DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 23 <-- 23 --> PDF |
PREGLEDNI ČLANCI -REVIEWS Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 UDK 630* 263 + 148.2 + 907.1 POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE: Ugroženi ekosustavi od međunarodnog značenja* THE SAVA AND DRAVA FLOODPLAINS: Threatened Ecosystems of International Importance Martin SCHNEIDER-JACOBY1 SAŽETAK: Oko 200.000 hektara aluvijalnih vlažnih staništa omogućuje održivu obranu od poplava i prirodno pročišćavanje vode, te nudi neprocjenjive ekološke vrijednosti rijeka Save i Drave između Hrvatske, Mađarske i Slovenije. Neprekinuti ritski sustav koji su stvorile rijeke, njihovi pritoci i Dunav, prostire se na površini od preko 2.000 km. Ovom ekosustavu od paneuropskog značenja prijeti opasnost od neodrživog gospodarenja vodnim resursima, hidrocentrala i planova za olakšavanje plovidbe. Predlažu se veliki rezervati biosfere s ciljem održavanja visoke gospodarske i ekološke vrijednosti i poticanja optimalnog gospodarenja prirodnim resursima i turizmom. Istražuju se ptice kao indikatori ekološke važnosti plavljenja i geomorfologije aluvijalnih vlažnih područja. K l j u č n e r i j eč i : aluvijalna vlažna staništa, očuvanje prirode, ptice kao indikator, obrana od poplave, plovidba, vodoprivreda UVOD – Introduction Do 1990. o poplavnim se područjima bivše Jugoni stanovnici upozorili na važnost “žive” rijeke za reslavije znalo vrlo malo. Prve međunarodne akcije, pogionalnu kulturu (S m e j i drugi 1994). Stanovnici duzete od Vijeća Europe (Yon & Tendron 1981) i Prekmurja (“preko Mure”) nisu pristali da budu odvoMeđunarodnog vijeća za zaštitu ptica (Imboden 1987) jeni od ostatka zemlje akumulacijama aa i ii bra branama. Taj s namjerom da se istakne specifična važnost ovih rit-lokalni protest bio je toliko snažan da je još uvijek priskih ekosustava ne spominju jedinstvena vlažna stani-rodna Mura zaštićena kao produžetak Drave. Drava je šta rijeka Drave i Save. Istovremeno, međunarodno finizvodno od zadnje hidrocentrale (Dubrava, izgrađena nancirani program Sava 2000 označio je početak raza1989. g.) i ušća Mure spašena jednom drugom akcijom. ranja najvećeg aluvijalnog vlažnog područja ondašnje Hrvatski i mađarski šumari, boreći se protiv nove HE Europe (Schneider 1986). U Hrvatskoj je lanac hiĐurđevac, bili su dovoljno jaki da odgode projekt do drocentrala na rijeci Dravi već stigao do zadnjih dijelopada Željezne zavjese. Tada su mađarske nevladine orva zone furkacije (prirodne zone toka rijeke), a planira ganizacije predložile uspostavu nacionalnog parka za se izgradnja još nekoliko hidrocentrala (Sc hn ei d e r-regiju Dunav-Drava, a mađarska je vlada godine 1991. Jacoby 1994, 1996a). osnovala Nacionalni park Dunav-Drava (Schnei- Za vrijeme socijalizma, znanstvenici i lokalno sta-der-Jacoby 1996A). novništvo borili su se i bez međunarodne pomoći protiv Hrvatski vodoprivredni stručnjaci lobirali su za novi izgradnje brana na Dravi i Muri. Tako je u 1980.-tim pristup rješavanju problema obrane od poplava na rijegodinama Mura u Sloveniji spašena nakon što su lokal-ci Savi. U srednjem toku rijeke predviđene su ogromne retencije za skladištenje visokih poplava. Godine 1985. Dr. sc. Martin Schneider-Jacoby, Euronatur, Konstanzer Str. 22, je Institut za prirodnu zaštitu predložio Park prirode D-78315 Radolfzell, Germany; Lonjsko polje kao temeljno područje ovog sustava E-mail: Martin-Schneider-JacobyŽeuronatur.org gg (B r u nd i ć i drugi, 2001.; P e tr ičev i ć i drugi, 2004.; Pretisak i prijevod s engleskog iz Large Rivers, Vol. 16, No. 1–2, Vol. Hydrobiol. Suppl.158/1–2, rujan 2005. Schneider-Jacoby 1999a). |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 33 <-- 33 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 VEGETACIJA ALUVIJALNOG VLAŽNOG PODRUČJA Vegetation of the alluvial wetlands Aluvijalne poplavne šume – Alluvial forests Ciljevi prvog Programa za savski bazen nisu obuhvaćali aluvijalne i nizinske šume (Consortium 1972), ali su te šume jedna od glavnih ekoloških i gospodarskih vrijednosti ritskog ekosustava. Prema Klepcu & Fab i j a n i ć u (1996), hrast lužnjak (Quercus robur), vrsta koja je usko vezana za vodni režim nizinskog područja, dominantna je vrsta u 10 % površine hrvatskih šuma (Prpić 1996). Područje se proteže na 201.000 ha a drvna zaliha iznosi, prema šumskim osnovama gospodarenja, do 55,6 milijuna m3. Tečajni godišnji prirast iznosi 7,1 m3/ha. Velike hrastove šume nalaze se npr. i u donjem području Save u Vojvodini (SCG). Prpić & Jakovac (1998) izračunali su vrijednost aluvijalnih i nizinskih šuma potencijalno ugroženih planiranom branom HE Novo Virje na rijeci Dra vi. Ovdje na 12.224 ha raste uglavnom hrast lužnjak (1,7 mil. m3 ili 49,8 %), jasen (0.4 mil.m3 ili 11,6 %) i joha (0.6 mil.m3 ili 17.2 %). Vrijednost ukupne drvne mase od 3,5 milijuna m3 iznosi 127,6 milijuna Eura. Vrijednost godišnjeg prirasta je 3 milijuna Eura. Ovo je mala cifra, jer su cijene drvne mase određene u Hrvatskoj i ispod su europskog tržišta, posebice za hrast. Ako se u ovu kalkulaciju dodaju vrijednosti koje se odnose na socijalne i općekorisne funkcije, kao na primjer koristi za klimu, učinak nove brane u Novom Virju samo na šume Hrvatske je 900 milijuna Eura (Prpić & Jakovac 1998.). Potencijalni gubitak daleko nadmašuje tržišnu vrijednost drva. U obzir treba uzeti sve pozitivne vrijednosti nizinskih šuma: Energetski sektor nije nadomjestio gubitke nastale zbog nestanka nizinskih šuma i njihovih funkcija, uključujući vezanje ugljika, premda je izgradnja brana na rijeci Dravi u Hrvatskoj i Sloveniji posredno ili neposredno uništila ogromna područja. Aluvijalne poplavne šume u prirodno gospodarenim retencijskim područjima u središnjem savskom bazenu (Posavina) sposobne su za proizvodnju velikih vrijednosti, gdje se svake godine može dobiti 500E/ha. Ekološka i gospodarska vrijednost šuma (opet) nije obuhvaćena Novim Savskim ugovorom, premda su nizinske šume jedno od najvažnijih ekonomskih dobara aluvijalne nizine i mogu se usporediti s ostalim potencijalnim vrijednostima, kao što su navigai p cij cijcija aa i poljoprivreda. i Pašnjaci Drugi najvažniji način korištenja aluvijalnog staništa je ispaša. Samo u središnjem savskom bazenu još se uvijek tradicionalno koristi 19.000 ha. Na pašnjacima postoje brojne reljefne strukture, kao što su depresije, mali poplavljeni kanali, mrtvaje, dijelovi visokih obala pa i pritoke poput Odre, Struga, Lonje i Sunje. ESER (1991) je opisala vegetaciju velikih pašnjaka u južnom dijelu Lonjskog polja (Muszilovcica). Zabilježila je 178 biljnih vrsta i deset važnih biljnih asocijacija na području istraživanja veličine od oko 400 ha. Istraživanje jasno ukazuje na široki raspon različitih mikro-staništa u ovom području i različitih zona unutar pašnjaka. Izrazito mokra staništa su vrlo vlažna muljevita područja u depresijama. Prema sredini istraživanog područja u obilju rastu žuti cvjetovi Nymphoides peltata, a na rubovima četverolisna raznorotka Marsilea quadrifolia (simbol Parka prirode Lonjsko polje). Ove tipične i ugrožene močvarne biljke ovdje pridolaze u sastojinama od preko jednog hektara. Druge važne vodene biljke su podvodnica (Najas minor, N. marina); Wolffia arrhiza – najmanja europska biljka; plivajuća nepačka (Salvinia natans); i žabogriz (Hydrocharis morus-ranae). Tipična biljna asocijacija u muljevitim područjima je Eleocharietum acicularis s varijetetima Ludwigia palustris i Cyperus fuscus; poput četverolisne raznorotke, i Pastures ova asocijacija duguje svoj opstanak rovanju svinja. Istraživanje Ese r o v e (1991) također spominje najvažnije krmne biljke na pašnjacima Lonjskog polja. Najrašireniji su varijeteti djeteline: jagodasta djetelina (Trifolium fragiferum) – ponekad u skupinama – i bijela djetelina (T. repens); poneka crvena djetelina (T. pratense), a može se naći i švedska djetelina (T. hybridum). Među vrstama trava, učestalo pridolazi troskot (Agrostis stolonifera, A. gigantea) i obična vlasnjača (Poa trivialis). Ove trave imaju veliku hranjivu vrijednost, za razliku od mnogih vrsta koje to nemaju – npr. stolisnik (Achillea millefolia) i bijeli sljez (Althea officinalis), ili onih koje životinje odbijaju (masovno odbacuju Stachys palustris, Poligonum hydropiper, Mentha spp., Rhorippa amphibia, Iris pseudoacoris i Genista elata). Polja prekrivena cvijećem – ponekad bijelim, ponekad žutim, ponekad ljubičastim – predstavljaju vrlo veliku estetsku vrijednost; uz to, ona sadrže medne biljke (“medvica”, Schneider-Jacoby & Ern 1990, 1994). Posavski pašnjaci predstavljaju jedinstveni primjer polu-prirodnih staništa u središnjoj Europi i od iznimne su važnosti za znanost i biologiju. Načini korištenja zemlje: uzgajanje stoke, konja, gusaka i posebno svinja, od velike su važnosti za raznolikost pašnjaka i opstanak mnogih biljaka. Svinjski |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 48 <-- 48 --> PDF |
