DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 97 <-- 97 --> PDF |
pio dopremiti toliko nužne plinske peći, a zaslužan je što je kao donacija iz Beča stigla pošiljka kreveta i sanitetske opreme.2 U početku su za njega mlađi suborci znali reći: “Što taj stari ovdje radi?” Međutim taj je “stari Martinović” samoprijegornim zalaganjem i dobrom organizacijom nametnuo ritam suradnicima i dodatno ih motivirao u dugotrajnom i iscrpljujućem obavljanju složenih zadaća. U Hrvatskoj vojsci bio je do kraja lipnja 1992. g. Za sudjelovanje i izuzetno zalaganje u Domovinskom ratu Ukazom Predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana u svibnju 1992. g. promaknut je u čin satnika HV, godine 1995. odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, a pohvaljen je od zapovjednika obrane Grada Zagreba general bojnika Darka Grdića i od načelnika Glavnog stožera HV tada general pukovnika Zvonimira Červenka. Nakon demobilizacije konačno je imao više slobodnog vremena pa je umirovljeničke dane proveo u Zagrebu, posvetivši se obitelji i liječenju. Bio je teški srčani bolesnik. Družio se sa svojim suborcima, organizirao susrete prigodom obljetnica i proučavao uzroke Domovinskog rata. Drago Martinović bio je čestit, pošten, karakteran čovjek i dobar kolega. Uz domoljublje jedna od njegovih značajnih osobina bila je i humanost, koju je posebice iskazivao u Domovinskom ratu, pomažući suborcima stradalim u borbama, ali i civilnom stanovništvu, gdje god je to bilo moguće. Bio je ponajprije dobar suprug i obiteljski čovjek. Posebno je volio svoje prijatelje. Nije bio član niti jedne stranke. Njegova stranka bila je Domovina. Iznenadna smrt prerano je prekinula njegov umirovljenički život. Umro je u 73. godini života. Posljednji ispraćaj kolege Drage Martinovića bio je 1. travnja 2004. god. na zagrebačkom groblju Mirogoj uz nazočnost njegove neutješne supruge Ljiljane rođ. Crvenković, sestre Vite, brata Ike, ostale rodbine, kolega, prijatelja i znanaca, koji su svojom prisutnošću pokazali da im je bio i ostao poseban u srcima. Između ostalih i veterani Domovinskog rata na grob su svog bivšeg dragovoljca Drage u znak pijeteta položili vijenac i uputili posljednje riječi oproštaja s njim. Sjećanja na kolegu Dragu Martinovića neka budu ispunjena štovanjem i zahvalnošću za sve što je učinio i kao šumarski stručnjak i kao dragovoljac Domovinskog rata. Neka mu je laka hrvatska zemlja koju je toliko volio! Mladen Skoko, dipl. ing. šum. 2 Plinske peći darovala je tvrtka Omnico – Exportdrvo sa sjedištem u Landshutu (Njemačka), a posebno se oko toga zauzeo tadašnji direktor tvrtke Josip Crvenković, dipl. ing. šum., šogor D. Martinovića. J. Crvenković je, između ostalog, pomagao i kolegi novinaru Exportdrva Mariu Filipiju u rehabilitaciji. Donacija bolničkih kreveta i sanitetske opreme išla je preko šogorice Željke Dudić, rođ. Crvenković, koja je bila potpredsjednica (kasnije predsjednica) Koordinacijskog štaba za pomoć Hrvatskoj u to vrijeme u Beču. |