DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 69     <-- 69 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 623-632


UDK 630* 902


KARLOVAC, SREDIŠTE ŠUMARSTVA HRVATSKE VOJNE GRANICE1


KARLOVAC – THE FORESTRY CENTRE OF THE CROATIAN MILITARY BORDER


Ivan BOŽIČEVIĆ*


SAŽETAK: U mjesecu veljači 2005. godine navršava se 240 godina otkako
je osnovana prva Uprava šuma u gradu Karlovcu. Imenovan je prvi šef, upravitelj
uprave šuma šumarnik (Waldmeister) Dragutin Franzoni. Na terenu
Hrvatske vojne granice postavljaju se prvi djelatnici šumari i lugari. Osnivaju
se prvi šumski uredi ili šumarije. Svim ovim zbivanjima prethodila je prva
premjerba šuma u Hrvatskoj vojnoj granici, izradba prvih mapa, odnosno karata.
Prvo uređivanje šuma izvršili su prvi taksatori, stručno tehnički djelatnici
u vojnim odorama pod stručnom kontrolom inženjera-majora Pierkera.
Svakako da se ovi stručno šumarski radovi obavljaju u sastavu Generalata u
Karlovcu.


U sjećanje i za uspomenu na prvog upravitelja šumarnika Franzoniju,
šefu prve Uprave šuma (nadzorništva) Karlovačkoga generalata. Za uspomenu
na inženjera-majora Pierkera, prvog taksatora prve premjerbe šuma Hrvatske
vojne granice.


U spomen svim šumarskim djelatnicima, šumarima i lugarima povodom
240 obljetnice šumarskih zbivanja u Hrvatskoj vojnoj granici, gradu Karlovcu
i prvim šumskim uredima-šumarijama u Oštarijama na Velebitu, u Krasnom
polju te u šumi Petrova Gora predjel Muljava, posvećujem ovaj uradak.


K l j uč ne r i j eč i : Hrvatska vojna granica, začetak organiziranoga šu


marstva.


UVOD – Introduction
1Austro-ugarska je nakon mnogih dugotrajnih ratoCarica
i kraljica Marija Terezija naređuje zabranu
va s Osmanlijskim carstvom, s Turcima, a posebno za 16. siječnja 1762. godine na svaki izvoz hrastovine iz
vrijeme cara Karla VI. i njegove kćeri carice i kraljice pokrajina Kranjske, Istre, Furlanske i primorskoga diMarije
Terezije postala siromašna. Državna blagajna jela Hrvatske vojne granice.
postala je prazna. Zato carica i kraljica Marija Terezija U listopadu iste godine povjerava Tršćanskoj trgoorganizira
prikupljanje novčanih sredstava iz svih vačkoj intendanturi vrhovni nadzor nad šumama Hroblasti
Carevine. Treba upotrijebiti sve sile i svu snagu vatske vojne krajine Karlovačkog generalata.
da se ispražnjena blagajna opet napuni.


Naređuje joj da organizira i izvrši šumarske stručne


Nakon mira s Turcima u Srijemskim Karlovcima radove. Oni se sastoje od opisa šuma i sastojina, teren1699.
godine postaju zanimljiva i šumska bogatstva skih premjerba, kartiranja ili mapiranja, odnosno traži
carsko-kraljevskih šuma iz Hrvatske vojne granice. da se izvrše prvi taksacijski radovi u šumama Hrvatske
Posebice su bile zanimljive šume Velebita i Kapele, vojne krajine Karlovačkog generalata. Rok za ove rakoje
leže uz obalu Jadranskoga mora. dove bio je kraj 1764. godine, kada su isti završeni, a


obavilo ih je šumarsko stručno osoblje u vojnim odorama
i pod stručnim vodstvom i vojnom komandom in1
Predavanje održano članovima Hrvatskoga šumarskoga društva, ženjer-majora pl. Pi er k e ra , carica i kraljica Marija
Ogranka Karlovac, dana 25. veljače 2005. Terezija ustanovljuje prvu Upravu šuma Karlovačkog


* Ivan Božičević, dipl. ing. šum., 47240 Slunj, I. G. Kovačića


ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 70     <-- 70 -->        PDF

I. Božičević: KARLOVAC SREDIŠTE ŠUMARSTVA HRVATSKE VOJNE GRANICE
Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 623-632
generalata u sastavu General-Comande u Karlovcu. Za
šefa te prve Uprave šuma imenuje šumarnika Dragutina
F ranz o n i j a (Johan-Care Franzoni).


Postavljanjem prvog upravitelja prve Uprave šuma
u Karlovcu počinje organizirano stručno šumarsko
gospodarenje šumama Hrvatske vojne granice.


Ističem vojnu Hrvatsku, jer u to doba postoji još i
civilna Hrvatska i turska Hrvatska, odnosno hrvatski
krajevi vojno okupirani od Turaka.


Radoslav Lopačić 1879. g. navodi da su se pod
imenom turska Hrvatska i za vrijeme Turske vladavine
zvali predjeli između Vrbasa i Plive na istoku i rijeke
Une na zapadu, pa sve na jug do Glamoča i Illievna
(Livna) u današnjim okružjima Bihaćkom i Banjalučkom,
te ponešto Travničkom okružju.


Civilnu Hrvatsku ili Provincijal činili su predjeli
Istre, Hrvatskoga primorja do Povila i Ledenica na
istoku, područje Ozlja, Jastrebarskog, Zagreba i Hrvatskoga
zagorja.


STVARANJE HRVATSKE I SLAVONSKE VOJNE GRANICE
Establishment of the Croatian and Slavonian Military Border


Stvaranje hrvatske i slavonske vojne granice počinje
dolaskom na hrvatsko prijestolje Ferdinanda Habsburškoga
i njegovih nasljednika, dakle od 1527. godine.
Stvaranjem hrvatskog obrambenog sustava uz granično
područje s Turcima, početak je stvaranja hrvatske
i slavonske vojne granice. Obrambeni pojas u graničnom
području s Turskim carstvom prozvan je Hrvatskom
i Slavonskom vojnom granicom.


