DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 32     <-- 32 -->        PDF

S. Malić. I. Aiiic, M. Oršanic: SILVICULTURAL TREATMENTS AIMliD AT IMPROVING THE ANTI-EROSION ... Šumarski list - SUPLEMF.NT {2005), 17-30
The second case involves regeneration of a transitional
forest, when the elements of a climatogenic forest
community are successfully regenerated under the
canopy of the pioneer pine stand. In this case, regeneration
must be performed using the methods under the
crown cover of the old trees, usually with shelterwood
cuts in small areas (Anić 2003). The small areas may
be in the form of circles, or less frequently in the form
of strips. Their density, area and form should be listed
in a carefully executed silvicultural plan, which should
also contain a cartographic scheme of the initial regeneration
areas, logging directions and methods of area
enlargement, in dependence of the tree species being
regenerated and the geomorphology of the whole regeneration
area. Regeneration begins in the initial regeneration
area, which is gradually expanded and joined
with another using one of the cutting methods: shelter-
wood cutting or marginal cutting. When young natural
generation is insufficiently dense, regeneration may be
a combination of natural and artificial regeneration.
Artificial regeneration requires the use of seedlings
and seeds in the quantities prescribed for a given tree
species (Matić 1949).


The third case relates to regenerating a stand with
pioneer tree species, which is usually Aleppo pine or
black pine. On steep, erodible slopes, regeneration is
accomplished in small circular areas. The canopy can
be severely broken since these arc pioneer, heliophilic
tree species. On mildly sloping terrains the size of initial
regeneration areas may be larger.


Indirect conversion of degraded forms is actually a
natural process of their progressive development. This
process is enhanced and supported with active protection,
which will be discussed later.


Direct conversion of a silvicultural form usually denotes
the conversion of a forest stand of a low silvicultural
form into a stand of a high silvicultural form by
regeneration. It is performed with the shelterwood method
and commonly involves the combination of natural
and artificial regeneration. This procedure is applied
in many old pubescent oak coppices in Croatia
(Matić etal. 1996).


Active protection comprises procedures aimed at
protecting forests and degraded forest forms in the Mediterranean
area from those factors which have been
the agents of degradation processes. These procedures
are primarily preventive measures against fires, illegal
and uncontrolled felling, browsing and grazing. In higher
degradation forms (a transitional form between
maquis towards a low forest and in a thicket-like low
forest), it is possible to apply tending treatments with
cleaning, which accelerates and regulates the process
of direct conversion of a degraded form. This is particularly
important in the sites in which the forest stands
are intended to perform anti-erosive and water-protective
functions.


All the above silvicultural operations should be
planned and carefully performed to achieve the highest
quality. The quality of silvicultural procedures must be
the only control measure (Matić 1989). The speed of
execution or the number of the procedures without regard
for quality may save money in the short run, but
will lead to forest degradation and increased cost of forest
improvement in the long run. Damage that may be
incurred usually has long-term consequences.


CONCLUSION


The two principal groups of silvicultural treatments
are tending and regeneration. The goal of forest tending
is to regulate and sustain an optimally structured
forest stand in natural and undisturbed site conditions.
These conditions must be maintained in all stages of a
stand´s development. Tending affects both the stand
structure and the site. A well-tended forest ecosystem
is capable of optimal fulfilment of its commercial and
non-commercial functions (ecological and social). The
anti-erosion and water-protective functions are among
the most important ecological functions that a well-
tended forest ecosystem provides.


The vital task of regenerating a forest is to preserve
the forest soil from adverse impacts which may cause
degradation processes. The forest soil is protected with
a permanent cover of the stand´ crown canopy. This is
why forests should be regenerated under the crown cover
using the shelterwood system or the selection sys


tern. Regeneration over small areas should be recommended.


Since its beginning, the Croatian forestry has advocated
the natural approach to forests. This approach
involves natural forest regeneration with the shelter-
wood method and the maintenance of the optimal
structure of the forest stand with tending. This has resulted
in exceptionally natural forests capable of fulfilling
their commercial and non-commercial functions.
Their naturalness is one of the prime reasons for which
the Croatian forestry has earned recognition for ecological
production of mercantile timber from all its forests.
Even more importantly, Croatia is one of the richest
European countries in potable water. Forests
grown and tended according to the principles of the Zagreb
School of Silviculture are one of the main reasons
for such a favourable condition.




ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 31     <-- 31 -->        PDF

S. Matić, 1. Anić, M. Oršanić: SILV1CULTURAL TREATMENTS AIMED AT IMPROVING THE ANTI-EROSION ... Šumarski list SUPLEMRNT (2005), 17-30
FORESTS OF THE MI HTERRANEAN AREA


In no other Croatian area is the issue of anti-erosion
and water protection forest function as important as in
the Mediterranean region. The forests in this area have
for centuries been exposed to intensive anthropogenic
influences. These influences commonly involve bad
forest use, including, for example, irrational and uncontrolled
felling for the purpose of obtaining raw timber
material for a variety of needs, browsing and grazing,
the removal of duff and leaf litter, slashing branches
and pollarding, burning and clearing forests for
agricultural areas, converting forests and forestland to
meet the needs of infrastructure, tourism, viniculture,
olive-growing and similar. In combination with fires,
the specific climatic conditions and the erosive soils,
these long-lasting influences have gradually led to the
general degradation of Mediterranean forest ecosystems.
The morphology and the silvicultural and structural
characteristics of forest stands have been disturbed,
and so have the vitality, stability, productivity, the
ability of natural regeneration and the capacity of fulfilling
all the functions expected from a Mediterranean
forest ecosystem.


The Croatian forest experts investigated and described
different degradation forms of Mediterranean forests
many years ago (Petračić 1942, 1938, Anić
1966, 1963, 1942, 1942a, Marčić 1955). The sequence
of the Mediterranean forest ecosystems in the process
of regression and progression, as well as their dynamics
were also established (Anić 1959, Rauš 1987, Matić
et al. 1997). Even more importantly, the answers to
the question concerning the treatment of each degradation
form aimed at changing their development into a
progressive direction were provided by Matić et al.
1997, 1996, Matić and Rauš 1986.


Mediterranean forests pose a permanent challenge to
forestry, especially in terms of afforesting wasteland,
garrigues, pseudogarrigues and scrub, tending and regenerating
newly-established and the existing forest
stands and actively protecting the degraded forest forms
such as maquis, pseudomaquis and scrub. These are the
most important silcivultural treatments which should be
renewed in order to improve the anti-erosive and water-
protective functions of the forests in this area. One of
the crucial preparatory activities to be performed before
the application of the above treatments is to draw up a
management plan. A management plan is the first and
the basic step in the management of Mediterranean forests
and especially in the management of degraded
forms of holm oak and pubescent oak forests (maquis,
pseudomaquis, garrigues, pseudogarrigues, scrub, thickets,
and mild and severe wasteland).


Afforestation is a permanent activity; only by increasing
the areas under forests is it possible to increase
the non-commercial and commercial value of Mediter


ranean forests. Preparatory activities have particular
importance with regard to the fact that the area to be afforested
in the Mediterranean karst in Croatia covers
almost 400,000 ha (Matić andPrpić 1983). In order
to perform these activities satisfactorily, it is necessary
to plan the whole procedure carefully, select priority
areas to be afforested, choose the time and the tree species
for afforestation, prepare the soil, plan working
techniques and control the quality of performance.
Among others, priority in afforestation should be given
to those forest areas in which the newly-established
stands will have a distinctive anti-erosive and water-
protective role. One of the best examples in Croatia is
the project of afforesting and improving the torrential
area of Senjska Draga (Ivančević 2003).


In order to fulfil their commercial and non-commercial
functions, the stands derived from afforestation
or regeneration of old stands should not be allowed
to develop spontaneously; on the contrary, they
should be tended since their earliest youth. For example,
some possible tending activities in young forest
cultures may include ridging, fertilizing and mulching
the soil around the young plants. In addition, protection
measures against adverse abiotic (wind, fires, sun
scorch and sea spray) and biotic (goats, sheep, fungi
and pests) factors should be applied, as well as restocking,
cleaning and thinning.