V V OVLAŠTENI ZASTUPNIK PROIZVOĐAČA ŠUMARSKIH INSTRUMENATA I OPREME Hagl5f SWEDEN Č DIGITALNI VISINOMJER VERTEX III 4 IA PRESSLEROVA SVRDLA ULTRAZVUČNI DALJINOMJER DME KLINOMETRI ŠUMARSKE PROMJERKE (ANALOGNE I DIGITALNE) -TOTALNE MJERNE STANICE -NlVEUKl ČMJERNE VRPCE -KOMPASI -DALEKOZORI -SPREJ ZA MARKIRANJE * GeoTeha M. tAATOŠECA 3 10090 ZA6REB TEL: 01/3730-036 FAX´. 01/3735-178 geotehaŽzg.htnet.hr |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 47 <-- 47 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 tur Map Drava-Mura 1:500 000, PIN Matra ProChen, Ed: GIS and RS in Hydrology, Water Regram, Tiskara Znanje d.d., Zagreb (1. ed. 5.000). sources and Environment, Internat. Assoc. Hy Schneider-Jacoby, M., T. Mikuška, D. Kova-drol. Sci., IAHS Publ. 283, pp. xxx-yyy, in print. čić, J. Mikuška, M. Šetina & Z. Tadić, Smej, S., N. Juhnov, I. Hagymas & J. Pojbič, (2001): Dispersal by accident – the Spoonbill po( 1994): Mura – tu bi lahko lebdela duša – Hier pulation, Platalea leucorodia, in Croatia. Acro-kann man die Seele umherschweifen lassen. Podcephalus 22: 191–204. jetje za informiranje, Murska Sobota, 120 pages. Schneider-Jacoby, M., A. Mohl, U. Schwarz, Š t an ce r, T., (2004): Proljetne velike vode. Hrvatska (2003). The White-tailed Eagle in the Danube vodoprivreda XIII, 138: 21–33. River Basin. Helander, B., Marquiss, M. & Bo-Tiekötter, A., (1998): Untersuchungen zur Auswirwerman, W. (eds.) 2003. SEA EAGLE 2000, kung der Beweidung durch Schweine auf die Ve Swedish Society for Nature Conservation/SFF getation von Auenüberflutungsräumen. Diplom& Atta.45 Tryckeri AB, Stockholm: 133–140. arbeit Universität Marburg. Schönfelder, K., (1998): Ausbreitung von Pflanzen WWF (2002): Waterway Transport on Europe’s Lifelidurch Schweine in den Save-Auen, Kroatien. ne, the Danube. Vienna, 134 pages. Diplomarbeit Universität Marburg. Yon, D. & G. Tendron, (1981): Alluvial Forests in Schwarz, U. & J. Bloesch, (2004): The Impact of Europe. Council of Europe, Nature and Enviro- Hydroelectric Dams on the Floodplains of the ment Series 22, Strasbourg. Drava-Mura Rivers in Croatia/Hungary. In: Y. ABSTRACT: About 200,000 hectares of alluvial wetlands offer sustainable flood control, natural water purification, and incomparable ecological value on the Sava and Drava Rivers between Croatia, Hungary, and Slovenia. The continuous riparian system formed by the rivers, their tributaries, and the Danube stretches over 2,000 km. An ecosystem of pan-European importance is being endangered by unsustainable water management, hydroelectric dams, and plans to ease navigation. Large biosphere reserves are propo econo sed to maintain the hig highigh hh economic and ecological value and to promote best practices in natural resources management and tourism. Birds are discussed tice as an indicator of the ecological importance of the in flooding and geomorphology of the alluvial wetlands. K e y wo rd s : alluvial wetlands, nature preservation, birds as indicator, flood control, navigation, water management |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 44 <-- 44 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 cepti prihvate i ako se rijekama Savom i Dravom bude upravljalo vodeći računa o njihovim aluvijalnim vlažnim staništima, onda integrirano riječno gospodarenje može postati stvarnost. Gugić & Ćosić-Flajsig (2004) objašnjavaju da se to može postići postupcima gospodarskog planiranja za zaštićena područja, koji su početna točka za integrirano vodno gospodarenje na razini bazena za Savu. Ovaj isti postupak potrebno je provesti i za Dravu i donju Savu, budući da ovdje vodno gospodarstvene mjere snažno utječu na iznimno važna zaštićena područja i u sukobu su s razvojnim ciljevima zaštićenih područja i aluvijalnih i nizinskih šuma. Zahvala – Acknowledgements Želio bih zahvaliti Arnu Mohlu, Eriki Schneider i Jurgu Bloeschu na pozivu da sudjelujem u IAD Konfeanonimnom recenzentu na njihovim korisnim komenrenciji u Novom Sadu i na njegovim vrijednim komentarima na raniji nacrt ovog rada. Vrlo sam zahvalan tarima. LITERATURA – References Bednjicki, A., N. Grubišić, (2001): The Waterway Danube within the Croatian Transport Policy. Ministry of Marine Affairs, Transport and Communications Republic of Croatia, Danube meets Business needs – 3rd Conference on the Danube Region Symposium “Danube - Economic Backbone of Europe” 26th – 27th April 2001, Vienna. Bloesch, J. M. Schneider, & Ortlepp, (2004): Ecohydroulic models as tools for quantifying an ecological residual water flow for the hydroelectric plant Rheinau, River Rhine. Internat. Assoc. Danube Res. 35: 75–83, Novi Sad. Brundić, D., D. Barbalić, V. Omerbegović, M., Schneider-Jacoby, Z. Tusić, (2001): Alluvial Wetlands Preservation in Croatia – The Experience of the Central Sava Basin Flood Control System. In: H.J. Nijland & M.J.R. Cals: River Restoration in Europe, Practical Approaches, Proceedings of the Conference on River Restoration 2000 – July 17, 2000, RIZA rapport nr.: 2001.023: 109–118. Consortium polytechna-hydroprojekt – Carlo Lotti & C. Prag-Roma (1972) Study for Regulation and Management of the Sava River in Yugoslavia. United Nations, Prague – Rome. Croatian national energy (1997): Novo virje HPP. Zagreb, Croatia, 76 pages. DEG – Deutsche Investitions und Entwicklungsgesellschaft (2003): Regionaler Tourismus Masterplan – Räumliches Konzept für die touristische Entwicklung der Region Posavina. 77 Seiten, Köln (Deutsch und Kroatisch, for English and Croatian version see Bulletin Lonjsko Polje, Lonjsko Polje Nature Park). Deželić, R. & M. Schneider-Jacoby, (1999): Restoration of the Spoonbill colony Krapje Dol. Bilten parka prirode Lonjsko Polje 1: 29–31 Direkcija za savu (1975): Analiza režima velikih voda Save uslovljena djelovanjem obrambenog sistema srednje Poslaje. Zagreb. DPRP – Danube Pollution Reduction Program (PCU UNDP/GEF) (1999): Evaluation of Wetlands and Floodplain Areas in the Danube River Basin, Final Report, May 1999 prepared by WWW Danube Carpathian Program and WWF-Auen-Institut. E i c h i n ge r, E.-M., (1991): Vegetationskundliche Untersuchungen in Altwässern der Save-Auen (Jugoslawien). Diplomarbeit Universität Tübingen. Elektroprojekt (1997): Višenamjenski objekti HE Novo Virje – Sažetak studije utjecaja na okoliš. Zagreb, prosinac 1997, 71 pages. E s e r, U., ( 1991): Vegetationskundliche und Pflanzensoziologische Untersuchungen einer Hutweide im Naturpark Lonjsko Polje (Save-Stormaue, Jugoslawien). Diplomarbeit Universität Tübingen. Euronatur (1999): European Lifeline Drava-Mura. Map 1:500 000. PIN Matra Program, Radolfzell. Germ, M., O. Urbanc-Berčić, A. Gaberšćik, G. A. Janaur, (2004): Distribution and Abundance of Macrophytes in the River Krka. Internat. Assoc. Danube Res. 35: 433–440, Novi Sad. Ge tz , D., (1996): Preliminary researching of Ferruginous Duck ecology, (Aythya nyroca), in the area of the Special Zoo-Reservation “Kopački Rit” and the fishponds „Podunavlje“ in Baranja. Šumarski list br. 7–8, CXX: 319–326, (Kroatisch, Englische Zusammenfassung), Zagreb. Grimmet, R. & T. Jones, (1989): Important Bird Areas in Europe. ICPB Technical Publications. Cambridge. GTZ (2004): Das Grüne Herz Kroatiens – Der Naturpark Lonjsko Polje. Informationsblatt für die Tourismusmesse “Reisepavillon 2004” in Hannover, Februar 2004, Bezug über Naturpark Lonjsko Polje oder Euronatur. Gugić, G. & G. Ćosić-Flajsig, (2004): A Development Plan for the Lonjsko Polje Nature Park – Ways Towards Integrated River Basin Management. River Restoration 2004, ECRR and Croatian Waters, Zagreb: 149–154. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 43 <-- 43 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE selo Kopačevo u Parku prirode Kopački rit. Od kada je Euronatur proglasio selo Polana u Sloveniji “europskim selom roda” godine 2001., ono je postalo privlačna meta mnogih posjetitelja. Danas ga na dane festivala posjećuje 30.000 ljudi. “Mjesto uz rijeku” znači da svako selo i grad predstavlja ulaz u nedirnuti riječni krajolik. Potrebno je odrediti zone za pecanje, kupanje i promatranje prirode. Za svako selo moraju se pronaći posebna rješenja vezana uz specifičnu situaciju i lokalne atrakcije. Lokalno stanovništvo mora se smatrati dijelom parkovnog sustava i mora im se podariti osjećaj vrijednosti. Sela imaju ekonomsku korist jer posjetitelji ostaju preko noći i jedu u lokalnim restoranima. Ali, najvažnije od svega, takav ekološki koncept osigurao bi prostor za opstanak tajnovitog života rijeke. Program Turizam duž rijeke zamišljen je tako da u područje dovede velik broj posjetitelja. To bi omogućilo stvaranje: Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 različitih načina javnog transporta i međunarodnih pješačkih i biciklističkih staza; zajedničko predstavljanje jedinstvenog kulturnog i prirodnog nasljeđa regije; marketinšku platformu za regionalne specijalitete, npr. vino; integrirani koncept za sve regionalne atrakcije, npr. ribogojilišta, parkove, muzeje i festivale. Zajednički program mogao bi imati za cilj, na pri mjer, izgradnju biciklističke staze od Alpa do Dunava, koja bi omogućila gostima da provedu jedan ili nekoliko tjedana u regiji. Sjeverna Hrvatska, uključujući Baranju, Podravinu i Međimurje, također bi mogla imati koristi od povećanih mogućnosti koje nude posjetitelji odredišta u susjednim zemljama. U Mađarskoj već 200.000 gostiju godišnje obiđe Nacionalni park Dunav-Drava. Dobra biciklistička staza prema Austriji duž Dunava, Drave i Mure dovela bi više gostiju u regiju. RASPRAVA – Discussion Određivanjem velikih retencijskih područja u savskom vlažnom području, Hrvatske vode su pripremile teren za zaštitu ovih krajolika u središnjem savskom bazenu (B r u n d i ć i drugi, 2001). Sa stajališta sigurnosti, ekologije i gospodarstva, određivanje velikih poplavnih područja za obranu od poplave jedina je prihvatljiva strategija koju valja slijediti. Ovaj odličan program zaštite i obrane od poplava trebao bi integrirati sva očuvana poplavna područja, dok bi mjere za sprječavanje poplava trebale imati najmanji mogući učinak na prirodne procese unutar aluvijalnih vlažnih staništa (Schneider-Jacoby, 1992.). Savski sporazum trebao bi postati model-projekt za implementaciju Vodne direktive u Europi. Taj projekt omogućuje procjenu svih aluvijalnih područja i njihovo uključivanje u budući sustav za obranu od poplava (usp. Petričeć i drugi, 2004, za središnji savski bazen). Na primjer, Ramsarsko stanište Obedska bara u Vojvodini (SCG), vlažno stanište koje se proteže na oko 10.000 ha, smanjuje visoke poplave u donjem dijelu Save za 1 m, što je vrijednost koja se ne spominje ni u jednom dokumentu (usp. Schneider-Jacoby 1999b). To se odnosi i na ogromnu depresiju Spačva-Bosut na granici između Hrvatske i Srbije i Crne Gore, koja zadržava desetke milijuna kubnih metara vode za vrijeme visokih poplava, kao što je bila ona u travnju 2004. (vlastita opservacija, S t a n ce r 2004). Međutim, ovo se područje ni u jednom dokumentu u Hrvatskoj ne spominje kao retencijsko područje, a u dokumentaciji za kanal Dunav-Sava čak je predviđeno za odvodnju i regulaciju. Sredstvima Svjetske banke već je izvršena regulacija razine vode unutar ovog ogromnog poplavnog područja rijeka Bid i Bosut (IBRD projekt 4351/HR) a da prije toga nije napravljena prekogra nična procjena okoliša, kao što je određeno konvencijom ESPOO (usp. Stancer 2004). Kao što se pokazalo za vrijeme visokih poplava u travnju 2004. godine, donja Sava ne može prihvatiti dodatnu vodu, a smanjenje retencijskog kapaciteta spačvansko-bosutskih šuma stvorile bi dramatičnu opasnost od poplava na Savi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji. I ovdje su potrebni projekti poput onoga za središnji savski bazen, kojim bi se proširila retencijska područja i obnovila aluvijalna vlažna staništa, kao što je predloženo Programom za smanjenje zagađenja Dunava (1999) na ušću s Drinom. Ovdje je najvažnije napraviti stratešku procjenu okoliša i analizu troškova i koristi za plovidbu, koja bi obuhvatila procjenu mogućih alternativa, kao što je željeznica (S c h n e i d e r- J a c o b y 2001b). Akcijski program Savskog sporazuma trebao bi obuhvatiti aluvijalne i nizinske šume. Vrijednost šume ovisi o režimu podzemnih i površinskih voda. U Hrvatskoj kategorija “park prirode” nudi izvrsne mogućnosti za zaštitu kulturnih krajolika i promicanje održivog korištenja, jer uživa isti status kao i “nacionalni park”. Parkovi prirode kao što su Lonjsko polje pokrivaju vrlo mala područja koja su strogo zaštićena duž većih područja u V. kategoriji “zaštićeni krajolik” prema IUCN, u kojoj je dozvoljena kontrolirana uporaba resursa. Na primjer, dozvoljeni su tradicionalni načini korištenja zemlje i održiva eksploatacija drva. Takva vrsta korištenja zemlje mogla bi se razviti na međunarodnim osnovama duž Dunava, Save i Drave. UNESCO-v koncept biosfere daje međunarodne smjernice za takav pristup, a izrađeni su i prijedlozi za europsku žilu kucavicu DunavDrava- Mura (A. HR, H, SLO, SCG), središnji savski bazen (HR), i Obedsku baru (SCG). Ako se takvi kon .:.* |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 42 <-- 42 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 novnici odlaze u gradove u mnogo manjem broju nego u selima Sisačko-moslavačke županije. Prostorni planovi na državnoj i regionalnoj razini obuhvaćaju različite vrste zaštićenih područja u središnjem savskom bazenu koja moraju imati zajednički razvojni cilj. U to su uključeni zaštićeni krajolici duž rijeke Kupe, predviđena zaštićena područja u Turopolju i Odranskom polju, kao i sisački dio Posavine. S međunarodnog gledišta, ovo područje ima vrlo visoki prioritet zaštite, budući da je registrirano u skladu s kriterijima EU kao IBA (Heath & Evans 2000.) i da će postati područje NATURA 2000 kad Hrvatska uđe u Europsku zajednicu. Za ovakve posebne kulturne i prirodne krajolike i njihov okoliš, UNESCO predviđa model regionalnog planiranja: rezervat biosfere. To je međunarodno priznati status. Smjernice pomažu kod prostornog planiranja i brige za ova područja i njihovu organizaciju. Rezervati biosfere nisu zaštićena područja u klasičnom smislu, već su kombinacija očuvanja, istraživanja i regionalnog razvoja. Ona zahtijevaju suradnju među administrativnim tijelima zaduženim za zaštićena područja, korisnicima i općinama u cilju postizanja optimalnog regionalnog razvoja. Za prostorno planiranje ili podjelu na zone, bitna je podjela na temeljnu, tampon i prijelaznu zonu. Sukladno zakonskim odredbama neke zemlje, samo se prve dvije zone moraju tretirati kao zaštićena područja. U te dvije zone, poplavna područja Save, Kupe, Sunje i Odre i njihova vrijedna sela (s kulturno-povijesnoga stanovišta) trebaju se povezati u jedan rezervat biosfere u skladu s međunarodnim kriterijima (sl. 4). Turizam na Dravi – koncept zaštite prirodnih vrijednosti Tourism on the Drava – a concept to preserving natural values Dok razvoj turizma na Savi pretpostavlja rijeku kaoosovinu, u predloženom rezervatu biosfere i nacionalnom parku Drava bi trebala postati temeljna zona. Tu bi vožnja čamcima trebala biti strogo regulirana (Schneider-Jacoby 2001c). Budući da je svaki aluvijalni ekosustav osjetljiv na turistički razvoj (Schneider-Jacoby 1996b), potrebno je napraviti koncept dostupnosti resursa uz njegovo istovremeno očuvanje (Schneider-Jacoby 2000). Glavne vrijednosti koje bi trebalo očuvati uz granično područje su: ekološki ritski koridor kroz pet zemalja; staro granično područje srednje Europe sa svojim značajnim kulturnim nasljeđem (gradovi kao što su Ptuj, Varaždin, Peć i Osijek, pa možda čak i sama tisućljetna granica); izvori tople vode i toplice bog bogato vinsko područje svelikim brojem turističkih ruta ; ruralna područja u kojima su očuvani tradicionalni načini korištenja zemlje i sela duž granice; prirodna područja koja su dugo vrijeme bila nedostupna zbog Željezne zavjese, sa zanimljivim skupom ugroženih i rijetkih vrsta i staništa. Korištenje koncepta biosfere za očuvanje graničnih područja (sl. 1) imala bi sljedeće prednosti: jedan rezervat biosfere Dunav-Drava-Mura koji se proteže kroz pet zemalja bio bi jedinstven u cijelom svijetu. 