Hrvatska vojna granica u početku ima formirane
dvije kapetanije i to: Senjsku i Bihaćku. U kapetanijama
boravi carsko-kraljevska vojska. Ostalo granično
područje u početku brane hrvatski kneževi, feudalci.
Zbog nedostatka pučanstva, obrana ovog područja postepeno
prelazi u ruke vladara, odnosno Habsburgovaca.


U Hrvatskoj vojnoj granici car osniva ili formira još
Ogulinsku, Hrastovačku i Žumberačku kapetaniju, tako
da Hrvatska vojna granica ima u svom sastavu pet
kapetanija.


Slavonska vojna granica sa sjedištem generalata u
Varaždinu u svom sastavu ima Koprivničku, Križevačku
i Ivanićku kapetaniju. Cijelo obrambeno područje i
hrvatsko i slavonsko predano je na neposrednu upravu
štajerskom nadvojvodi Karlu Habsburškom. Spomenuti
nadvojvoda 13. srpnja 1579. godine polaže kamen
temeljac za izgradnju glavne tvrđave u Hrvatskoj za
sjedište generalata granice.


Lokacija je odabrana na imanju hrvatskog kneza
Jurja Šubića Zrinskog. Hrvatski staleži nisu bili zadovoljni
izborom lokacije. Oni su predlagali lokaciju u
neposrednoj blizini grada Steničnjaka, hrvatskih knezova
Babonića. Lokacija koja je prihvaćena nalazi se
ispod hrvatskog grada Dubovca, nedaleko frankopanskog
grada Ozlja, podno gradova Fuka i Skrada te Steničnjaka
grada blagajskih knezova Babonića.


Izgradnjom grada, opasanog šančevima i vodom,
stvoreno je značajno vojno sjedište u Hrvatskoj vojnoj
granici, koje je dobilo ime Karlovac (Carlstadt) po njegovom
osnivaču štajerskom nadvojvod Karlu Habs


di
ii K
burškom. Sredstva za gradnju u iznosuo
ood
dd 420.000 fo


rinti sabrana su od staleži unutarnjo-austrijskih pokrajina.
Padom hrvatskog grada Bihaća u turske ruke, Hrvatska
vojna granica gubi 1592. godine jednu cijelu kapetaniju
Bihaćku te djelomično Ogulinsku kapetaniju
istočno od Slunja (Kremen, Drežnik grad, Tržac) kao i
djelomično Hrastovičku kapetaniju. Godine 1595. obnovljena
je Hrastovička kapetanija pod imenom Petrinjska.
Kotar ove kapetanije prozvaše Pokupskom
granicom ili Banskom granicom.


Na hrvatsko-ugarskom saboru u Požunu 1715. godine
vojska hrvatske i slavonske vojne granice razdijeljena
je po regimentama-pukovnijama. Zagreb je stalno
bio središte zapovjedništva Banske granice, odnosno
prve i druge banske pukovnije ili regimente. 1783.
godine preneseno je vrhovno zapovjedništvo iz Koprivnice
u Zagreb, kamo je bilo preseljeno iz Varaždina.
Car Josip II., sin carice i kraljice Marije Terezije
1786. godine preseljava vrhovno zapovjedništvo Hrvatske
vojne granice u Zagreb. Tako Zagreb postaje
središte svih generalata svih regimenata vojne granice.


Regimente Hrvatske vojne granice su:


1.
Lička regimenta sa sjedištem u Gospiću
2.
Otočka regimenta sa sjedištem u Otočcu
3.
Ogulinska regimenta sa sjedištem u Ogulinu
4.
Slunjska regimenta sa sjedištem u Karlovcu
Generalat ovih regimenti je u Karlovcu, a od 1786.
godine u Zagrebu. Uprava šuma Karlovačke vojne granice
ostaje u Karlovcu.
Regimente banske u Banovini su:


1.
Prva banska regimenta sa sjedištem u Glin
GlinGlini i
2.
Druga banska regimenta sa sjedištemu Petrinji.
Vrhovna komanda Prve i Druge banske regimente
bila je u Zagrebu.
Konačno u Slavonskoj vojnoj granici imamo regimente:


1.
Križevačka regimenta sa sjedištem u Križevcima
2.
Đurđevačka regimenta sa sjedištem u Đurđevcu


ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 71     <-- 71 -->        PDF

I. Božičević: KARLOVAC SREDIŠTE ŠUMARSTVA HRVATSKE VOJNE GRANICE
Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 623-632
3. Gradiška regimenta sa sjedištem u Novoj Gradišci Vrhovna komanda bila je u Varaždinu i Koprivnici,
4.
Brodska regimenta sa sjedištem u Vinkovcima a 1783. godine preseljena je u Zagreb.
5.
Petrovaradinska regimenta sa sjedištem u Srijemskoj
Mitrovici
PRVA PREMJERBA ŠUMA HRVATSKE VOJNE GRANICE
PRVA TAKSACIJA U KARLOVCU
First survey of the Croatian Military Border forests.
First forest estimation in Karlovac


Po naređenju carice i kraljice Marije Terezije izdanom
u listopadu 1762. godine prelazi se odmah na realizaciju
naredbe. Terenske radove na opisu šuma i sastojina
brojenjem stabala po vrsti i po jedinici površine,
mjerenje i utvrđivanje površine šuma, te dioba na
okružja – distrikte, mapiranja odnosno kartiranje šuma
i izrada karata i mapa za šume koje izvode šumski
stručnjaci u vojnim odorama. Svi terenski uređajni ili
taksacijski radovi moraju biti gotovi do kraja 1764. godine.
Imenuje se šef za realizaciju ovih radova. To je
vojni časnik šumar, po struci inženjer major pl. Pirker.


Eto nam u Karlovcu prve taksacije, prve sekcije za
uređivanje šuma i prvog šefa za uređivanje šuma majora
Pirkera. Naredba carice Marije isključivo traži preciznu
i točnu premjerbu za velebitske i kapelske šume,
odnosno za šume od dalmatinske međe do Mrkoplja i
Ogulina, dakle za šume bliže moru. Šume cijele slunjske
regimente i dijela ogulinske regimente udaljenije
od mora premjerili su i opisali vojni časnici – mjernici
karlovačkog generalata u manjem intenzitetu.