Regeneration of Mediterranean forests usually comprises
the following cases:


1.
regenerating stands with climatogenic tree species
2.
regenerating stands with pioneer tree species and simultaneous
complete or partial replacement of a
pioneer with a climatogenic tree species (complete
or partial substitution of the stand form)
3.
regenerating stands with pioneer tree species without
substitution
4.
indirect conversion of degraded forms
5.
direct conversion of silvicultural forms.
The first case is also the rarest. The holm oak forest
of Kalifront (including the area of Dundo) on the island
of Rab, covering approximately 1,000 ha, is probably
the largest preserved complex of this size in the whole
Mediterranean region. It is very rare to come across
examples of regeneration of old holm oak stands. Past
research in Croatia has shown that, with regard to susceptibility
of holm oak seedlings to sudden changes in
the light conditions and moisture in the regeneration
area, regeneration should be accomplished with the
shelterwood method and with gradual dosages of light
in accordance with the needs of the seedlings and the
young growth (M at i ć and Rauš 1986, Prpić 1986,
Krejči andDubravac 2004).




ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 30     <-- 30 -->        PDF

S. Malić, I. Anić. M. Oršanić: SILVICULTURAL TREATMENTS AIMED AT IMPROVING Till: ANTI-EROSION ... Šumarski list - SUPI.FMF.NT (2005). 17-30
aspect, the selection structure is desirable in all kinds
of forest stands. However, the problem is that regular
selection management can achieve the selection structure
only in those forests in which the principal tree
species is silver fir.


A selection forest is mistakenly perceived by some
foresters as the "most natural" forest, whose appearance
is the closest to the virgin forest. However, it should
be borne in mind that the selection stage of a virgin forest
is only one of the periods in its life cycle. A selection
forest cannot be identified with a virgin forest,
because the former is the product of natural and selection
management. In this sense, it should be stressed
that a selection forest is a natural forest because it originates
from natural regeneration, but its selection
structure is of artificial character. This structure can
only be permanently maintained with selection management
and selection cuts as an integral part of this management.
Therefore, a selection forest is a commercial
forest form which is gradually lost if the forest is
excluded from regular selection management (Matić
et al. 2001, 1997).


The selection forest management was developed
and introduced for fear of the disappearance of forests
and of the consequences of primitive selection cutting,
clearcutting and disorganized forest management two
and a half centuries ago. Since selection forests generally
inhabit mountainous areas (range of silver fir), the
fear of erosions and avalanches, as well as the problems
with water supply highlighted the issue of management
with such forests.


The beech-fir selection forests in the Croatian part
of the Dinara chain were selectively cut, but also selectively
managed in an organized way as early as the
mid-18th century. The Croatian forestry experts who
advocated the selection management method and gave
outstanding professional and scientific contributions to
their improvement include A. Borošić, Đ. Nenadić,
A. Petračić,A. Kern,M.Tordony,V. Dojko
vie, A. Jovanovac, J. Majnarić, Ž. Miletić,
S. Šurić, M. Markić, S. Frančišković, D.
K1 e p a c, and many others.


Selection management involves the pennanent maintenance
of a normal growing stock distributed in a
selection structure. This is achieved with selection silvicultural
treatments which simultaneously tend, regenerate,
shape and sustain the selection structure, as
well as harvest mature trees and trees that need to be
harvested for different reasons. Selection management
entails a systematic, planned application of silvicultural
treatments in a selection stand. A part of this kind of
management is selection cutting.


The goal of silvicultural treatments is to form a selection
stand with an optimal structure, whose composi


tion mix will contain species with the most valuable and
the highest increment. Such a stand should make maximal
use of the soil´s production ability and at the same
time put forth abundant natural young growth. Management
in a selection forest comprises two groups of silvicultural
treatments:


a tending the young generation (trees and groups of
young plants and young stands)


b selecting, which consists of thinning trees and
groups of trees in the sapling, pole and prop stages,
as well as harvesting mature trees.


All the treatments in a selection forest are concentrated
in time and space, and form an indelible whole.
Should one of the above activities be absent, the structure
ofa selection stand will be disturbed, which in turn
reflects on the increment, regeneration and stability. It
can be concluded that the primary task of the selection
stand management consists of forming and maintaining
the selection structure. Only by doing this will
continuous natural regeneration be ensured as an important
prerequisite for the productivity and stability of
selection fir-beech stands.


The current selection forests infrequently manifest
changes that cause problems in selection management:
a) fir regenerates poorly or not at all
b) in some areas beech regenerates and expands aggressively
at the expense of fir
c) the growing stock in a stand decreases or increases
in relation to the normal model
d) the volume distribution by diameter classes is disturbed
e) the tree distribution by stand layers is disturbed
f) the increment is reduced, the largest trees age, physiologically
weaken and decline
g) cutting intensities are poor and differ from the realistic
possibilities
h) climatic and other changes in the environment of
selection forests cause dieback


i) the stand microclimate changes due to the cutting of
trees for the needs of motorways, gas pipes, transmission
lines and similar. This leads to dieback
and death of firs in all developmental stages


j) the routes of infrastructural facilities are planned
without consulting forestry experts, which causes
unnecessary dieback and devastation in the stand
and in the environment.




ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 29     <-- 29 -->        PDF

S. Matić, I. Anić. M. Oršanić: S1LVICULTURAL TREATMENTS AIMED AT IMPROVING THE ANTI-EROSION ... Šumarski list SUPLEMENT (2005), 17-30
points out that it was the first cleaning in Slavonian state
forests. In 1898, Partaš agrees with Kozarac´s theses
on oak forest tending and points out that a young oak
stand should be cleaned several times and that multiple
thinning operations should be applied when the stand
reaches adulthood. In 1915,Zezulka writes about the
thinning practices in the oak stands in the Posavina region.
According to this author, low thinning was an important
silvicultural treatment aimed not at obtaining
fuelwood but at enhancing the principal stand. He
describes thinning in young, middle-aged and old pedunculate
oak stands. Pctračić (1919) discusses cleaning
and thinning in young developmental stages of ash
and oak, as well as the natural selection of trees into diameter
and value classes. In his book "On Thinning" Baien
(1929) points out: "Maybe we cannot bequeath large
reserves of mature forests to our descendents, but we
must leave them carefully tended young stands". He believes
that thinning practices should be above theoretical
discussions.


The issue of regeneration has always had an important
role in the history of managing pedunculate oak
forests in Croatia. The problem of regenerating old oak
forests was discussed at the first assembly of the Croatian-
Slavonian Forestry Society held in 1846. As seen
from Kozarac´s writings (1887, 1886), regeneration of
oak was a very important issue. He stressed that management
of pedunculate oak forests should be based on
natural regeneration.


Two methods of natural regeneration of oak forests
were used at that period:


1.
the "selection cut" method with a 10-15-year grazing
ban,
2. the "final cut" method with a five-year grazing ban.
The first method involved a gradual, selective removal
of all the trees except pedunculate oaks during the
10-15-year grazing ban (a period in which cattle was
banned from grazing and feeding on acorns). That period
was intended for the oaks to seed the regeneration
area. In actual fact, these were incomplete shelterwood
cuts (Matić 1996) consisting of the preparatory and
the final cut and a regeneration period of 10 to 15 years.
According to the second method, a stand was "excluded
from use" for five years before being cut. At that
time oaks fructified abundantly and frequently, so the
regeneration area was well seeded with acorns. After
the seedlings and the young plants had emerged, the old
stand was cut down. This was a primitive method of regeneration
in one cutting treatment and a shortened re


generation period of five years. Still, regeneration was
natural because it occurred in the previously seeded regeneration
area under the crown shelter. The seedlings
and the young growth developed under the crown shelter
of old trees during the five-year regeneration (and
seeding) period. When the crop was poor or tending
was absent, narrow-leaved ash or elm would suppress
the pedunculate oak, so the old oak stand would be regenerated
as an ash, hornbeam or elm stand.


P e t r a č i ć (1926) later stated that the shelterwood
harvest in pedunculate oak forest should be accomplished
in two cuts with a longer regeneration period. The
researchers investigating the regeneration of pedunculate
oak forests in Croatia (Matić 1996, 1984, Dekanić
1961, Starčević 1990,Đuričić 1986,Petračić
1926, Lončar 1949) agree that the best method
to use is the shelterwood method consisting of the
seeding cutting operation in two to three cuts and a regeneration
period of 6 to 8 years. Any possible artificial
regeneration should be executed according to the
principles of natural regeneration, which means that
before the final cut acorns should be sown or planted
and seedlings planted under the crown shelter.