60 % ovog područja već je zaštićeno, a oko 40 % je predloženo za zaštitu. Područja koja još nisu zaštićena nalaze se uglavnom u Hrvatskoj, ali novim zakonom o zaštiti prirode svi planirani prirodni rezervati i parkovi bit će zaštićeni na dvije godine. Koncept rezervata biosfere poštuje nacionalne pristupe i promiče održivo korištenje. To je vrlo moderni instrument za regionalni razvoj i prekograničnu suradnju. UNESCO je izradio smjernice za preko granične rezervate biosfere (Izvor: http://www.unesco.org/mab/mabicc/2000/eng/TBREng.htm). Godine 1997. UNESCO je počeo poticati suradnju “kao sredstvo za postizanje mira među nacionalnim državama kroz obostrano razumijevanje i suradnju” (Euronatur 1999). Što se tiče turističkog razvoja, potrebna je zajednička strategija s temeljnom zonom kao vrlo osjetljivom, strogo zaštićenom zonom: Turizam na rijeci; tampon zonom kao zaštićenim krajolikom: Turizam uz rijeku, i prijelaznom zonom otvorenom za održiv razvoj: Turizam duž rijeke. Turizam na rijeci treba poštovati osjetljivost strogo regulirane zone. To znači da po Dravi i Muri može ploviti samo nekoliko javnih ili licenciranih turističkih brodova kako bi se očuvao dojam nedirnutog prirodnog krajolika kao jedinstvene posebnosti od međunarodnog značenja. Ovdje bi bilo dobro uvesti solarne brodove ili tradicionalne drvene čamce na vesla. Na Dravi – za razliku od Save – rijeka se ne može razvijati kao turistička osovina. Vodeni turizam na Dravi privukao bi posjetitelje, ali bi oni bili od male koristi za lokalno stanovništvo. Istovremeno bi ekološke i prirodne vrijednosti regije bile uništene ili ozbiljno ugrožene (usp. Schneider-Jacoby 1998). Turizam uz rijeku znači da svako selo zadržava svoje mjesto uz rijeku i svoj identitet. Na Dunavu, u mjestima razvijenim pokraj Nacionalnog parka Dunav-Drava u Mađarskoj, već se mogu naći različiti pozitivni primjeri (Szekszárd, Lovački muzej, 70.000 posjetitelja: Pörböly, Šumska željeznica, 30.000 posjetitelja). Godine 2000. je u Hrvatskoj 20.000 tisuća turista posjetilo |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 41 <-- 41 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE aluvijalnih vlažnih staništa. Prema procjeni stručnjaka DEG-a, ovime bi se ukupna privlačnost i reputacija zemlje dodatno povećala. Prema tome, shema obrane od poplava imat će za budući razvoj Hrvatske – pod uvjetom da se razvija u skladu s okolišnim procjenama pripremljenim za Svjetsku banku (Brundić i drugi, 2001) – daleko veću vrijednosti nego što ju ima prvobitni cilj ublažavanja posljedica poplava (usp. S c h n ei d er-J acoby 1999.b). U središtu ukupnog turističkog paketa dan je odmo- G-200 ra u prirodi (Engel u DEG-u uu 2003.): Obitelj s dvoje dnoj, st male djece odmara se u ugodnoj, starinskoj sobi u go-ZiskZ dijelu obnovljene drvene seoske kuće. Slijedi obilan doručak na terasi s pogledom na dvorište i na brojne domaće životinje. Zatim vožnja biciklom duž obale Save na piknik s kupanjem i veslanjem. Popodne – povratak kroz riječnu dolinu i hrastovu šumu, uz kratke posjete stočarima, mjestima gdje se može vidjeti orao kliktaš, turopoljskom rezervatu svinja, drvorezbarima i izrađivačima rukotvorina. Večera počinje s aperitivom od šljivovice u društvu seljana, a završava s prženim šaranom i čašom vina u idiličnoj vrtnoj restauraciji pokraj rijeke. Automobila gotovo da i nema, a svuda oko vas mir, priroda, aktivnost, obiteljski ugođaj i obilje razonode. Jedinstvena prirodna posebnost područja – karakteristike koje će Posavinu približiti turistima i privući ih – i po kojima se ona razlikuje od ostalih turističkih odredišta su: netaknuti i prirodni riječni okoliš s aluvijalnim nizinama; prirodno nasljeđe s bogatom florom i faunom; autentična sela s hrastovim kućama; seoski život i tradicije i folklor tipični za aluvijalna vlažna staništa. Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 Vrlo je važno u program uključiti lokalno stanovništvo i potaknuti ih da, kroz takmičenja, tematske dane i nagrade, čuvaju i obnavljaju tradicionalnu prirodu posavskih sela. Primjer jedne ovakve inicijative je proglašenje malog sela Čigoča prvim europskim selom roda od Euronatura 1994. godine. U nekoliko zadnjih godina ovdje se broj drvenih kuća nije smanjio niti su napravljene arhitektonske pogreške kao u nekim drugim selima. Uz to, zajedno s Parkom prirode i gradom Siskom, selo sa sve većim oduševljenjem svake godine sudjeluje u Festivalu roda. Posavina sama mora izgraditi image turističkog odredišta i postati međunarodno prepoznatljivo ime. Ona mora postupno povezati svoj proizvod sa svime što se nudi u kontinentalnom dijelu zemlje, pa čak i izvan nje, a to su: privlačni gradovi kao što su Zagreb, Varaždin, Slavonski Brod, Vukovar, Osijek i Karlovac; dvorci i palače kao što je Kostajnica; toplice kao što su Lipik, Topusko, Daruvar i Naftalan; druge prirodne atrakcije poput Kopačkog Rita, rijeka Une, Drave i Crne Mlake. Park prirode će se razvijati i njime će se gospodariti tako da on postane model za gospodarenje poplavnim savskim područjem (DEG 2003., usp. Guguć & Ćos i ć -F l a j s ig 2004). Za to je potrebno sljedeće: privlačan središnji informacijski centar smješten među stare drvene kuće; prijevoz u skladu s očuvanjem okoliša; sustav vođenja posjetitelja; označene staze i mjest promatranje životinja; predstave i izložbe; ; razgledavanje s vodičem i staze u prirodi; zabrana lova i ubijanja ptica. Potencijalni rezervat biosfere u srednjoj Posavini Potential Biosphere Reserve in Central Posavina Srednja Posavina je takozvano “zeleno srce Hrvatske” (GTZ 2004) koje je smješteno između županije Zagrebačke, Sisačke, Sl. Brodske i Karlovačke (usp. sl. 4). Dugoročni regionalni program mora u sebi sadržavati sljedeće ciljeve: stvaranje zanimljivog turističkog paketa za Zagreb i međunarodni turizam; organizaciju institucije za regionalni razvoj koja je odgovorna za cijelu regiju i neovisna od administrativnih podjela; povezivanje planiranih i postojećih područja zaštićene prirode i okoliša; očuvanje i zaštitu tipičnih posavskih sela duž Save, Kupe, Sunje i Odre; razvoj međunarodno prihvaćenog zaštićenog područja koje obuhvaća sva retencijska područja u središnjem savskom bazenu. Realizacija ovih ciljeva bitna je zbog sljedećih raz loga: U središnjoj Hrvatskoj živi oko 1,5 milijuna ljudi. Usprkos tomu, mnoga su područja gotovo napuštena jer ljudi masovno odlaze u gradove. Ovo se posebice odnosi na sela duž Save i Kupe. Središnja Posavina je najveći zatvoreni sustav poplavnih nizina u području Dunava i središnje Europe, koji se širi daleko izvan granica Parka prirode Lonjsko polje. Park prirode Lonjsko polje je dokaz da uprava parka može na pozitivan način doprinijeti očuvanju kultur že na nog i ii prirodnog nasljeđa. U selima unutar parka sta pri |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 