DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 80     <-- 80 -->        PDF

IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA I LOVSTVA


Tragom teškog života stanovnika
velebitske primorske padine


VELIKA ŽEGA 1887. godine POVEZANA S GROZNOM ZIMOM
1888. GODINE DOVELA JE VEĆINU STANOVNIŠTVA
DO DONJE GRANICE PREŽIVLJAVANJA


Upravne općine Sv. Juraj i Jablanac zahvaćale su
krajem 19. stoljeća velik dio velebitske primorske padine
od Senja pa prema jugu u dužini od oko 50 km i površine
20.638 ha (Malbohan, 1892). Na svaku dušu otpadalo
je 200 – 300 čhv njive ili oranice što je podmirivalo
svega dva mjeseca njihovih godišnjih potreba.
Prema Korenčiću (1971) na tom području je 1890. god.
živjelo 6.861 stanovnik, od toga u upravnoj općini Sv.
Juraj 3.157 te Jablancu 3.704 stanovnika. Najveći broj
stanovnika zabilježen je u Sv. Jurju 1900. god. (3.307),
a u Jablancu 1910. god. (4.460). Zbog masovnog iseljavanja
oko 1910. god. broj stanovnika se u idućem razdoblju
stalno smanjuje. Druga veća seoba dogodila se
nakon II. svjetskog rata. Prema zadnjem popisu 2000.
god. na nekadašnjem području upravne općine Sv. Juraj
živjelo je 1038, a u Jablancu 338 stanovnika. U odnosu
na najveći broj stanovnika sada živi na području Sv.
Jurja 32 %, te u Jablancu svega 8 %.


Područje Hrvatskog primorja karakterizira izraziti
nedostatak plodnog tla (6 %) i višak goleti (76 %), dok
18 % pripada šumi (Premužić, 1940. god.). Zbog toga
Balen (1925) s pravom kaže (cit.): “Da taj kraj nema
ništa, niti od ljeta, niti od zime, nego samo jad i nevolju”.
Prema istom autoru na ukupnom području upravnih
općina Sv. Juraj i Jablanac od 20.638 ha najviše je
bilo pašnjaka (50 %), a zatim neplodnoga tla (39 %),
livada (6 %) i oranica (5 %). Osim izrazitog manjka
obradivog zemljišta stanovništvo uzgaja velik broj sto-


Slika 1. Jablanac, omeđen suhozidom, oko 1930. godine.
Snimak je ustupio Dragan Vlahović, Senj


ke sitnoga zuba. Tako je 1892. god. bilo ukupno 4.804
komada ovaca (Sv. Juraj 2.498 i Jablanac 2.306), a
1910. god. ukupno 2.263 komada koza (Sv. Juraj 162 i
Jablanac 2.101). Na području Jablanca bilježi se blaži
pad broja koza. Podatke za područje Sv. Jurja nije moguće
uspoređivati, jer se stanje 1910. god. odnosi samo
na istoimeno mjesto. Uz to, stanovništvo je uzgajalo i


m


manji broj stoke krupnoga zuba. Tako velik broj stoke
u znatnom je raskoraku sa stvarnim mogućnostima
proizvodnje stočne hrane. Prema Rogiću (1957) raspoloživa
stočna hrana sredinom 19. stoljeća podmirivala
je samo 31 % potrebne količine, ne računajući pritom i
koze. Vrlo teški položaj stanovništva Vojne krajine donekle
se nadoknađivao, uz prešutno znanje vlasti, nedozvoljenim
sječama i prodajom drveta, i to uglavnom
u izvozu. Međutim, nakon ukidanja Vojne krajine život
je postao još teži. Stanovništvo živi vrlo teško od
skromnih prihoda zemlje, ekstenzivnog stočarstva, radova
na pošumljavanju krša u izvedbi Kr. nadzorništva
za pošumljenje krasa krajiškog područja te povremenog
rada na raznim poslovima u zemlji i inozemstvu.
Masovna iseljavanja početkom 20. stoljeća, kao i daljn-


M


umjereniji trend depopulacije do danas nastao je zbog


ji


teških uvjeta života. Zbog toga su se do danas jedino
donekle održala mjesta uz more, zahvaljujući ponajviše
razvoju turizma i ribarstva. S druge strane na velikim
napuštenim površinama velebitske primorske padine
dolazi do vidljivije progresije autohtone vegetacije.


Prilikom dugogodišnjeg istraživanja povijesti primorskoga
krškog šumarstva stekao sam uvid u veći
broj dokumenata koji su pohranjeni u našim specijaliziranim
ustanovama. Među njima izdvojena su tri spisa
iz Hrvatskoga državnog arhiva koji potanko opisuju
težak položaj Podgoraca za velike žege 1887. god. i
studeni 1888. godine.1 U dokumentima se opisuju mjere
aktualne vlasti i Kr. nadzorništva za pošumljenje
krasa krajiškog područja, koji su u okviru svojih mogućnosti
nastojali ublažiti nepovoljne vanjske učinke.
Tako se u spisu pod brojem 372 od 20. 2. 1888. god.
Općinski ured Jablanac obraća Slavnoj kraljevskoj


HDA, LKŽ, kutija 2, spis broj 181 i kutija 5, spisi broj 372 i
2550. Za velebitsku primorsku padinu uvriježen je još i naziv
Podgorje, dok se stanovnici nazivaju Podgorcima.