The value of silvicultural treatments applied in the
management of pedunculate oak forests has been confirmed
by practice of many years and scientific research.
However, the following problems may occur:


1.
the absence of tending the young growth and the
young forest in terms of tending intensity and stand
area,
2.
the absence of first thinning in the young stands after
the culmination of height increment several years
after the last cleaning,
3.
the absence of thinning in the second and the third
age class,
4.
the maintenance of stands in which dieback and decline
have reduced the canopy, especially those in
which pedunculate oak has suffered dieback,
5.
no recovery of gaps bigger than 0.1 ha, which were
caused by dieback of the main tree species,
6.
the compartments should be selected more intensively
in dieback-affectcd stands in order to give timely
presentation of the realistic condition by compartments
and to apply timely silvicultural measures
(S t a r č e v i ć 2004),
7.
the game population density does not accord with
stand and site capacity
8.
the shelterwood method is favoured over large areas.
SELECTION FORESTS


A selection forest is considered by many an ideal of non-commercial functions, including the anti-erocommercial
forest form capable of providing an array sion and water-protective function. Viewed from this




ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 26     <-- 26 -->        PDF

S. Malić, I. Anić, M. Oršanić: UZGOJNI ZAHVATI U FUNKCIJI POBOLJŠANJA PROTUEROZUSKE Šumarski liši SUPLLMLNT (2005), 17-30
Topić, V., 1996: Utjecaj različitog biljnog pokrova na
zaštitu tla od erozije. U: B. Mayer (ur.), Unapređenje
proizvodnje biomase šumskih ekosustava,
Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šumarski
institut, Jastrebarsko, 361-364, Zagreb.


Top i ć, V, 1995: Utjecaj šumske vegetacije na suzbijanje
erozije u bujičnim slivovima mediteranskog
područja Hrvatske. Šumarski list CXIX (9-10):
299-304, Zagreb.


Varallyay, G., 1998: Climate changes and soil processes.
U: M. Maccljski, Prilagodba poljoprivrede
i šumarstva klimi i njenim promjenama, zbornik
radova, HAZU, 5-16, Zagreb.


Vidaković, M., A. Krsti nić, 1. Trinajstić, Ž.
Borzan, J. Gračan, N. Komlenović, J.
Martinović , 1984: Prikaz dosadašnjih istraživanja
na problematici biološke sanacije erozije
na području izvorišta Une i na području Istre.
Vodoprivreda, 1-23, Zagreb.


Zezulka , 1915: Proreda posavskih hrastika. Šumarski
list XXXIX (1-2): 24-37, Zagreb.




ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 23     <-- 23 -->        PDF

S. Malic, I. Anić. M. Oršanić: UZGOJNI ZAHVATI U FUNKCIJI POBOLJŠANJA PROTUEROZIJSKE ... Šumarski list - SUPI.EMENT (2005), 17-30
i strukturne značajke šumske sastojine, narušen je njezin
vitalitet, stabilnost, produktivnost, sposobnost prirodne
regeneracije te mogućnost ispunjenja svih funkcija koje
se očekuju od šumskoga ekosustava na mediteranu.


Šumarski znanstvenici u Hrvatskoj davno su istražili
i opisali različite degradacijske oblike mediteranskih
šuma(Petračić 1942, 1938,Anić 1966, 1963, 1942,
1942a, Marčić 1955). Ustanovili su kakav je njihov
slijed u procesu regresije i progresije odnosno dinamike
šumskih ekosustava meditcrana (Anić 1959, Rauš
1987, M a t i ć i dr. 1997). Što je najvažnije, u stanju su
odgovoriti na pitanje kako postupati sa svakim od degradacijskih
oblika kako bi se njegov razvoj usmjerio u
progresivnom smjeru (M a t i ć i dr. 1997, 1996, M a t i ć
i Rauš 1986).


Sume mediterana predstavljaju trajan izazov šumarstvu,
posebice kada su u pitanju pošumljavanje
kamenjara, gariga, pseudogariga i šibljaka, njega i obnova
novopodignutih i postojećih šumskih sastojina te
aktivna zaštita degradacijskih oblika šuma kao što su
makije, pseudomakije i šikare. To su ujedno i najznačajnije
grupe šumskouzgojnih postupaka koje treba
obavljati za poboljšanje protuerozijske i vodozaštitne
funkcije šuma toga područja. Jedna od najznačajnijih
pripremnih radnji koju treba obaviti prije provedbe navedenih
postupaka je donošenje plana gospodarenja
koji predstavlja prvi i temeljni korak u gospodarenju
mediteranskim šumama, posebno degradacijskim oblicima
šuma hrasta crnike i šuma hrasta medunca (makije,
pseudomakije, garizi, pseudogarizi, šikare, šibljaci,
blage i ljute kamenjare).


Pošumljavanje je trajna zadaća, jer je jedino povećanjem
šumske površine moguće podići općekorisnu i
gospodarsku vrijednost mediteranskih šuma. S obzirom
da na mediteranskom kršu Hrvatske površina za pošumljavanje
iznosi gotovo 400 000 ha, posebno su značajne
pripremne radnje (Mati ć iPrpić 1983): pažljivo
planiranje čitavoga postupka, odabir prioritetnih površina
za pošumljavanje, odabir vremena i vrsta drveća
za pošumljavanje, priprema tla, planiranje tehnike rada
i kontrole kvalitete izvedbe. Između ostalih, prioritet u
pošumljavanju trebaju imati ona šumska zemljišta na
kojima će novopodignute sastojine imati naglašenu
protuerozijsku i vodozaštitnu ulogu. Jedan od najboljih
primjera u nas je projekt pošumljavanja i saniranja bujičnoga
područja Senjske drage (Ivančević 2003).


Kako bi ispunile svoju općekorisnu i gospodarsku
funkciju, sastojine nastale pošumljavanjem ili obnovom
starih sastojina ne smiju se prepustiti spontanome
razvoju, već ih treba njegovati od rane mladosti. Primjerice,
njega tla okopavanjem te eventualno prihranom
i malčiranjem oko posađenih biljaka mogući su
postupci njege mladih šumskih kultura. Osim toga, treba
obavljati zaštitu od nepovoljnih abiotskih (vjetra,


požara, suneožara i posolice) i biotskih (koza, ovaca,
gljiva i štetnika) čimbenika, popunjavanje, čišćenje te
prorjeđivanje.


Obnova šuma na meditaranu najčešće obuhvaća sljedeće
slučajeve:


1.
obnovu sastojine klimatogene vrste drveća
2.
obnovu sastojine pionirske vrste drveća uz istodobnu
potpunu ili djelomičnu zamjenu pionirske klimatogenom
vrstom drveća (potpuna ili djelomična
supstitucija sastojinskog oblika)
3.
obnovu sastojine pionirske vrste drveća bez supstitucije
4.
posrednu konverziju degradacijskih oblika
5.
neposrednu konverziju uzgojnih oblika
Prvi slučaj je i najrjeđi. Naime, čini se kako je šuma
hrasta crnike Kalifront (uključujući predjel Dundo) na
otoku Rabu s površinom od približno 1000 ha najveći
sačuvani kompleks te vrste na čitavom Mediteranu.
Zbog toga je rijetkost naići na primjere obnove starih
sastojina hrasta crnike. Dosadašnja su istraživanja u
nas ustanovila kako s obzirom na osjetljivost ponika
hrasta crnike na nagle promjene svjetlosnih prilika i
vlagu na pomladnoj površini obnovu treba obavljati
pod zastorom krošanja starih stabala, oplodnim sječama,
postupnim doziranjem svjetla u skladu s potrebama
ponika i pomlatka (Mati ć i Rauš 1986, Prpić
1986, Krejči i Dubravac 2004).


U drugom slučaju riječ je o obnovi prijelazne šume,
kada se pod sklopom pionirske sastojine bora uspješno
pomlađuju elementi klimatogene šumske zajednice. U
tom slučaju obnova se treba obavljati metodama pod
zastorom krošanja starih stabala, najčešće oplodnim
sječama na malim površinama (Anić 2003). Male površine
mogu biti u obliku krugova, rjeđe pruga. Njihovu
gustoću, površinu i oblik prostiranja treba pažljivo
planirati šumskouzgojnim planom koji će obuhvatiti i
kartogtafsku skicu rasporeda pomladnih jezgri, smjer
izvoza te način njihova proširivanja ovisno o vrsti drveća
koja se pomlađuje i geomorfologiji cijele pomladne
površine. Obnova počinje na pomladnim jezgrama
koje se postupno proširuju i međusobno spajaju jednom
od metoda sječe: oplodnim sječama ili rubnom
sječom. U slučajevima nedovoljne gustoće prirodnoga
pomlatka, obnova može biti kombinirana - prirodna i
umjetna. Za umjetnu obnovu upotrebljavaju se sadnice
i sjeme, u količinama koje su u nas propisane za pojedine
vrste drveća (M a t i ć 1994).