40 <-- 40 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 bilježeno oko 15 % gnijezda (Getz 1996). Ovdje ptice Cambina (šuma Repaš), koja graniči s mađarskim Nažive na velikim područjima plutajuće vegetacije (npr. cionalnim parkom Dunav-Drava. Ovi raštrkani parovi Nymphoides peltata), a kako bi izbjegle poplave, čak vrlo se teško pronalaze u malim močvarama duž glavse razmnožavaju na izbojcima starih vrba (Salix alba). nih rijeka. Jedan dobar primjer takvog mjesta gniježđe- Ako su vodni uvjeti povoljni, neki se parovi gnijezde i nja i problema vezanih za očuvanje je kolonija žličarki u velikim depresijama savskog vlažnog područja u Krapje dolu (Schneider-Jacoby i drugi, 2001). (Schneider-Jacoby 1993) kao što su Poganovo Nakon što je mrtvaja u ovom važnom staništu obnovpolje i Rakita. Mrtvaje također predstavljaju prirodna ljena, ovdje se ponovno gnijezdi oko pet parova patke staništa za razmnožavanje u Hrvatskoj. Dana 18. srpnjorke (Deželić & Schneider-Jacoby 1999). nja 1997. godine jedna je obitelj zabilježena u mrtvaji Razlika između dravskog i savskog vlažnog područja The difference between the Drava and Sava wetlands Dok su za savsko područje važne indikatorske vrste livadne ptice poput prdavca prepeličara (Crex crex) i orla kliktaša (Aquila pomarina) (Schneider-Jacoby 1993), vrlo dinamični riječni sustav Drave karakteriziraju vrste tipične za strme obale i šljunčane i pješčane sprudove. Na primjer, godine 2000. je grupa slovenskih i hrvatskih promatrača ptica zabilježila 48 kolonija bregunica (Riparia riparia) s 12.166 parova (sl. 15) i 33 kolonija žute pčelarice (Merops apiaster) s Slika 15. Kolonije bregunica (Riparia riparia) dobar su bioindikator za dinamično riječno 1.174 parova duž Drave u Hrvatkorito Drave između ušća Mure i utoka u Dunav. Ovim vrstama je za osnivanje skoj i Mađarskoj (Boris Koče kolonija potrebna lateralna erozija rijeke (izvorni podaci B. Koceva, dobiveni var, osobno priopćenje). Mnoge od H. Talkera). su vrste vezane za prirodne riječne Figure 15 Colonies of sand martins (Riparia riparia) are a good bio-indicator for the dy namic river bed of the Drava between the mouth of the Mura and the confluence vodene tokove, uključujući malu with the Danube. They need lateral erosion of the river to establish their colo čigru, odličnog bio-indikatora jake nies (Original data B. Koceva, proceeded by H. Talker). ugroženosti prirodnih rijeka po cijeloj Europi (Mohl & Schwarz 1998.a,b; Schneider-Jacoby 1993, 1994, 1996.a). su plitke vode i mrtvaje. Obična čigra (Sterna hirun- M o h l (2001) opisuje stanište male čigre (Sterna albi-do), Caradius dubius i mala prutka (Actitis hypoleufrons) na Dravi na planiranoj lokaciji hidroelektrane cos) također se u velikom broju gnijezde duž rijeke Novo Virje u šumi Repaš, koje se još uvijek temelji na Drave. Na Savi su dinamička staništa u zoni furkacije raznolikoj riječnoj morfologiji sa šljunčanim i pješča-gotovo nestala. Mala čigra još se uvijek gnijezdi u manim sprudovima, dovoljno visokim da omogućuju gni-lim kolonijama u samo jednom staništu, ispod Zagreba ježđenje, te s različitim mjestima za hranjenje kao što (R a d o v i ć i drugi, 2003). POPLAVNA PODRUČJA, RIJEKE I TURIZAM Floodplains, Rivers and Tourism Regionalni generalni turistički plan za Posavinu Regional Tourism Master Plan for the Posavina U hrvatskom generalnom turističkom planu, priling point), važan resurs za svako turističko odredište premljenom od njemačke Agencije za razvoj i investina međunarodnom tržištu. Regionalni generalni turiscije (DEG 2003), savsko vlažno područje opisuje se tički plan zamišlja savsko vlažno područje kao središte kao najznačajnija turistička atrakcija kontinentalne Hrza razvoj nove vrste kontinentalnog turizma u Hrvatvatske, “jedinstvena prirodna posebnost” (unique sel-skoj, koji se temelji na prirodnom i kulturnom nasljeđu |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 39 <-- 39 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE takve velike i produktivne populacije roda mogu opstati samo u bogatim staništima s idealnim ekološkim struktu turama. Tipično hranidbeno ponašanje bijele rode sastoji se od hoda kroz nisku, otvorenu vegetaciju: rasprostranjenost vrste u Posavini jasno pokazuje njezinu preferenciju prema pašnjačkim močvarnim područjima, a zatim prema livadama. Močvarni biotopi poput ribnjaka, rijeka i pritoka važni su tijekom ljeta, a isto su tako važni i za neke lokalizirane populacije. Budući da se gnijezdi u selima blizu poplavnih nizina i preferira gospodarene sustave kao što su pašnjaci i livade, bijela je roda dobar indikator netaknutog kulturnog krajobraza u Europi. Uspjeh gniježđenja u savskom močvarnom području, posebice u selima duž rijeke Save između Lonjskog polja i Ribarskog polja, najbolji je rezultat ikada zabilježen za ovu vrstu u svijetu (S c h n e i d e r 1988). Kolonije roda tipične su za posavski krajolik, koji im tijekom sezone gniježđenja pruža dovoljno hrane (S c h n e i d e r 1988). Poplavna nizina sa svojim livadskim i travnjačkim biotopima ne utječe samo na raspro Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 stranjenost rode. Uspjeh gniježđenje raste s veličinom poplavnog područja (sl. 13) oko mjesta gniježđenja (uspjeh gniježđenja = 2,6 + Š0,06 x poplavna nizina (u ha)/1000Ć). To znači da na 1000 ha, prosječni uspjeh gniježđenja raste za 0,06 po paru. Rode koje se gnijezde u Čigoču imaju na raspolaganju preko 10.000 ha poplavnih nizina oko svojih gnijezdilišta, pa prema tome postižu i veći uspjeh gniježđenja. Najvažnija hranidbena područja u poplavnim područjima su pašnjaci; njihov pozitivni učinak na razmnožavanje je čak i veći (uspjeh gniježđenja = 2,8 + Š0,11 x pašnjak/1000Ć), tako da se na svakih 1000 ha pašnjaka javlja 0,11 više mladunčadi po paru. Najpogodnija sela za boravak roda nalaze se duž Save između Lonjskog polja i Ribarskog polja, jer rode mogu tražiti hranu na 5.000 ha pašnjaka. Ova velika travnjačka površina, uključujući i livade, pruža idealno mjesto za hranjenje tijekom čitave sezone parenja, jer rode uvijek imaju na raspolaganju najbolja staništa s idealnom razinom vode i velikom gustoćom hranidbenih artikala. Žličarke, ptice koje se gnijezde na Savi i Dravi Spoonbills, breeding bird on the Sava and Drava Poput bijele rode, žličarka (Platalea leucorodia) je također osebujna vrsta savskog vlažnog područja i simbol napora za očuvanjem prirode. Kolonija žličarki najstariji je ornitološki rezervat u Hrvatskoj, a i ishodište Parka prirode Lonjsko polje (Deželić & Schneider- Jacoby 1999). Žličarke u savskom vlažnom području najreprezentativnija su populacija u smislu problema opstanka vrste u aluvijalnim ekosustavima. Hranidbena staništa protežu se do 30 km od kolonije u Krapje dolu, staroj mrtvaji rijeke Save. Ptice se tijekom sezone hrane po cijelom aluvijalnom sustavu i traže ona mjesta koja najbolje odgovaraju njihovim prehrambenim navikama: potrebna im je plitka voda s muljevitim dnom i s malo ili bez vegetacije. Tijekom proljeća i jeseni, isušeni ribnjaci postaju dobra mjesta za hranjenje i gniježđenje. Međutim, tijekom važnije sezone razmnožavanja, žličarke traže hranu na pašnjacima i pritokama kao što su Strug, Sunja i Lonja, koje su integrirajući element otvorenih depresija (Mokro, Lonjsko i Ribarsko polje, S c h n e i d e r- J a c o b y i drugi, 2001). Načini hranjenja prilagođeni su lagano opadajućim razinama vode u depresijama, što u vrlo kratkom vremenu stvara idealne uvjete za hranjenje. Hrana – male ribe, insekti, rakovi i punoglavci – koncentrirana je u preostalim baricama, koje postaju idealno mjesto za jata iz kolonije (sl. 14). Kako bi osigurale dovoljne zalihe hrane za svoje mladunce, ptice ekstenzivno koriste takva aluvijalnih staništa. Pri tomu veliku važnost ima rovanje domaćih svinja na slobodnoj ispaši, čime se otvara pokrov vegetacije i stvara muljeviti zemljani pokrov u plitkoj zoni vode. Velike kolonije u savskom vlažnom području mogu opstati samo u prostranim