DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 105 <-- 105 --> PDF |
Drvni prirast najvažnija obnovljiva sirovina Bavarske je drvo, i kada se govori o “šumovitoj zemlji” ili “drvenoj zemlji”mnogi misle da se to odnosi samo na skandinavske zemlje, ili možda poznati brend Austriju. Švedska je pala sa prvog na drugo mjesto, Finska na četvrtom a Austrija na šestom mjestu. Svaki i treći m3 drva nalazi se u Bavarskoj – od preko 1 milijarde m3, Bavarska nije samo jako šumovita nego ima i veliki prosječni prirast (320m3/ha), godišnji prirast iznosi oko 30 mil. m3 godišnje, a samo manje od dvije trećine prirasta se koristi prema jednoj studiji Bavarskog ministarstva poljoprivrede i šumarstva postojeći sječivi etat može se povećati za oko 5mil. m3. C Clusterinitiative “Šuma i drvo” u mnogim europskim regijama – posebno skandinavskim zemljama i Austriji – raspoložive drvne zalihe su limitirajući faktor za daljnji porast prirasta. Nasuprot tome Bavarska nudi značajne potencijale rasta i na jedinstvenom europskom tržištu. To su idealne pretpostavke za regionalnu mrežu šumarstva i drvne industrije, s “Cluster inicijativom šuma i drvo u Bavarskoj” cilj je ojačati gospodarski i inovacijski položaj Bavarske i stvoriti visokokvalificirana radna mjesta u zemaljskom prostoru. Pri tom treba i dalje jačati razmjenu znanstvenih istraživanja s gospodarstvom. prva iskustva o Cluster inicijativi šuma i drvo bit će predstavljena 20. travnja 2006. u Nürnbergu. Drvo kao sirovina proizvodnjom jednog m3 drva iz atmosfere se uzima 1 tona CO2. Pri tom 250 kg CO2 ostaje pohranjeno u drvu, a 750 kg kisika odlazi u zrak!, u Njemačkoj se po stanovniku godišnje potroši 1m3 drva za sirovinske i energetske svrhe, kao na primjer papir, građevno drvo, namještaj, ogrjevno drvo itd. Drvo iz Bavarske osigurava oko 200.000 radnih mjesta u šumarstvu i drvnoj industriji. Obnovljive sirovine i korištenje danas se, osim na tržište drva, poseže i za drugim obnovljivim sirovinama ili biomasom, kao na primjer dobivanjem lana iz biljke lana ili dobivanjem lanenog ulja za proizvodnju linoleuma. kod drugih obnovljivih sirovina postoje novi putevi korištenja, kao na primjer biljno ulje kao mazivo ili uljena repica, koja se dijelom koristi kao bitumenska emulzija za asfalt, značajno područje za obnovljive sirovine je toplinska izolacija u izgradnji i saniranju kuća, kod toplinske izolacije oko 5 % ukupnog tržišta pokriveno je sirovinom iz poljoprivredne proizvodnje, i na kraju zaželio je 13. C.A.R.M.E.N. – Forum 2006 dobar tijek, kao i mnogo dragocjenih informacija i otvorenosti o gradnji i saniranju s obnovljivim sirovinama. Treći dan 4. travnja u prostorijama C.A.R.M.E. N.e.V. Straubing sljedi dogovor s DI Hubert Maierhofer: 1. u svezi pregleda studije predizvodljivosti pilot projekta Toplana na bimasu Đurđevac, snage 900 kW, kojom će se grijati 10 zgrada s 1500 m toplovoda ukupne potrebe toplinske energije 2837 MWh/a umjesto na prirodni plin, ocjena projekta nema primjedbi; 2. od 24. 9. do 1. 10. 2006. održati će se 8. Europski dani o biomasi regija 2006. pod pokroviteljstvom dr. Ingo Friedrich, dopredsjednik europskog parlamenta. Dogovor je da će se i Hrvatska prvi put uključiti u aktivnosti Europske dane o biomasi, i to 6. i 7. 10. 2006. s toplanama na biomasu Gospić i Ogulin. Mr. sc. Josip Dundović, dipl. ing. šum. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 106 <-- 106 --> PDF |
IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA STUDENTI RODOM IZ RUSIJE I UKRAJINE KOJI SU ŠUMARSKE ZNANOSTI APSOLVIRALI U ZAGREBU Pregled podataka s posebnim osvrtom na život i rad F. Polkovnikova i I. Velikopoljskog u Hrvatskoj UVOD Prema dostupnim podacima na Šumarskom odjelu Gospodarskog i šumarskog učilišta u Križevcima (1860–1898) i Šumarskoj akademiji u Zagrebu (1898–1919) nitko od učenika, odnosno studenata rodom iz Rusije i Ukrajine, nije završio školovanje. Prema podacima iz Spomenice “Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860–1960” (Zagreb, 1963) na Gospodarskošumarskom, odnosno Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu (1919–1960) šumarstvo su apsolvirala 33 studenta rodom iz Rusije i Ukrajine u razdoblju od 1921–1942. godine. U ovaj