U trećem slučaju riječ je o obnovi sastojine pionirske
vrste drveća, najčešće alepskoga bora ili crnoga
bora. Na strmim, erodibilnim padinama obnova se
obavlja na malim površinama kružnoga oblika. Prekid
sklopa može biti intenzivan s obzirom daje riječ o pionirskim,
heliofilnim vrstama drveća. Na terenima




ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 22     <-- 22 -->        PDF

S. Malic, I. Anić, M. Oršanić: UZGOJNI ZAHVATI U FUNKCIJI POBOLJŠANJA PROTUEROZUSKE Šumarski list SUP1.F.MLNT (2005). 17-30
vanjem, ali je zato njezina preborna struktura umjetnoga
karaktera. Naime, ta se struktura može trajno održavati
samo prebornim gospodarenjem i prebornim sječama
kao dijelom toga gospodarenja. Dakle, preborna
šuma je gospodarski oblik šume koji se postupno gubi,
ako se šuma izuzme iz redovitoga prebornoga gospodarenja
(M at i ć idr. 2001, 1997).


Razloge nastanka i uvođenja prebornog gospodarenja
šumama možemo tražiti u strahu od nestanka šuma
i posljedica primitivnih prebornih sječa, čistih sječa te
općenito zbog stihijskoga gospodarenja šumama prije
nešto više od dva i pol stoljeća. Budući da se preborne
šume uglavnom pojavljuju u gorskom području (areal
obične jele), strah od erozije, lavina i problema s vodoopskrbom
naveo je na razmišljanje kako gospodariti
takvim šumama.


U bukovo-jelovim šumama hrvatskih Dinarida preborno
se sjeklo, ali i organizirano preborno gospodarilo
već sredinom XVIII. stoljeća. Veliki je broj hrvatskih
šumarskih stručnjaka koji su njegovali preborni
način gospodarenja te dali velik stručni i znanstveni
doprinos njegovu unapređenju. To su, između ostalih,


A. Borošić,Đ. Nenadić,A. Petračić,A. Kern,
M. Tordony, V. Dojković, A. Jovanovac, J.
Majnarić,Ž. Miletić, S. Šurić, M. Markić,S.
Frančišković,D. Klepac i drugi.
Preborno gospodarenje je trajno održavanje normalne
drvne zalihe raspoređene u prebomu strukturu. To se
postiže prebornim uzgojnim postupcima kojima istodobno
njegujemo i pomlađujemo, oblikujemo i održavamo
prebornu strukturu, iskorištavamo zrela stabla i
ona koja se moraju užiti iz navedenih razloga. Preborno
gospodarenje obuhvaća sustavno, plansko provođenje
šumskouzgojnih postupaka u prebornoj sastojini, a preborna
sječa je dio tog gospodarenja.


Uzgojnim postupcima nastojimo formirati prebornu
sastojinu optimalne strukture koja će u omjeru smjese
imati vrste s najvrjednijim i najvećim prirastom, a koja
će se maksimalno koristiti produkcijskom sposobnošću
tla i istovremeno obilno stvarati prirodni pomladak.
Proizilazi kako gospodarenje u prebornoj šumi obuhvaća
dvije skupine šumskouzgojnih postupaka, i to:


a njegu mladog naraštaja (stabala i grupa pomlatka i
mladika)


b prebiranje, u koje spada prorjeda stabala i grupa
koljika, letvika i stupovlja te iskorištavanje zrelih
stabala.


Svi su postupci u prebornoj šumi vremenski i prostorno
koncentrirani te čine nerazdvojivu cjelinu. Ukoliko
izostane jedna od navedenih radnji, dolazi do poremećaja
u strukturi preborne sastojine koji se odražavaju
na prirast, pomlađivanje i stabilnost. Može se zaključiti
kako je osnovni zadatak u gospodarenju prebornom
sastojinom formiranje i održavanje preborne strukture.
Samo ćemo na taj način osigurati kontinuirano prirodno
pomlađivanje, koje je značajna pretpostavka produktivnosti
i stabilnosti prebornih jelovo-bukovih sastojina.


Danas se u prebornim šumama nerijetko zamijećuju
promjene koje izazivaju probleme u prebornom gospodarenju:


a) loše ili izostalo prirodno pomlađivanje jele
b) na nekim područjima agresivno pomlađivanje i
širenje bukve na račun jele
c) smanjenje ili povećanje drvne zalihe sastojine u odnosu
na normalu
d) poremećena distribucija volumena po debljinskim


razredima
e) poremećen raspored stabala po slojevima sastojine
f) opadanje prirasta, starenje, fiziološko slabljenje i


sušenje najkrupnijih stabala
g) slabi inteziteti sječa i njihova neusklađenost sa
stvarnim mogućnostima
h) klimatske i druge promjene u okolišu prebornih
šuma koje izazivaju sušenje
i) promjene u mikroklimi sastojina izazvane sječama
prilikom izgradnje autocesta, plinovoda, dalekovoda
i slično, koje izazivaju sušenje i propadanje jele
u svim razvojnim stadijima
j) odredivanj e trasa infrastrukturnih obj ckata koj i se grade
bez učešća šumarskih stručnjaka, što izaziva nepotrebna
sušenja i devastaciju u sastojini i u okolišu.


ŠUME MEDITERANSKOGA PODRUČJA - Forests of the Mediterranean area


Ni u jednom području Hrvatske pitanje protuerozijske
i vodozaštitne funkcije šuma nije tako izraženo kao
u mediteranskom. Radi se o prostoru na kojemu su šume
stoljećima bile izložene intenzivnom antropogenom
utjecaju. Najčešće je riječ o lošem korištenju šuma, primjerice
neracionalnoj i nekontroliranoj sječi za dobivanje
drva kao sirovine za najrazličitije potrebe, brstu i pašarcnju,
odnošenju listinca i leževine, kresanju grana i


pedalenju, paležu i krčenju za proširenje poljodjelskih
površina, lazinanju, prenamjeni šuma i šumskih zemljišta
za potrebe razvoja infrastrukture, turizma, vinogradarstva,
maslinarstva i slično. Takvi su dugotrajni utjecaji
u kombinaciji s požarima, specifičnim klimatskim
prilikama i erodibilnim tlima postupno doveli do opće
degradacije mediteranskih šumskih ekosustava. U različitoj
mjeri promijenjeni su morfologija, šumskouzgojne




ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 21     <-- 21 -->        PDF

S. Matić. 1. Anić, M. Oršanić: UZGOJNI ZAHVATI U FUNKCIJI POBOLJŠANJA PROTUEROZIJSKE Šumarski list- SUPLEMENT (2005). 17-30
prorede imaju značajnu uzgojnu ulogu zbog uzgajanja
glavne sastojinc, a ne zbog dobivanja ogrijeva. Opisuje
prorede u mladim, srednjodobnim i starim lužnjakovim
sastojinama. Petračić (1919) raspravlja o čišćenju
i proredama u mladim razvojnim stadijima jasena i
hrasta te o prirodnom izlučivanju stabala u debljinske i
vrijednosne razrede. Balen (1929) u svojoj knjizi "O
proredama" ističe: "Ako ne možemo ostaviti svojim
nasljednicima velike zalihe zrelih šuma, moramo im ostaviti
što bolje uzgojene mlade sastojine". Smatra daje
praksa u proredama ispred teoretskih razmatranja.


Problematika pomlađivanja uvijek je imala značajnu
ulogu u povijesti gospodarenja šumama hrasta
lužnjaka u Hrvatskoj. Tako je 1846. godine, na prvoj
skupštini Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva,
raspravljano o problemima pomlađivanja starih hrastika.
Daje pomlađivanje hrasta bilo značajno pitanje jasno
je iz napisaKozarca (1887, 1886). Istaknuo je kako
prirodno pomlađivanje mora biti osnova uzgajanja
šuma hrasta lužnjaka.


U to doba su se doba upotrebljavale dvije metode
prirodnoga pomlađivanja hrastika:


1.
metoda "prebornih sječa´ s 10-15 godišnjom predzabranom
2.
metoda "đovršnoga" sijeka s petogodišnjom predzabranom.
Prva metoda uključivala je postupnu, ´prebornu"
sječu svih vrsta drveća osim hrasta lužnjaka tijekom
10-15 godišnjega razdobljapredzabrane (razdoblje zabrane
ugona stoke u šumu na žirenje i pašarenje) u kojem
bi hrastovi naplodili pomladnu površinu. U stvari,
bile su to nepotpune oplodne sječe (Matić 1996) s pripremnim
i dovršnim sijekom, a pomladno razdoblje je
trajalo 10-15 godina.