Prva taksacija ili sekcija za uređivanje šuma počinje
radom odmah po naređenju carice Marije Terezije, dakle
1762. godine, a terenski radovi počinju u proljeće
1763. godine pod stručnim rukovodstvom inženjera –
majora Pirkera. Prvi šef prve taksacije šuma, odnosno


Slika 1.
Hrvatske


prve premjerbe šuma u Hrvatskoj vojnoj granici je
inženjer – major Pirker. Prvi stručni šumarski radovi na
premjerbi šuma u šumama Hrvatske vojne granice
počinju krajem 1762. godine iz Komande Karlovačkog
generalata.


Nakon završenih taksacijskih radova, šef Taksacije
major Pirker podnosi izvješće Karlovačkom generalatu.
U svom izvješću major Pirker prikazuje opširno stanje
šuma i putova, terenske prilike, vrste drveća te njihovu
uporabnu vrijednost po pojedinim distriktima –
okružjima. Daje smjernice za unapređenje šuma i šumskog
gospodarenja. Nabraja putove koje treba izgraditi
kako bi se šume mogle koristiti. U šumama Hrvatske
vojne granice vladalo je divljačko pustošenje šuma.
Graničari su samostalno i svojevoljno sjekli šume, a
stabla nerazumno koristili. General major Pirker naglašava
potrebu izrade dobrog šumskog reda za gospodarenje
šumama Hrvatske vojne granice. Na mapiranju i
kartiranju šuma uz majora Pirkera rade i natporučnici
John i Dinzl te podporučnik Penzo. Izrađena su dva
primjerka orginalne mape ili karte šuma ličke regimente.
Mape ili karte šuma ostalih triju pokrajina ili regimenta
izrađene su u mjerilu 1 : 3800 hvati.


Major Pirker propisuje etat, odnosno intenzitet sje


če za šume Velebita i Kapele od dalmatinske međe do
Mrkoplja i Ogulina, odnosno za
one šume koje su premjerene pod
njegovom izravnom komandom 26
% prema broju stabala. Budući da
se za sječu doznačuju debela stabla,
taj je intenzitet od 26 % bio vrlo
jak.


Za šume ogulinske i slunjske pukovnije
koje su premjerili i opisali
vojni časnici – mjernici karlovačkog
generalata, smjernice, gospodarenje
i etat propisuje sam Franzoni.


Šumarnik Franzoni propisuje za
navedene šume oplodnu sječu s dugim
pomladnim razdobljem. To je
sječa još jačeg intenziteta. Šumarnik
Franzoni uz oplodnu sječu propisuje
i uzgojne mjere, koje šumari
na terenu moraju provoditi.




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 72     <-- 72 -->        PDF

I. Božičević: KARLOVAC SREDIŠTE ŠUMARSTVA HRVATSKE VOJNE GRANICE
Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 623-632
PRVA UPRAVA ŠUMA HRVATSKE VOJNE GRANICE U KARLOVCU
First Forest Management Office of the Croatian Military Border in Karlovac


Carica i kraljica Marija Terezija 16. siječnja 1762.
godine zabranjuje svaki izvoz hrastovine iz svojih pokrajina
Kranjske, Istre, Furlandske i primorskog dijela
Hrvatske vojne granice. Trgovačkoj intendanturi u Trstu
naređuje da zabranu provede u djelo, odnosno da joj
dostavi stanje na terenu i prijedloge oko zabrane izvoza
brodograđe i zabrane pustošenja šuma. Stvaranje
Uprave šuma u Karlovcu je proces koji traje sve od
1762. do 1765. godine.


Tršćanska intendatura odmah stupa u pregovore i
sporazume s Karlovačkim generalatom. Ona za šume
Hrvatske vojne granice, odnosno za sređivanje stanja
na terenu, posebice uz more i za gospodarenje šumama
Hrvatske vojne granice, koristi vojnu general komandu
Karlovačkog generalata. Svoje prijedloge za sređenje
šumskog gospodarstva u šumama Hrvatske vojne granice
šalje na odobrenje kraljici i carici Mariji Tereziji,
koja 5. lipnja 1762. godine primljeni prijedlog šalje
izaslanicima raznih dvorskih oblasti kako bi dali svoje
stručno mišljenje.


Izaslanici se sastaju 22. lipnja 1762. godine i o
svom vijećanju sastavljaju zapisnik Concertations protocol.
U vijećanju su sudjelovali zastupnici dvorskog
trgovačkog vijeća češke dvorske kancelarije, dvorskog
ratnog vijeća, bancodeputacije i gospodarske komore.


Ispred dvorsko-trgovačkog vijeća bio je izaslanik
dvorski savjetnik Mygine, koji zastupa zabranu izvoza
za brodogradnju sposobne hrastovine, zatim valjani
opis šuma i u nacrte narisane površine. Traži nužno
sastaviti i u obliku patenata izdati šumski red za šume
(zakon), te da se šumski red poštiva i provodi u djelo.
Za svako okružje – distrikt traži da se postavljaju šum


ski djelatnici i šumsko osoblje osposobljeno za te poslove.
Predlaže i zabranu izvoza drva u Mletke.


Ispred dvorskog ratnog vijeća prisutan je dvorski
savjetnik Traunpaner. On tvrdi da je karlovački komandirajući
general feldmaršal-lajtnant grof pl. Petazzi
pozvan na odgovornost, jer je iz toga područja bila izvažana
hrastovina. Isti je bio oslobođen optužbe i još
pohvaljen radi velike zabrane sječe šuma, pa ga senjani
i pažani tuže u Generalkomandu.


Od ministarske banco-deputacije bio je prisutan savjetnik
Quinz. On hvali stanje u Bancal šumama, a traži
sanitarnu sječu, njegu i čišćenje.


Od dvorske komore nazočan je dvorski savjetnik
barun pl. Kempf, koji predlaže za glavne nacrte šuma
rudarskog mjernika Mraka iz Idrije. Također traži da se
uz dozvolu oboreno drvo ne bi smjelo izvesti izvan
zemlje bez izvoznice (comercial – pasoš).


