DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 68 <-- 68 --> PDF |
– Raffaello G i a n ni n i : Četrdeset godina didaktičke i istraživačke aktivnosti u Vallombrosi, – Giovanni H ip o ll i t i : Problemi korištenja šuma, – Orazio Ciancio: Plan gospodarenja šumom Vallombrosa u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, – Susanna Nocentini: Šuma Vallombrosa i mreža “Priroda 2000”, – Gianfranco Calamini, Marco Paci: Šuma Vallombrosa u istraživačkim aktivnostima bivšeg šumarskog instituta Sveučilišta Firenze, – Luigi Hermanin: Didaktičke pogodnosti Vallombrose, – Orazio La Marca: Studija o štetama od snijega i vjetra, – Federico Maetzke: Plan gospodarenja i metode istraživanja, – Riziero Tib e r, Pio Federico R o ve r s i : Insekti i šuma Vallombrosa, – Paola Casanova, Anna Memoli, Lorenzo Pini: Fauna Vallombrose – Ptice i sisavci, – Paola Capretti: O jelicima Vallombrose i nova istraživanja u šumskoj patologiji i – Paolo Grossoni, Filippo Bussotti: Nova vegetativno- biološka istraživanja u Vallombrosi. Iz broja 3. svibanj-lipanj 2005. izdvajamo: Davide Melini: Gospodarenje šumama na područjima od općedruštvene važnosti Teme i kritike koje se odnose na gospodarenje šu- mama unutar zaštićenih područja mogle bi u skoroj budućnosti poprimiti značajne razmjere. To se ponajprije odnosi na izdvojena staništa za stvaranje europske mreže zaštićenih područja “Natura 2000”. Direktiva 92/43/CEE “Habitat” zaštićuje stanište i vrste od općeg značaja, a direktiva 79/409/CEE kao dio Specijalno zaštićenih područja odnosi se na zaštitu ptica. Na temelju gornjih direktiva u Italiji je izdvojeno 2565 lokacija u kojima se u 80% slučajeva radi o šumskom staništu. Iz tih razloga proizlazi važnost ustanovljenja odnosa između šumskog gospodarenja i očuvanja biološke raznolikosti flore i faune. Istraživanja, na koja se odnosi ovaj članak vršena su na zaštićenom području Poggi di Prata u provinciji Grosseto (Toskana). Površina zaštićenog područja iznosi 1063 ha, od čega je više od polovice u društvenom vlasništvu. Šuma je prirodna a uzgojni oblik je panjača. Po direktivi su zaštićena staništa kestena, apeninske bukve s tisom i božikovinom, te kserofilne subatlantske livade. Popis zaštićenih vrsta obuhvaća biljne i životinjske vrste, no neke od njih nisu u izravnoj ovisnosti o šumskoj vegetaciji. Na popisu zaštićenih vrsta nalaze se: – šišmiši – tri vrste (Miniopterus schreibersii, Rhinolophus euryate i Rhinolophus ferrum – equinum), – zelembać – Lacerta viridis, – vrtna strnadica – Emberiza hortulana, – vjetruša – Falco tinninculus, – svračak – Lanius collurio, – šumarica – Anemone apenina, – trolisnjak – Aquilegia vulgaris, – visibaba – Galanthus nivalis, – liljani – Lilium crocum i Lilium martagon, – veprina – Ruscus aculeatus, – orhideja – Orchis pauciflora, – lipa – Tilia cordata i – ljubičica – Viola etrusca. Zaštita ovih vrsta osigurava i zaštitu ostalih vrsta koje nisu analizirane, što doprinosi očuvanju biološke raznolikosti. Istraživanje se temelji na određivanju i opisu tipova šumskih zajednica unutar zaštićenog područja. Ustanovljeno je sedam pokusnih ploha površine 800, 400 i 200 ha na kojima su vršene sve osnovne dendrološke izmjene. Definirano je pet tipova šumskih zajednica: – mezofilna brdska šuma cer, – brdska šuma graba sa cerom, – mezofilna šuma crnog graba na silikatnoj podlozi, – mezofilna šuma kestena na pješčeniku i – šuma crnike u prijelazu na šume listopadnih vrsta. Svi tipovi šuma gospodareni su u obliku panjača, osim kestena koji se uzgajao za proizvodnju plodova. Na bazi stanja u pojedinim šumskim zajednicama ustanovljene su smjernice za gospodarenje koje imaju za cilj očuvanje biološke raznolikosti, vodeći računa o ekonomskim zahtjevima. Propisane smjernice idu od zabrane svake intervencije u panjačama i ostavljanja slobodnog razvoja, do favoriziranja konverzije u visoku šumu na pojedinim predjelima. Zahvati su predviđeni za svaku česticu odvojeno, vodeći računa o površinama pokrivenim grmljem, prizemnim rašćem te livadama i pašnjacima. Na temelju analize svih čimbenika može se zaključiti da se na zaštićenom području Poggi di Prata biološka raznolikost može očuvati i poboljšati povećanjem različitosti oblika gospodarenja u pojedinim tipovima šumskih zajednica, te aktivnim održavanjem dominantnih ekosustava uz sprječavanje širenja šume na otvorene površine. Alessandra Amoruso, Nicola Luisi i Giovanni Sanesi: Procjena šumskih kultura realiziranih od 1994. do 1996. u Pugliji Po šumovitosti Puglija je na posljednjem mjestu među talijanskim regijama. 1985. godine po Nacionalnoj inventarizaciji šuma kompleks šumskih površina iznosio je 149 400 ha, što daje najmanji indeks šumovitosti po stanovniku u Italiji. Nešto više šuma ima u |