođa Ana i
sin Krešimir.


Napustio nas je iznenada i neočekivano
kada je svojim predanim
radom šumariji Lipik mogao dati
još puno toga. Jedan je mislilac
svojevremeno ustvrdio kako je
“većini ljudi suđeno da im životi
prođu uzalud”. Mi, njegovi prijatelji
i kolege s punim pravom možemo
reći i posvjedočiti, kako se
to ne odnosi na čovjeka koga smo
poznavali. Vilimov je cijeli život i
svaki radni dan bio ispunjen, nije
znao stati, uvijek je tražio više i
bolje. Proživjevši aktivno posljednju
ratnu oluju na ovim prostorima,
nije se mirio sa stanjem opuštenosti
i devastiranosti, unosio je
cijeloga sebe u svoj životni odabir
i cilj – podići se iz pepela, podići
novu šumu, novi život, a to isto je
tražio i od svojih suradnika.


Kolega Vilim bio je doslovno
miran i dobar čovjek, brižan suprug
i roditelj. U šumarskom će
leksikonu ostati zabilježeno da je
nakon osnovne škole koju je 1959.
godine završio u svom rodnom
Uljaniku, pohađao Šumarsku školu
u Karlovcu, te diplomirao na
Šumarskom falkultetu u Zagrebu
1970. godine. Svoj radni vijek
proveo je na prostorima šuma Bjelovarske
Uprave. Nakon priprav


ničkog staža u Šumariji Vrbovec
vratio se u Šumariju Daruvar najprije
na mjesto referenta iskorištavanja
šuma, a potom je postao i
upravitelj Šumarije. U vrijeme
funkcionalne organiziranosti šumarstva
bio je upravitelj u Šumariji
Garešnica OOUR-uza iskorištavanja
šuma, a 1992. godine preuzima
u domovinskom ratu upražnjeno
mjesto upravitelja Šumarije
Lipik. Šumarije, opustošene i ostavljene
od pobjeglog dojučerašnjeg
kolege, koji je izdao sve. Prihvaća
se zdušno posla, obnavlja
granatiranu zgradu šumarije, aktivno
se uključuje u ne uvijek jednostavnu
bitku s administracijom
oko pomoći radnicima u sređivanju
njihovih stambenih ali i ostalih
problema, ali i krova nad glavom u
zgradi Šumarije. I uspjeva u tom
poslu uz pomoć svih zaposlenika,
zakidajući pri tome često i svoju
obitelji.


Ljudi umiru i umirat će. Iza
njih ostaje trag, njihov rad i njihovo
djelo, ono što su za života
stvorili, kako su živjeli, kako
stvarali i odgajali obitelj, sticali
prijatelje. A Vilim je bio dobar
radnik i dobar čovjek. I to je najviše
što ljudsko biće za života


može postići – da ga ljudi pamte
po tome.


I tragedije se događaju i događat
će se dok je svijeta i vijeka. A
mi se samo možemo pitati što je
to gore, visoko, što skriva tako
duboku tajnu života i smrti, što je
to što ljudima ne dozvoljava da
dovrše započeto životno djelo.
Vječna je tajna tko će i koliko
živjeti i kada će u vječna sjećanja.
Ako je život istodobno i umiranje


– put prema smrti, onda će Vilim
vječno živjeti u mislima svojih
kolega šumara – šumara UŠPB BJ
i šumara HŠD Ogranak Bjelovar.
Prigodnim govorom od Vilka
se oprostila u ime zaposlenika Šumarije
Lipik i svoje osobno ime,
revirnica Virna Krpan, dipl. ing.
šum.:


Kada povjetarac otkine list sa
grane u neko smireno doba dana,
pitamo se ZAŠTO, zašto je baš taj
morao pasti?


Pitamo se i sada – ZAŠTO?
Zašto smo šefe morali ostati bez
Vas, čiji smo autoritet neizmjerno
cijenili. Sada kada smo se nakon
nešto više od desetljeća zajedničkog
rada u našoj, kako ste vi
znali reći pomoćnoj Šumariji, zaista
upoznali prošavši kroz sve
loše što nas je dočekalo poslije
rata, kada smo od svakodnevnih
prolazaka preko kontrolnih točaka
UNPROFORA i od Jordanaca
stvarali duhovitosti koje smo znali
još danima prepričavati, prošavši
preko svih poteškoća u našem
svakodnevnom poslu sve do
snažnih pijavica koje su nas rušile,
te svih onih sitnih stvari koje
su nas u poslu činile sretnim.


Vi ste bili opitimist od kojega
smo učili da se iz svega može izači
uzdignute glave ako se sve na
vrijeme i sa voljom napravi.




ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 89     <-- 89 -->        PDF

Niste bili samo naš Upravitelj,
već i savjetnik, a nama mlađima i
učitelj s velikim iskustvom ne samo
u poslu već i u životu.


