DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 85 <-- 85 --> PDF |
IN MEMORIAM FRANJO KNEBL, dipl. ing. šum. (1915–2006.) Franjo K n e b l , dipl. ing. šumarstva, antifašista, Titov general i narodni heroj, vrhunski intelektualac, a ponajprije pošten i častan čovjek rodio se 23. 7. 1915. godine u Vilsnici pokraj Dečina u Čehoslovačkoj, a zauvijek nas je napustio 3. 2. 2006. Poslije njegova rođenja roditelji emigriraju u Hrvatsku. Osnovnu školu završava u Durđenovcu, gimnaziju u Sisku, a na Šumarskom odjelu Poljoprivredno-šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu diplomira 1940. godine. Kao student šumarstva sa 20 godina izabran je za predsjednika sisačkih akademičara. Studira u generaciji znanih šumara (Klepac, Kevo, Tomašegović, Mačešić, Lampl, Oštrić, Tiljak) koji su se u različitim područjima znatno isticali. Svoju mladenačku ljubav i opredjeljenje za prirodne znanosti kroz šumarsku struku nije mogao ostvariti u potpunosti. Razdoblje između 1941. koje je započelo 22. lipnja te godine podizanjem prvoga hrvatskoga antifašističkoga ustanka u šumi Brezovici pokraj Siska, pa do 1959. g. obilježeno je vojskom, diplomacijom i politikom. Prije spomenutoga ustanka postaje sekretar partijske ćelije i član vojne komisije za njegovu pripremu. Zaredali su politički i vojni zadaci i potrajali sve do kraja Drugog svjetskoga rata 1945. godine, a to su: pomoćnik komesara čete; komesar Moslavačkoga narodnooslobodilačkoga pokrajinskoga odbora (NOPO); politički komesar XVII. Slavonske brigade; komesar Žumberačko-pokupskoga sektora; komesar XXXIV divizije. Zatim prelazi u kotarske komitete (KK Dvor i KK Sisak), postaje član Biroa Oblasnoga komiteta Komunističke partije Hrvatske te politički komesar armije. Postupno pre lazi u vojnu funkciju za komadanta divizije pa opet za političkoga člana Centralnoga komiteta Saveza komunista Hrvatske. Vojni je ataše u SAD. Odlazi u diplomaciju i postaje ambasadorom SFRJ u Indoneziji. Sve dužnosti je disciplinirano primao i ostajao konzekventan zadacima što mu ih je njegova nova domovina Hrvatska dodjeljivala, iako je bilo razloga i za nezadovoljstvo, jer Beograd nikada nije priznao prvi hrvatski (praktički prvi europski) antifašistički otpor, pa tako o Sisačkom ustanku ne postoji zapis u “Leksikonu NOR-a 1941–1945.” (nakladnik “Narodna knjiga” Beograd, 1980). U šumarstvo se vratio imenovanjem za sekretara (rang ministra) Sekretarijata za šumarstvo Socijalističke republike Hrvatske (SRH) 1959. godine. Zatekao je razjedinjeno i neučinkovito šumarstvo sa 180 šumarija u općinskim granicama, koje objedinjuje u 20 šumskih gospodarstava koja predstavljaju povijesne, gospodarske i ekološke cjeline. Nove organizacijske cjeline uspijevale su puno učinkovitije ostvarivati načelo potrajnosti gos podarenja. Nova šumska gospodarstva posjeduju veću gospodarsku moć, što se povoljno odražava na sve discipline unutar stručne operative s posebnim naglaskom na biološku reprodukciju šuma, ali i na ostale šumarske institucije (fakultet, istraživačke institucije). Uvodi se pojam i status šumskoga radnika osposobljenog za sve poslove u šu marstvu. Kneblovim imenovanjem mm za sekretara šumarstvo doživljava u svim svojim segmentima znatan napredak. Poslije osamostaljenja Šumarskoga fakulteta izabran je za prvoga predsjednika fakultetskoga Savjeta. Fakultetu se tada dodjeljuju na upravljanje nastavno-pokusni šumski objekti Lipovljani, Zalesina i Duboka, što predstavlja znatan napredak u edukaciji studenata te mogućnost za istraživačke radove nastavnika u vlastitim objektima. Kneblovom zaslugom osniva se u Jastrebarskom Institut za četinjače te pokreće postupak osnivanja Instituta za jadranske kulture u Splitu. Znatno je pomogao hrvatskoj drvnoj industriji, a posebice finalnoj drvnoj industriji, kako bi se prebrodile teškoće u učinkovitom korištenju drvne sirovine, bogatstva hrvatskih šuma. Oboružan životnim iskustvom i svojim svjetskim vezama, dovodio je u Institut za drvo svjetske eksperte za to područje (Soerensen iz Danske i drugi) koji su svojim iskustvom i savjetima pomogli znanstvenicima Instituta. Uključio se u akciju koju je taj Institut poduzeo s nakanom da u roku od 10 do 15 godina obnovi i modernizira svoje tvornice. Založio se kako bi se projekti Instituta za drvo što bolje rasporedili, a posebice kako bi se sprječilo odumiranje krajeva kao što su Istra, Gorski kotar i Lika te općenito južna Hrvatska. |