DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 96     <-- 96 -->        PDF

DRAGO MARTINOVIĆ, dipl. ing. šum.
(1931 – 2004)


Dana 29. ožujka 2004. god. u 73.
godini života, iznenada i prerano,
zauvijek nas je napustio kolega Drago
Ma rt i n o v ić , dipl. ing. šum.,
koji je u svom radnom vijeku radio
na poslovima iz područja šumarstva
i drvne industrije, a nakon umirovljenja
kao 60-godišnjak bio je dragovoljac
Domovinskog rata.


Drago Martinović rođen je u Dobrinju
kod Kaknja (BiH) 1. listopada
1931. g. od oca Pere, željezničkog
službenika i majke Mare Ivičević,
domaćice. Osnovnu školu završio
je u Visokom 1943. g., a zvanje
šumarskog tehničara stekao je u
Srednjoj šumarskoj školi u Banja
Luci 1950. g.


Kao šumarski tehničar neko vrijeme
radio je u Šumskom gospodarstvu
“Vlašić” u Travniku, a zatim
je završio Šumarski fakultet u
Beogradu 1962. g.


Nakon diplome radio je tri godine
u Šumsko-industrijskom poduzeću
“Zvijezda” u Varešu kao upravitelj
pogona šumskih radova. Od
1965. g. do 1970. bio je upravitelj
Šumarije Novi Sad, gdje je između
ostalog radio i na trasiranju šumskih
cesta.


Nakon što je 1. siječnja 1970. g.,
spajanjem 5 šumskih gospodarstava
istočne Slavonije (Našice, Osijek,
Podravska Slatina, Slavonski Brod i
Vinkovci), osnovano Šumsko privredno
poduzeće “Slavonska šuma”
Vinkovci, nešto kasnije usljedilo je,
u sastavu poduzeća, osnivanje Projektnog
biroa za projektiranje i nadzor
šumskih prometnica i objekata u
šumarstvu sa sjedištem u Osijeku.
Početkom 1971. kolega Martinović
prelazi u Projektni biro gdje je kao
samostalni projektant radio oko 2
godine. U tom je razdoblju projektirano
i izgrađeno 60-ak km promet


nica, a projektirano je i nekoliko
manjih mostova, utovarnih rampi i
ekonomskih dvorišta uz tehnički
nadzor nad izgradnjom svih objekata.
Spomenimo da je rukovoditelj
Projektnog biroa bio Josip Mazan
ek , dipl. ing. šum., koji je tu dužnost
obavljao do umirovljenja 1. siječnja
1980. g.


God. 1974. D. Martinović dolazi
u Zagreb gdje je radio do umirovljenja.
Godinu dana bio je upravitelj
predstavništva Veletrgovina
namještaja u vlasništvu poduzeća


eća
iz Novog Sada. Zatim se zaposl io u
Exportdrvu kao šef poslovnice
Opremanje objekata i inženjering,
gdje je radio do 1990. g. kada odlazi
u invalidsku mirovinu. Za vrijeme
rada u Zagrebu, između ostalog,
poslovno je surađivao sa šumskim
gospodarstvima u Hrvatskoj
na opremanju šumarija. Za uspješan
i neprekidan rad u Exportdrvu
dobivao je zahvalnice.
No, umirovljenički dani nisu dugo
potrajali. God. 1991. dolazi do


velikosrpske agresije na tada već samostalnu
Republiku Hrvatsku, pa je
u tim teškim vremenima trebalo braniti
državu i ustrojavati vojsku. Kolega
Martinović kao domoljub želio
je sudjelovati u Domovinskom ratu,
iako je tada imao 60 godina. To je
bila dobna granica iznad koje se u
pravilu nije primalo u Hrvatsku vojsku,
ali on je ipak ustrajao da bude
bilo gdje raspoređen govoreći da je
taj trenutak čekao čitav život. Kao
nepomirljivi Hrvat želio se uključiti
na pravi način kako bi bio sudionik
u obrani Domovine, a za to je tada
ponajprije trebalo imati veliko srce.


U jesen 1991. g., nakon što je u
svibnju počela mobilizacija, kada je
sve bilo pokrenuto za obranu i oružani
otpor, Drago Martinović se dragovoljno
uključio u Domovinski rat
na području Zapovjedništva obrane
grada Zagreba, gdje je u obrani bilo
već raspoređeno 12–15.000 ljudi
(kasnije 14 brigada sa 36.000 ljudi).
Radio je u logistici – opskrbnoj
službi.1 Kako su se približavali zimski
uvjeti ratovanja izradio je sveukupno
rješenje opskrbe brigada
ogrjevnim drvom na prvoj crti bojišnice
od Generalskog Stola do Siska
u suradnji s Upravom šuma Zagreb i
tadašnjim upraviteljem Matom Mi h
anić e m, dipl. ing. šumarstva. Iz
toga vremena vrijedi zabilježiti
anegdotu kako je kolega Martinović
na jedan složaj ogrjevnog drva napisao:
“Za potrebe Hrvatske vojske
nema cijene!” Spomenimo da su kolege
Martinović i Mihanić poslovno
surađivali i prije Domovinskog rata,
te da njihove obitelji veže dugotrajno
prijateljstvo.


Kada se je iz taktičkih razloga
prestalo koristiti ogrjevno drvo Drago
Martinović je na prvu crtu bojišnice
u vrlo kratkom vremenu us


1 Načelnik Opskrbne službe Zapovjedništva obrane grada Zagreba bio je Ivica Gusić, pukovnik HV, kome smo zahvalni za podatke o
učešću Drage Martinovića u Domovinskom ratu. Suradnja u Domovinskom ratu prerasla je u veliko prijateljstvo, pa i kumstvo, među
obiteljima Drage Martinovića i Ivice Gusića, a takva prijateljstva imaju posebnu vrijednost.