Prisutni predstavnik dvorske komore traži zabranu
paše kozama u šumama i izgradnju spremišta – magazina
za drvo u Trstu. Traži izgradnju vlasite flote. Zaključak
je da se u šumskom gospodarstvu napravi:


1.
Točan opis šuma,
2.
Odgovarajući šumski red,
3.
Dosljedna provedba šumskog reda.
Za povjerenika predlažu dvorskog tajnika Satzfelda
i predlažu mu plaću.
Kada svi opisi šuma stignu s terena treba izvršiti
snimanje šuma i izraditi nacrte šuma. Za šume Hrvatske
vojne krajine naređuje se karlovačkom komandirajućem
generalu u to doba Petazzi-u da šume treba sa
svojima inženjerima mapovati – izraditi
nacrte. Kontrolu svih poslova
izvršit će Satzfeld s rudarskim
mjernikom Mrakom.


Na temelju svega, carica i kraljica
Marija Terezija 26. listopada
1762. godine zadužuje tršćansku
intendaturu da sve prihvatljive zaključke
provede u djelo – “s riječi
na djela”.


:;:T Sjedište Slunjske imovne općine i šumarija u Rakovcu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 73     <-- 73 -->        PDF

I. Božičević: KARLOVAC SREDIŠTE ŠUMARSTVA HRVATSKE VOJNE GRANICE Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 623-632
DRAGUTIN FRANZONI PRVI UPRAVITELJ PRVE UPRAVE ŠUMA U KARLOVCU
Dragutin Franzoni the first head of the Karlovac forest management office


Na temelju gore iznesenih prijedloga sastavljenih od
dvorskog ratnog vijeća i trgovačkog vijeća, dana 4. lipnja,
12. listopada i 16. studenoga prošle godine udostojalo
se Njezino carsko kraljevsko apostolsko Veličanstvo
odrediti da ubuduće ima Upravu šuma karlovačkog
generalata voditi Generalna komanda u Karlovcu.


General komandi u Karlovcu bit će šumarnik Franzoni,
koji će voditi nadzor nad šumama Hrvatske vojne
granice. Šumarnik Franzoni postaje član Generalne komande
karlovačkoga generalata te se imenuje za prvog
upravitelja prve Uprave šuma Karlovačkog generalata.


Dragutin Franzoni prvi upravitelj (šef, direktor) prve
Uprave šuma (u originalu se pisao Johan – Carl –
Franzoni) u veljači 1765. godine preuzima dužnost, ali
odmah i zaduženja i obveze. Odmah mora namještati
došumare (Waldbereitere) i lugare (Forstknechte). Došumari
nisu imali fakultetsku naobrazbu, nisu bili inženjeri,
nego su bili u rangu nadlugara, koji su obavljali
poslove revirnih šumara, danas šumarskih tehničara.
Graničari ih zovu “Beriktan” ili “Berikter”. Šumarnik
Franzoni mora hitno sastaviti nacrt šumskoga reda –
zakona koji treba sadržavati sve propise važne i po


trebne za šumu. Treba sporazumno utvrditi cijenik
šumskih proizvoda po kojemu će se drvo kupovat i u
komercijalnim drvnim skladištima u Senju i Bagu
(Karlobagu). Treba utvrditi cijenu drveta na panju (Taxa
des Waldrecht oder Stammgeldes). Prihodi od cijene
drveta na panju pripadaju Filial – Militaer – Casi.
Također mora odrediti troškove sječe i izrade, troškove
izvlaka i prijevoza do komercijalnih drvnih skladišta u
Senju i Bagu.


Sjednica mješovitog povjerenstva u Karlovcu sazvana
je nakon što su stigla sva izvješća i prijedlozi.
Sazvao je i njom presjedava Baron pl. Beck. Major
Pirker i šumarnik Franzoni na sjednicu donose nacrte i
opise šuma i prijedlog šumskog reda.


Sjednici su nazočni: general Feld Zeugmeister, preuzvišeni
gospodin, general Feldmaršallajtnant – baron
pl. Preiss, general major pl. Mikašinović, kapetan upravitelj
ureda baron pl. Gusić, Oberstlajtnant pl. Klobeck,
inženjer – major pl. Pirker, Oberstwachtmeister pl. Silly,
Oberstwachtmeister pl. Rusten, Oberstwachtmeister
pl. Wallisch, Oberstwachtmeister pl. Dankelmann,
Feld. Kriegs – Comisar pl. Eichinger, inženjer – kape


e-
tan pl. Langer, šumarnik Franzoni


i i


Feldkriegssecretar pl. Razeburg.


Na ovom zasjedanju napravljen
je sljedeći zapisnik Protocollum comissionus
mixtaehabita et continuata
Carlstadii 11., 16., et 23. februarii
1765., a sadržavao je:


Regulaciju šumskog reda i vlaka,
namještanje došumara i lugara
u carsko-kraljevskim šumama Karlovačkog
generalata, zatim ustanovljenje
takse za drvo što se doveze
u trgovačka skladišta (Comercial
Magazine) i konačno pomirenje
senjskih teritorijalnih sporova.


Slika 3. Šumski predjel “Muljava” središte i sjedište Prve šumarije iz 1765. godine


FORMIRANJE PRVIH ŠUMARIJA –
Foundation of the first forestry offices


Šumarnik Franzoni prima na posao u službu 3 došumara
i raspoređuje ih na teren u šume Karlovačkog generalata.


Prvog došumara raspoređuje za šume cijele ličke
pukovnije. Sjedište mu je u središtu šuma (centru) u


Oštarijama na karlobaškoj cesti. Može se reći da upravitelj
Franzoni u Baškim Oštarijama na Velebitu osniva
prvi šumski ured – prvu šumariju.


Drugog šumara postavlja za otočke šume i drežničke
šume Ogulinske pukovnije sa sjedištem u Krasnom




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 74     <-- 74 -->        PDF

I. Božičević: KARLOVAC SREDIŠTE ŠUMARSTVA HRVATSKE VOJNE GRANICE
Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 623-632
polju, nad sv. Jurjem blizu Kutereva i Crnog Kala. Zaključujemo
da je Dragutin Franzoni sa mješovitim povjerenstvom
osnovao drugi šumski ured – šumariju u
Krasnom polju na Velebitu.


