DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 102 <-- 102 --> PDF |
Dio talijanskog šumarskog svijeta još uvijek smatra da je širenje dvopapkara (često vrlo intenzivno) posebice jelena, na području Alpa i Apenina neprirodni proces. Tu se očito, kako kaže Mattioli, radi o tome da šumari i zoolozi ne govore istim jezikom i ne rade u uvjetima objektivne stvarnosti, jer dvopapkari već milijune godina žive u šumama i fundamentalni su dio ekosustava šume u kojoj imaju elementarno pravo ostati. Jaka redukcija ili eliminiranje papkara u cilju favoriziranja šume bila bi jednostrana odluka, neodrživa s ekološkog i etičkog stajališta. Jelenska divljač u posljednje vrijeme obitava na velikom dijelu alpskog područja, a u tri veće populacije proširila se i na apeninskom lancu, te su projekti reintrodukcije najavljeni u mnogim drugim zaštićenim zonama. Jelenska divljač je tijekom kraja XVIII. i početkom XIX. stoljeća praktički nestala s talijanskog područja zbog ambijentalnih promjena i progona, a ostale su samo male autohtone skupine na par lokacija. Rekolonizacija jelena u Alpama počela je spontanim širenjem iz susjednih zemalja (Švicarska i Austrija), a za područje Apenina zabilježene su brojne akcije reintrodukcije. Tako je u sezoni 1999/2000. zabilježeno na području Italije 44000 grla jelenske divljači, uključujući i 2700 grla podvrsta u Sardiniji. Autor navodi tri vrste negativnog utjecaja (šteta) od papkara na šumske ekosustave: 1. struganje kore, debla i grana rogovima jelena i srnjaka u tri životna ciklusa: – označavanje terena srnjaka i jelena (u doba rike), – skidanje basta za vrijeme rasta rogovlja i – struganje kore radi odbacivanja rogovlja. 2. guljenje kore mladih stabala posebice u zimskom razdoblju radi nadopune vlaknastom hranom, te u vrijeme vegetacije kada se kora lako skida zbog mezgre. 3. brštenje izbojaka, pupova i lišća drveća i grmlja te terminalnih vrhova mladih biljaka, koji su u zimskom razdoblju iznad zimskog pokrivača. Kod dugotrajnog utjecaja na šumske ekosustave može doći do potpunog nestanka neke vrste koje papkari preferiraju, a to su na primjer jela i jarebika. Interesantno je da se u razdoblju 1917 – 1999. g. broj biljnih vrsta u subalpskom pojasu udvostručio, unatoč povećanju populacije jelenske divljači. U situaciji pore- mećene ravnoteže sustava fauna – šuma tražila se stabilizacija populacije jelena na razini koja jamči održivi utjecaj na šumsko gospodarenje. Šumari središnje Europe u više su se navrata uvjerili da redoviti odstrjel divljači ne daje željene rezultate, jer se nisu odstreljivale ženke koje su glavni nositelj reprodukcije. Unutar populacije mora postojati odgovarajuća spolna i dobna struktura. Na osnovi iskustva za ključeno je da je za ustanovljenje brojnog stanja papkara najpouzdanije noćno brojenje uz pomoć osvjetljenja reflektorima. Prva redukcija populacije jelena u zaštićenoj zoni obavljena je u Nacionalnom parku Stelvio, gdje je predviđeno smanjenje brojnog stanja jelenske divljači od 8,2 grla na 100 ha na oko 4 grla na 100 ha u dvogodišnjem razdoblju (2000–2002. g.) odstrelom 427 grla godišnje. Nakon prvog kontrolnog brojenja poslije tri godine, ustanovljeno je da je gustoća još uvijek veća od 4 grla na 100 ha, te je odlučeno da se nastavi s odstrelom od 380 grla godišnje u trogodišnjem razdoblju (2003–2005. g.). Cilj ovih intervencija nije smanjenje populacije jelena, već smanjenje šteta na vegetaciji i otežavanje obnove. Jednom postignuto optimalno stanje populacije divljači treba održavati najmanje tri godine uz stalna praćenja broja divljači i stanja vegetacije. Prilikom izlova