DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 82 <-- 82 --> PDF |
Malbohan, E. 1892: Hrvatsko-primorski kras i po-Premužić, A.1940: Seljačko gospodarstvo na kršu, šumljenje istoga u području bivše Vojne krajine, Zagreb. Šum. list, 211–220. Vice Ivančević Crtice iz povijesti krškoga šumarstva DENUNCIJACIJOM DO LUGARSKOG MJESTA U posebnoj senjskoj šumarskoj krškoj organizaciji Kr. nadzorništvu – Inspektoratu za njezina 64-godišnjeg neprekidnog rada (1878–1942) osim upravitelja, povremeno njegova zamjenika, uredskog pisara – akcesistu bili su zaposleni i mnogobrojni lugari (čuvari), te povremeno dnevničari i pomoćni lugari. Njihove plaće i ostala primanja osiguravale su se iz stalnih izvora, i to najprije iz Krajiške investicionalne zaklade, a kasnije iz državnog budžeta i ostalih stalnih izvora prihoda. Stalno zaposlenje u takvoj Organizaciji jamčilo je relativno sigurne osobne i obiteljske egzistencije. U napredovanju do lugara kandidat je najprije povremeno radio kao dnevničar sa skromnom zaradom, a zatim, po potrebi i prethodno dobrim ocjenama upravitelja, za pomoćnog, te napokon stalnog lugara (čuvara). Za to vrijeme upravitelj – šef senjske posebne šumarske krške organizacije budno je pratio rad svakog pojedinca jer je o njegovoj ocjeni isključivo ovisilo napredovanje kandidata i primanje u stalni radni odnos. Prije primanja u stalnu lugarsku službu kandidat je obvezno polagao državni ispit za lugarsku odnosno šumskotehničku pomoćnu službu. Za neprekidnog rada Kr. nadzorništva – Inspektorata sveukupno je bilo zaposleno 79 lugara s prosječnom dužinom radnog staža od preko 15 godina. Analiziranjem njihovog radnog staža može se zaključiti da je najveći broj ostvario mirovinu u matičnoj Organizaciji. U vrlo , uspješno podignuta kultura crnoga boraaga Slika 2. Mamudovac iznad Karlobaga Snimak ustupio pok. Grga Mažuran, lugar Kr. nadzorništva – Inspektorata Slika 1. E. Malbohan, upravitelj senjskoga Kr. nadzorništva, okružen mlađim muškim dijelom svoje obitelji skučenim mogućnostima novih zapošljavanja, osobito lugarskog osoblja, prijem novog osoblja mogao se jedino realizirati umirovljenjem ili otpuštanjem zaposlenih lugara. Tako je lugar mogao dobiti otkaz ako nije pronašao kradljivca drva u svom rajonu. Jedan takav slučaj lažne prijave za propust lugara pokušale su iskoristiti dvije obitelji u Baškim Oštarijama 1888. godine za prijem svoga člana obitelji na mjesto otpuštenog lugara. O tom slučaju je E. Malbohan, upravitelj Kr. nadzorništva izvijestio velikog župana županije Ličko-Krbavske u Gospiću dopisom sljedećeg sadržaja (cit.):1 “U riešenju štovanog dopisa od 17. ožujka t. g. br. 415 obznanjuje se Vašoj Presvjetlosti, da će podpisani kod svršetka kulturnih posalah u srezu lugara Tomljenovića izaći i istoga potanko pregledati. Nadje li potpisani u branjevini posiečenih hrastićah i jasenićah a Tomljenović nema dotičnih prijavah u svojoj službenoj knjigi, biti će odmah od službe otpušten. Što se tiče kradje jelićah u Oštarijah, tu nije podpisani competentan u tu goru ići, jerbo ta šuma spada u djelokrug kr. šumskoga ureda u Otočcu. Na 16. veljače t. g. pregledao je podpisani srez lugara Tomljenovića na sjeveroistočnoj strani i našao sve u redu, i mora se ovdje primjetiti, da lugar Tomljenović uslied svoje izkazane energije i dosadanje marljivosti, jedan od najbolje popisanih lugarah je. U Oštarijah i Konjsku imade jedno HDA, Ličko-Krbavska županija, kutija 2, spis broj 187 |