Drugom metodom sastojina je bila u "predzabranC
pet godina prije sječe. Kako su hrastovi toga doba često
i obilno fruktificirali, nije bilo problema u dobrom
naplođenju pomladne površine žirom. Nakon pojave
ponika i pomlatka posjckla bi se stara sastojina. Bila je
to primitivna metoda pomlađivanja u jednom sijeku, sa
skraćenim pomladnim razdobljem od pet godina. Bez
obzira na to, pomlađivanje je bilo prirodno, pod zastorom
krošanja, jer je pomladna površina naplođena prije


sječe. Ponik i pomladak razvijali su se pod zastorom
krošanja starih stabala tijekom petogodišnjega pomladnoga
(ujedno i naplodnoga) razdoblja. U slučaju
slaboga uroda ili neobavljane njege dogodilo bi se da
poljski jasen ili brijest potisnu hrast lužnjak, pa bi se
stari hrastik pomladio kao jasenik, grabik ili brestik.


Kasnijeje Petračić (1926) naveo kako se oplodne
sječe lužnjakovih šuma trebaju izvoditi u dva sijeka s
dužim pomladnim razdobljem. Istraživači pomlađivanja
lužnjakovih šuma u Hrvatskoj (Matić 1996, 1984,
Dekanić 1961, Starčević 1990, Đuričić 1986,
Petračić 1926, Lončar 1949) slažu se kako je najbolje
primijeniti metodu pomlađivanja pod zastorom
krošanja, oplodnim sječama u dva do tri sjeka, s pomladnim
razdobljem u rasponu 6-8 godina. Eventualnu
umjetnu obnovu treba obavljati prema načelima prirodne
obnove, što znači kako sjetvu žira, sadnju žira ili
sadnju sadnica treba obavljati pod zastorom krošanja,
prije dovršnoga sijeka.


Iako su šumskouzgojni postupci u gospodarenju šumama
hrasta lužnjaka potvrđeni dugogodišnjom praksom
i znanstvenim istraživanjima, mogući su i problemi:


1.
neizvođenje njege pomlatka i mladika s obzirom na
intezitet radova i s obzirom na površinu sastojine
2.
neizvođenje prve prorede u mladim sastojinama nakon
kulminacije visinskoga prirasta ili nekoliko godina
nakon zadnjega čišćenja
3.
neizvođenje proreda u drugom i trećem dobnom
razredu
4.
održavanje sastojina gdje su sušenje i propadanje
smanjili obrast, a posebice onih u kojima se posušio
hrast lužnjak
5.
izbjegavanje saniranja svih plješina većih od 0,1 ha
nastalih zbog sušenja glavne vrste drveća
6.
u sušenjem narušenim sastojinama nužno je intenzivnije
izlučivati odsjeke, kako bi se pravovremeno
prikazalo realno stanje po odsjecima i isto tako pravovremeno
interveniralo nužnim uzgojnim zahvatom
(Starčević 2004)
7.
neusklađenost gustoće populacije divljači sa sastojinskim
i stanišnim mogućnostima
8.
forsiranje oplodnih sječa na velikim površinama.
PREBORNE SUME


Prebornu šumu mnogi smatraju idealnim gospodarskim
oblikom šume koji najbolje ispunjava općekorisne
funkcije uključujući protuerozijsku i vodozaštitnu. S tog
bi gledišta preborna struktura bila poželjna u svim vrstama
šumskih sastojina. Međutim, problem je u činjenici
što se preborna struktura u punom obliku može ostvariti
redovitim prebornim gospodarenjem samo u onim šumama
u kojima je glavna vrsta drveća obična jela.


-
Selection forests
Neki prebornu šumu pogrešno smatraju "najprirodnijom"
šumom, po izgledu najbližu prašumi. Međutim,
treba se prisjetiti kako je preborna faza prašume samo
jedno od razdoblja koje se pojavljuje u njezinu životnom
ciklusu. Preborna šuma ne može se identificirati s
prašumom, jer je ona proizvod prirode i prebornoga
gospodarenja. U tom smislu treba istaći kako je preborna
šuma prirodna šuma jer nastaje prirodnim pomlađi




ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 20     <-- 20 -->        PDF

S. Malić. I. Anić. M. Oršanic: UZGOJNI ZAHVATI U FUNKCIJI POBOLJŠANJA
korištenje šuma i šumskih zemljišta na način i u takvoj
mjeri da se održava njihova biološka raznolikost,
produktivnost, sposobnost obnavljanja, vitalnost
i potencijal


ispunjenje, sada i u budućnosti, bitnih gospodarskih,
ekoloških i socijalnih funkcija na lokalnoj i globalnoj
razini, a da to ne šteti drugim ekosustavima.


Ovaj redoslijed nije slučajan. Na prvome su mjestu
ciljevi koji se odnose na stabilnost šumskih ekosustava
te ispunjenje općekorisnih funkcija šuma.


Općekorisne funkcije šuma dijele se na društvene ili
socijalne i ekološke ili zaštitne (Prpić 1992). Protucrozijska
i vodozaštitna funkcija šume spadaju u skupinu
ekoloških ili zaštitnih funkcija. O toj problematici u nas
postoji opsežna znanstvena literatura, posebice kada je
riječ o biološkoj sanaciji erozije i protuerozijskoj funkciji
biljnoga pokrova: Topic i dr. (2005), Topic
(2001, 1996, 1995), Komlenović i dr. (1992), Vidaković
i dr. (1984). Prpić (1992) navodi kako ispunjenje
protuerozijske funkcije ovisi o obliku reljefa, izloženosti,
tlu i oborini. Za utjecaj šume na vodozaštitu
ističe kako ovisi o staništu i šumskoj sastojini. Značajnu
ulogu imaju u tome reljef, geološka podloga, tlo, vrste
drveća koje čine sastojinu, dob sastojine i sklop krošanja.
Proizilazi kako je struktura šumske sastojine jedan
od značajnih čimbenika koji utječe na ispunjenje
protuerozijske i vodozaštitne funkcije šuma.


Struktura šumske sastojine rezultat je uzgojnih zahvata.
Uzgojni zahvati imaju za cilj oblikovati i održavati
strukturu šumske sastojine u skladu sa šumskouzgojnim
svojstvima vrsta drveća koje tvore sastojinu,
značajkama staništa i ciljevima gospodarenja. Ako uzgojnim
zahvatima oblikujemo i održavamo strukturu
šumske sastojine onda uz njihovu pomoć možemo utjecati
na protuerozijsku i vodozaštitnu funkciju šumske
sastojine.


Dvije su glavne grupe uzgojnih zahvata: njega šuma
i pomlađivanje šuma. Njega šuma ima zadaću utjecati
na šumsku sastojinu i njezino stanište kako bi se
održavali u optimalnom strukturnom stanju koje osigurava
stabilnost, raznolikost, produktivnost i mogućnost


ŠUME HRASTA LUŽNJAKA


S njegom sastojina u hrvatskom šumarstvu počelo
se vrlo rano. Postupci njege šuma obavljali su se sukladno
pojedinim razvojnim stadijima, usporedno s
obnovom prašumskih sastojina i rastom prve generacije
gospodarskih šumskih sastojina.


O njezi šuma, a posebno njezi šuma hrasta lužnjaka,
u Hrvatskoj se počelo pisati krajem 19. stoljeća, nedugo
nakon objavljivanja prvih članaka iz područja obnove
šuma. Tako je već 1878. Pauzin objavio članak o istraživanju
proreda u mladim sastojinama. Hankonyi


ROTUEROZIJSKR ... Šumarski list SL´PU-.MLNT (2005). 17-30


prirodnoga pomlađivanja. Takvo stanje u šumskom
ekosustavu treba održavati trajno, bez obzira je li riječ


o sastojini regularne ili preborne šume. Sposobnost prirodne
obnove njegovanih sastojina sljedeći je logičan
korak njihova uzgajanja, koji osigurava potrajnost uz
uvjet stručno provedenih zahvata obnove. Nijedan od
ciljeva gospodarenja šumama nije dar prirode i ne može
se postići ako se sastojina prepusti isključivo spontanim
prirodnim procesima. Ciljevi se postižu ako se
sastojina njeguje. Njegom usmjeravamo razvoj sastojine
sukladno prirodnim zakonitostima optimalno koristeći
stanišne uvjete, biološka svojstva i ekološke zahtjeve
vrsta koje njegujemo.
Pomlađivanje šuma je zamjena dviju generacija
šumskih sastojina ili zamjena zreloga stabla mladim
stablom. To je najosjetljiviji i najsloženiji proces u životu
šume. Mora se obaviti bez šoka za šumsko stanište,
primjenom metoda pomlađivanja pod zastorom
krošanja. Naime, metode pomlađivanja pod zastorom
krošanja omogućuju izmjenu generacija uz minimalan
šok za šumsko stanište, posebice šumsko tlo. Uz stvaranje
nove generacije, obveza je tijekom pomlađivanja
sačuvati šumsko tlo od nepovoljnih utjecaja koji mogu
izazvati degradacijske procese. Prema Varallyayu
(1998) to su erozija tla vodom i vjetrom, zakiseljavanjc,
salinizacija, alkalizacija, fizička degradacija (zbijanje,
razbijanje strukture i si.), promjene u režimu
vlaženja (pad razine podzemnih voda, zamočvarenje,
isušenje), biološka degradacija (opadanje spektra vrsta
i njihove biološke aktivnosti), nepoželjne promjene u
biogeokemijskom kruženju i hranidbenom statusu, zagađenost
tla toksičnim tvarima, pad adsorpcijskog kapaciteta,
zakorovljenost prizemnim rašćem, invazivnim
vrstama drveća (bagrem) i grmlja (amorfa).