divljači treba izbjegavati intenzivan izlov u kratkom vremenu, što uzrokuje stres i preveliku aktivnost divljači, koja se očituje u povećanim štetama u odnosu na vrijeme mirovanja divljači. Autor u članku navodi mnoge primjere zahvata vršenih u ostalim Nacionalnim parkovima i njihov utjecaj na stanje vegetacije i obnovu šumskih vrsta. Praksa prihrane divljači može uzrokovati koncentraciju divljači na malom prostoru osjetljivom na štetu, o čemu treba voditi računa. Potrebno je, dakle, za jelensku divljač osigurati stanište koje uključuje zonu prehrane, područje boravka (s gustim pokrovom) i koridore za prolaz divljači. Nedostatak otvorenih područja (livada i progala) jedan je od glavnih razloga za moguće povećane štete od papkara. Postoji inicijativa pod pokroviteljstvom talijanske Akademije šumarskih znanosti, koja potiče zajedničko gospodarenje šumom i faunom. Sugerira se sadnja raznih plodonosnih vrsta (trešnja, dren, jabuka, mukinja i dr.) stvaranje umjetnih grmolikih i travnatih formacija te prosjeka i proreda, što pospješuje raznolikost raslinja. U zaključcima ovoga članka autor sugerira potrebu dijaloga između šumara i zoologa u cilju uspješnog izlaska iz faze nerazumijevanja, te stvaranje uske suradnje stručnjaka obje strane radi pokretanja šumarstva kompatibilnog s faunom. Marco Bucci, Paolo Casanova: Utjecaj rađanja kestena na reprodukciju divljih svinja na Apeninima Posljednjih 30 godina na velikom dijelu talijanskog teritorija naglo se povećalo brojno stanje divljih svinja. Razlozi tomu su napuštanje tradicionalnih poljoprivredno- stočarskih aktivnosti, što je utjecalo na promjenu krajolika i povećanu mogućnost prehrane te velika reprodukcijska sposobnost divljih svinja. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 103 <-- 103 --> PDF |
U ovom članku autori su prikazali odnos između uroda kestena i stanja reprodukcije divljih svinja u Apeninima. Istraživanja su vršena na lovnoj površini od 6300 ha u provinciji Pistoia. Tu površinu obilježava veliko učešće šume kestena (Castanea sativa). Te šume zauzimaju više od 50 % površine i mogu se razlikovati tri uzgojna oblika: – kultura kestena za proizvodnju plodova, panjača s razdobljičnom sječom mm ii pan panjača koja se ne koristi, već se spontano pretvara se u visoku šumu. Kultura za proizvodnju plodova kestena zauzima malu površinu i ima marginalnu ulogu, dok najveći dio površine predstavlja nepristupačni dio zapuštenih panjača kestena s učešćem bagrema, cera, crnog jasena, te manjih površina umjetno podignutih kultura crnogorice. U višim predjelima pojavljuje se šuma bukve, a na kultivirana polja raširila se vegetacija mnoga mnogamnoga, ,, nekad nekadnekada aa kultivira grmova i drugog raslinja. Ova raznolika vegetacija omogućuje dobru prehranu za divljač, a urod kestena je od posebne važnosti za reproduktivnu aktivnost divljih svinja. Sazrijevanje kestenovih plodova podudara se s početkom parenja (bucanja) divljih svinja tj. studeni i prosinac. Visoka kalorična vrijednost zrelih plodova (160 kcal/100 grama kestena) pospješuje početak parenja, povećava oplođenost i smanjuje embrionalni mortalitet. U početnoj fazi istraživanja predviđeno je skupljanje podataka o urodu kestena u sve tri kategorije kestenovih sastojina radi ustanovljenja raspoložive hrane. Urod kestena uglavnom ovisi o povoljnosti meteoroloških godišnjih prilika, te varira iz godine u godinu, a može se svrstati u tri grupe: – 500 – 1000 kg/ha skroman urod, – 1500 – 2500 kg/ha dobar urod i – 3000 < kg/ha veliki urod. Tako je 2001. g. bio skroman urod, iduće dvije godine dobar, dok je 2003. g. zbog nepovoljnih