DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 102     <-- 102 -->        PDF

Dio talijanskog šumarskog svijeta još uvijek smatra
da je širenje dvopapkara (često vrlo intenzivno) posebice
jelena, na području Alpa i Apenina neprirodni proces.
Tu se očito, kako kaže Mattioli, radi o tome da šumari
i zoolozi ne govore istim jezikom i ne rade u uvjetima
objektivne stvarnosti, jer dvopapkari već milijune
godina žive u šumama i fundamentalni su dio ekosustava
šume u kojoj imaju elementarno pravo ostati. Jaka
redukcija ili eliminiranje papkara u cilju favoriziranja
šume bila bi jednostrana odluka, neodrživa s ekološkog
i etičkog stajališta.


Jelenska divljač u posljednje vrijeme obitava na velikom
dijelu alpskog područja, a u tri veće populacije proširila
se i na apeninskom lancu, te su projekti reintrodukcije
najavljeni u mnogim drugim zaštićenim zonama.


Jelenska divljač je tijekom kraja XVIII. i početkom


XIX. stoljeća praktički nestala s talijanskog područja
zbog ambijentalnih promjena i progona, a ostale su samo
male autohtone skupine na par lokacija. Rekolonizacija
jelena u Alpama počela je spontanim širenjem iz
susjednih zemalja (Švicarska i Austrija), a za područje
Apenina zabilježene su brojne akcije reintrodukcije. Tako
je u sezoni 1999/2000. zabilježeno na području Italije
44000 grla jelenske divljači, uključujući i 2700 grla
podvrsta u Sardiniji.
Autor navodi tri vrste negativnog utjecaja (šteta) od
papkara na šumske ekosustave:


1.
struganje kore, debla i grana rogovima jelena i srnjaka
u tri životna ciklusa:
– označavanje terena srnjaka i jelena (u doba rike),

skidanje basta za vrijeme rasta rogovlja i

struganje kore radi odbacivanja rogovlja.
2.
guljenje kore mladih stabala posebice u zimskom
razdoblju radi nadopune vlaknastom hranom, te u
vrijeme vegetacije kada se kora lako skida zbog
mezgre.
3.
brštenje izbojaka, pupova i lišća drveća i grmlja te
terminalnih vrhova mladih biljaka, koji su u zimskom
razdoblju iznad zimskog pokrivača.
Kod dugotrajnog utjecaja na šumske ekosustave
može doći do potpunog nestanka neke vrste koje papkari
preferiraju, a to su na primjer jela i jarebika. Interesantno
je da se u razdoblju 1917 – 1999. g. broj biljnih
vrsta u subalpskom pojasu udvostručio, unatoč povećanju
populacije jelenske divljači. U situaciji pore-
mećene ravnoteže sustava fauna – šuma tražila se stabilizacija
populacije jelena na razini koja jamči održivi
utjecaj na šumsko gospodarenje.


Šumari središnje Europe u više su se navrata uvjerili
da redoviti odstrjel divljači ne daje željene rezultate,
jer se nisu odstreljivale ženke koje su glavni nositelj reprodukcije.
Unutar populacije mora postojati odgovarajuća
spolna i dobna struktura. Na osnovi iskustva za


ključeno je da je za ustanovljenje brojnog stanja papkara
najpouzdanije noćno brojenje uz pomoć osvjetljenja
reflektorima.


Prva redukcija populacije jelena u zaštićenoj zoni
obavljena je u Nacionalnom parku Stelvio, gdje je
predviđeno smanjenje brojnog stanja jelenske divljači
od 8,2 grla na 100 ha na oko 4 grla na 100 ha u dvogodišnjem
razdoblju (2000–2002. g.) odstrelom 427 grla
godišnje. Nakon prvog kontrolnog brojenja poslije tri
godine, ustanovljeno je da je gustoća još uvijek veća
od 4 grla na 100 ha, te je odlučeno da se nastavi s
odstrelom od 380 grla godišnje u trogodišnjem razdoblju
(2003–2005. g.).


Cilj ovih intervencija nije smanjenje populacije jelena,
već smanjenje šteta na vegetaciji i otežavanje obnove.
Jednom postignuto optimalno stanje populacije
divljači treba održavati najmanje tri godine uz stalna
praćenja broja divljači i stanja vegetacije. Prilikom izlova
divljači treba izbjegavati intenzivan izlov u kratkom
vremenu, što uzrokuje stres i preveliku aktivnost
divljači, koja se očituje u povećanim štetama u odnosu
na vrijeme mirovanja divljači.


