DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 96 <-- 96 --> PDF |
DRAGO MARTINOVIĆ, dipl. ing. šum. (1931 – 2004) Dana 29. ožujka 2004. god. u 73. godini života, iznenada i prerano, zauvijek nas je napustio kolega Drago Ma rt i n o v ić , dipl. ing. šum., koji je u svom radnom vijeku radio na poslovima iz područja šumarstva i drvne industrije, a nakon umirovljenja kao 60-godišnjak bio je dragovoljac Domovinskog rata. Drago Martinović rođen je u Dobrinju kod Kaknja (BiH) 1. listopada 1931. g. od oca Pere, željezničkog službenika i majke Mare Ivičević, domaćice. Osnovnu školu završio je u Visokom 1943. g., a zvanje šumarskog tehničara stekao je u Srednjoj šumarskoj školi u Banja Luci 1950. g. Kao šumarski tehničar neko vrijeme radio je u Šumskom gospodarstvu “Vlašić” u Travniku, a zatim je završio Šumarski fakultet u Beogradu 1962. g. Nakon diplome radio je tri godine u Šumsko-industrijskom poduzeću “Zvijezda” u Varešu kao upravitelj pogona šumskih radova. Od 1965. g. do 1970. bio je upravitelj Šumarije Novi Sad, gdje je između ostalog radio i na trasiranju šumskih cesta. Nakon što je 1. siječnja 1970. g., spajanjem 5 šumskih gospodarstava istočne Slavonije (Našice, Osijek, Podravska Slatina, Slavonski Brod i Vinkovci), osnovano Šumsko privredno poduzeće “Slavonska šuma” Vinkovci, nešto kasnije usljedilo je, u sastavu poduzeća, osnivanje Projektnog biroa za projektiranje i nadzor šumskih prometnica i objekata u šumarstvu sa sjedištem u Osijeku. Početkom 1971. kolega Martinović prelazi u Projektni biro gdje je kao samostalni projektant radio oko 2 godine. U tom je razdoblju projektirano i izgrađeno 60-ak km promet nica, a projektirano je i nekoliko manjih mostova, utovarnih rampi i ekonomskih dvorišta uz tehnički nadzor nad izgradnjom svih objekata. Spomenimo da je rukovoditelj Projektnog biroa bio Josip Mazan ek , dipl. ing. šum., koji je tu dužnost obavljao do umirovljenja 1. siječnja 1980. g. God. 1974. D. Martinović dolazi u Zagreb gdje je radio do umirovljenja. Godinu dana bio je upravitelj predstavništva Veletrgovina namještaja u vlasništvu poduzeća eća iz Novog Sada. Zatim se zaposl io u Exportdrvu kao šef poslovnice Opremanje objekata i inženjering, gdje je radio do 1990. g. kada odlazi u invalidsku mirovinu. Za vrijeme rada u Zagrebu, između ostalog, poslovno je surađivao sa šumskim gospodarstvima u Hrvatskoj na opremanju šumarija. Za uspješan i neprekidan rad u Exportdrvu dobivao je zahvalnice. No, umirovljenički dani nisu dugo potrajali. God. 1991. dolazi do velikosrpske agresije na tada već samostalnu Republiku Hrvatsku, pa je u tim teškim vremenima trebalo braniti državu i ustrojavati vojsku. Kolega Martinović kao domoljub želio je sudjelovati u Domovinskom ratu, iako je tada imao 60 godina. To je bila dobna granica iznad koje se u pravilu nije primalo u Hrvatsku vojsku, ali on je ipak ustrajao da bude bilo gdje raspoređen govoreći da je taj trenutak čekao čitav život. Kao nepomirljivi Hrvat želio se uključiti na pravi način kako bi bio sudionik u obrani Domovine, a za to je tada ponajprije trebalo imati veliko srce. U jesen 1991. g., nakon što je u svibnju počela mobilizacija, kada je sve bilo pokrenuto za obranu i oružani otpor, Drago Martinović se dragovoljno uključio u Domovinski rat na području Zapovjedništva obrane grada Zagreba, gdje je u obrani bilo već raspoređeno 12–15.000 ljudi (kasnije 14 brigada sa 36.000 ljudi). Radio je u logistici – opskrbnoj službi.1 Kako su se približavali zimski uvjeti ratovanja izradio je sveukupno rješenje opskrbe brigada ogrjevnim drvom na prvoj crti bojišnice od Generalskog Stola do Siska u suradnji s Upravom šuma Zagreb i tadašnjim upraviteljem Matom Mi h anić e m, dipl. ing. šumarstva. Iz toga vremena vrijedi zabilježiti anegdotu kako je kolega Martinović na jedan složaj ogrjevnog drva napisao: “Za potrebe Hrvatske vojske nema cijene!” Spomenimo da su kolege Martinović i Mihanić poslovno surađivali i prije Domovinskog rata, te da njihove obitelji veže dugotrajno prijateljstvo. Kada se je iz taktičkih razloga prestalo koristiti ogrjevno drvo Drago Martinović je na prvu crtu bojišnice u vrlo kratkom vremenu us 1 Načelnik Opskrbne službe Zapovjedništva obrane grada Zagreba bio je Ivica Gusić, pukovnik HV, kome smo zahvalni za podatke o učešću Drage Martinovića u Domovinskom ratu. Suradnja u Domovinskom ratu prerasla je u veliko prijateljstvo, pa i kumstvo, među obiteljima Drage Martinovića i Ivice Gusića, a takva prijateljstva imaju posebnu vrijednost. |