DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 55     <-- 55 -->        PDF

AKTUALNO


BRGLJEZ (Sitta europaea) – PTICA 2006. GODINE


Kad u svom vrtu, voćnjaku ili obližnjem šumarku
ugledate temperamentnu ptičicu koja trčkara uzduž i
poprijeko po deblu i granama drveća, često i naglavce
puzeći nadolje, znajte da je pred vama ptica 2006. godine
– brgljez (Sitta europaea). To je mala, zdepasta,
kratkorepa, dugokljuna i živahna ptica s trzavim hodom,
kako je opisana u Collinsovom džepnom vodiču
Ptice Hrvatske i Europe (Zagreb 1999) iz velike obitelji
pjevica, koju je kao 36. po redu Njemačko društvo
za zaštitu prirode (NABU) proglasilo pticom godine.
Što se brgljezove osobitosti tiče, to je jedina ptica koja
je u stanju silaziti niz deblo s glavom nadolje. Interesantno
je pripomenuti da pri tome ne koristi rep kao
oslonac, kako to primjerice čine djetlići. Za tu svoju
vratolomiju dostatne su mu kratke noge i dugi snažni
prsti s noktima. Rep, kojega tvori 12 mekih pera je malen
i kratak i služi mu samo za održavanje ravnoteže.


rgljez je jedina naša gnjezdarica koja niz deblo stabla silazi
glavom nadolje, pri čemu ne koristi rep.
Izvor: Buch der Vogelwelt 1973.


HRANEĆI SE ŠTETNIM KUKCIMA KORISTAN JE ŠUMARSTVU


Pripadnici porodice Sittidae (25 vrsta!) rasprostranjeni
su na svim kontinentima. Većina njih, poput
našeg (europskog) brgljeza, čitav život provode na drveću,
gdje pomnim pretraživanjem kore kljucanjem
vade iz pukotina kukce i njihove razvojne oblike, koji
su im glavna hrana. Po korisnosti za šumarstvo, brgljeza
uspoređuju sa sjenicama s kojima se inače često
druži. U moju okućnicu u Rijeci, takve mješovite grupe
redovno dolaze zimi na hranilice, a prije nekoliko
godina jedan je par brgljeza koristio za gniježđenje
umjetno postavljenu duplju. Uz hranu životinjskog porijekla
rado uzima i sjemenke, poput lješnjaka i/ili ora-


ha. Da bi došao do sočne jezgre lješnjak uglavljuje u
pukotinu kore, bušeći ga oštrim kljunom. Za punog
uroda viškove sjemenja sprema za zimu, ali kako mu
pamćenje nije jaka strana, često zaboravi mjesto gdje
ih je pohranio (G i l i ard 1968). Kao vrlo otpornu pticu
brgljeza ćemo naći u svim šumskim zajednicama od
obale mora pa do risnjačkih i snježničkih visova, gdje
se posebice zadržava u pojasu pretplaninske bukove
šume. Istražujući ptice Gorskog kotara Rucner
(1950) ih je nalazio i u Kupskoj dolini te u graničnom
pojasu spram niskog krša u šumi hrasta.


DUPLJAŠICA KOJA KORISTI TUĐA GNIJEZDA


Iako se populacije koje stane visokogorska područja
zimi spuštaju u niže predjele, brgljez je naša
gnjezdarica, stanarica prisutna cijele godine. Bez obzira
na jaki kljun, u pravilu ne dubi sam svoju rupu za
gniježđenje u trulom drveću. Najradije koristi napuštena
gnijezda djetlića i/ili žuna, čije otvore djelomično
obzidava blatom, kako bi ih prilagodio svojoj veličini i
obranio od nepozvanih. Ženka polaže 4–10 jaja crvenkastosivkaste
bijele boje, na kojima sjedi 12–14 dana.


O mladunčadi, koja opernati kroz 17–20 dana, brinu
oba roditelja. Kako smo to već istakli, brgljez je mala
ptica veličine 11–14 cm. S gornje strane je sjajno škriljastoplave,
a s donje strane narančaste boje perja s karakterističnom
crnom prugom preko očiju. Pjev mu je
bučan, a podsjeća na glasno “piju-piju” ili , kad se glasa,
“čuit-čuit”.


Sličan mu je brgljez kamenjar (Sitta neumayer),
kojega ćemo kod nas naći, kako mu ime kazuje, na