DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 86     <-- 86 -->        PDF

STRUČNA EKSKURZIJA HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA
OGRANAK GOSPIĆ U BOSANSKI PETROVAC I BIHAĆ
30. 6. i 1. 7. 2005.


Na 49. seminaru biljne zaštite (veljača 2005. g. –
Opatija) šumari Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije
uvelike su raspravljali o sličnom problemu, a to je
sušenje jele. Zaključeno je da bi to trebalo raspravljati
izravno na najugroženijim područjima u svakoj zemlji
te dogovoreno da prvi susret bude na unskom području
Bosne i Hercegovine. Na zamolbu predsjednika HŠD –
ogranak Gospić, gospodina Ivana Matasina, dipl.
ing. šum., upravitelja UŠP Gospić gospodina Damira
Ća nić a , dipl. ing. šum. i voditeljice Odjela za ekologiju
gospođe mr. sp. Mandice Dasović, dipl. ing. šum.
organizirao sam stručnu ekskurziju gospićkih šumara na
područje kojim gospodari ŠPD “Unsko-sanske šume”
Bosanska Krupa.


Iz UŠP Gospić bilo je 7 sudionika ekskurzije. Iz
UŠP Senj ekskurziji je bio nazočan predsjednik HŠDogranak
Senj gospodin Dalibor Tomljanović, dipl.
ing. šum. Glavne polazišne točke a bile su Gospić i


čke put
putputa
Otočac 30. lipnja 2005., a sastajalište u Bosanskom Pe


ajalište u
trovcu gdje smo stigli oko 11.30 sati.
U Upravi šuma Bosanski Petrovac dočekali su nas
predstavnici ŠPD “Unsko-sanske šume” sa domaćim
specijalitetima, a kako rekoše domaćini “za laganu
okrepu”. Tu nas je pomoćnik direktora za tehničke poslove
gospodin Husein Kabiljagić Badžo, dipl. ing.
šum., upoznao sa strukturom njihova poduzeća i programom
ekskurzije. Osnovne podatke o Upravi šuma
Bosanski Petrovac, uz pozdravne riječi dobrodošlice
upravitelja gospodina Đemila Agića, dipl. ing. šum.
Uz domaćine te direktora gospodina Đevada Musli n
o v ić a , dipl. ing. šum. bilo je prisutno preko 20
stručnjaka, akademik Midhat Uščuplić i doc. dr. sc.
Mirza Dautbašić sa Šumarskog fakulteta Sarajevo.
Ekskurziju su pratili domaći novinari i TV reporteri.


Od puno fotografija izdvojili smo samo nekoliko koje
je snimio Dalibor Tomljanović.


ŠPD “Unsko-sanske šume” ima sjedište u Bosanskoj
Krupi, a osnovano je 2000. godine. Sastoji se od direkcije
i 6 uprava šuma, odnosno šumarija. Ukupno imaju
617 zaposlenika, među kojima 40 sa visokom stručnom
spremom. Poduzeće gospodari na 168 225 ha površine.
Glavni zadatak poslovanja u budućem razdoblju je:



utvrđivanje i primjena najnovijih znanstvenih dostignuća
u šumarstvu,

izrada gospodarskih osnova,

revitalizacija moderne rasadničke proizvodnje,

primjena i usavršavanje GIS-a u šumarstvu,

usavršavanje i specijalizacija zaposlenika,

unapređenje lovišta i lovnog turizma,

razvoj turizma na površinama kojima gospodare,

determiniranje površina,

utvrđivanje informacijskog sustava i sustava veza,

implementacija Zakona o šumama,

izgradnja šumskih prometnica.
Uz navedeno, domaćini su nas upoznali i s programom
sanacije sanitarnih užitaka u 2004. i 2005. godini.
U borbi protiv kukaca, prema istom programu, u
250 klopki tipa Tayson koriste preparate Pheroprax,
Chalcoprax, Linoprax i Curwivit, u količini približno
4000 pripravaka. Slijedio je smještaj u Motelu i odlazak
na teren.
Prvo stajalište bilo je kod sela Kolunić, odakle se
vidi velik dio šume Osječenica gdje se intenzivno suši
jela. Drogo stajalište bilo je u šumi na brdu Oštrelj. Tu
nas je akademik Midhat Uščuplić upozorio na problem
imele u jelovim šumama. Istakao je da se radi o starom
problemu koji se obrađuje i zabrinjava stručnjake.