Autor u članku navodi mnoge primjere zahvata vršenih
u ostalim Nacionalnim parkovima i njihov utjecaj
na stanje vegetacije i obnovu šumskih vrsta.


Praksa prihrane divljači može uzrokovati koncentraciju
divljači na malom prostoru osjetljivom na štetu,


o čemu treba voditi računa. Potrebno je, dakle, za jelensku
divljač osigurati stanište koje uključuje zonu
prehrane, područje boravka (s gustim pokrovom) i koridore
za prolaz divljači. Nedostatak otvorenih područja
(livada i progala) jedan je od glavnih razloga za
moguće povećane štete od papkara.
Postoji inicijativa pod pokroviteljstvom talijanske
Akademije šumarskih znanosti, koja potiče zajedničko
gospodarenje šumom i faunom. Sugerira se
sadnja raznih plodonosnih vrsta (trešnja, dren, jabuka,
mukinja i dr.) stvaranje umjetnih grmolikih i travnatih
formacija te prosjeka i proreda, što pospješuje raznolikost
raslinja.


U zaključcima ovoga članka autor sugerira potrebu
dijaloga između šumara i zoologa u cilju uspješnog izlaska
iz faze nerazumijevanja, te stvaranje uske suradnje
stručnjaka obje strane radi pokretanja šumarstva
kompatibilnog s faunom.


Marco Bucci, Paolo Casanova: Utjecaj rađanja
kestena na reprodukciju divljih svinja na Apeninima


Posljednjih 30 godina na velikom dijelu talijanskog
teritorija naglo se povećalo brojno stanje divljih svinja.
Razlozi tomu su napuštanje tradicionalnih poljoprivredno-
stočarskih aktivnosti, što je utjecalo na promjenu
krajolika i povećanu mogućnost prehrane te velika reprodukcijska
sposobnost divljih svinja.




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 103     <-- 103 -->        PDF

U ovom članku autori su prikazali odnos između
uroda kestena i stanja reprodukcije divljih svinja u Apeninima.
Istraživanja su vršena na lovnoj površini od
6300 ha u provinciji Pistoia. Tu površinu obilježava veliko
učešće šume kestena (Castanea sativa). Te šume
zauzimaju više od 50 % površine i mogu se razlikovati
tri uzgojna oblika:


– kultura kestena za proizvodnju plodova,
panjača s razdobljičnom sječom
mm ii
pan


panjača koja se ne koristi, već se spontano pretvara


se
u visoku šumu.
Kultura za proizvodnju plodova kestena zauzima
malu površinu i ima marginalnu ulogu, dok najveći dio
površine predstavlja nepristupačni dio zapuštenih panjača
kestena s učešćem bagrema, cera, crnog jasena,
te manjih površina umjetno podignutih kultura crnogorice.
U višim predjelima pojavljuje se šuma bukve, a na
kultivirana polja raširila se vegetacija


mnoga
mnogamnoga,
,, nekad
nekadnekada
aa kultivira
grmova i drugog raslinja.


Ova raznolika vegetacija omogućuje dobru prehranu
za divljač, a urod kestena je od posebne važnosti za
reproduktivnu aktivnost divljih svinja. Sazrijevanje kestenovih
plodova podudara se s početkom parenja (bucanja)
divljih svinja tj. studeni i prosinac. Visoka kalorična
vrijednost zrelih plodova (160 kcal/100 grama
kestena) pospješuje početak parenja, povećava oplođenost
i smanjuje embrionalni mortalitet.


U početnoj fazi istraživanja predviđeno je skupljanje
podataka o urodu kestena u sve tri kategorije kestenovih
sastojina radi ustanovljenja raspoložive hrane.
Urod kestena uglavnom ovisi o povoljnosti meteoroloških
godišnjih prilika, te varira iz godine u godinu, a
može se svrstati u tri grupe:


– 500 – 1000 kg/ha skroman urod,
– 1500 – 2500 kg/ha dobar urod i
– 3000 < kg/ha veliki urod.
Tako je 2001. g. bio skroman urod, iduće dvije godine
dobar, dok je 2003. g. zbog nepovoljnih uvjeta
(suša) većina plodova propala.


