DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2006 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Slika 3. Čn:Č to mjesto zauzimaju predstavnici orhideja. Uz 2–3 svojte u rodu kruščika (Epipactis), u značajnoj populaciji nazočan je i ljubičasti šiljorep (Limodorum abortivum) s vrlo velikim primjercima, čija visina ponegdje prelazi 100 centimetara. Slika 4. Č,:.»o,ep:s: u plodu Šuma Borovača značajan je dio šumskog pokrivača južnih padina dalmatinske planine Svilaje, koja i inače obiluje šumskim sastojinama u svojim nižim dijelovima. To je najveća cjelovita borova šuma u cijeloj planini, za razliku od velikih površina bukovih šuma, najvećih od svih planina Dalmacije. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. LEPTIR STAKLOKRILAC TRUŠLJIKE (Synanthedon stomoxiformis /HBN./, Sesiidae, Lepidoptera) U Podravini, nekoliko kilometara južno i jugoistočno od naselja Peteranca, južno od Mošćanskog jarka, protežu se razmjerno velike površine vlažnih travnjaka, mahom livada. Posljednjih dvadesetak godina zamijećuje se sve veće zapuštanje livada košanica, tako da je na nekim površinama izostala ili povremeno izostaje i ona jedina košnja godišnje. To ima za posljedicu sve veću nazočnost nekolicine drvenastih vrsta na livadnim staništima, kao i pojavu nekolicine vrsta naše entomofaune kojih ranije na ovim travnjacima nije bilo. Naime, među vrstama koje sve više i sve brže obrastaju travnjačke površine, nalazi se i drvenasta grmolika vrsta, trušljika, krkavina ili trušljikovina (Frangula alnus). To je biljka čijim se drvenastim podzemnim dijelovima hrane gusjenice leptira trušljikinog staklokrilca (Sy nanthedon stomoxiformis) iz porodice leptira staklokrilaca, dijela velike skupine leptira prelaca (Bombyces). Kako se povremenom košnjom skidaju nadzemni dijelovi trušljike, na travnjaku se oblikuju primjerci biljaka koji pri dnu imaju čuperak starih, dijelom osušenih i ponešto odebljalih prikraćenih izdanaka, a u tlu često jako odebljale i do 10–20 cm produljene kvrgave rizome, kao posebno oblikovane ekološke forme. Ti nadzemno-podzemni dijelovi biljaka uslijed povremenih utjecaja čovjeka iz godine u godinu sve više rastu i debljaju, pa se nakon par godina pojave kao snažna zadebljanja koja se razmjerno lako odvajaju od podloge. U tim dijelovima biljaka teče gotovo cijeli razvojni ciklus ovog leptira. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2006 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Slika 1. Leptir «,.ta staklokrilac Ovisno o ekološkim uvjetima pojedinih godina, razvojni ciklus leptira traje jednu do dvije godine. Ipak, čini se kako dio populacije završava razvojni ciklus u jednoj, dio u dvije, a mali dio u tri godine. Ženka polaže jaja pojedinačno ili u manjim skupinama na pridanke grmića trušljike ili na naličje njezinih donjih listova. Čim se izlegu (VI-VII mj.), gusjenice progrizaju koru stabljika te praveći sve šire i šire hodnike uvlače se, ubuše se u unutrašnjost drvenastih dijelova podanka koji se nalazi plitko ispod površine tla ili su njegovi dijelovi čak vidljivi u razini tla. Čitavo vrijeme razvoja gusjenice se hrane drvenim sadržajima rizoma, gradeći iza sebe sve šire i šire hodnike i u pravilu se ne dogodi da bilo koji takav hodnik završava na površini. Ako se to kojim slučajem ipak dogodi, gusjenica odmah sljepljenim drvenim dijelovima zabrtvi otvor i tako spriječi poguban utjecaj svjetla na svoju nepigmentiranu površinu tijela. Kao i kod ostalih vrsta iz ove porodice, gusjenice imaju sposobnost izlučivanja fungicidnih supstanci koje u hodnicima unutrašnjosti drveta sprječavaju