područjima u kojima je dovoljan broj odvojenih staništa unutar maksimalnog promjera od oko 30 km (Schneider-Jac o by 1993, 2002). U mreži staništa žličarki, Park prirode Kopački rit predstavlja ključno post-gnijezdeće okupljalište. Ovdje se istovremeno gnijezdi do 1,000 ptica iz cijele panonske nizine (Sch n e i d e r- J a c o b y i drugi, 2001). Patka njorka, indikator plutajuće vegetacije Ferruginous Duck, indicator of floating vegetation Jedna od najvažnijih zadaća u Hrvatskoj, zadane od strane međunarodnih institucija, je očuvanje patke njorke (Aythya nyrocca), vrste koja se u cijelom svijetu nalazi na granici ugroženosti (Sc hn ei d e r- J a c o b y 2003). U Hrvatskoj je obitavalo – i još uvijek obitava – najvažnija populacija u srednjoj Europi (2.000 – 3.000 parova, dr. Radović i drugi, 1998.). Crna Mlaka u središnjem savskom bazenu (Kupčina) je najvažnije stanište u Europi u kojem se gnijezdi 3.400 – 5.200 ptica (Heath & Evans 2000). Ova se vrsta u prirodnim vlažnom području gnijezdi na vrlo malo mjesta, budući da oko 90 % populacije živi u sličnim ali umjetnim staništima na velikim nizinskim uzgajalištima šarana (Schneider-Jacoby 2003). Najvažnije prirodno poplavno stanište je Park prirode Kopački rit, u čijim je poplavnim nizinama za |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 38 <-- 38 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 biti i veći kad bi se smanjile ljudske aktivnosti kao što je lov, npr. (Schneider-Jacoby 2000). Uz to, velik se broj ptica gnijezdi u ribnjacima i akumulacijama Pakre blizu Kutine. Ove ptice djelomično se koriste poplavnom nizinom tijekom noći. Drenirane površine koje se više ne plave ne mogu udomiti tako veliki broj vodenih ptica. Uspjeh gniježđenja bijele rode (Ciconia ciconia) ovisi o količini hrane na njezinom teritoriju (Schneider 1988). Njezina ogromna zimska područja obuhvaćaju gotovo jednu trećinu afričkog kontinenta, ali tijekom sezone parenja roda hranu pronalazi unutar relativno malog područja promjera Slika 13. Odnos između uspjeha gniježđenja bijele rode i veličine hranidbenog područja u poplavnoj nizini unutar 7 km od mjesta gniježđenja (Schneider-Jacoby 1993). nekih 7 km. Uzevši u obzir da sva Figure 13 Correlation between the breeding success of the white stork and the size of the ka odrasla ptica ili veliko mla foraging areas in the floodplain within 7 km of the nest site dunče treba oko 500 g hrane (žaba, (Schneider-Jacoby 1993). insekta, ribe, itd.) dnevno, onda Prehrana žličarki u Mokrom i Poganovom polju u odnosu na plavljenje Feeding Spoonbills in Mokro and Poganovo Polje in relation to flooding 1987 1988 Slika 14. Broj žličarki u Mokrom polju i Poganovom polju ovisi o vodnom režimu. Idealna je faza oseke, kad zaostale depresije sadrže velike koncentracije različitih vrsta hrane (Schneider-Jacoby i ostali, 2001). Figure 14 The observed number of spoonbills in Mokro Polje and Poganovo Polje depends on the water regime. Ideal is the ebb phase, when all kinds of food items are concentrated in the remaining depressions (Schneider-Jacoby et al. 2001). |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 37 <-- 37 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE 1 DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 trogodišnjeg istraživanja zabilježeno je 238 vrsta ptica. živanja (biotopi poput pašnjaka, livada, ribnjaka i meSve su zabilješke unijete u bazu podataka pomoću lioriranog tla) u 31 navrata. Promatranjem su zabilježeGaus- Krügerove mreže 2 x 2 km. Uz to je provedena ne sve ptice neselice (močvarice i grabežljivice), korianaliza sastava krajolika pomoću 1986 Landsat snimki štenje tla, i razine vode. Za dobivanje podataka o gu topografskih karata u mjerilu 1:50.000. Tijekom stoći ptica u različitim biotopima istraživani su tran1987. i 1988. godine promatrana su 31 područja istra-sekti od 2 km x 100 m. Korištenje staništa u aluvijalnom području – Habitat use in a alluvial landscape Analiza krajolika pokazala je sljedeće rezultate: površina, malih šuma, živica i obradive zemlje – udonajveći broj ptičjih vrsta zabilježen je na pašnjacima i mljuje drugu po veličini populaciju ptica. To je tipični oni predstavljaju najvažnije stanište za ptičju raznolisrednjoeuropski kulturni krajolik, koji se stoljećima kost (sl. 11). Iako ribnjaci pokrivaju samo maleni dio razvijao i zadržao mnoge prirodne elemente, kao što su ukupnog područja istraživanja, tamo je zabilježen drumale bare i različite krajobrazne strukture. Mrtvaje su gi najveći broj vrsta. Šume tvrdih listača, livade, mrt-tipičan element aluvijalnih reljefnih struktura, nastale u vaje i krajolici ispresijecani živicama također su važna prirodnom ritskom krajoliku pomicanjem riječnog koptičja staništa. Savu i njezine pritoke posjećuju samo rita. Njihovi vodostaji, stabilniji od vodostaja rijeke ili specijalizirane vrste ptica. Bioraznolikost savskog mo-poplavljenih depresija, osiguravaju bolja staništa za čvarnog područja uglavnom potječe iz plavljenih bio-gniježđenje velikog broja vodenih i močvarnih vrsta topa duž rijeke, a to su polja (Lonjsko, Mokro, Ribarptica. Posebno važna i sigurna staništa za gniježđenje u sko, Poganovi i druga). dinamičkom aluvijalnom krajoliku su tršćaci i plutajuća Rasprostranjenost gnijezdećih populacija ptica u povegetacija. Neke se vrste danas mogu naći i u područjisavskom vlažnom području pokazuje da aluvijalne poma ribnjaka. Otvoreni prostori kao što su livade i pašplavne šume održavaju vrlo veliku bioraznolikost; to se njaci osiguravaju staništa za gniježđenje pašnjačkim pokazalo i u ostalim regijama srednje Europe. Nizinske vrstama. Preduvjet za opstanak gnjezdarica su velika šume – iako se koriste za proizvodnju drva – predstavpodručja i tradicionalni načini korištenja zemlje, kao ljaju tipičnu sastavnicu prirodnog ritskog krajolika. što je, npr. košnja jedanput na godinu i stoka koja sloKrajolik ispresijecan živicama – mozaik travnjačkih bodno pase. Važnost plavljenja za ptičja staništa (npr. bijela roda) The ee importance of flooding for bird habitats Neposredni učinci plavljenja na nosivi kapacitet periodičnih močvarnih područja mogu se vidjeti na primjeru redovito praćenih otvorenih biotopa u posavskom vlažnom području unutar aluvijalne nizine (sl. 12, ukupno oko 5.000 ha). Broj močvarnih ptica u značajnoj je korelaciji s veličinom plavljenog područja: broj prisutnih ptica = 111 + 0,95 * plavljenog travnjačkog područja (u ha). To znači da bi područja bez plavljenja ugošćivala nešto malo više od 100 močvarnih ptica, dok se stvarni broj u promatranim poljima za vrijeme poplava popeo na preko 5.000. To je prosječan broj ptica koje bi jed-Slika 12. Zabilježeni broj ptica močvarica na istraživanim pašnjacima i livadama ovisi o nadžba predvidjela u istim uvjetiveličini poplavljenog područja. Krivulja prikazuje promjene u poplavljenim ma. U istraživanom području ima područjima i broj ptica izbrojenih tijekom 1987. i 1988. godine u promatranim poljima (Schneider-Jacoby 1993). oko 20.000 ha livada i pašnjaka. Figure 12 The observed number of waterfowl in the pastures and meadows monitored de Prema tome, tijekom poplava može pends on the size of the flooded area. The curve shows the changes in flooded se predvidjeti prisutnost nekih area and the number of birds counted during 1987 and 1988 in the monitored 20.000 ptica. Ovaj broj mogao bi poljes (Schneider-Jacoby 1993). |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 36 <-- 36 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 Ova se vrsta gnijezdi u aluvijalnim poplavnim šumama, a hrani se u poplavnim nizinama, na rijekama i u ribnjacima. U studiji cjelokupnog podunavskog bazena, koju je napravio njemački WWF-Aueninstitut zajedno s WWF DCP, identificirane su bivše poplavne nizine i vlažna staništa, njihov trenutni status i potencijal za obnovu močvara duž glavnog dunavskog kanala i njegovih pet glavnih pritoka: Pruta, Tise, Save, Drave i Morave. Povijesno gledano, ukupna površina poplavnog područja duž