Uz pomoć lokalnih lovaca specijaliziranih za lov na
divlje svinje, vršen je odstrel radi istraživanja. Starost
odstrijeljenih svinja ustanovljena je metodom Matschke
(na bazi trošenja zubala). Za svaku odstrijeljenu
ženku istraženi su reproduktivni organi, broj fetusa,
njihova težina i stupanj razvoja. Na taj način omogućeno
je praćenje tijekom cijelog vremena gravidnosti
(oko 115 dana).


U zimi 2001. g. kada je urod kestena iznosio 870
kg/ha, odstrijeljeno je 35 bređih krmača s ukupno 174
fetusa ili prosječno 4,97 po krmači. 2002. g. bio je dobar
urod kestena od 1530 kg/ha, te na bazi istraživanja 43
odstrijeljene krmače ustanovljen je 201 fetus ili 5,91 po
krmači, što je u prosjeku 1 plod više.


Iz ovoga se može zaključiti da su zrele mo


e krmač
krmačkrmače
ee
gle dati sav reproduktivni potencijal, te daje manji e brionalni
gubitak.


U godini 2003/2004. poslije nezapamćene suše i nikakvog
uroda kestena odstrijeljeno je 66 zrelih krmača,
ali je pretragom ustanovljeno da niti jedna nije bila gravidna.
Zbog intenzivnog rovanja i lutanja u potrazi za
hranom parenje je bilo vrlo slabog intenziteta, a manji
broj oplođenih ženki nije uspio do kraja održati gravidnost.
Proučavanjem tijeka gravidnosti i obradom dobivenih
rezultata ustanovljena je i velika ovisnost broja
prasadi u odnosu na dob i tjelesnu težinu krmača. Tako
mlade krmače u dobi 14–20 mjeseci ili težine do 50 kg
imaju u prosjeku 4–5 prasadi, a starije krmače (preko
30 mjeseci) ili teže od 90 kg imaju 8–10 prasadi.


Ovim istraživanjem bez sumnje je dokazana velika
ovisnost reprodukcije divljih svinja o raspoloživosti
prehrane
prehraneprehrane,
,, t
tte
ee j
jje potrebno brojno stanje ove divljači držati
u ravnotež
ravnotežravnoteži
ii s
ss prehrambenim mogućnostima staništa.


Veriano Vidrich, Marco Franci, Marco Micheloz
z i , Piero F u s i : Sastav eteričnih ulja od mirte
različite provenijencije


Mirta ili mrča (Myrtus communis L.) je vazdazeleni
grm ili drvo s tamnozelenim listićima, bijelim mirisnim
cvjetićima i plodovima veličine graška. Raste samoniklo
na cijelom Mediteranu, a ima je i u Indiji i Argentini.
Iz njenih listova još se od antičkog doba dobiva
mirisno ulje, a vijencima od njenih grančica krunjeni
su pobjednici olimpijskih igara.


Narodna medicina koristi ekstrakt lišća kao antiseptičko
sredstvo za rane. Destilacijom se dobivao tanin, a
preostala tekućina upotrebljavala se kao “anđeoska voda”
za očuvanje svježine kože. Plodovi i lišće upotrebljavali
su se za proizvodnju likera od mirte (posebice u
Sardiniji).


Proizvodnja eteričnih ulja od mirte aktualna je i danas
zbog široke primjene kao antiseptičko sredstvo za
oralne i urinarne putove te kao lagani diuretik. Uz ekstrakciju
eteričnih ulja dobiva se i tanin koji se u nekim
zemljama mediterana upotrebljava za najfinije štavljenje
kože (mekoća, elastičnost i svijetlosmeđa boja).
Učešće tanina u lišću je 1,2–15 %.


U Italiji se mirta u komercijalne svrhe najviše uzgaja
u južnoj Toskani, Sardiniji i Liguriji. U tim područjima
već stoljećima postoji tradicija korištenja mirte za
štavljenje kože i u narodnoj medicini. Zbog tih razloga
mirta se smatra najinteresantnijim elementom mediteranske
makije. Za uzgoj mirte mogu se koristiti marginalna
tla, a razmnožavanje sjemenom i vegetativno vrlo
je uspješno.


Radi istraživanja sadržaja eteričnih ulja uzeti su uzorci
lišća mirte tijekom kasnog proljeća na različitim lokacijama
Toskane, Sardinije i Ligurije. U laboratoriju su




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 104     <-- 104 -->        PDF

napravljeni prosječni uzorci za svako područje. Ti uzorci
(250 grama) su destilirani u struji pare, a dobiveno ulje
analizirano je u laboratoriju. Dobiveni rezultati s više od
30 komponenta prikazani su tablično. Sastav eteričnih
ulja ovih područja uglavnom odgovara sastavu ulja ostalog
Mediteranskog bazena te Sjeverne Afrike i Male Azi-


ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI


je. Mirta iz Ligurije je po sastavu slična onoj sa Sardinije,
ali ima manje iskorištenje kao i ona iz Toskane.