Trećeg šumara šef karlovačkog šumarstva postavlja
za šume slunjske pukovnije i ostatka šuma ogulinske
pukovnije sa sjedištem u šumi Petrovoj gori – Muljavi.
Prema tomu šumarnik Franzoni u Petrovoj Gori – Muljavi
osniva prvi šumski ured – šumariju za naprijed
navedene šume.


Prvom došumaru dodjeluje od ostalog tehničkošumskog
osoblja dva strana i šest domaćih lugara.


Drugom došumaru ili po B. Kasoviću otočkome došumaru,
s obzirom na njegov veći kotar, dodjeluje 4
strana i 8 domaćih lugara. Osim toga, zbog velike udaljenosti
drežničkih šuma od sjedišta u Krasnom polju
određuje još jednog došumara lovca kao pristava. Došumaru
u Krasnom polju daje bolju plaću – doplatak.


Treći došumar sa sjedištem u šumi Petrova gora –
Muljava dobiva za pomoć na poslovima jednog stranog
i 4 domaća lugara.


Svakom došumaru dodijeljena je plaća od 450 forinti
godišnje, a svakom lugaru 10 forinti mjesečno.


Direktor Dragutin Franzoni traži za svakog došumara
i svakog lugara stan, i to u samoj šumi koju čuva
i nadzire ili što bliže šumi.


Šef šumarstva karlovačke uprave šuma Franzoni
sastavio je nacrt i instrukcije po kojem će raditi i obučavati
svoje potčinjene došumare i lugare.


Sastavio je nacrt šumskog reda. Međutim do odobrenja
ovog nacrta šumskog reda na snazi je bio privremeni
šumski red za sve šume Karlovačkog genera-


Slika 4.


Stari grad Č.,,„e....,i„„o:..„„„zr


lata koji je sastavio baron pl. Beck, a nosi oznaku arhiva:
Broj 316 od 1. veljače 1764. godine.


Prvi šumski red (Waldordnung) za šume Hrvatske
vojne granice koji je izradio šumarnik Franzoni i prva
instrukcija, odobreni su 6. srpnja 1765. godine po carskom
kraljevskom dvorskom ratnom vijeću.


Direktor Franzoni posebno ističe potrebu popravka
postojećih šumskih vlaka u tim šumama. Također traži
izgradnju novih cesta iz dijela šuma uz Jadran i šumskih
vlaka u tim šumama. Točno se navodi koje su to
ceste i vlake iz šuma Velebita i Kapele do luka na moru.
Navodim popis potrebnih cesta i vlaka iz šume do
luka na moru za iskorištavanje šuma.


To su u ličkoj pukovniji:


novi put na međi sa Dalmacijom na luku Koračica
dužine 3.5 sata,


cesta Gospić – Bag ima problem jako oštrih zavoja.
Oni ne dozvoljavaju vožnju duže robe od 5 hvati na
više


popravak starog slabog puta u luku Cesaricu u otočkoj
pukovniji,


popravak vlake na luku Stinica,


popravak vlake na luku Lukovo,


popravak starog puta na sv. Jurju,


izgradnja novog puta iz Konjske drage na Krasno,
pa onda u luku sv. Juraj,


cesta u Senj,


iz ogulinskog distrikta Dražnica preko Krmpota za
Senj,


stari put u porto Povile (Tepli Porat).
Širina vlaka u pravcu smjeru 11 hvata. U zavojima
za dugu robu mora biti veća širina.


Major pl. Pirker iznaša problem
u trgovini na moru radi pojave kuge
u Lavantu i u Dalmaciji. Izdane
su sanitetske odredbe, koje ne dozvoljavaju
ili barem otežavaju trgovinu
sa susjednim zemljama. Jedino
nešto više dobiti daje trgovina


brodograđevnog drveta i dužica.
Manjak u izvozu i prodaji građevnog
drveta osjeća se i u luci Bakar
u Civilnoj Hrvatskoj.


Drvnu građu na obali u lukama
Hrvatskog primorja otkupljivala je
država za komercijalne magazine
ili skladišta. Ta skladišta ustvari
predstavljaju današnje Dip-ove ili
pilane. Cijena drvnih sortimenata
trošak je sječe i izrade, izvlake i
prijevoza do komercijalnih skladišta
u lukama Hrvatskog primorja.


vojne granice




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 75     <-- 75 -->        PDF

I. Božičević: KARLOVAC SREDIŠTE ŠUMARSTVA HRVATSKE VOJNE GRANICE Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 623-632
Teško je bilo odrediti cijenu robe, koliko bi se trebalo
platiti graničarima iz skladišne kase. Zaključak je
bio da te dogovore o cijeni dogovara skladištar s dostavljačima
i vozačima. U slučaju spora nadležna je General
– Comanda i šumski ured.


Direktor Franzoni izračunao je cijenu drveta na panju
po vrstama drveća za ovdašnju Filial – Millitaer –
Kasu. To je šumska taksa ili novac po stablu (Taxa des
Waldrecht oder Stamm gelds).


Razmirica između Karlovačkog generalata i grada
Senja odnosi se na granicu jurisdikcije grada Senja i
Karlovačkog generalata. Prijedlog je napravljen, a pot


vrdila ga je carica kraljica Marija Terezija 12. listopada
1764. godine. To je privremeno rješenje, a građani grada
Senja mogu slobodno uživati zemljište u krugu pola
sata hoda od središta grada Senja. Carica će odrediti
povjerenstvo za konačno riješenje.


Određuje se major pl. Winkelmann da sa izaslanicima
grada Senja graničnu crtu prenese i označi na terenu.
Vojni zapovjednici smiju svoje graničarske straže
postavljati samo do određene granične crte. Ipak se
građanima grada Senja smanjuje prirez. Oni neće trebati
eraru plaćati više od desetine u ovdašnju vojnu


eraru pblagajnu
uu
zza
aa sve tunere postavljene na moru.


jn


INSTRUKCIJA-NAPUTAK ZA ŠUMARE WALDBEREITERE SVIH CARSKO
KRALJEVSKIH MILLITARSKIH ŠUMA U KARLOVAČKOM GENERALATU
Instructions for the foresters of all imperial and royal military forests


fo
of the Karlovac General’s Staff


Nacrt instrukcije – naputka sastavio je šumarnik


Franzoni – upravitelj uprave šuma Hrvatske vojne


krajine u Karlovcu.


