DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 17 <-- 17 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 9–10, CXXIX (2005), 475-480 UDK 630* 165 + 181.8 (001) PROCJENA NEKIH MORFOLOŠKIH ZNAČAJKI MUNIKE (Pinus heldreichii Christ.) U DIJELU AREALA ASSESSMENT OF CERTAIN MORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF WHITEBARK PINE (Pinus heldreichii Christ.) IN PART OF ITS AREA Dalibor BALLIAN1, Željko ŠKVORC2, Josip FRANJIĆ2, Davorin KAJBA2, Saša BOGDAN2 & Faruk BOGUNIĆ1 SAŽETAK: Munika je prirodno rasprostranjena na području Balkanskoga i Apeninskoga poluotoka i to pretežito na teško dostupnim kamenitim padinama, između 800–2500 m nadmorske visine. Ona je tercijarni relikt i endemična vrsta europske flore. Geografski udaljene i disjunktno raspoređene prirodne populacije munike u zemljama Balkanskoga i Apeninskoga poluotoka predstavljaju genetičke specifikume u laganom nestajanju. Učinkovitost mjera na konzervaciji munike ovisi o stupnju poznavanja njenoga genetičkog biodiverziteta, te je cilj ovoga rada da se procjeni varijabilnost nekih morfoloških značajki češera i sjemena u nekim prirodnim populacijama munike. Trenutno stanje na nekim lokalitetima ne ide u prilog opstanka munike, jer se prirodnim sukcesijskim procesima smanjuju površine koje odgovaraju za njen rast i razvoj. Jedina mogućnost zaštite ove vrijedne endemične i reliktne vrste, u trenutnoj izmijenjenoj ekološkoj situaciji je provođenje morfoloških i fenoloških istraživanja, biokemijskih analiza, te na osnovi rezultata formiranje arhiva in situ i ex situ. K l j u č n e r i j eč i : munika, Pinus heldreichii, morfologija, Bosna i Hercegovina. UVOD – Introduction Munika (Pinus heldreichii) je raritet, tercijarni Raširena j jje ee pretežno na teško dostupnim kamenitim relikt i endemična vrsta bosanskohercegovačke i eu-padinama, između 800–2500 m nadmorske visine. U ropske flore. Geografski udaljene i disjunktno raspore-Bosni i Hercegovini raste na sedam lokaliteta i to na đene prirodne populacije munike u zemljama Balkan-Prenju, Čvrsnici (najzapadnija populacija), Hranisavi skoga i Apeninskoga poluotoka (Avolio 1984) pred-(najsjevernija populacija), Rujištu, Konjičkome Igmastavljaju genetičke specifikume u laganom nestajanju. nu, Orjenu i na Vran planini. U južnom području BalUčinkovitost mjera na konzervaciji munike ovisi o kanskoga poluotoka rasprostranjena je na Šar planini, stupnju poznavanja njenoga genetičkog biodiverziteta, Prokletijama, Rili, Galićici, Olimpu, Pindou, te i na te je cilj ovoga rada da se procjeni varijabilnost nekih nekim drugim lokalitetima (Fukarek & Vidakomorfoloških značajki češera i sjemena u nekim prirod-vić 1965; Mirnov 1967; Jovanović 2000; Vinim populacijama munike. daković & Franjić 2004). U prirodi je ima relativno malo i ima isprekidan Munika se razmnožava generativno, pomoću sjeareal u zapadnome dijelu Balkanskoga poluotoka, gdje mena relativno slabe klijavosti (Đorđeva et al. prati Jadransko more, te u južnom području Bugarske. 1975). Relativno slaba klijavost je u izravnoj vezi sa samooplodnjom i prisutnim imbridingom, jer su u pita 1 Bosna i Hercegovina nju male izolirane sastojine. U morfološkom pogledu Šumarski fakultet Sarajevo, Zagrebačka 20, 71000 Sarajevo, 2 Šumarski fakultet Zagreb, Svetošimunska 25, 10000 Zagreb, pokazuje znatnu varijabilnost, što je obrađeno kroz neHrvatska; jozo.franjicŽzg.t-com.hr koliko radova, a varijabilnost je prisutna i na fenološ 475 |