DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 106     <-- 106 -->        PDF

IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA


STUDENTI RODOM IZ RUSIJE I UKRAJINE
KOJI SU ŠUMARSKE ZNANOSTI APSOLVIRALI U ZAGREBU
Pregled podataka s posebnim osvrtom na život i rad
F. Polkovnikova i I. Velikopoljskog u Hrvatskoj


UVOD


Prema dostupnim podacima na Šumarskom odjelu
Gospodarskog i šumarskog učilišta u Križevcima
(1860–1898) i Šumarskoj akademiji u Zagrebu
(1898–1919) nitko od učenika, odnosno studenata rodom
iz Rusije i Ukrajine, nije završio školovanje.


Prema podacima iz Spomenice “Šumarska nastava u
Hrvatskoj 1860–1960” (Zagreb, 1963) na Gospodarskošumarskom,
odnosno Poljoprivredno-šumarskom fakultetu
u Zagrebu (1919–1960) šumarstvo su apsolvirala 33
studenta rodom iz Rusije i Ukrajine u razdoblju od
1921–1942. godine. U ovaj pregled uvršten je i F. Polkovnikov,
jer je po narodnosti Donski kozak – Rus, rođen
u Poljskoj, gdje mu je otac bio u službi Carske Rusije, te


R. Widra koji je prema Spomenici iz bivšeg SSSR-a.
I s a j e v I. P. (1926) piše da se 1921./22. g. na zagrebački
Šumarski fakultet upisalo 15 studenata Rusa,
većinom bivših ruskih studenata visokih škola1, koji su
bili prisiljeni u ruskom postrevolucionarnom razdoblju
napustiti domovinu. Ta je mala grupa emigranata iz
Rusije činila prvo rusko udruženje studenata šumara u
Zagrebu. Početkom 1925./26. organizirano je Udruženje
studenata šumara Rusa, izrađen pravilnik i izabran
odbor. Uređena je knjižnica koja je sadržavala
znanstveno-stručne knjige, a sakupljena je i uređena
dendrološka zbirka. Zbog teških materijalnih prilika
ruski su studenti prisiljeni preko ljetnih praznika raditi
u praksi, u čemu im je pomagao prof. dr. A. Ugrenov
i ć . Ruski su studenti ujedno bili i članovi Jugoslavenskog
udruženja akademičara šumara u Zagrebu2.
Tadašnje Jugoslavensko šumarsko udruženje (u nastavku:
JŠU) dalo im je pravo “članova pomagača”.


Prema našim saznanjima u Sankt Peterburgu započeli su studirati
G. Denisov (Inž. institut za saobraćaj), S. Maljko (Visoka tehnička
škola), N. Protoklitov (Imperat. šumarski institut) dok je


A. Zaljesov započeo studij na Harkovskom univerzitetu.
2
Slijednik Kluba hrvatskih šumarskih akademičara osnovanog
1903. na Šum-akademiji u Zagrebu, od 1927. Udruženje studenata
šumarstva u Zagrebu. (Šum. list br 2. 1929., str. 83–87).
Tutiz leksika, Knjiga 1–5, Zagreb (1996–2000).
To je bio službeni naziv škole, naveden i u svjedodžbama. Don-
ski kad. Korpus osnovao je 1883. u Novočerkasku na Donu ruski
car Aleksandar III (1845–1894., vladao od 1881– 1894), koji je
ujedno bio i šef korpusa. God. 1920. Donski i Krimski kad. korpus
ušli su u Strnišće (Ptuj, Slovenija), nešto kasnije Donski kad.
korpus odlazi u Bileću, a Krimski kad. korpus u Belu Crkvu (Banat).
Ruski kad. korpus iz Sarajeva također je premješten u Belu
Crkvu, gdje je škola djelovala do 1944.


U Hrvatskom šumarskom životopisnom leksikonu
(u nastavku: Leksikon)3 nalazimo imena 29 šumara rodom
iz Rusije i Ukrajine (uključujući i R. Widru), dok
5 apsolvenata šumarstva rodom iz Rusije nisu uvršteni
u Leksikon (to su: A. Gordov, S. Hodorovsky, K. Kirij,


A. Krapivin, V. Levin). Samo je manji dio životopisa u
Leksikonu potpun (D. Belov, F. Gimbarževsky, I. Jakovljev,
A. Panov), dok su kod većine životopisa podaci
o kretanju u službi nepotpuni ili ih nema. Studij
šumarstva prvi je završio 1921. god. E. Antonijević
(započeo studij na Šum. akademiji), a posljednji F.
Gimbarževsky 1943. g.
Nakon objavljivanja Leksikona nastavili smo s istraživanjem
podataka za životopise Rusa i Ukrajinaca
koji u Leksikonu nisu potpuni ili nisu objavljeni. Pretežito
smo koristili podatke o kretanju u službi i uplaćenoj
članarini JŠU i Hrvatskoga šumarskog društva
(u nastavku HŠD), koje je Šumarski list tijekom svog
izlaženja redovito pratio do 1945. g.


Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, uz suglasnost
Šumarskog fakulteta, uvidom u upisnu dokumentaciju
studenata (nacionale) Gospodarsko-šumarskog
fakulteta za razdoblje od 1921–1930. g. došli smo do
korisnih informacija.


U istraživanjima su nam pomogli i kolege šumari, a
koristili smo i druge izvore podataka (dokumentaciju iz
obilne ostavštine I. Jakovljeva, dipl. ing. šum., koju smo
primili iz Taškenta u Uzbekistanu, podatke iz arhive Grkokatoličke
crkve u Zagrebu, obiteljsku dokumentaciju,
knjižni fond Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
i dr.). Posebno je korisna bila suradnja s Tatjanom
P uška di j a -R i bki n , dipl. ing. kemije iz Zagreba,
koja posjeduje vrijedne podatke (i slike) o emigrantima
iz Rusije uopće.


Na taj smo način došli do podataka od kojih je neke
vrijedno zabilježiti.


Nekoliko studenata prethodno su srednju školu
završili u Rusiji (to su: D. Belov, S. Maljko, A. Panov,


N. Sazonov, L. Serbinov, I. Vjatkin, A. Zaljesov i N.
Žiromski). Oko trećine studenata prethodno su završili
rusku srednju školu u tadašnjoj kraljevini SHS i to:
Donski kadetski korpus4 u Bileći (I. Jakovljev, K. Kirij
i I. Velikopoljski), Krimski kadetski korpus u Beloj