Instrukcija – naputak odobrilo je carsko-kraljevsko


dvorsko ratno vijeće dana 6. srpnja 1765. godine, za


jedno sa šumskim redom (Zakon o šumama). Istog da


tuma stupa na snagu i uporabu. Instrukcija Dragutina


Franzonija vrlo je zanimljiva i za današnje šumare, pa


je ovdje navodim u orginalnom prijevodu Bogoslava


Kosovića.


1.“Šumar se ima vazda sjećati svojih prisegom si nametnutih
dužnosti, te ima po svojem najboljem znanju
i savjesti revnim i marljivim vršenjem svoje
službe na svani mogući način nastojati promicati korist
previšnjeg erara i od njega odvraćati svaku štetu.


2.On ima u svemu slušati c. kr. General-Ober-Comandu
i dotičnog Comercial-Waldmeistera, te se
prema tome ima i vladati, o svim događajima podnašati
prijave, uslijedivše odredbe pokorno primati,
te ako je nuždno na njih podnašati izvješće spomenutoj
General-Ober-Cdi i šumskom uredu.


3.On se ima osobito strogo držati podjedno sada izdanog
šum. reda, krijepošću kojeg ima on skupa sa zapovjednicima
pukovnije i kumpanije nastojati oko
reda i unapređenja šuma, dakle kroz to i oko koristi
erara, te se ima kloniti zadjevica i posebnih težnja u
svrhu, da se mogu zajedničkom slogom jednodušno
provadjati previšnje zapovjedi i izvršavati služba.


4.Šumar mora provadjati sve što je naredjeno u relaciji
o procjeni i opisu šuma, što ju je nakon preduzitog
očevida na licu mjesta sastavio Waldmeister Johan
Carl Franzoni, u koliko nisu propisi te relacije u
protuslovlju sa spomenutim novim šumskim redom.
S toga ima šumar relaciju i šumski red proučiti,
da bude mogao prema njima odredjivati što je
nužno i korisno.


5.Šumar se ne smije baviti trgovinom drva i to niti
sam niti u društvu, niti pod nikakvom izlikom, jer
će inače biti strogo potegnut na odgovornost.


6.Sječa stabala ima se obaviti u doba godine propisano
šumskim redom. Šumar ima sve tako spretno
udesiti, da se u predjelima u kojima se radi velikom


ojima s
snijega ne mogu sječine izcrpiti i inače koliko je


piti,
,, a
aa i i
god moguće čuvaju svježa stabla, a da se izrade i izvezu
vjetrolomi, suhi i ina oštećena stabla da ne
propadnu i ne sagnjiju. Zatim ima nastojati, da se na
sječinama ostavi dovoljan broj sjemenjaka. Veći
broj sjemenjaka ima se naročito ostaviti na mekanom
zemljištu i uzvisinama, gdje kako je poznato,
vjetar ima maha i štetu pravi, a gdje je trvda zemlja i
gdje vjetar nema velikog maha, imaju se sjemenjaci
ostavljati na 50 do 60 koraka razmaka, te k tomu nastojati
da se ti sjemenjaci pravovremeno izsjeku
čim bude dovoljno pomladka.


7. Što se tiče kvantuma drva, koji će se godimice izvaditi,
to je predvidjeno u spomenutom opisu i procjeni
šuma i toga se ima držati, te se ne smiju šume preko
njihovih sila uživati. Pošto pako maćavo drvo smeta
pod njim se nalazećem podmladku, mora se u prvom
redu nastojati, da se drvo odstrani, a inače se ima u
tom pogledu postupati prema stanju dotične šume.
8.Radi naprdka šume neka se ne siječe na jedanput na
više niti na previše mjesta, nego neka se radije više
sječe u malo districta, jerbo je onda puno lakše paziti
na vozare i lakše je paziti na kulture, a mladik
bude jednoličniji.


9.Kano što je za šume korisno, ako se u njima jednake
sječine, tako isto je nužno, da se pomladi i odgoju
mladika posveti što moguće veća briga i mar. S toga
je nužno, da se posveti što moguće veća briga i mar.
S toga je nužno, da se odmah u početku u mladiku
se nalazeće staro i kržljavo drveće koliko god mo




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 76     <-- 76 -->        PDF

I. Božičević: KARLOVAC SREDIŠTE ŠUMARSTVA HRVATSKE VOJNE GRANICE
guće oprezno izvadi, da se nebi rušenjem i izvažanjem
načinila veća šteta mladiku, nego šteta koja bi
bila da je drvo ostalo u njemu. Ono se ima čim prije
izvaditi i izvesti, da mladik bude čim prije u miru i
da bude jednolična rasta. Takovo vađenje starog drveća
najbolje da se izvade pomoću velike pile. Gdje
ali ni to nebi bilo moguće bez velike štete za mladik,
ima se staro drveće podbrijati i tako prisiliti da
se osuši.


10.Iz šuma ima se koliko god je moguće odstraniti i kojekakvo
grmlje. Isto ne smije se pustiti ležati suhari,
ovršine u sječinama i ino drveće, koje se dade upotrebiti,
jer ostavljanjem istoga u šumi gubi erar svoju
korist, a mladik trpi štetu. Toga radi ne smije se na
sječinama ostavljati granje i kiće da okolo leži, nego
se mora skupiti na hrpe ili poslugati na panjeve.


11.Šumari i lugari ne smiju si pod prijetnjom stroge
kazne pod nikakvom izlikom prisvojiti ni ogranke
ni ovršine, nego imadu i s tim odpadcima gospodariti
u korist erara. Toga radi ne smije se dati za njihovu
potrebu nikakvo drugo drvo nego samo ono,
koje nije za prodaju sposobno.


