DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 87     <-- 87 -->        PDF

U BiH gotovo nema jelovih šuma bez imele, a neke
su toliko zaražene da im je ugrožen opstanak. Smatra
da su jelova stabla gubila vitalnost zbog krivih gospodarskih
zahvata u prebornim šumama i utjecaja stresnih
abiotskih čimbenika.


Iz tih razloga jela je predisponirana za napad biotskih
čimbenika (potkornjaci, gljive) među kojima je i imela.
Smatra da se jela oduprla do određene točke, a da je u zajedničkom
djelovanju svih čimbenika imela izbila u sam
vrh. Dapače, njegovo je mišljenje da imela kao polupa-


Slika 3. Jela n: imelom


razit crpi biljne sokove, smanjuje sadržaj vlage u granama
i deblu, što ih predisponira na napad potkornjaka.


Doc. dr. sc. Mirza Dautbašić govorio je o negativnom
utjecaju klime, što je povezano s masovnom pojavom
potkornjaka.


Treće, glavno stajalište bilo je u šumi Osječenica
gdje je problem sušenja jele raspravljen sveobuhvatno.
Gospodin Fadil Š e h i ć , dipl. ing. šum. – rukovoditelj
sektora za uzgajanje i zaštitu šuma izvijestio nas je o
masovnoj pojavi sušenja jele u ovoj šumi. Prošle godine
formiran je tim stručnjaka za provođenje sanacije
jele u ovoj i drugim šumama. On iznosi podatke da je
2004. godine posječeno 50.000 m3 jelovih sušaca.


Gospodin Emsud Selman, dipl. ing. šum. – upravitelj
Uprave šuma Ključ znanstveno i praktično istražuje
jelove potkornjake zajedno sa znanstvenicima Šumarskog
fakulteta Sarajevo, o čemu nas je detaljno izvijestio.
O kakvom se problemu radi najbolje govori činjenica
da je u pojedinim odjelima doznačeno preko
300 m3 sušaca. Najgore stanje bilo je upravo u Osječenici,
gdje je doznačeno 32 000 m3 krupnoga drveta, a posječeno
19.800 stabala. Prosječno stablo bilo je 41,5 cm
prsnoga promjera. Nastupila je devastacija šuma. Za sakupljanje
potkornjaka postavili su 83 feromonske klopke,
a feromon Cuvivit pokazao se uspješnim.


Slika :.u...Č.;,,r:z: potkomjaka


Nadalje je istaknuo da se radi o gradaciji potkornjaka
u krošnjama, o čemu je govorio i doc. dr. sc. M. Dautbašić.
Potkornjaci se na jeli javljaju svih prsnih promjera i
dobi. Radi se o sljedećim vrstama: Pitoyokteines spinides,
P. curvidens, Cryphalus piceae, Xyloterus lineatus i
Pityophorus pityographus. O posljednjem u Hrvatskoj
nema podrobnih podataka. Postoji podatak zabilježen u
našoj entomološkoj zbirci, a hrvatski naziv mu je jelov
potkornjak granar. Prema našim evidencijama ovaj se
potkornjak roji u petom mjesecu, razvija dvije generacije
godišnje, a napada dijelove stabala s tanjom korom,
uglavnom grane starijeg drveća ali i mlađa fiziološki
oslabljela stabla. Dr. M. Dautbašić upozorio nas je da taj
potkornjak napada jele do 8 cm promjera. Međutim za
determinaciju prisutnosti potkornjaka oborena su dva
jelova sušca. Na prvom su potkornjaci jedva utvrđeni.
Zaključeno je da se jela osušila zbog negativnog utjecaja
abiotskih i stresnih razloga (po prebrojenim godovima
stara je 123 godine). Na drugom oborenom stablu
(približno iste starosti potkornjaci su bili prisutni. Ovdje
je važno istaći da je u granama utvrđen potkornjak P.
pityopraphus. Prema tome, dokazano je da ovaj potkornjak
ne napada samo stabla do 8 cm promjera, nego i
grane starih stabala. Ovdje treba istaći da je velika vjerojatnost
da se ovaj potkornjak nalazi i u našim jelovim
šumama. Zabrinjava pretpostavka dr. M. Dautbašića da