DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 94 <-- 94 --> PDF |
V. Ivančcvić: BIOLOSKO-TEIINIČK1 RADOVI NA SANACIJI SLNJSKR BUJICK "TORRlriNTn" ... Šumarski list SUPLLMhNT (2005), 91-109 UVOD - Introduction Nestankom šuma u prošlosti, osobito na našem priobalju i otocima, stvorene su nepregledne površine krša s vrlo izraženim procesima potpune destrukcije. Po razornom intenzitetu na prvom mjestu dolaze bujice, a potom i erozije različitog sadržaja. Te negativne pojave prouzročilo je domaće stanovništvo, koje je glavni izvor egzistencije pronalazilo u šumama. Gubitkom šuma i tla na kršu pogoršavalo se stanje okoliša, te posredno i života njegovih stanovnika. Povratak u prijašnje stanje jedino je bilo moguće postići pomoću dugotrajnih i skupih biološko-tehničkih radova. Kao jedan izraziti primjer takvog procesa može poslužiti prodorna dolina Senjske drage, površine 33,80 km2 i 15,00 km2 šireg, odnosno užeg oborinskog područja, smještena između planinskih masiva Velike Kapele i Velebita, nadomak grada Senja. Između nestanka šuma i pojave krša do ponovnog povratka na prijašnje stanje postoje velike razlike. Dok prvi proces teće brzo, drugi je vrlo dugotrajan i skup. Senjska draga, prikupište nekadašnje vrlo žive senjske bujice, bila je obrasla gustom šumom sve do druge polovice 18. stoljeća, ali otada počinje njezina brza devastacija. Zbog toga su tadašnje vojne vlasti donijele više zakonskih propisa o očuvanju i poboljšanju šuma na kršu, koje su vrijedile i za Senjsku dragu. Gubitkom šumskoga pokrova Senjske drage stvaraju se, ponajpri OPĆE ZNAČAJKE - Položaj Senjska draga, kao šire oborinsko područje nekadašnje zloglasne senjske bujice "Torrentea" je uska stiješnjena dolina smještena između planinskih masiva Velike Kapele i Velebita na 15. meridijanu i 45. paraleli. Od grada Senja prema unutrašnjosti tvori usku dolinu sa strmim stranama, a zatim se lepezasto širi brojnim žljebovima i manjim dragama prema spomenutim planinskim masivima. Šire oborinsko područje Senjske drage prostire se na 33,80 km", a uže na 15,00 km". Senjska draga prirodna je rijetkost, jer najednom malom prostoru dolaze različite geološke podloge, vrste tla, klimatske značajke i vegetacijski pokrovi. Geološka i pedološka građa Najveći dio šireg oborinskog područja građenje od jurskih vapnenaca (71 %), a manji od nepropusnih stijena trijasa (29 %). Srednji dio Senjske drage tvori trijaski eruptiv - amfibolski (zeleni) škriljevac koji je s donje strane u uskom pojasu omeđen karničkim stijenama (klastitima). Obje skupine stijena omeđene su gornjotrijaskim tanko uslojenim dolomitima i dolomitnim vapnencima. U ostalom najvećem dijelu Senjske drage izmjenjuju se naslage dolomita i dominirajućeg jurskoga vapnen je vrlo opasne erozije i bujični nanosi, koji stalno prijete gradu Senju. To je bio razlog premještanja bujičnog kanala izvan gradskih zidina krajem 18. stoljeća. Ova parcijalna mjera donekle je ublažila opasnost za grad Senj, ali ga nipošto nije definitivno razriješila. Konačna sanacija senjske bujice i erozija na prijelazu 19. i 20. stoljeća u njezinom prikupištu na području Senjske drage postignuta je kombiniranim biološko-tehničkim mjerama. Senjsko Kr. nadzorništvo, naša najstarija šumarska krška organizacija odigrala je važnu ulogu u tim radovima izvedbom bioloških, te dijelom i tehničkih radova. Ostali tehnički radovi bili su povjereni posebnim vladinim službama bujica, koje su pretežito zapošljavale šumare specijaliste za bujice. Kombiniranim biološko-tehničkim mjerama potpuno je sanirana senjska bujica i erozija na području Senjske drage, koje su, uz to, omogućile i povratak autohtone vegetacije, te povećanje vodnog kapaciteta i broja vrela. Sadašnji šumski pokrov Senjske drage ima ponajprije zaštitnu funkciju i čitav niz ostalih općekorisnih funkcija, koje predstavljaju najbolje jamstvo u čuvanju i unaprjeđenju stabilnosti okoliša. Uspješni rezultati na sanaciji senjske bujice i erozije na području Senjske drage mogu se uvrstiti među najuspješnije projekte ovakvog sadržaja na cijelom Sredozemlju. General characteristics ca. U pojasu nekadašnje bujice dolaze konglomerati i kamenje različite veličine plcistocenskog torencijalnoga postanka. S obzirom na geološku podlogu, tlo, orografske značajke i ostale vanjske osobitosti, površina Senjske drage podložna je jakoj eroziji (Kovačević, 1981). Tako je od sveukupne površine Senjske drage najmanje stabilnoga do minimalno erodiranog terena (11 %), dok veći dio pripada opasnoj eroziji s potpunom degradacijom (64 %) i intenzivnoj eroziji (25 %). Prosječni nagib terena Senjske drage od 10 % također uzrokuje vrlo izražene erozivne procese, jer je teren s nagibom većim od 2 % podložan eroziji. Dakako, i u uvjetima stabilnoga terena postoji "normalna" erozija, koja godišnje odnosi do 1 m materijala po ha. Kod takve je erozije količina odnesenog materijala uvijek niza od stvorenog materijala. Ovisno o geološkoj podlozi, vegetaciji i ostalim vanjskim utjecajima razvijaju se različite vrste tla. Na području Senjske drage dominiraju plitka i skcietoidna smeđa submediteranska tla, dok se u sporadičnom mozaičnom rasporedu izmjenjuju rendzinc, crvenice, smeđa eutrofna, kiselo smeđa, humusno-silikatna i ostale vrste tla. |