12.Neplodne pustošine unutar šuma i izvan njih, naročito
u predjelu kraj mora zvanom Podgorje imadu
se zasijati odgovarajućim količinama žira i zasaditi
smrekom itd., da se tako opskrbi za valjan pomladak,
a gdje se to ima činiti kazuje u jednu ruku spomenuta
procjena i opis šuma, a u drugu ruku će se,
kad šuma bolje upozna, samo od sebe kazati, gdje
da se to radi i gdje je nužno, jedino se primjećuje,
da bi se te radnje trebale izvadjati više u prisoju.
Šumar će po tom imati dužnost, da odredi, što je za
šume nužno. Razumije se samo po sebi, da će ta
sadnja i sijanje stajati novca, koje nije dužan davati
šumar, nego će se glede pokrića tih troškova izvaditi
posebne odredbe.


13.Šumar ne smije dozvoliti, da se izvan sječina sječe
ma kakvo bilo drveće, izuzem u velikoj nuždi ili na
zapovijed General-Ober-Comande i šumskog ureda,
budući da takvo obaranje stabala škodi šumi.
On ne smije dozvoliti, da se u šumama izradjiva
šindra i dužica, jer se time uništavaju smreke i jele,
koje bi se inače mogle upotrijebiti za jarbole. Od toga
se drveća često ne samo obori ogromna množina,
a neizradi ni deseti dio, nego se i na hiljade stabala
našpanja2, koja uslijed toga zagnjiju i postanu
šuplja. Pravljenje te robe neka se dozvoli samo u
predjelima i uvalama, koje su jako udaljene, a iz
kojih se dugačka gradnja ne može drugačije izvući
osim, ako ga se izradi na šimle i dugu. No i utima
predjelima ne smije se dozvoliti španjanje stabala.


a n
14.Nitko pa n
nnii ššumar, ne smije loviti ni ribariti u šum


Španjati (od njemačke riječi Span) veli se zasjeći stablo i izkinuti
iver, da se vidi, jeli stablo cjepko (kalavo).


Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 623-632


ama i u bregovima se nadolazećim vodama i lovištima,
osim samo onaj, koji se glede prava lova ili ribarenja
može iskazati zakupnim ugovorom, sklopljenim
sa c. kr. Ratnim komesarijatom. Lugari i
čuvari šuma imaju budno paziti, da se pastiri i ini
zločesti ljudi nebi po dosadanjem običaju vadili
gnijezda i jaja tetrijijeba, lještarka i kamenica, jer se
time divljač izkorijenjuje i uništava. Tko se pri tom
uhvati, ima se uhititi i predati najbližem zapovjediku
pukovnije da ga kazni.


15.Mora se paziti da graničari ne bi zajedno pri izvozu
brodogradnje ili ine gradje sjekli mlade hrastiće,
jelvice ili smrečiće za tzv. vlačice i da nebi pri izvlačenju
posjekli na stotine mladih stabalaca za
podvaljke (valjčiće za podmetanje). Gdje se nebi
mogla debla izvući bez podmetanja podvaljaka neka
se upotrebe već po samom stablu prigodom obaranja
prelomljena stabalca, pa kad se jedan dio debla
naprvo porine, neka se valjčići zadnjeg kraja
metnu opet na prvo. Uhvati li lugar ili čuvar šume
koga, da protivno radi, imade mu oduzeti sjekire i
vojke i odmah prijaviti to šumaru pod prijetnjom
otpusta iz službe, a proti takvom štetočincu ima se
postupati prema propisima novog šum. reda.


16.Lugari ne smiju stanovati daleko od šume, nego u
njoj ili blizu nje u onim mjestima, gdje će im se
naznačiti. Oni moraju danomice obići svoj srez te
po danu i po noći nastojati da odvrate od šume štetu.
Da tom zvanju uzmognje lugar udovoljiti, ne
smije on zajedno imati nikakvu posebnu službu niti
držati krčmu, budući je poznato, da ako hoće služiti
kako treba, imade dosta posla sa svojom službom.
Da se pako lugari mogu bolje nadzirati nužno je da
i šumar stanuje u sredini sreza, jer će onda biti bliže
lugara, te će moći lakše opaziti da li koji njih ne ide
možda stranputice.


17.Za lugare i čuvare šuma ima se sastaviti dobra instrukcija,
te istima ako bi bili nepismeni tako dugo
svake nedjelje čitati dok je ne zapamte. Ujedno ne
smije šumar ni lugarima ni čuvarima ni nikome dozvoliti,
da daje druga imena rudinama nego što su u
mapama naznačena da kroz to ne nastanu pomutnje.


18.Inače imadu lugari nedeljno izvijestiti svoga šumara
o svim dogadjajima prošle sedmice, te ako su kome
što zaplijenili, ne smiju to pod pretnjom otpusta
od službe ispod zapljene pustiti, niti se s njima glede
toga nagoditi prije, nego su se o tom sporazumili
sa šumarom i prijavu podnijeli.


19.Oni ne smiju trpjeti da se po šumi skiću nepoznati
ljudi i kojekakve skitalice, a pogotovo ih ne smiju
sami k sebi primati.


20.Čim se koji lugar ili čuvar šume zateče kod kakvoga
kažnjivoga čina, ima šumar bezodvlačno o tom obavijestiti
General-ober Comando i šumski ured, da se




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 77     <-- 77 -->        PDF

I. Božičević: KARLOVAC SREDIŠTE ŠUMARSTVA HRVATSKE VOJNE GRANICE Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 623-632
tako nevaljali službenik – kao strašilo za druge – najstrožije
kazni ili otpusti od službe. Ako se lugar otpušta
od službe, treba odmah ujedno drugoga za lugara
predložiti i čekati dok o tom stigne odluka.


21.Lugari i čuvari ne smiju nikomu dati da izvaža ili da
si izvesti dade ni pojedina mala ni velika stabla niti
više takovih, a niti izvale, ako ne donese zajedno
doznačnu cedulju od šumara (u kojoj je naznačena
vrst i quantum drva), a ne smije im drugo drvo doznačiti
nego samo onakovo kakovo je u doznaci naznačeno,
pa bio on dotičnom prijatelj ili nebio. Lugara
ne smije nitko, pa ni šumar, upotrebljivati u nikakove
druge osim jedino u službene svrhe.