Cilj je ovoga članka ukazati na neke specifičnosti
uzgojnih postupaka njege i pomlađivanja kojima se
može utjecati na poboljšanje protuerozijske i vodozaštitne
funkcije šuma. Pri tome ćemo se posebno osvrnuti
na neke od metoda koje su se upotrebljavale tijekom
povijesti uzgajanja šuma u nas. Analizirat ćemo
primjere šuma hrasta lužnjaka, prebornih šuma i šuma
mediteranskoga područja Hrvatske.


- Forests of pedunculate oak
(1890) piše o njezi hrastovih šuma čišćenjem odnosno
uklanjanjem grmlja, topola, vrba i drugih vrsta. Kozarac
(1897) opisuje njegu mladih hrastovih sastojina u
razvojnim stadijima pomlatka i mladika. Navodi kako je
to bilo prvo čišćenje u državnim šumama Slavonije. Godine
1898. Partaš piše da se slaže s Kozarčevim postavkama
o njezi hrastika i ističe da je mlade hrastove
sastojine nužno više puta čistiti, a kad odrastu treba obavljati
višekratne slabe prorede. Godine 1915.Zezulka
piše o proredama posavskih hrastika. Po njemu niske




ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 19     <-- 19 -->        PDF

IZLAGANJE NA ZNANSTVENOM SKUPU - PRESENTATION AT THE INTERNATIONAL SYMPOSIUM Šumarski list - SUPI.EMENT (2005), 17-30
UDK 630* 228 + 116


UZGOJNI ZAHVATI U FUNKCIJI POBOLJŠANJA
PROTUEROZIJSKE I VODOZAŠTITNE ULOGE ŠUMA


SILVICULTURAL TREATMENTS AIMED AT IMPROVING
THE ANTI-EROSION AND WATER-PROTECTIVE ROLE OF FORESTS


Slavko MATIĆ*, Igor ANIĆ**, Milan ORŠANIĆ**


SAŽETAK: Dvije su glavne grupe uzgojnih zahvata u šumama: njega i
pomlađivanje. Njega šuma ima zadaću oblikovanja i održavanja šumske
sastojine s optimalnom strukturom u prirodnim i neporemećenim stanišnim
prilikama. Takve uvjete nužno je održavati tijekom cijelog života sastojine, u
svim fazama njezina razvoja. Njegom se utječe na sastojinsku strukturu i stanište.
Njegovan šumski ekosustav u stanju je optimalno ispunjavati gospodarsku
i općekorisne funkcije (ekološke i socijalne). Protuerozijska i vodozaštitna
funkcija među najvažnijim su ekološkim funkcijama koje njegovan šumski
ekosustav ispunjava.


Prilikom pomlađivanja šume temeljni je zadatak sačuvati šumsko tlo od
nepovoljnih utjecaja koji mogu izazvati degradacijske procese. To se postiže
zaštitom tla trajnim sklopom krošanja šumske sastojine. Zato pomlađivanje
šume treba obavljati pod zastorom krošanja, metodama oplodnih sječa ili
prebornih sječa. Preporučuje se uporaba metoda pomlađivanja na malim pomladnim
površinama.


Hrvatsko šumarstvo od svoga nastanka razvija prirodni pristup šumi koji
uključuje prirodno pomlađivanje šuma uz primjenu metoda pod zastorom
krošanja i održanje optimalne strukture šumske sastojine njegom. Tako se
došlo do visokog stupnja prirodnosti šuma koje dobro ispunjavaju gospodarske
i općekorisne funkcije. To je jedan od razloga stoje hrvatsko šumarstvo za
sve šume dobilo certifikat o ekološkoj proizvodnji drva za tržište. Značajna je
činjenica da Hrvatska spada među zemlje bogate pitkom vodom. Šume koje su
nastale i njegovane po načelima Zagrebačke škole uzgajanja šuma su jedan
od glavnih razloga tako dobrog stanja.


Negativne promjene u okolišu šuma često otežavaju ispunjenje gospodarskih
i općekorisnih funkcija šuma. Stoga je nužno posvetiti pozornost prilagodbi
njege i pomlađivanja šuma u promijenjenim prilikama okoliša.


K Ij u č n e r ij eči: uzgajanje šuma, općekorisne funkcije šuma, protuerozijska
uloga šume, vodozaštitna uloga šume


UVOD - Introduction


Uzgajanje šuma daje odgovor na pitanje kako pogospodarenja.
Ciljevi gospodarenja šumama u Hrvatstupati
sa šumskom sastojinom da bi ispunila ciljeve skoj su osigurati:


- stabilnost ekosustava
Akademik Slavko Matić, Akademija šumarskih znanosti,
Trg Mažuranića 11, HR- 10000 Zagreb održanje i poboljšavanje općekorisnih funkcija


* Doc. dr. se. Igor Anić, Doc. dr. se. Milan Oršanić, šuma
Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,
Zavod za uzgajanje šuma, pp 422, HR - 10002 Zagreb - potraj no gospodarenje


ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 28     <-- 28 -->        PDF

S. Matić. I. Anić, M. Oršanić: SILVICULTURAL TREATMENTS AIMED AT IMPROVING THE ANTI-EROSION Šumarski list SUPLEMENT (2005). 17-30
fulfilment, at present and in the future, of fundamental
commercial, ecological and social functions
at the local and global level without causing harm to
other ecosystems.


This order is not random. As seen from the list, priority
is given to the stability of forest ecosystems and
the fulfilment of non-commercial forest functions.


Non-commercial forest functions are divided into a)
social and b) ecological or protective functions (Prpić
1992). Anti-erosion and water-protective forest functions
belong to the latter group. There is extensive scientific
literature dealing with this topic in Croatia, especially
with relation to biological erosion control and the anti-
erosion function of the plant cover: Topic et al
(2005), Topic (2001, 1996, 1995), Komlenović et
a/(1992), Vidaković et al (1984). According to Prpić
(1992), the fulfilment of the anti-erosion function
depends on the relief, exposure, soil and precipitation.
This author points out that the impact of forests on water
protection is determined by site and forest stand. Important
factors in this respect include the relief, geological
substrate, soil, the type of tree species making up a
stand, stand´s age and crown canopy. Hence, the structure
of a forest stand is one of the distinctive factors that
contribute to the anti-erosion and water-protective forest
function.


The structure of a forest stand is the result of silvicultural
treatments. Silvicultural treatments are aimed
at regulating and sustaining the structure of a forest
stand in accordance with the silvicultural properties of
a tree species forming the stand, site characteristics and
management objectives. If the structure of a forest
stand is regulated and maintained with silvicultural treatments,
then these treatments can also be used to regulate
the anti-erosion and water-protective function of a
forest stand.


There are two main groups of silvicultural treatments:
forest tending and forest regeneration. Forest
tending influences the forest stand and its site in such a
way that it sustains the optimal structural condition
that ensures its stability, diversity, productivity and capacity
for natural regeneration. This condition should
be maintained permanently regardless of whether the
stand in question is an even-aged or an uneven-aged


forest. The next logical silvicultural step involves the
ability of the tended stand to regenerate naturally,
which will guarantee sustainability provided the regeneration
treatments are applied professionally. No forest
management objective is a gift of nature and none
can be achieved if a stand is left to natural processes
and spontaneous growth. The objectives can only be
achieved is a stand is properly tended. Tending regulates
the development of a stand in accordance with natural
laws and makes optimal use of the site conditions,
biological properties and ecological requirements of a
species being tended.