Bili ste vrlo tihi što se tiče
zdravstvenih problema koji su Vas
mučili, pazili smo na Vas, a ponekad
smo se i ljutili kada bisti pretjerali
u samostalnom obilasku terena.
Uživali smo slušati Vaše dogodovštine
iz ribolova, o komadima
kakve ste izvlačili, do onoga
kada ste jednog proljeća sprtljali
žabe u njihovom ljubavnom naumu,
pa zbog toga žalili.


Osjećali smo Vašu ljubav prema
šumi, posebno Lugovima, jer
odrastali ste s njom, a to se vidjelo
i na poslu koji ste obavljali, ali
i ljubav u odnosu prema nama.
Nikada Vam nije bilo teško dići se
sa svog stola i doći u naše sobe na


dogovor, ispravak ili savjet, popričati
sa svakim radnikom.


Bili ste čovjek otvorena srca za
svaku pomoć koju ste mogli pružiti
drugima od planinara, lovaca,
vatrogasaca, crkve, mjesnih
odbora, sportskih društava do ponaosob
mještana koje je zadesila
neka nesreća.


Cijenili smo vašu pravednost.
Posebno socijalnu osjetljivost za
naš kraj i ljude, neizmjernu brigu


o umirovljenicima te neizbježnim
godišnjicama smrti.
Neće biti teško samo Vašoj
gospođi i Kreši! Teško ćemo se
naviknuti da ujutro više nema dogovora
u Vašoj kancelariji, gableca
u hodu, zelene lade koja obilazi
stovarišta ili onoga “kolegice,
spremite se za 15 minuta krećemo
na teren”. I opet se pitamo


ZAŠTO? Zašto ste morali otići
tako brzo, sada kada smo imali
nedovršenih planova… i na kraju
nakon onoga što ste u bolnici
rekli: “Vratit će se On nije to tako
strašno!”


Hvala Vam što ste dio sebe
ugradili u našu Šumariju!


Hvala Vam za sve znanje i iskustvo
što ste prenjeli na nas !


Vaš lik neće umrijeti, jer svi mi
Vaši djelatnici Šumarije nostiti
ćemo ga u srcima, a Vaše korake
samo će sakriti šum lišća među
granama, žubor Rogoljice ili zvuk
motorke iz nekog dalekog jarka.


Laka vam bila ova naša
Hrvatska gruda koju ste toliko
voljeli.


Tekst: M.P. Arvay




ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 90     <-- 90 -->        PDF

ZDRAVKO ROKOŠ dipl. ing. šumarstva (1924 - 2004)


Pripremali smo sastanak kolega
šumara koji su ove godine
navršili 60 godina od upisa na
studij šumarstva. Tom prilikom
saznali smo da je kolega Zdravko
umro prošle jeseni u Domu za starije
osobe u Požegi.


Za vrijeme njegovog boravka
u Zagrebu često smo se sastajali,
no njegovim odlaskom u
Slavonski Brod i kasnije u Požegu
ta je veza prekinuta.


Rodio se Požegi gdje je završio
osnovnu skolu i gimnaziju
1944/45. godine i potom upisao
studij šumarstva 1945. Diplomirao
je 1951. godine. Iste godine zaposlio
se u Šum. gospodarstvu
“Psunj” Nova Gradiška, Šumarija
Pleternica. Tu radi na području
Dilja i drugih šumskih predjela.
Godine 1953. položio je stručni
ispit za samostalno vođenje šumskog
gospodarstva, ali odlučio se
za novo zaposlenje u Drvnoj
industriji “Slavonija”, Slavonski


Od prašine sitne do nebeskih tijela,
odgonetnuli smo tajnu najmudrijih djela,
Raspleli smo čvorove najmudrijih riječi,


Samo tajnu smrti ne možemo prijeći.
Abuali Ibn SINA, Rubaljje


pregnaciju drva s wolhmann soli u
firmi “Wolhmann salz” kod Baden


– Badena u Njemačkoj.
Godine 1965. prelazi na
komercijalne poslove vezane za
problematiku željezničkih pragova
i ostale građe u poduzeće
“ŽELJPOH” – Zagreb.
Likvidacijom ovog poduzeća
zapošljava se u poduzeću “Brodomaterijal”
Rijeka, kao predstavnik
za obradu tržišta u Sl.
Brodu. Ispunjenjem radnog staža
1990. odlazi u mirovinu.
Svojom smrću ostavio je suprugu
liječnicu u m. s boravkom u
Sl. Brodu i sina veterinara u


Brod kao inženjer koji radi na


Zagrebu.


problematici impregnacije drvenih
proizvoda (željeznički pragovi, Mi njegovi kolege ostajemo


telefonski i električni stupovi, bez prijatelja, s kojim smo se rado
mostovi) s kreozotnim uljem. Tu družili i sastajali.
primjenjuje nove tehnologije imNeka
mu je laka hrvatska zempregnacije
kao Ruping I i Ruping lja.


II. Postao je i tehnički direktor.
Bio je i na specijalizaciji za im-Mr. ing. Mladen Stojković