samo ovih rijeka iznosila je 41.605 km2. Prema ovom istraživanju, ustanovljeno je da ukupna površina vlažnih poplavnih područja koja su opstala u istraživanom području iznosi samo 7.845 km2; prema tome, do- šlo je do nevjerojatno velikog gubitka (80 % poplavnih nizina, DPRP 1999). Orao štekavac javlja se u skupinama duž velikih rijeka panonske nizine i donjeg toka Dunava, odnosno svugdje gdje još uvijek postoje aluvijalna vlažna područja (S ch n ei d er- J a cob y i ostali, 2003). Najveća gustoća gniježđenja zabilježena je u velikim, prilično očuvanim aluvijalnim vlažnim staništima Hrvatske, kao što su savska vlažna područja i Kopački rit. Oba su ova područja djelomično zaštićena kao parkovi prirode i imaju ključnu ulogu u očuvanju panonske populacije. Duž Dunava i Save, staništa su povezana zaštićenim područjima i objektima u susjednim zemljama, kao što su Nacionalni park Dunav-Drava (Mađarska) i Regionalni park Gornje Podunavlje (Srbija i Crna Gora). Nova procjena od oko 190 do 200 parova u Panonskoj nizini, i samo 20–23 parova duž donjeg Dunava i u delti, pokazuje ne samo da je orao štekavac opstao u podunavskom bazenu, već da se u zadnjih 15 godina njegova populacija i povećala. Savsko vlažno područje istraživanja The Sava Wetlands study area Jedino sustavno istraživanje ekološke važnosti savskog vlažnog područja i utjecaja poplava na grupe životinja (ptica) provedeno je između 1986. i 1988. godine (Schneider-Jacoby 1993). Ptice su korištene iz nekoliko razloga: one se relativno lako prate, a podaci o njihovoj rasprostranjenosti, gustoći, hranidbenim navikama, i staništima za parenje i gniježđenje lako su dostupna; one su i rezidencijalne i migratorne vrste, pa na taj način povezuju stanište s većim područjima; podaci o distribuciji i veličini populacija za sve vrste dostupni su na međunarodnoj i lokalnoj razini, što omogućuje procjenu važnosti staništa i usporedbu rezultata; ptice se koriste kao osnova za međunarodne sporazume i konvencije (npr. EU Direktiva o pticama, Ramsarska konvencija, Afričko-euroazijski sporazum o zaštiti pticama močvaricama/Bonska konvencija, i Bernska konvencija). Područje istraživanja obuhvaća 1.766 km2, od čega se vrlo velik dio odnosi na važne biotope: tu se nalazi 612 km2 poplavnih nizina, 522 km2 autohtonih bjelogoričnih šuma (od kojih je oko 75 % plavljeno), 119 km2 vlažnih pašnjaka, 121 km2 sjenokoša, 16 km2 ribnjaka i 42 km2 rijeka. Provedena je analiza važnosti ovih biotopa i djelovanja poplava. Korištenje zemlje u savskom močvarnom području još je uvijek pretežno prilagođeno trajanju, dužini i visini poplava (S c h ne id er- J ac ob y 1993). Tipični plavljeni biotopi su pašnjaci, močvare, livade i šume (vidi gore). Krajobrazi ispresijecani živicama tvore prijelaznu zonu na rubu redovito plav Slika 11. Zabilježeni broj gnijezdećih ptica u različitim biotopima posavskog vlažnog po-ljenih područja s visokom razinom dručja (Schneider-Jacoby 1993). Ritski ekosustav obuhvaća veliko područje na podzemne vode. Ribnjaci su biotoobje strane Save s raznolikim staništima u širini do 10 km. pi na kojima obitavaju ptičje zajed Figure11 Observed number of breeding birds in the different biotopes of the Sava wet nice, i slični su onima u dugotrajno lands (Schneider-Jacoby 1993). The riparian ecosystem includes a large area up to 10 km wide on both sides of the Sava with a great variety of habitats. plavljenim depresijama. Tijekom |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 35 <-- 35 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 charis morsus-ranae, Marsilea quadrifolia, Najas maNovonastale bare duž južne brane Lonjskog polja rina, Najas minor, Nymphoides peltata, Salvinia na-postale su dio aluvijalnog sustava, a sjeme vodenih bitans, Stratiotes aloides, Trapa natans. Prve pilot studiljaka dospjelo je na ova iskopana staništa tijekom poplaje pokazuju da su ove tipične vrste aluvijalnog močvar-va. Budući da su aluvijalni sustavi dinamični, oni imaju nog područje prilično uobičajene i gusto prekrivaju vevisoki potencijal za re-kolonizaciju ako stanište nije lika područja (Schneider-Jacoby 1990). uništeno, ili čak poboljšano, prirodnim ili – kao u ovom Mrtvaje su vrlo važne za rast vodenih biljnih zajedslučaju – umjetno nastalim promjenama. Neki primjeri nica (a za mnoge vrste i najvažnije); pašnjaci s depresiveć uobičajenih biljaka u “iskopanim barama” Lonjskog jama u kojima se voda zadržava duže vrijeme (mnoge polja su Marsilea qudrifolia, Stratiotes aloides, Trapa visoko-specijalizirane vrste); novije bare nastale iskanatans, Nymphoides peltata, Salvinia natans (Eichin panjem agregata unutar retencijskog bazena Lonjskog ger 1991; Schneider-Jacoby 1990). Ova nova polja (vidi ispod); pritoke (naročito sa sporo-tekućom i staništa u stvari funkcioniraju kao prirodne mrtvaje, jer stagnirajućom vodom); dijelovi aluvijalne poplavne se nalaze unutar aluvijalne nizine i redovito su plavlje šume koji su premokri za opstanak stabala; i ribnjaci na. Marsilea quadrifolia i Stratiotes aloides vrlo su (npr. Marsilea quadrifolia u “zimskim ribnjacima” Crugrožene vodene biljne vrste koje su opstale u savskom ne Mlake) (Schneider-Jacoby 1990). vlažnom području. PTICE KAO INDIKATORI VRIJEDNOSTI ALUVIJALNIH VLAŽNIH STANIŠTA Birds as Indicators of the Value of Alluvial Wetlands Rasprostranjenost orla štekavca u dunavskom bazenu The distribution of the white-tailed eagle in the Danube Basin Orao štekavac (Haliaeetus albicilla) je izvrstan bio- der-Jacoby 1996b; Sc h ne i de r-Ja c o b y idrugi, indikator za velika prostranstva aluvijalnih vlažnih sta- 2003). ništa Save i Drave (sl. 10) i obližnjeg Dunava (Schnei- Slika 10. Rasprostranjenost orla štekavca (Haliaeetus albicilla) u podunavskom bazenu (Schneider-Jacoby i drugi, 2003) pokazuje koncentracije parova u svim većim aluvijalnim vlažnim staništima i nizinskim šumskim područjima u središnjem posavskom bazenu, Spačvi-Bosutu uključujući Obedsku baru, dravskim šumama s Kopačkim ritom i u Nacionalnom parku Dunav-Drava. Figure 10 The distribution of the white-tailed eagle in the Danube basin (Schneider-jacoby, Mohl & Schwarz 2003) shows the concentration of breeding pairs in all larger alluvial wetlands and lowland forest areas as the central Sava basin, Spacva-Bosut including Obedska Bara, the Drava forests with Kopački Rit and the Danube- Drava National Park. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 34 <-- 34 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE pašnjaci već su postali jedno od najrjeđih staništa u Europi, a savsko vlažno područje predstavlja jedinstveno nasljedno stanište i tipični je primjer tradicionalnog korištenja zemlje u europskom nizinskom području. Univerzitet iz Marburga vrlo je zainteresiran za projekt obnove svinjskih pašnjaka u Njemačkoj i zbog toga je započeo istraživanje u suradnji s Parkom prirode Lonjsko polje. Godine 1997. napravljena je procjena prenošenja sjemena putem svinja. Utvrđeno je da se putem njihovog izmeta prenosi dvadeset devet vrsta biljaka. Krave i konji također aktivno sudjeluju u ovoj vrsti prijenosa sjemena. U kaljuži koju svinje koriste da zaštite kožu od komaraca pronađeno je sjeme još 17 biljnih vrsti (S c h ö n f el d e r 1998). Ti e k ö t te r (1998) se bavio istraživanjem utjecaja svinja na močvarnu vegetaciju, a naročito učincima njihovog rovanja i ulogom sjemenskih banaka u re-kolonizaciji praznina u vegetaciji stvorenim uslijed poremećaja tla. Sjemenska banka u tlu aktivira se rovanjem; porastom svjetla i temperature stimulira se sjeme koje je bilo prekriveno da proklije. Prednost se posredno daje i višegodišnjim vrstama koje vegetativnim razmnožavanjem (puzajući izbojci, korijenje ili rizomi) mogu ponovno kolonizirati pore Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 mećena područja. Mikro-reljef koji nastaje kopanjem i rovanjem pogodan je za stvaranje vrlo raznolikih uvjeta staništa na iznimno malom prostoru, pa tako potiče strukturni diverzitet. Različite vrste nalaze svoje