uvjeta (suša) većina plodova propala. Uz pomoć lokalnih lovaca specijaliziranih za lov na divlje svinje, vršen je odstrel radi istraživanja. Starost odstrijeljenih svinja ustanovljena je metodom Matschke (na bazi trošenja zubala). Za svaku odstrijeljenu ženku istraženi su reproduktivni organi, broj fetusa, njihova težina i stupanj razvoja. Na taj način omogućeno je praćenje tijekom cijelog vremena gravidnosti (oko 115 dana). U zimi 2001. g. kada je urod kestena iznosio 870 kg/ha, odstrijeljeno je 35 bređih krmača s ukupno 174 fetusa ili prosječno 4,97 po krmači. 2002. g. bio je dobar urod kestena od 1530 kg/ha, te na bazi istraživanja 43 odstrijeljene krmače ustanovljen je 201 fetus ili 5,91 po krmači, što je u prosjeku 1 plod više. Iz ovoga se može zaključiti da su zrele mo e krmač krmačkrmače ee gle dati sav reproduktivni potencijal, te daje manji e brionalni gubitak. U godini 2003/2004. poslije nezapamćene suše i nikakvog uroda kestena odstrijeljeno je 66 zrelih krmača, ali je pretragom ustanovljeno da niti jedna nije bila gravidna. Zbog intenzivnog rovanja i lutanja u potrazi za hranom parenje je bilo vrlo slabog intenziteta, a manji broj oplođenih ženki nije uspio do kraja održati gravidnost. Proučavanjem tijeka gravidnosti i obradom dobivenih rezultata ustanovljena je i velika ovisnost broja prasadi u odnosu na dob i tjelesnu težinu krmača. Tako mlade krmače u dobi 14–20 mjeseci ili težine do 50 kg imaju u prosjeku 4–5 prasadi, a starije krmače (preko 30 mjeseci) ili teže od 90 kg imaju 8–10 prasadi. Ovim istraživanjem bez sumnje je dokazana velika ovisnost reprodukcije divljih svinja o raspoloživosti prehrane prehraneprehrane, ,, t tte ee j jje potrebno brojno stanje ove divljači držati u ravnotež ravnotežravnoteži ii s ss prehrambenim mogućnostima staništa. Veriano Vidrich, Marco Franci, Marco Micheloz z i , Piero F u s i : Sastav eteričnih ulja od mirte različite provenijencije Mirta ili mrča (Myrtus communis L.) je vazdazeleni grm ili drvo s tamnozelenim listićima, bijelim mirisnim cvjetićima i plodovima veličine graška. Raste samoniklo na cijelom Mediteranu, a ima je i u Indiji i Argentini. Iz njenih listova još se od antičkog doba dobiva mirisno ulje, a vijencima od njenih grančica krunjeni su pobjednici olimpijskih igara. Narodna medicina koristi ekstrakt lišća kao antiseptičko sredstvo za rane. Destilacijom se dobivao tanin, a preostala tekućina upotrebljavala se kao “anđeoska voda” za očuvanje svježine kože. Plodovi i lišće upotrebljavali su se za proizvodnju likera od mirte (posebice u Sardiniji). Proizvodnja eteričnih ulja od mirte aktualna je i danas zbog široke primjene kao antiseptičko sredstvo za oralne i urinarne putove te kao lagani diuretik. Uz ekstrakciju eteričnih ulja dobiva se i tanin koji se u nekim zemljama mediterana upotrebljava za najfinije štavljenje kože (mekoća, elastičnost i svijetlosmeđa boja). Učešće tanina u lišću je 1,2–15 %. U Italiji se mirta u komercijalne svrhe najviše uzgaja u južnoj Toskani, Sardiniji i Liguriji. U tim područjima već stoljećima postoji tradicija korištenja mirte za štavljenje kože i u narodnoj medicini. Zbog tih razloga mirta se smatra najinteresantnijim elementom mediteranske makije. Za uzgoj mirte mogu se koristiti marginalna tla, a razmnožavanje sjemenom i vegetativno vrlo je uspješno. Radi istraživanja sadržaja eteričnih ulja uzeti su uzorci lišća mirte tijekom kasnog proljeća na različitim lokacijama Toskane, Sardinije i Ligurije. U laboratoriju su |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 104 <-- 104 --> PDF |
