DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 65 <-- 65 --> PDF |
VODENI KOS – MAJUŠNI GNJURAC Zateknemo li se uz neki žuboreći potok ili rječicu, možda ćemo vidjeti omaju pticu kako stoji na nekom kamenu, okruženom vodom, čudno trza repom i klanja se, zatim se baci u vodu, nestane u njoj, a potom izroni na drugom mjestu i dovesla krilima do kopna sa slasnim zalogajem u ustima. Tu ga i pojede ili ga odnese ptićima. Možemo je vidjeti kako gaca po plićaku ili leti, pjevajući pri tom svoj zvonki cvrkutavi triler. Pa i kada je najžešća zima tu čudnu pticu možemo vidjeti kako brlja po vodi i veselo cvrkuće. Ako ste sve ovo vidjeli i čuli (ili barem ovo pročitali), pomislit ćete da se radi ili o ptici močvarici ili pjevici. Ptica je to pjevica, vodeni kos ili brljak, a po svom načinu života i mjestu gdje nalazi hranu, kao da je na prijelazu od pjevica prema močvaricama. Samo ime vodeni kos nosi zbog toga što mu je pjesma slična onoj crnog kosa, a živi uz vodu, a ime brljak možda zato što brlja po vodi. Euroazijski voden kos (Cinklus cinklus) je omanja, zdepasta ptica, dužine do 20 cm, čvrstog tijela, tankog i oštrog kljuna, jakih nogu, malih i zaobljenih krila, n tankog repa. Spolovi su jednakog izgleda. Perje vode su nog kosa je gusto s postavom od paperja, a i očni kapci su mu obrasli perjem. Mitari samo jednom godišnje i to poslije izvođjenja mladih, jer mu dobro perje stalno treba zbog stalnog boravka u hladnoj vodi. Pokraj korijena repa, iz trtične žlijezde izlučuje se obilna masnoća, koju vodeni kos stalno razmazuje kljunom po perju, pa je ono uvijek masno i odbija vodu. Na nosnim otvorima i na ušima ima poklopčiće koji se zatvore kada je glava pod vodom. Živi u parovima, obično po kilometar nizvodno i uzvodno kakvog brbljavog vodotoka brda i planina. Parovi tu obično provedu čitav život. Par vodenih kosova brani svoje područje od uljeza, složno i žestoko napadajući svoje istovrsnike, sve dok ih ne protjeraju izvan granica svoga posjeda. Vodeni kosovi obično lete nisko, prateći krivudavi tok tekućice gdje žive. Dobro trče, rijetko plivaju, a lako polijeću s vode. Izvrsno roni i to na dubinu od 1 do 1,5 m, hoda po dnu 10 do 20 m, a pod vodom može ostati 50 sekundi, no obično je to 15 do 20 sekundi. Hranu nalazi u vodi: ribice, žabe, mekušce, vodene kukce i njihove ličinke, gacajući po plićaku ili boraveći pod vodom. Ranije se smatralo da vodeni kos hoda po dnu, tražeći hranu, no prema novijim istraživanjima utvrđeno je da češće roni kao majušni gnjurac, vrlo brzo odbacujući se krilima. Krila drži tako da ga vodena struja tjera prema dnu. U blizini vodotoka u kome nalaze hranu, po pukotinama stijena, čak i ispod slapova, ili medju korijenjem, vodeni kosovi rade gnijezdo od grančica, korjenčića, trave i mahovine. Gnijezda su velika i okrugla s bočnim ulazom. Iz 4 do 7 malih, bijelih jaja za dva tjedna izlegu se pjegavi ptići, koje roditelji marljivo hrane. Vodeni kosovi gnijezde se i do tri puta godišnje. Naš vodeni kos je jedan od pet pripadnika svoga roda (Cinklus) koji se mogu naći čak i na 3600 m nadmorske visine Himalaja. Sreća je za vodene kosove, ljubitelje čiste i bistre vode, što su u većini slučajeva i najonečišćenije rijeke u svojim izvorima, u brdima i planinama još uvijek dovoljno čiste. Zoran Timarac |