DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Slika 3. Gorska sasa u plodu. Orlove stine tri ovojna lista koji su pri osnovi međusobno srasli i rasperjani su u fine uske i dlakave isperke. Prizemni listovi su u rozeti i imaju duge peteljke. Plojka im je dvostruko perasta, razdijeljena u uske dlakave isperke, a razvijaju se nakon cvatnje. Kod starijih biljaka iz snažnog vertikalnog korijena razvije se busen listova i stabljika, koji može sadržati 10–15 cvjetova. Modri, modro ljubičasti do tamno ljubičasti cvjetovi su uspravni i promjer im je do 4,5 cm. Ocvjeće je zvonasto, kasnije nešto jače rašireno i gradi ga šest eliptičnih i izvana dlakavih listova. Prašnika ima mnogo, i oni su više od 2,5 puta kraći od listova ocvjeća. Nakon oplodnje razvija se mnogo jednosjemenih plodića, a svaki ima oko tri centimetra dug rasperjani nastavak koji pomaže kod rasijavanja vjetrom. Gorska sasa ubraja se među ugledne članove naše gorske flore. Vlastiti pokušaji generativnog razmnožavanja i uzgoja u hortikulturi pokazali su se vrijednim uloženog truda. Vjerujem kako bi bilo uspješno i vege- Slika 4. U proljeće na Velebitu kod Baških Oštarija tativno razmnožavanje putem dijelova podanaka, te bi ova lijepa gorska proljetnica uz malo truda i pozornosti mogla naći svoje mjesto i na mnogim drugim odgovarajućim staništima pa i u hortikulturi. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. KAŠTELANSKO PRIMORJE KAO ORHIDEJSKI VRT Oko polukružno razmještenih naselja Kaštela kod Splita, teren se prema sjeveru postupno uzdiže do najviših grebena i stijena planine Kozjaka. Od Kaštel Sućurca i Sućuračkog borovog gaja i velikih kamenoloma na istoku do prijevoja Maslačka i Kaštel Starog na zapadu, udaljenost iznosi oko 8 kilometara, a površina približno deset do dvanaest četvornih kilometara. Taj dio Kaštelanskog primorja izložen je jugu i blizini mora. Na vapnenačko-dolomitnom, a dijelom i flišnom supstratu sredozemno, jadransko podneblje dolazi do punog izražaja. Pojave fluvijalne erozije osobito su vidljive na jače nagnutim dijelovima površina u obliku uu dubokih jaruga i torenta, kojih dubina ponegdje iznosi i i do 20 metara. Mahom terasaste površine otkrivaju više stoljetnu čovjekovu nazočnost, koja se očituje u nasadi ma voćnjaka, maslina, vinograda, pomiješanih s dije lom površina travnjaka, pašnjaka i livada košanica te još manjim kserofilnim tipovima šumskih zajednica i njihovih degradacijskih stadija. Na velikom dijelu površina vidljiv je znatan utjecaj ekstenzivnog stočarenja. Antropomorfno značenje prostora pod Kozjakom povećano je u posljednje vrijeme sve većom i vrlo dinamičnom urbanizacijom i industrijalizacijom, uz sve gušću infrastrukturu (željeznica, moderne prometnice, dalekovodi, vodovodna, električna mreža, zračna luka i dr.). Uz učestale požare tijekom ljeta, otvorene kamenolome i cementaru, staništa se dodatno degradiraju, a kalcifilna izvorna vegetacija na plitkim skeletnim i skeletoidnim tlima izloženim eroziji i onečišćenjima svake vrste, podložna je snažnim udarima i brzim vegetacijskim sukcesijama. Veći dio terasastih, nekad obradivih površina je zapušten, na različite načine zakorovljen, i na |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Č 1. Pogled s Malačke. Kozjak i njegove južne padine prema Kaštelima S,..3.0..K.«.....„™.,..M.«. njima se povećavaju površine vegetacija gariga, šikara i šume. Uz vapnenačke kamenjare, velik dio prostora danas zauzima šikara brnistre (Spartium junceum), drače (Paliurus spina christi), smrdljike (Pistacia terebinthus), mjestimice i zrakaste žutilovke (Genista radiata), tetivike, kupine, gloga, borovice, hrasta medunca i drugih vrsta sredozemnih kamenjara, gariga i makija. Zbog toga su ova staništa teško prohodna, ponegdje i skoro neprohodna, te je uzdužni obilazak spor i težak pa potraje po 5–7 sati. U posljednje vrijeme u višem području pod stijenama i strmim odsjecima kamenjara i gariga probijena je uzdužna cesta u duljini od nekoliko kilometara, kojom je olakšan pristup nekim dijelovima staništa koja su do tada bila teško dostupna i unutar kojih također postoje male oaze slabije obraslog tla naseljene zanimljivom florom. Na opće uvjete podneblja u ovom prostoru znatno djeluje i stjenoviti zid planine Kozjaka u sjevernom zaleđu, koji se uzdiže od 580 do 779 m iznad razine mora i koji uvelike djeluje kao modifikator drugih ekoloških čimbenika, sprječavajući jači prodor strujanja hladnijih zračnih masa sa sjevera. Unatoč svemu, taj snažan antropozoogeni utjecaj na vegetaciju i floru u ovom prostoru ipak je omogućio na :Č 2. Sv. Mihovil i dio stjenovitih TČzu višoj zoni pod Kozjakom Slika 4. Č.„..».s«„.p.,.„.K.»e,......p„..,. seljavanje i opstanak te uspješnu prilagodbu do danas osebujnoga kompleksa orhidejskih svojti, čiji broj prelazi trideset. Ovdje teče intenzivan proces specijacije, u koji je uključena i pojava višestruke hibridizacije. Dovoljna je i najmanja prikladna i ne suviše obraštena površinama tla, dovoljno je, primjerice, tek nekoliko četvornih metara neke prastare terase za naseljavanje barem jednog primjerka ili male populacije orhideja. Bogat svijet orhidejskih svojti zato je i pretpostavka i temelj za nastanak osebujnih i brojnih hibridnih kombinacija u ovom dijelu istočnojadranskog obalnog pojasa srednje Dalmacije. Posljedica svega toga su ne samo brojne svojte orhideja, među njima i neki hrvatski endemi, nego i takvi hibridni oblici koje je, za sada, teško ili gotovo nemoguće pobliže odrediti. Staništa Kaštelanskog primorja pokazuju na najbolji mogući način koliko su orhideje u mogućnosti naseliti i najmanje slobodne površine i oduprijeti se mnogostrukim i dugotrajnim negativnim utjecajima i konkurenciji čitavog niza vrsta. Dokle? Zbog ovakve insularne razmrvljenosti i dulje vremenske nepostojanosti biotopa pod Kozjakom, ovaj prostor u botaničkom pogledu teško je istražiti, jer za sustavna i cjelovita istraživanja samo orhidejske flore |