napravljeni prosječni uzorci za svako područje. Ti uzorci (250 grama) su destilirani u struji pare, a dobiveno ulje analizirano je u laboratoriju. Dobiveni rezultati s više od 30 komponenta prikazani su tablično. Sastav eteričnih ulja ovih područja uglavnom odgovara sastavu ulja ostalog Mediteranskog bazena te Sjeverne Afrike i Male Azi- ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI je. Mirta iz Ligurije je po sastavu slična onoj sa Sardinije, ali ima manje iskorištenje kao i ona iz Toskane. Frane Grospić 13. C.A.R.M.E.N. – FORUM (Straubing, 2. do 4. travnja 2006. godine) Od 2. do 4. travnja 2006. godine u Straubingu, Njemačka, održan je 13. C.A.R.M.E.N. – Forum pod motom Graditi i sanirati s obnovljivim sirovinama. Prvi dan poslijepodne u C.A.R.M.E.N.e.V., Kompetencijskom centru za obnovljive sirovine, s predsjednikom Upravnog odbora Reinholdom Erlbeck, dipl. ing.šum. Dogovoren je nastavak suradnje C.A.R. M.E.N.e.V. i Hrvatskih šuma d.o.o., a u organizaciji Hrvatskoga šumarskoga društva i Hrvatskih šuma d.o.o., UŠP Našice: 1. sudjelovanje 8. rujna 2006. na Okruglom stolu povodom “Dana slavonske šume” u Našicama, koji se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva RH, 2. tehnička pomoć za financijsku podršku Hrvatskoj u programu “Inteligentna energija – Europa II”, koji će biti dio novog programa “Konkurentnost i inovacija 2007. – 2013.” Sporazum o sudjelovanju Hrvatske potpisali su 16. 03. 2006. Andris Piebalgs, povjerenik EU za energiju i hrvatski vice premijer Damir Polančec u Briselu, 3. lobiranje HŠD-a, sekcija Hrvatska udruga za biomasu za članstvo u Europskoj udruzi za biomasu (kao 28. članica). Drugi dan, 3. travnja 2006. godine sudjelovali smo u prostorijama Straubinger Herzogschloss, Straubing na 13. C.A.R.M.E.N. – Forumu, koju je otvorio Rein- hold Erlbeck i tom prigodom posebno pozdravio Jose- fa Müllera, bavarskog ministra za poljoprrvredu i šumarstvo te mu srdačno zahvalio na uvodnom referatu “Pregled proizvodnje i primjene obnovljivih sirovina u Bavarskoj.” Zatim se zahvalio svim referentima i sudionicima skupa. U prvom bloku Građevno drvo bila su tri referata: Energetska učinkovitost u stanogradnji, sa drvom, raditi , kao izazovi za potraj- Masivne drvene konstrukcije nu ekobilancu. U drugom stručnom bloku Toplinska izolacija bila su također tri referata: 10 godina istraživanja piljevine za toplinsku izolaciju, Izolacijski materijali iz obnovljivih sirovina u građevnoj praksi, Čovjek i prostor – udobnost ili rizik. U trećem bloku “Interijeri” bila su tri referata: Zaštita od zvuka i akustični komfor u drvogradnji, Toplinska izolacija na kosom krovu, Renoviranje sa obnovljivim sirovinama. Zatim su pozdravne riječi stručnom skupu uputili: Reihold Perlak, gradonačelnik Straubinga i Alfred Re- singer, zemaljska Vlada Straubing-Bogen. Bavarski ministar poljoprivrede i šumarstva Josef Miller u nadahnutom polusatnom poticajnom referatu Graditi i sanirati s obnovljivim sirovinama posebno je naglasio, da je 13. C.A.R.M.E.N. – Forum i tema “sirovinska uporaba obnovljivih sirovina” pri gradnji i sanaciji vrlo dobar odabir, naglasivši: ušteda CO2 dobrom izolacijom troškovno je povoljna, stoga strategija glasi: prije svega inteligentna gradnja i sanacija, a zatim grijanje zgrade na biomasu povezano sa solarnim grijanjem, u oko 12 % kemijske industrije temeljna sirovina je danas obnovljiva sirovina, poljoprivredna površina Bavarske iznosi 49 %, glavni udio oranica odnosi se na energetsko korištenje, ali i dijelom kao sirovina za proizvodnju bitumena- asfalta iz uljene repice, udio jednodomnih i dvodomnih kuća se u proteklih 15 godina udvostručio sa 7,5 na 15 %. |