22.Pošto se ni pod stojećim ni pod ležećim stablima
nemože mladik dizati, to se ne smije ni jednoj stranki
dozvoliti, da joj doznačeno drvo preko 1 godine
dana u šumi ostane, inače ga gubi. To je tim opravdanije,
što se kasnim izvozom ošteti puno novo nikloga
mladika.


23.Glede primanja dohodka od šume t. j . šumske taxe
(Stammgeld) slijediti će posebne odrede, a dotle
ima šumar voditi valjanu šumsku zabilježnicu, u
koju će bilježiti koja vrsta drveća, iz koje šum. sreza,
komu i kada je doznačena. Ta će knjiga služiti za
kontrolu šumske taxe.


24.Čim se u šumi koji put pokvari ima se to odmah prijaviti
General-Ober-Cdi, da se mogu pozvati na to
obvezane stranke da ga poprave te, da se odredi gle


de troška, ako bi kod toga kakvi nastati mogao.
25.Pod pretnjom stroge kazne nesmije nitko bilo od
bogata bilo od siromaha, primiti niti novac, niti
stvari niti se dati častiti pa bilo to pod ma kojom izlikom,
a naročito je lugarima i čuvarima pod pretnjom
osjetljive kazne zabranjeno takovo šta primati
ili dapače zahtijevati.
26.Bude li tro od General-Comande izaslan da pregleda
šume, biti će dužnost šumara da bude prisutan te
da daje potrebita razjašnjenja.
27.Šumara se ne smije udaljiti iz svog sjedišta bez prethodne
pismene prijave i na to uslijedivše dozvole
od General-Comande.


U ostalom nije moguće u ovoj instrukciji spomenutu
sve, što je za izvršivanje previšnje službe nužno, niti
opisati razne malenkosti skopčane sa šum. uredovanjem;
stoga će biti dužnosti svakoga šumara da kao
uredan i vijeran službenik pazi na sve što treba, jer je
na to obvezan svojom prisegom.”


Na kraju ovoga povijesnoga napisa zahjvaljujem na
stručnim savjetima i pomoći mons. dr.-u Mili Bogoviću,
biskupu gospičko-senjskom i prof. dr.-u Milanu
Kruheku, ravnatelju Hrvatskoga povijesnoga instituta
u Zagrebu. Srdačna hvala svim kolegama i prijateljima
na pomoći koju su mi pružili.


LITERATURA – References


B ož i če v i ć , I., 2000: Uzorak za pisanje i izradu
Šumske kronike za sve šumarije Uprava šuma
Delnice, izdavač Uprava šuma Delnice.


Božičević, I., M. Radočaj: Šumarstvo Slunjskog
kraja, Šumarski list 127(11–12): 597–608.


F r a s , F. J., 1998: Topografija Karlovačke vojne krajine,
Ličke župe Gospić.


Ilustrirana povijest Hrvata, 1971: Grupa autora,
“Stvarnost” Zagreb.


K l a i ć , V. , 1981: Povijest Hrvata od najstarijih vremena
do svršetka XIX stoljeća, Knjiga I–V, Nakladni
zavod Matice Hrvatske, Zagreb.


Klepac, D., 1997: Iz šumarske povijesti Gorskog kotara
u sadašnjost, Hrvatske šume Zagreb.


K o so v i ć , B., 1914: Prvi šumarski stručni opis i nacrt
šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od Dalmatinske
međe do Mrkoplja i Ogulina. Šumarski list.


Kruhek, M., Cetin, 1997: Grad izbornog sabora kraljevine
Hrvatske 1527., županija Karlovačka.


Kruhek, M., 1993: Graditeljska baština Karlovačkog
pokupja, Matica Hrvatska, Karlovac.


Lopašić, R., 1895. Oko Kupe i Korane; Zagreb
1895, Matica Hrvatska.


Monografija Gorski kotar, Delnice 1981: Izdavač:
Fond knjige “Gorski kotar” Delnice. Grupa autora,
za šumarsku povijest Stjepan Francišković.


Radeka, M., 1975: Gornja krajina – karlovačko vladičanstvo,
Zagreb.


S e v e r i n s k i , V., 1966. Dvjestogodišnjica šumarije
Krasno. Šumarski list 1966., 448-459.


Š i š i ć , F., Povijest Hrvata. Pregled povijesti hrvatskog
naroda 600.–1526. I dio i Pregled povijesti hrvatskog
narod od 1526-1918. g. II dio, Slobodna
Dalmacija, Marijan tisak.


Šumsko gospodarstvo Delnice 1960–1980: S osvrtom
na prošlost šumarstva Gorskog kotara, Delnice
travnja 1981. Izdavač Šumsko gospodarstvo
Delnice.


Va n i č e k , F., 1875: Speciälgeschichte der Millitargranze,
Wien.




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 78     <-- 78 -->        PDF

I. Božičević: KARLOVAC SREDIŠTE ŠUMARSTVA HRVATSKE VOJNE GRANICE Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 623-632
Summary: In February two hundred and forty years ago, the first Forest
Management Office was founded in the City of Karlovac. The first Forest
Manager was the Forester (Waldmeister) Dragutin Franzoni, and the first
foresters were employed across the territory of the Croatian Military Border.
The first forest offices were opened. All these events were preceded by the very
first forest surveying of the Croatian Military Border, with the making of the
first maps. The first forest management was carried out by the first forest estimators,
the expert technical staff in military uniforms under a specialist
supervision of the engineer major Pirker. These expert forest activities were
carried out under the supervision of the General’s Staff in Karlovac.


This article is a token to the first Forester Franzoni, the Head of the first
Forest Management Office of the Karlovac General’s Staff. It is in memory of
Engineer-Major Pirker, the estimator of the first forest survey of the Croatian
Military Border. It also commemorates all forestry staff, foresters and gamekeepers
on the 240th anniversary of these activities on the territory of the
Military Border, the city of Karlovac, and in the first forest offices in Oštarije
on the mountain of Velebit, in Krasno Polje, and in Muljava in the forest of
Petrova Gora.


Key words: Croatian Military Border, beginning of organised forestry.