pojavu plijesni. Kada se nakon mjesec-dva razvoja i jednog ili dva prezimljenja gusjenica, primakne vrijeme njihovog kukuljenja, u uvjetima staništa i prehrambenih biljaka na Slika 2. Parenje čije oblikovanje je u značajnoj mjeri utjecao čovjek, slično kao i kod još nekolicine srodnih vrsta, one grade naročite tvorevine, kraće ili dulje hodnike ili tube (ispredene cijeve) i time osiguravaju nesmetano izlijetanje leptira kada za to dođe vrijeme. Naime, ako se rizom s odraslim gusjenicama nalazi koji centimetar ispod površine tla, ponekad čak i desetak centimetara duboko, da bi leptiri mogli dospjeti na površinu tla, gusjenice grade te tunele od površine rizoma u tlu do Slika 3. Jaja na naličju lista trušljike |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2006 str. 63 <-- 63 --> PDF |
gornje razine tla. Promjer tako ispredenih cijevi-tunela malo je veći od promjera odraslih gusjenica. Tuneli su građeni od slijepljenih sitnih dijelova drveta, smeđe su boje, glatkih i finim predivom obloženih unutrašnjih stijenki, uspravni su ili kosi zavisno od postojećih uvjeta, a vršni su im dijelovi u razini tla ili koji centimetar viši i na vrhu fino zaobljeni i, naravno, zatvoreni. Veličina tunela iznad razine tla ovisi i o hidrološkim prilikama na tom staništu. Naime, ako su travnjaci periodično plavljeni u proljeće, visina tunela mora biti barem malo viša od razine vode koja tu leži. Ti hodnici, dakle, iskazuju svu plastičnost ponašanja gusjenica u promjenljivim mikro ekološkim uvjetima. Na jednom starom zaraženom rizomu takvih neobičnih tvorevina u proljeće može biti i po nekoliko, pa i desetak, ovisno o broju gusjenica, kao i o veličini i dubini rizoma ispod površine tla. Pojedinih godina na ovom staništu kod Peteranca zaraza može zahvatiti svaki struk trušljike, a u vrijeme izlijetanja leptira i parenja nije nimalo teško zamijetiti veći broj leptira na Slika 5. Biotop leptira kod Peteranca u Podravini lišću ovih biljaka u prijepodnevnim satima Na onim dijelovima travnjaka, gdje e broj trušljika povećan i dje j jje b gdje se radi izostanka košnje u nekoliko godina razvila ošnje u mala šikara u kojoj se nalaze i neke druge drvenaste vrste, radi povećane zasjenjenosti broj zaraženih pridanaka je sve manji. Dakle, tamo gdje su izostali uobičajeni i makar povremeni utjecaji čovjeka na travnjačke površine, stvaraju se drukčiji ekološki uvjeti, oblikuju se nove biocenoze koje više ne sadrže pogodna staništa za razvoj ovog leptira. Po lijepom vremenu razvijeni leptiri, naočiti predstavnici ove porodice, probijaju vršne dijelove ispredenih tunela i izvlače se van. Nakon kratkog sušenja i rasprostiranja krila na jutarnjem suncu, počinju s novim životnim aktivnostima. Jedna od prvih je parenje. Staklokrili leptir trušljike u drukčijim ekološkim uvjetima u Europi ali i kod nas, ima i neke druge prehrambene biljke svojih gusjenica (primjerice, Rhamnus catharticus), a i cijelo mu se stanište u mnogome razlikuje od ovih staništa u Podravini. I na ovom se primjeru potvrđuje kako čovjek svojom tradicionalnom poljodjelskom aktivnošću stvara povoljne uvjete za nastanak posebnih, sekundarnih staništa i posebnih biocenoza, a u jednoj od njih našla je svoje obitavalište i svojta leptira trušljikinog staklokrilca, tj. njegova gusjenica. Sve dok traju postojeći ekološki uvjeti na tim vlažnim travnjacima Podravine, zasigurno će opstati i svi ostali članovi biocenoze sa svim svojim biološkim i ekološkim adaptivnim osobinama. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. Slika 4. Ispredene cijevi, tuneli, s kukuljičinim košuljicama;Č kinog staklokrilca |