Frane Grospić


13. C.A.R.M.E.N. – FORUM
(Straubing, 2. do 4. travnja 2006. godine)
Od 2. do 4. travnja 2006. godine u Straubingu, Njemačka,
održan je 13. C.A.R.M.E.N. – Forum pod motom
Graditi i sanirati s obnovljivim sirovinama.


Prvi dan poslijepodne u C.A.R.M.E.N.e.V., Kompetencijskom
centru za obnovljive sirovine, s predsjednikom
Upravnog odbora Reinholdom Erlbeck, dipl.
ing.šum. Dogovoren je nastavak suradnje C.A.R.


M.E.N.e.V. i Hrvatskih šuma d.o.o., a u organizaciji
Hrvatskoga šumarskoga društva i Hrvatskih šuma
d.o.o., UŠP Našice:
1.
sudjelovanje 8. rujna 2006. na Okruglom stolu povodom
“Dana slavonske šume” u Našicama, koji se
održava pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede,
šumarstva i vodnog gospodarstva RH,
2.
tehnička pomoć za financijsku podršku Hrvatskoj u
programu “Inteligentna energija – Europa II”, koji
će biti dio novog programa “Konkurentnost i inovacija
2007. – 2013.” Sporazum o sudjelovanju Hrvatske
potpisali su 16. 03. 2006. Andris Piebalgs,
povjerenik EU za energiju i hrvatski vice premijer
Damir Polančec u Briselu,
3. lobiranje HŠD-a, sekcija Hrvatska udruga za biomasu
za članstvo u Europskoj udruzi za biomasu
(kao 28. članica).
Drugi dan, 3. travnja 2006. godine sudjelovali smo
u prostorijama Straubinger Herzogschloss, Straubing
na 13. C.A.R.M.E.N. – Forumu, koju je otvorio Rein-
hold Erlbeck i tom prigodom posebno pozdravio Jose-
fa Müllera, bavarskog ministra za poljoprrvredu i šumarstvo
te mu srdačno zahvalio na uvodnom referatu
“Pregled proizvodnje i primjene obnovljivih sirovina u
Bavarskoj.” Zatim se zahvalio svim referentima i sudionicima
skupa.


U prvom bloku Građevno drvo bila su tri referata:


Energetska učinkovitost u stanogradnji,
sa drvom,


raditi ,
kao izazovi za potraj-


Masivne drvene konstrukcije
nu ekobilancu.
U drugom stručnom bloku Toplinska izolacija bila


su također tri referata:


10 godina istraživanja piljevine za toplinsku izolaciju,


Izolacijski materijali iz obnovljivih sirovina u građevnoj
praksi,


Čovjek i prostor – udobnost ili rizik.
U trećem bloku “Interijeri” bila su tri referata:


Zaštita od zvuka i akustični komfor u drvogradnji,


Toplinska izolacija na kosom krovu,


Renoviranje sa obnovljivim sirovinama.
Zatim su pozdravne riječi stručnom skupu uputili:
Reihold Perlak, gradonačelnik Straubinga i Alfred Re-
singer, zemaljska Vlada Straubing-Bogen.
Bavarski ministar poljoprivrede i šumarstva Josef
Miller u nadahnutom polusatnom poticajnom referatu
Graditi i sanirati s obnovljivim sirovinama posebno
je naglasio, da je 13. C.A.R.M.E.N. – Forum i tema
“sirovinska uporaba obnovljivih sirovina” pri gradnji i
sanaciji vrlo dobar odabir, naglasivši:


ušteda CO2 dobrom izolacijom troškovno je povoljna,
stoga strategija glasi: prije svega inteligentna
gradnja i sanacija, a zatim grijanje zgrade na biomasu
povezano sa solarnim grijanjem,


u oko 12 % kemijske industrije temeljna sirovina je
danas obnovljiva sirovina,


poljoprivredna površina Bavarske iznosi 49 %,
glavni udio oranica odnosi se na energetsko korištenje,
ali i dijelom kao sirovina za proizvodnju bitumena-
asfalta iz uljene repice,


udio jednodomnih i dvodomnih kuća se u proteklih
15 godina udvostručio sa 7,5 na 15 %.