DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 92 <-- 92 --> PDF |
svog pedagoškog i nastavnog rada. Na samom početku, 1978. polaže ispit pedagoške izobrazbe u Centru za pedagošku izobrazbu i istraživanja. U nekoliko navrata od 1981–1987. godine boravi na specijalizaciji u Zvolenu kod profesora Hubača, Priesola i Šmelka. Na dodiplomskom studiju održavao je nastavu iz Biometrike i Dendrometrije, a na poslijediplomskim studijima predavao je Metode i tehnika znanstvenog rada, Planiranje pokusa, i još 3 stručna predmeta. Kao predani pedagog i nastavnik, objavio je tri interne skripte i udžbenik Izmjera šuma u koautorstvu. Mentorstva prilikom obranjenih prek prekpreko oo 30 diplomskih, 7 magistarskiih hh i 3 doktorska rada govore o njegovoj velikoj otvorenosti za istraživački rad sa studentima i sklonosti prema odgajanju budućih stručnjaka i znanstvenika. Surađivao je sa Šumarskim fakultetom i Šumarskim institutom u Ljubljani, Šumarskim fakultetom u Sarajevu, te sa Šumarskim fakultetom u Zvolenu. Tijekom školske godine 1998/1999. bio je gost nastavnik na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Posebno je bio uključen u aktivnostima priprema i provedbe reforme diplomskih i poslijediplomskih studija prema bolonjskim kriterijima. Profesor Lukić bio je uključen i u brojne društvene i stručne aktivnosti tijekom svoga rada na Šumarskom fakultetu. U akademskim školskim godinama 1980/81. i 1981/82. obnašao je funkciju tajnika Vijeća Šumarskog odjela, predstojnikom Katedre za dendrometriju bio je od 1992-1993. godine, dužnost zamjenika upravitelja Nastavno pokusno šumskog objekta Lipovljani obavlja od 1987. do 1992. godine, a od 1992. do 2005. godine je bio upravitelj Nastavno pokusno šumskog objekta Duboka, od 1998. godine predstojnik je Zavoda za uređivanje šuma. Od 1998. do 2000. godine obavljao je duž nost prodekana Šumarskog odsjeka. Osim toga, u radu Fakulteta kao član Vijeća fakulteta, te kao član Izvršnog odbora za šume i kao upravitelj Nastavno pokusno šumskog objekta Duboka, uz potporu ostalih zaposlenika izvršio je rekonstrukciju i privođenje objekta nastavnoj i znanstveno-istraživačkoj funkciji. Tijekom zadnjih desetak godina kvalitetno i pedagoški ispravno kreirao je raspored predavanja i vježbi na Šumarskom odsjeku. Bio je aktivni član uredništva časopisa Šumarski list i Mehanizacija šumarstva, te je recenzirao više radova za tiskovine “Šumarski list”, “Mehanizacija šumarstva”, “Glasnik za šumske pokuse” i “Radovi”. Radio je u Povjerenstvima za izbor ili reizbor djelatnika na Šumarskom fakultetu i Šumarskom institutu Jastrebarsko, u Povjerenstvima Ministarstva šumarstva i poljoprivrede na recenziji planova i programa gospodarenja šumama. Bio je inicijator pokretanja stalne edukacije stručnjaka iz uređivanja šuma. Kao gorljivi pobornik provedbe prve nacionalne inventure šuma u Hrvatskoj, a usud je htio da ne doživi njen sam početak, sudjelovao je u radu mješovite radne grupe Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Hrvatske i Ministarstva šumarstva Bavarske za pokretanje međunarodnog projekta CRONFI. Bio je aktivan kao izvanredni član Akademije šumarskih znanosti, član Hrvatskog šumarskog društva, Hrvatskog biometrijskog društva i Hrvatskog ekološkog društva, a Hrvatsko šumarsko društvo mu je dodijelilo priznanje i Srebrnjak Kralj Tomislav za višegodišnji rad za dobrobit šumarske struke. Osim riječi koje govore o životu, radu i doprinosu profesora Lukića šumarskoj struci i znanosti i koje ostaju zapisane, posebno su važna i sjećanja koja ostaju trajno zabilježena u nama o profesoru Lukiću kao čovjeku izuzetna poštenja i nedostižne dobrote. Njegova vedra pojava zvonka glasa, neposrednost, iskrenost i otvorenost duše ravne čistoći duše djeteta, urezala se u generacije studenata koje je poučavao ne samo struci, već i životu te sjećanja brojnih kolega, suradnika i prijatelja s kojima se družio i surađivao. Bio je posebno skroman čovjek koji se znao istinski radovati običnim i malim stvarima u životu. U odnosima prema kolegama i suradnicima sebe je uvijek stavljao na zadnje mjesto, uvijek je imao vremena i dobre volje za druge, i požrtvovno je znao preuzimati na sebe i obveze drugih, ne sjećam se da je ikad bilo drukčije. Njegova nesebičnost i milostivost je bila bezgranična, čak i u partijama preferansa. Sjećam se kako je, dok smo se na terenskim nastavama opuštali uz preferans, znao poklanjati štihove kako bi i suigrači prošli, često puta i uz cijenu vlastitog pada. To je bio profesor Lukić, čovjek kako sam ga doživio i kako će ostati u mome, a sigurno i u vašem sjećanju, čovjek od kojega se opraštamo s tugom. Ne možemo naći odgovor na pitanje zašto je morao otići, baš u trenutku kada je bio na pragu rješavanja važnih životnih pitanja i kada je trebao uživati u plodovima svoga mukotrpnog, časnog i poštenog rada, i u svojoj obitelji koju je istinski volio. Molimo suprugu Anu, kćer Katarinu i sina Ivana da prime našu duboku i iskrenu sućut i da nađu dovoljno snage u vjeri i ljubavi za daljnji život. A svi mi, učimo se biti bolji prema sebi i prema drugima, a isto tako učimo cijeniti i na pravi način uživati dobrotu drugih. Tako će život profesora Lukića koji je proveo među nama ostvariti svoj potpuni smisao. Dragi profesore hvala Ti za sve što si učinio za šumarsku struku i znanost, za svako dobro koje smo doživjeli od Tebe i za sve dobro koje će biti potaknuto u nama na spomen Tvoga lika. Počivao u miru Božjem i neka Ti svijetli Svjetlost vječna. Juro Čavlović |