Forest regeneration is the replacement of one generation
of a forest stand with another or the replacement
of a mature tree with a young tree. This is the most sensitive
and the most complex process in the life of a forest.
It is accomplished with the shelterwood method.
Care should be taken not to inflict any stresses on forest
site. The shelterwood method ensures the replacement
of one generation with another at a minimal
shock for the forest site and the forest soil in particular.
The task of creating a new generation is complemented
with that of preserving the forest soil from adverse effects
which may cause degradation processes. According
to Varal ly ay (1998), these effects include water-
and wind-induced soil erosion, acidification, salinization,
alkalization, physical degradation (compacting,
breaking up the structure and similar), changes in
the moisture regime (a drop in the groundwater table,
water logging, drying), biological degradation (reduced
range of species and their biological activity), unwanted
changes in the bio-geo-chemical and nutritive
cycle, contamination of soil with toxic substances, lessened
adsorption capacity, and soil coverage with ground
weed vegetation, invasive tree species (false acacia)
and shrubs (false indigo).


This article explores some specific features of silvicultural
tending and regeneration which are used to improve
the anti-erosion and water-protection forest
function. We will particularly focus on several historical
silvicultural methods in Croatia. Some examples of
pedunculate oak forests, selection forests and forests in
the Mediterranean region of Croatia will be analysed.


FORESTS OF PEDUNCULATE OAK


Tending forest stands was introduced in the Croatian
forestry practice at a very early date. Tending treatments
performed according to particular developmental
stages were done simultaneously with the regeneration
of virgin stands and the growth of the first generation
of commercial forest stands.


In Croatia, the first written sources on forest tending,
and in particular on the tending of pedunculate oak, date


from the end of the 19th century, shortly after the first articles
in the field of forest regeneration were published.
As early as 1878, Pauz i n published an article on thinning
in young stands. H an k o n y i (1890) discusses the
tending of oak forests with cleaning, i.e. the removal of
shrubs, poplars, willows and other species. Kozarac
(1897) describes the tending of young oak stands in the
seedling and young growth developmental stages. He




ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 27     <-- 27 -->        PDF

PRESENTATION AT THE INTERNATIONAL SYMPOSIUM Šumarski list - SUPLEMENT (2005), 17-30


SILVICULTURAL TREATMENTS AIMED AT IMPROVING
THE ANTI-EROSION AND WATER-PROTECTIVE ROLE OF FORESTS


Slavko MATIĆ*, Igor AMC**, Milan ORŠANIĆ**


Summary: The two principal groups of silvicultural treatments are tending
and regeneration. The goal of forest tending is to regulate and sustain an optimally
structured forest stand in natural and undisturbed site conditions.
These conditions must be maintained in all stages of a stand´s development.
Tending affects both the stand structure and the site. A well-tended forest
ecosystem is capable of optimal fulfilment of its commercial and non-commercial
functions (ecological and social). The anti-erosion and water-protective
functions are among the most important ecological functions that a well-
tended forest ecosystem provides.


The vital task of regenerating a forest is to preserve the forest soil from adverse
impacts which may cause degradation processes. The forest soil is protected
with a permanent cover of the stand´ crown canopy. This is why forests
should be regenerated with the shelterwood system or the selection system.
Regeneration over small areas should be recommended.


Since its beginning, the Croatian forestry has advocated a natural approach
to forests. This approach involves natural forest regeneration with the
shelterwood method and the maintenance of the optimal structure of the forest
stand with tending. This has resulted in exceptionally natural forests capable
of fulfilling their commercial and non-commercial functions. Their naturalness
is one of the prime reasons for which the Croatian forestry has earned
recognition for ecological production of mercantile timber from all its forests.
Even more importantly, Croatia is one of the richest European countries in
potable water. Forests grown and tended according to the principles of the
Zagreb School of Silviculture are one of the main reasons for such a favourable
condition.


Negative changes occurring in the proximity of forests frequently affect
their ability of fulfilling commercial and non-commercial forest functions.
Focus should, therefore, be placed on adapting forest tending and regeneration
practices to changed environmental conditions.


Key words: silviculture, non-commercial forest functions, anti-erosion
forest role, water-protective forest role


INTRODUCTION


Silviculture is the science and art of treating and ecosystem stability,
handling a tree stand in such a manner that it can fulfilmanagement objectives. Management objectives in
Croatia include the achievement of:
_ maintenance and improvement of non-commercial
forest functions,
sustainable management,
use of forests and forestland in the manner and to
* Academician Slavko Matić, Academy of Forestry Sciences,
Trg Mažuranića 11, HR -i 0000 Zagreb
** Igor Anić, Milan Oršanić, Faculty of Forestry, University of
Zagreb, Department of Silviculture, pp 422, HR - 10002 Zagreb
the extent which will maintain their biological diversity,
productivity, capacity of regeneration, vitality
and potential,




ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 25     <-- 25 -->        PDF

S. Matić. 1. Anić. M. Oršanić: UZÜQJNI ZAHVATI U FUNKCIJI POBOLJŠANJA PK0TUER0Z1JSKF. -Šumarski liši - SUPLEMENT (2005). 17-30
Ivančević, V., 2003: 125. obljetnica osnutka "Kraljevskog
nadzorništva za pošumljenje krasa krajiškog
područja - Inspektorata za pošumljavanje
krševa, goleti i uređenje bujica" u Senju, naše najstarije
šumarske krške organizacije, 1878 - 2003.
godine. Šumarski list, pos. izd., CXXV1I: 3-22,
Zagreb.


Komlcnović, N., P. Rastovski,B. Mayer, 1992:
Suzbijanje erozije na flišu Istre uzgojem alepskog
bora (Pinus halepensis Mili.) i brnistre (Spartium
junceum L.). Radovi, 27(1): 5-14, Jastrebarsko.


Kozarac , 1887: O uzgoju posavskih hrastovih sastojina
u prvim periodima obhodnje. Šumarski list
X1/1: 1-15, Zagreb.


Kozarac , J., 1886: O prorjcđivanju šuma. Šum. list
X(8-9): 356-359, Zagreb.


Krej či, V., T. Dubravac, 2004: Oplodnom sječom
od panjače do sjemenjače hrasta crnike (Querem
ilex L.). Šum. list CXXVIII (7-8): 405-412,
Zagreb.


Lončar, [., 1949: O pravilnoj obnovi sastoj ina lužnjaka
i graba. Šumarski list LXX1II (6-7): 201-205,
Zagreb.


Matić, S., I. Anić, M. Oršanić, 2001: Uzgojni
postupci u prebornim šumama. U: B. Prpić (ur.),
Obična jela (Abies alba Mill.) u Hrvatskoj, Akademija
šumarskih znanosti, 407^160, Zagreb.


Matić, S., 1. Anić, M. Oršanić, 1997: Podizanje,
njega i obnova šuma kao temeljni preduvjeti ekološkog,
društvenog i gospodarskog napretka mediterana,
Šum. list 121(9-10): 463^172, Zagreb.


Matić , S., 1996: Uzgojni radovi na obnovi i njezi sastojina
hrasta lužnjaka. U: D. Klepac (ur.), Hrast
lužnjak (Querem robur L.) u Hrvatskoj, HAZU i
Hrvatske šume, p. o. Zagreb, 167-212, Zagreb.


Matić, S., I. Anić, M. Oršanić, 1996: Uzgojni zahvati
u submediteranskim šumama hrasta medunca
(Querem pubescens Willd.). U: Mayer, B.
(ur.), Unapređenje proizvodnje biomase šumskih
ekosustava, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
i Šumarski institut, Jastrebarsko, 343-354,
Zagreb.


Matić, S., 1994: Prilog poznavanju broja biljaka i količine
sjemena za kvalitetno pomlađivanje i pošumljavanje.
Šumarski list 3-4 (CXV1II): 71-79,
Zagreb.


Matić, S., 1989: Uzgojni radovi u prirodnim sastojinama
i mogućnost njihovog normiranja. Šumarski
list 1-2 (CXIII): 39-53, Zagreb.


Matić, S., B. Prpić, 1986: Pošumljavanje. Savez inženjera
i tehničara šumarstva i drvne industrije
Hrvatske, 79 str., Zagreb.


Matić, S., Đ. Rauš, 1986: Prevođenje makija i panjača
hrasta crnike u sastojine višeg uzgojnog
oblika. Glasnik za šumske pokuse, pos. izd. 2,
79-86, Zagreb.


