DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 54 <-- 54 --> PDF |
G. Videc: PRIMJENA NOVIH FITOSANITARNIH MJERA U MEĐUNARODNOM PROMETU . Šumarski list br. 9–10, CXXIX (2005), 511-517 2. POVOD ZA DONOŠENJE STANDARDA Motive for adoption of the standard Posljednjih desetak godina različite vrste karantenskih štetnika počele su se sve češće pojavljivati daleko od svojih uobičajenih areala. Tako su vrste karakteristične za središnju i istočnu Aziju dijagnosticirane na istoku SAD-a i Kanade, vrste iz Europe i Afrike u Australiji, na Novom Zelandu i sl. Pojačanim praćenjem novounesenih vrsta primijećeno je da je glavni vektor istih – drvena ambalaža, odnosno drveni materijal za pakiranje. Karantenskim štetnim organizmom smatra se štetočinja koja je potencijalno štetna za gospodarstvo zemlje, koja još ne postoji u Republici Hrvatskoj ili je ograničeno proširena i koja radi sprječavanja njena unošenja ili proširenja zahtijeva poduzimanje posebnih postupaka za suzbijanje ili iskorjenjivanje. Potencijalno djelovanje unesenog karantenskog štetnog organizma možemo podijeliti u tri kategorije, i to: ekološki, genetski i patološki utjecaj. Ekološki utjecaj ogleda se u potiskivanju udomaćenih vrsta organizama putem konkurentnog odnosa pri izboru hrane i povećane grabežljivosti, jer poznato je da su introducirane vrste organizama agresivnije i prilagodljivije u izboru hrane, što je i razumljivo s pozicije održanja populacije. Pod genetskim utjecajem podrazumijeva se razrjeđenje i/ili gubitak lokalno prilagođenih genetskih baza, odnosno spontano stvaranje novih međuvrsnih hibrida. Patološki utjecaj rezultat je zaraze udomaćenih vrsta različitim parazitskim organizmima, kao što su bakterije, virusi i različita gljivična oboljenja. Spomenut ćemo samo dva, prema podacima mnogih u svijetu, najvažnija i najopasnija karantenska štetna organizma – Anoplophora glabripennis (Motschulsky) – “zvjezdano nebo“ i Bursaphelenchus xylophilus (Steiner & Buhrer) – borova nemetoda, čije širenje van njihova prirodnog areala, preko drvenog materijala za pakiranje, je i doprinijelo donošenju standarda. Anoplophora glabripennis (Motschulsky), kao jedan od najnovijih karantenskih štetnih organizama (od 1999. god. na A1 karantenskoj listi), prirodno je rasprostranjena u istočnoj Aziji, a od 1996. godine registrirana je i na području SAD-a (New York, Chicago) gdje je utvrđena u parkovima. Prema zadnjim podacima u navedenim gradovima i njihovoj okolici osušilo se zbog napada strizibube nekoliko desetaka tisuća stabala različitih vrsta drveća (topola, javor, divlji kesten, vrba, jasen, dud, kruška i dr.) obzirom da je navedena strizibuba izuzetno prilagodljiva u izboru hrane. Prema spoznajama, u SAD je došla iz Kine i to drvenom ambalažom u kojoj su bili transportirani strojevi. Drugi izuzetno opasan štetnik je borova nematoda – Bursaphelenchus xylophilus (Steiner et Buhrer). Nema toda napada različite vrste borova (Pinus sp.) od kojih su za područje Europe i naše krajeve najznačajnije vrste Pinus nigra, Pinus sylvestris i Pinus pinaster. Postoje oprečni podaci o opasnosti od nematode za vrste iz porodice Larix, Abies i Picea. Važno je naglasiti da u širenju te opasne nematode važnu ulogu imaju vektori iz porodice Monochamus spp. koji su prijenosnici nematode. U Europi je navedena nematoda za sada dijagnosticirana samo na području Portugala (1999. god) na primorskom boru, te su u cilju suzbijanja njezina daljnjeg širenja primijenjene izrazito stroge fitosanitarne mjere, odnosno mjere eradikacije. U nekim zemljama Europe (Francuska, Austrija, Finska, Norveška, Švedska) utvrđena je prisutnost jedne druge nematode pod nazivom Bursaphelenchus mucronatus (Mamya & Enda), ali ista nije patogena i ne predstavlja opasnost. Obzirom da se povećao intenzitet interkontinentalnog širenja karantenskih štetnih organizama na bilju i biljnim proizvodima, i to ponajprije putem drvene ambalaže nad kojom nije obavljan nikakav nadzor, Međunarodna organizacija za zaštitu bilja (IPPC) je početkom 2002. godine u suradnji sa Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO), Svjetskom organizacijom za hranu i poljoprivredu (FAO) i 9 regionalnih Organizacija za zaštitu bilja pripremila i usvojila Međunarodni standard za fitosanitarne mjere broj 15 (ISPM No. 15) kojim se propisuju minimalne fitosanitarne mjere zaštite drvenog materijala za pakiranje i regulira prometovanje istim u međunarodnom prometu. Kako bi našim gospodarstvenicima omogućila ravnopravan status na svjetskom tržištu u pogledu udovoljavanja svih zahtjeva kakvoće drvenog materijala za pakiranje i plasman hrvatskih proizvoda u vlastitoj ambalaži, Republika Hrvatska je tijekom 2005. godine, kao članica Europske organizacije za zaštitu bilja (EPPO), a time i Međunarodne konvencije o zaštiti bilja (IPPC), ugradila u svoje zakonodavstvo smjernice prihvaćenog standarda i to u obliku Pravilnika o fitosanitarnim uvjetima kojima mora udovoljavati drveni materijal za pakiranje u međunarodnom prometu (NN 40/05). Navedeni Pravilnik je u potpunosti usklađen s međunarodnim standardom i direktivama Europske komisije (2000/29/EC, 2004/102/EC), te se kao takav primjenjuje u Republici Hrvatskoj od 6. travnja 2005. godine. |