pregled uvršten je i F. Polkovnikov, jer je po narodnosti Donski kozak – Rus, rođen u Poljskoj, gdje mu je otac bio u službi Carske Rusije, te R. Widra koji je prema Spomenici iz bivšeg SSSR-a. I s a j e v I. P. (1926) piše da se 1921./22. g. na zagrebački Šumarski fakultet upisalo 15 studenata Rusa, većinom bivših ruskih studenata visokih škola1, koji su bili prisiljeni u ruskom postrevolucionarnom razdoblju napustiti domovinu. Ta je mala grupa emigranata iz Rusije činila prvo rusko udruženje studenata šumara u Zagrebu. Početkom 1925./26. organizirano je Udruženje studenata šumara Rusa, izrađen pravilnik i izabran odbor. Uređena je knjižnica koja je sadržavala znanstveno-stručne knjige, a sakupljena je i uređena dendrološka zbirka. Zbog teških materijalnih prilika ruski su studenti prisiljeni preko ljetnih praznika raditi u praksi, u čemu im je pomagao prof. dr. A. Ugrenov i ć . Ruski su studenti ujedno bili i članovi Jugoslavenskog udruženja akademičara šumara u Zagrebu2. Tadašnje Jugoslavensko šumarsko udruženje (u nastavku: JŠU) dalo im je pravo “članova pomagača”. Prema našim saznanjima u Sankt Peterburgu započeli su studirati G. Denisov (Inž. institut za saobraćaj), S. Maljko (Visoka tehnička škola), N. Protoklitov (Imperat. šumarski institut) dok je A. Zaljesov započeo studij na Harkovskom univerzitetu. 2 Slijednik Kluba hrvatskih šumarskih akademičara osnovanog 1903. na Šum-akademiji u Zagrebu, od 1927. Udruženje studenata šumarstva u Zagrebu. (Šum. list br 2. 1929., str. 83–87). Tutiz leksika, Knjiga 1–5, Zagreb (1996–2000). To je bio službeni naziv škole, naveden i u svjedodžbama. Don- ski kad. Korpus osnovao je 1883. u Novočerkasku na Donu ruski car Aleksandar III (1845–1894., vladao od 1881– 1894), koji je ujedno bio i šef korpusa. God. 1920. Donski i Krimski kad. korpus ušli su u Strnišće (Ptuj, Slovenija), nešto kasnije Donski kad. korpus odlazi u Bileću, a Krimski kad. korpus u Belu Crkvu (Banat). Ruski kad. korpus iz Sarajeva također je premješten u Belu Crkvu, gdje je škola djelovala do 1944. U Hrvatskom šumarskom životopisnom leksikonu (u nastavku: Leksikon)3 nalazimo imena 29 šumara rodom iz Rusije i Ukrajine (uključujući i R. Widru), dok 5 apsolvenata šumarstva rodom iz Rusije nisu uvršteni u Leksikon (to su: A. Gordov, S. Hodorovsky, K. Kirij, A. Krapivin, V. Levin). Samo je manji dio životopisa u Leksikonu potpun (D. Belov, F. Gimbarževsky, I. Jakovljev, A. Panov), dok su kod većine životopisa podaci o kretanju u službi nepotpuni ili ih nema. Studij šumarstva prvi je završio 1921. god. E. Antonijević (započeo studij na Šum. akademiji), a posljednji F. Gimbarževsky 1943. g. Nakon objavljivanja Leksikona nastavili smo s istraživanjem podataka za životopise Rusa i Ukrajinaca koji u Leksikonu nisu potpuni ili nisu objavljeni. Pretežito smo koristili podatke o kretanju u službi i uplaćenoj članarini JŠU i Hrvatskoga šumarskog društva (u nastavku HŠD), koje je Šumarski list tijekom svog izlaženja redovito pratio do 1945. g. Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, uz suglasnost Šumarskog fakulteta, uvidom u upisnu dokumentaciju studenata (nacionale) Gospodarsko-šumarskog fakulteta za razdoblje od 1921–1930. g. došli smo do korisnih informacija. U istraživanjima su nam pomogli i kolege šumari, a koristili smo i druge izvore podataka (dokumentaciju iz obilne ostavštine I. Jakovljeva, dipl. ing. šum., koju smo primili iz Taškenta u Uzbekistanu, podatke iz arhive Grkokatoličke crkve u Zagrebu, obiteljsku dokumentaciju, knjižni fond Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i dr.). Posebno je korisna bila suradnja s Tatjanom P uška di j a -R i bki n , dipl. ing. kemije iz Zagreba, koja posjeduje vrijedne podatke (i slike) o emigrantima iz Rusije uopće. Na taj smo način došli do podataka od kojih je neke vrijedno zabilježiti. Nekoliko studenata prethodno su srednju školu završili u Rusiji (to su: D. Belov, S. Maljko, A. Panov, N. Sazonov, L. Serbinov, I. Vjatkin, A. Zaljesov i N. Žiromski). Oko trećine studenata prethodno su završili rusku srednju školu u tadašnjoj kraljevini SHS i to: Donski kadetski korpus4 u Bileći (I. Jakovljev, K. Kirij i I. Velikopoljski), Krimski kadetski korpus u Beloj |