Slika 1. Sudioniciii;;Č
ČČ.2.šČ:o,Č,.,.




ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 87     <-- 87 -->        PDF

U BiH gotovo nema jelovih šuma bez imele, a neke
su toliko zaražene da im je ugrožen opstanak. Smatra
da su jelova stabla gubila vitalnost zbog krivih gospodarskih
zahvata u prebornim šumama i utjecaja stresnih
abiotskih čimbenika.


Iz tih razloga jela je predisponirana za napad biotskih
čimbenika (potkornjaci, gljive) među kojima je i imela.
Smatra da se jela oduprla do određene točke, a da je u zajedničkom
djelovanju svih čimbenika imela izbila u sam
vrh. Dapače, njegovo je mišljenje da imela kao polupa-


Slika 3. Jela n: imelom


razit crpi biljne sokove, smanjuje sadržaj vlage u granama
i deblu, što ih predisponira na napad potkornjaka.


Doc. dr. sc. Mirza Dautbašić govorio je o negativnom
utjecaju klime, što je povezano s masovnom pojavom
potkornjaka.


Treće, glavno stajalište bilo je u šumi Osječenica
gdje je problem sušenja jele raspravljen sveobuhvatno.
Gospodin Fadil Š e h i ć , dipl. ing. šum. – rukovoditelj
sektora za uzgajanje i zaštitu šuma izvijestio nas je o
masovnoj pojavi sušenja jele u ovoj šumi. Prošle godine
formiran je tim stručnjaka za provođenje sanacije
jele u ovoj i drugim šumama. On iznosi podatke da je
2004. godine posječeno 50.000 m3 jelovih sušaca.


Gospodin Emsud Selman, dipl. ing. šum. – upravitelj
Uprave šuma Ključ znanstveno i praktično istražuje
jelove potkornjake zajedno sa znanstvenicima Šumarskog
fakulteta Sarajevo, o čemu nas je detaljno izvijestio.
O kakvom se problemu radi najbolje govori činjenica
da je u pojedinim odjelima doznačeno preko
300 m3 sušaca. Najgore stanje bilo je upravo u Osječenici,
gdje je doznačeno 32 000 m3 krupnoga drveta, a posječeno
19.800 stabala. Prosječno stablo bilo je 41,5 cm
prsnoga promjera. Nastupila je devastacija šuma. Za sakupljanje
potkornjaka postavili su 83 feromonske klopke,
a feromon Cuvivit pokazao se uspješnim.


Slika :.u...Č.;,,r:z: potkomjaka


Nadalje je istaknuo da se radi o gradaciji potkornjaka
u krošnjama, o čemu je govorio i doc. dr. sc. M. Dautbašić.
Potkornjaci se na jeli javljaju svih prsnih promjera i
dobi. Radi se o sljedećim vrstama: Pitoyokteines spinides,
P. curvidens, Cryphalus piceae, Xyloterus lineatus i
Pityophorus pityographus. O posljednjem u Hrvatskoj
nema podrobnih podataka. Postoji podatak zabilježen u
našoj entomološkoj zbirci, a hrvatski naziv mu je jelov
potkornjak granar. Prema našim evidencijama ovaj se
potkornjak roji u petom mjesecu, razvija dvije generacije
godišnje, a napada dijelove stabala s tanjom korom,
uglavnom grane starijeg drveća ali i mlađa fiziološki
oslabljela stabla. Dr. M. Dautbašić upozorio nas je da taj
potkornjak napada jele do 8 cm promjera. Međutim za
determinaciju prisutnosti potkornjaka oborena su dva
jelova sušca. Na prvom su potkornjaci jedva utvrđeni.
Zaključeno je da se jela osušila zbog negativnog utjecaja
abiotskih i stresnih razloga (po prebrojenim godovima
stara je 123 godine). Na drugom oborenom stablu
(približno iste starosti potkornjaci su bili prisutni. Ovdje
je važno istaći da je u granama utvrđen potkornjak P.
pityopraphus. Prema tome, dokazano je da ovaj potkornjak
ne napada samo stabla do 8 cm promjera, nego i
grane starih stabala. Ovdje treba istaći da je velika vjerojatnost
da se ovaj potkornjak nalazi i u našim jelovim
šumama. Zabrinjava pretpostavka dr. M. Dautbašića da




ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 88     <-- 88 -->        PDF

postoji mogućnost da isti uništi sva mlada jelova stabla.
Nadajmo se da to nije tako, jer bi u suprotnom to bio
kraj jeli kao vrsti. S druge strane problem je ozbiljan, pa
bi i mi trebali utvrditi da li je ista vrsta prisutna u našim
šumama, a ako je, bilo bi ju nužno svestrano istražiti.


Pri kraju boravka u šumi ponovno je riječ uzeo M.
Uščuplić. Cijelu problematiku sušenja jelovih stabala
on tumači integralno. Smatra da je sušenje jelovih stabala
toliko kompleksno, da bi čovjek koji bi to riješio
zasigurno dobio Nobelovu nagradu.


Zajedničko je mišljenje svih domaćih stručnjaka da
se radi o kompleksnom stručnom problemu. Toj stvari
često presuđuju političari, koji svojim djelovanjem
“tjeraju šumare iz šume”. Prema mišljenju akademika


M. Uščuplića “istjerane” šumare treba vratiti u šumu.
Na kraju su iznesena mišljenja kako dalje gospodariti
jelovim prebornim šumama. Gospodin Esmeud
Selman upozorava da je nesagledivo pogrešni
učinak birokracije. Smatra da na mjestima velikih hrpa
grana ne postoji mogućnost pojave jelovog pomlatka
barem 15 godina. Akademik M. Uščuplić gledišta je da
za svaki lokalitet treba snimiti stanišne uvjete, stanje
šume i sve čimbenike koji na nju utječu, te na osnovi
toga dati smjernice budućeg gospodarenja. Glavni zaključak
je da se nepozvane strukture povuku iz šume i
da se šuma vrati šumarima.


Na povratku, u istoj šumi uz cestu, priređen je ručak
u duhu domaćina. Poslije ručka nastavljena je
stručna rasprava. Predstavnici UŠP Gospić domaćine
su upoznali da se njihova UŠ sastoji od 11 šumarija
ukupne površine 307.296,70 ha. Od toga 65 % pripada
krškom, a 35 % nekrškom dijelu. Sušenje jele na području
UŠP Gospić i UŠP Senj poslije nekoliko sušnih
godina je pojačano, a izuzetna suša u 2003. godini dovela
je do katastrofalnog sušenja jele 2004. godine. Također
je nastupilo jako sušenje smreke. Tako je u 2004.
godini na području UŠP Gospić doznačeno 131.786m3
sušaca jele i smreke, što iznosi 95,2 % etata za tu godi-


Slika 6. ZlčČBuk


nu. Trend sušenja nastavljen je i u ovoj godini te je u
prvoj polovici godine doznačeno sušaca u iznosu 81 %
etata. Ti podaci jasno ukazuju na zabrinjavajuće stanje
jele na ovom području. Dosta se raspravljalo o uzrocima
sušenja jelovih stabala i zaključilo da su isti kao i
na području Unsko-sanskih šuma. Istaknuto je da je na
našem području najveći broj sušaca zabilježen u šumarijama
gdje su fiziološki oslabljela stabla jele intenzivno
napadnuta (od 46 do 61 %) imelom. Domaćine smo
upoznali da se u nas imela intenzivno istražuje posljednjih
nekoliko godina, te im podijelili primjerke o tome
objavljenih radova.


Pozvali smo ih na zajednički rad na istraživanjima
uzroka sušenja jelovih stabala i iznalaženje najboljih
mjera za sanaciju ugroženih jelovih šuma. Na kraju im
je upućen poziv za uzvratnu posjetu u obje Uprave
šuma.


Drugoga dana, 1. 7. 2005., u predgrađu Bihaća boravili
smo u pilani Pogy, čiji je vlasnik gospodin Muhamed
S. Alijagić. Upoznavanje gostiju i domaćina obavio
je direktor ŠPD USŠ gospodin Đevad Muslimović,


li


Slika 5. Detalj iz pilane POGY Slika 7. Razmjena poklona