Matić, S., 1984: Uzgojni zahvati u šumama hrasta lužnjaka
Slavonije i Baranje kao mjera povećanja
kvalitete drvne mase. Zbornik radova "Istraživanje,
razvoj, kvaliteta proizvoda u preradi drva",
167-177, Osijek.


IVI arč i ć, 1955: Sredozemna makija na dalmatinskom
kršu. Šumarski list LXX1X (3-4): 118-123, Zagreb.


Partaš, J., 1898: Hrast u visokoj šumi. Šumarski list
XXII (8-9): 326-331, Zagreb.
Pauzin,G., 1878: Istraživanja posljedaka postignutih
prigodom prorjeđivanja mladih sastoj ina. Šum.
list, 11(4): 228-234, Zagreb.
Petračić , A., 1942: Šumski i dendrogeografski odnosi
na otoku Braču. Glasnik za šumske pokuse


8: 179-238, Zagreb.
Petračić , A., 1938: Zimzelene šume otoka Raba.
Glasnik za šumske pokuse 6: 3-60, Zagreb.
Petračić , A., 1926: Uzgajanje šuma, I. dio, 308 str.,
Zagreb.
Petračić, A., 1919: Opažanja o prirodnom izlučivanju
stabala u u debljinske i vrijednosne razrede u
hrastovim, bukovim i borovim sastoj inama. Šum.
listXLIII (7-8): 209-217, Zagreb.
Prpić, B., 1992: O vrijednosti općekorisnih funkcija
šume. Šumarski list CXVI (6-8): 301-312, Zagreb.
Prpić, B., 1986: Odnos hrasta crnike i nekih njegovih
pratilaca prema vodi i svjetlu. Glas. šum. pokuse


2: 69-75, Zagreb.
Rauš, Đ., 1987: Šumarska fitocenologija. Sveučilište
u Zagrebu- Šumarski fakultet, 313 str., Zagreb.
Starčević,T., 1990: Prirodna obnova lužnj akovih sastoj
ina u uvjetima slabog i neredovitog uroda sjemenom.
Glasnik za šumske pokuse 26: 351-359,
Zagreb.
Topić, V., I. Anić, L. Butorac, 2005: Effects of
stands of black pine (Pinus nigra Arn.) and aleppo
pine (Pinus halepensis Mill.) on the protection
of soil from erosion. Ekologia /Bratislava/,
in press.
Topic, V., 2001: Utjecaj kultura crnoga bora (Pinus
nigra Arn.) na zaštitu tla od erozije prouzročene
kišom. U: S. Matić, A. P. B. Krpan, J. Gračan (ur.),
Znanost u potrajnom gospodarenju hrvatskim šumama,
Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,
Šumarski institut, Jastrebarsko, 261-268, Zagreb.




ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 24     <-- 24 -->        PDF

S. Matić, 1. Anić. M. Oršanic: UZGOJNI ZAHVATI U FUNKCIJI POBOLJŠANJA PROTUERQZI.ISK.E .. Šumarski list - SUPLEMENT (2005). 17-30
blažega nagiba površina pomladnih jezgri može biti
nešto veća.


Posredna konverzija degradacijskih oblika zapravo
je prirodni proces njihova progresivnoga razvoja koji
se usmjerava i pomaže aktivnom zaštitom, o čemu će
biti riječi u nastavku.


Neposredna konverzija uzgojnog oblika najčešće je
prevođenje šumske sastojine niskog uzgojnog oblika u
sastojinu visokog uzgojnog oblika postupkom obnove.
Obavlja se pod zastorom krošanja, oplodnim sječama,
najčešće kombinacijom prirodne i umjetne obnove. U
mnogim našim starim panjačama hrasta medunca moguće
je obaviti ovaj postupak (Matić i dr. 1996).


Aktivna zaštita obuhvaća postupke kojima se šume
i degradacijski oblici šuma na mediteranskom području
štite od onih čimbenika koji su izazvali degradacijske
procese. To su ponajprije provedba prevencijskih
mjera zaštite od požara, sprječavanje bespravne i ne


ZAKLJUČAK


Dvije su glavne grupe uzgojnih zahvata u šumama:
njega i pomlađivanje. Njega šuma ima zadaću oblikovanja
i održavanja šumske sastojine s optimalnom
strukturom u prirodnim i neporemećenim stanišnim
prilikama. Takve uvjete nužno je održavati tijekom cijelog
života sastojine, u svim fazama njezina razvoja.
Njegom se utječe na sastojinsku strukturu i stanište.
Njegovan šumski ekosustav u stanju je optimalno ispunjavati
gospodarsku i općekorisne funkcije (ekološke i
socijalne). Protuerozijska i vodozaštitna funkcija medu
najvažnijim su ekološkim funkcijama koje njegovan
šumski ekosustav ispunjava.


Prilikom pomlađivanja šume temeljni je zadatak sačuvati
šumsko tlo od nepovoljnih utjecaja koji mogu
izazvati degradacijske procese. To se postiže zaštitom
tla trajnim sklopom krošanja šumske sastojine. Zato


LITERATURA


Anić, I., 2003: Promjena sastojinskog oblika prirodnim
pomlađivanjem na primjeru šumske kulture
crnoga bora (Pinus nigra Arn.) u Senjskoj dragi.
Šumarski list, pos. izd., CXXV1I: 41-50, Zagreb.


Anić, M., 1966: Geografija šumskog drveća i šuma.
Skripta, Šumarski fakultet, Zagreb.
Anić, M., 1963: Morfologija šuma. Skripta, Šumarski
fakultet, 29 str., Zagreb.
Anić, M., 1959: Šumarska fitocenologija. Skripta,
Šumarski fakultet, Zagreb.
Anić, M., 1942. Dendroflora otoka Brača. Glasnik za
šumske pokuse 8: 239-290, Zagreb.
Anić, M., 1942a: Pogledi na dendrosociološke odno


kontrolirane sječe, brsta i paše. U višim je degradacijskim
oblicima (prijelazni oblik između makije prema
niskoj šumi i u šikarastoj niskoj šumi) moguće obavljati
zahvate njege čišćenjem, čime se može ubrzati i
usmjeriti proces posredne konverzije degradacijskoga
oblika. Ovo je poželjno upravo na lokalitetima na kojima
se traži uspijevanje šumske sastojine s naglašenom
protuerozijskom i vodozaštitnom ulogom.


Navedene šumskouzgojne postupke treba obavljati
planski, pažljivo i nadasve kvalitetno. Kvaliteta izvođenja
šumskouzgojnih postupaka mora biti jedinim
mjerilom kontrole (Matić 1989). Velika brzina ili količina
obavljenih postupaka bez uvažavanja kvalitete
kratkoročno stvaraju privid uštede, dok s druge strane
dugoročno vode degradaciji šume i rastu troškova njezina
poboljšanja. Štete koje mogu nastati obično se
osjećaju dugoročno.


- Conclusion
pomlađivanje šume treba obavljati pod zastorom krošanja,
metodama oplodnih sječa ili prebornih sječa.
Preporučuje se uporaba metoda pomlađivanja na malim
pomladnim površinama.


Hrvatsko šumarstvo od svoga nastanka razvija prirodni
pristup šumi, koji uključuje prirodno pomlađivanje
šuma uz primjenu metoda pod zastorom krošanja i
održanje optimalne strukture šumske sastojine njegom.
Tako se došlo do visokog stupnja prirodnosti šuma, koje
dobro ispunjavaju gospodarske i općekorisne funkcije.
To je jedan od razloga što je hrvatsko šumarstvo za sve
šume dobilo certifikat o ekološkoj proizvodnji drva za
tržište. Značajna je činjenica da Hrvatska spada medu
zemlje bogate pitkom vodom. Šume koje su nastale i
njegovane po načelima Zagrebačke škole uzgajanja
šuma jedan su od glavnih razloga tako dobrog stanja.


- References
šaje državnih šuma na otoku Mljetu. Glasnik za
šumske pokuse 8: 307-340, Zagreb.
Baien, J., 1929: O proredama. Tisak Zaklade tiskare
Narodnih novina, 222 str., Zagreb.
Dekanić, I., 1961: Osnovni principi uzgojnih zahva


ta u posavskim šumama. Šumarski list LXXXII


(1-2): 11-17, Zagreb.


Đuričić , I., 1986: Prilog poznavanju radova na ob


novi šuma hrasta lužnjaka (Quercus robur L.).


Šumarski list CX (5-6): 215-223, Zagreb.
Hankonyi,S., 1890: Šume u slavkonskoj Podravini.


Šumarski list X1V/1: 2-19; 2: 49-62; 3: 97-118;


4:145-165; 5: 193-207;6: 241-254, Zagreb.