niše na različitim razinama mikro-topologije. Raznolikost se rovanjem svinja povećava na više načina. Kroz permanentno stvaranje područja otvorenog tla nastaju staništa tipična za aluvijalna vlažna područja, ili goli sedimenti pijeska i blata nakon poplava. Na taj se način zajedničkim djelovanjem poplava i svinja stvara tipično aluvijalno stanište. Ne samo da vegetacija ima velike koris v ti od prisutnosti svinja, već svinje predstavljaju odličnu alternativu skupim, dugotrajnim gospodarskim mjerama, kao što su one koje se koriste za očuvanje vlažnih staništa u Njemačkoj. Vrste kojima pogoduje rovanje vrlo su rijetke u ostalim područjima (npr Mentha pulegium, Pulicaria vulgaris i Teuricum scordium). Prva proučavanja ekologije ugroženih biljaka u Europi započela su upravo u Posavini (Gratiola officinalis, H äf n e r 1998). Vlažno savsko područje jedno je od nekoliko područja u srednjoj Europi koje omogućuju opstanak ovih vrsta, jer kombinacijom plavljenja i ekstenzivne poljoprivrede nastaju odgovarajuća staništa. Livade – Meadows Livade predstavljaju kulturno nasljeđe Europe od posebnog značenja, a sastav njihove vegetacije ovisi o dva parametra: količini vlage i sustavu gospodarenja. Livadni krajolik ispresijecan živicama u srednjem savskom bazenu proteže se na 47.000 ha. Rechnagel- Z a g r o v ić (1992) opisuje 106 biljnih vrsta u livadama oko lonjskih sela. Postoji nekoliko opisa livadne vegetacije hrvatskog nizinskog područja (Horvatić 1958; I l i a n i ć 1969), ali za sada još nisu napravljene detaljne karte i pregled važnosti ovog staništa. Iako postojeći podaci o vrijednosti ptičjeg svijeta u ovim livadskim predjelima jasno ukazuju na njihovu iznimnu Vodena i močvarna vegetacija Veličina savskog vlažnog područja, uključujući i depresiju Kupćine (usp. sl. 4), nudi idealne uvjete za opstanak akvatičkih biljnih vrsti koje su ugrožene u cijeloj Europi. Duž rijeka i unutar poplavnih nizina protežu se ogromne površine vodenih kompleksa s oscilirajućim razinama vode. Za disperziju vrsta najvažnija je povezanost aluvijalnog ekosustava; veliki broj biljnog sjemena prenosi se vodom (Schneider-Jacoby 1990). Ako je Sava visoka, paralelni vodotoci poput rijeka Sunje, Struga, Lonje ili Odre, moraju prihvatiti vodu iz glavne rijeke, te se njihove struje miješaju u dužini od mnogo kilometara. Na taj se način sjeme i dijelovi biljaka prenose “uzvodno” poplavama i disperzi lovi b aj raju uu s sse ee unutar aluvijalne nizine. U takvom otvorenom važnost, botaničari još nisu izradili pregled ugroženih vrsta, kao što su orhideje Orchis coriophera i Orchis palustris, ili Clematis integrifolia, biljke koja pridolaze zapadno sve do panonske livade na Savi. Melioracije, upotreba umjetnih gnojiva, ili promjene u načinima košnje ili vodnog režima ubrzano ugrožavaju ove biljke. Ipak, još ih se uvijek može naći na tradicionalnim livadama koje se kose jednom na godinu (Schneide r-Ja c o by 1993) Hitno je potrebno izraditi kartu preostalih aluvijalnih nizinskih livada kako bi se kvantificirali gubici nastali u nekoliko posljednjih desetljeća i pružila potpora koncentriranim mjerama zaštite. – Water and swamp vegetation sustavu svaka se biljna vrsta lako prenosi na odgovarajuće stanište. Danas je taj prijenos ozbiljno ograničen činjenicom da je većina mrtvaja isključena iz ove mreže nesmetanog transporta i razmjene sjemena. Prve mjere sanacije započete su u koloniji žličarki u Krapje dolu i pokazale su se uspješnima (Dezelić & Schneider-Jacoby 1999). Ei ch i ng e r (1991) je istraživala vegetaciju triju mrtvaja blizu Puske, Kratečkog i Čigoča. Opisala je ukupno 222 biljnih vrsta. Ova tri staništa su prirodni biotopi koji predstavljaju veliki ekološki potencijal savskog vlažnog područja. Pregled biljnih vrsta sadrži mnoge primjere specijaliziranih ekotipova koji su u Europi postali vrlo rijetki: Hottonia palustris, Hydro |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 32 <-- 32 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 Tablica 2. Veličina (ha) i kapacitet (milijarde kubičnih metara) različitih pod-jedinica središnjeg savskog bazena (danas), prema planu i prijedlogu UN-a iz godine 1972. kroz procjenu okoliša za Svjetsku banku kao dijela Projekta za očuvanje i obnovu središnjeg savskog bazena (CSB PRP, Brundić i drugi, 2001). Table 2 Size (ha) and storage capacities (billions of cubic meters) of the different sub-units of the Central Sava Basin (recent), as planned by the UN in 1972 and proposed through environmental assessment for the World Bank as the Central Sava Basin Preservation and Restoration Project (CSB PRP, Brundić et al. 2001). Retencijsko područje Retention area Žutica + Lonjsko polje Tristika + Opeka + Mokro Polje Ribarsko Polje Turopolje Kup.„a J.,„Bk Kupa Upper Sava Danas Recent Veličina Obujam Size Volume 23,706 634 22,294 611 16,956 175 15,630 316 22,242 203 290 27 5,899 50 2,250 30 Projekt očuvanja i obnove SSB – CSBPreservation and Restoration Project 26 poplavljenih mrtvaja – 26 floodedoxbows 8 obnovljivih površina – 8 Restoration areas 6 ekološki poplavljenih područja – 6 Ecologically-flooded areas Ukupni kapacitet 109,267 2,046 58,880 Total storage capacity VAŽNOST ALUVIJALNIH VLAŽNIH STANIŠTA Importance of the wetlands alluvia alluviaalluvial ll etlands Povezanost i samopročišćavanje Postojeća zaštićena područja, kao što su parkovi prirode Lonjsko polje i Kopački rit te Nacionalni park Dunav- Drava, dio su ritskog ekosustava. Tampon zona treba obuhvatiti cijele prirodne dijelove slobodno tekućica i sva preostala aluvijalna vlažna staništa. Staništa uzvodno ovise o povezanosti, koja će nestajati ako rijeka bude ispresijecana branama. Ključ bio-raznolikosti leži u prirodnoj dinamici. Jedinstvena priroda opstati će, a prirodni procesi kao što je samopročišćavanje vode dostići će optimalnu razinu samo pod uvjetom da rijeka i dalje stvara nove otoke i mrtvaje. Zeleni pojas livada, pašnjaka i nizinskih šuma koji stvaraju rijeke Sava, Drava i Mura ključni su elementi europskoga ECONET-a. Velike rijeke u Panonskoj nizini još uvijek tvore riječni kontinuum u dužini od preko 2.000 km (usp. Kartu 2 u WWF 2002) i povezuju, u slučaju rijeka Drave i Save, oko 200.000 ha aluvijalnog vlažnog područja. Rijeka Sava svoju visoku ekološku vrijednost zahvaljuje i svojim pritocima. Najvažniji pritoci su Krka (SLO, usp. GERM i drugi, 2004), Kupa (SLO/HR) i Una (HR/BIH) i sve tri su rijeke gotovo pošteđene od hidro-tehničkih zahvata. Te rijeke i njihove pritoke, kao što su Mrežnica i Korana u srcu Nacionalnog parka Plit- Planirano Planned Veličina Obujam Size Volume 25,630 20,510 7,400 0 5,050 290 0 0 915 581 132 0 150 27 0 0 1,805 CSB PRP Veličina Obujam Size Volume 23,706 733 22,294 611 16,956 175 15,630 316 13,599 150 290 27 5,000 50 2,200 30 500 2 1,200 20 15,400 10 116,775 2,124 Connectivity and Self-Purification vička jezera, zanimljive su i zbog kraškog fenomena sedrenih terasa. Uz to, donja Drina, Bosna i Vrbas zadr žali su svoja meandrirajuća korita i široka poplavna po dručja, te su važne za očuvanje prirode, npr. za ugrožene ptičje vrste koje žive u IBA Bardaca na ušću Vrbasa (Heath & Evans 2000.), kao i za obranu od poplava. Iako u većini gradova još uvijek nije razvijeno gos podarenje otpadnim vodama, rijeke i dalje obiluju raz nolikim ribljim svijetom, insektima i ostalim vrstama. Prirodno korito i aluvijalna vlažna staništa procesuiraju otpadne vode i poboljšavaju kvalitetu vode. Čak i prije rata, kad je industrija zagađivala rijeku Savu u mnogo većem opsegu nego danas, istraživanja Meštrova i drugih (1989) ukazala su na velik kapacitet rijeke Save i savskog vlažnog područja za samopročišćavanje. Kvali teta vode prešla je iz klase III-IV ispod Krškog, Zagreba i Siska u klasu II ispod Lonjskog i Mokrog polja. Priori tet programa za smanjenje zagađenja je zaštita i po boljšanje nereguliranih dijelova rijeke i ponovno aktivi ranje aluvijalnih vlažnih staništa (DPRP 1999). |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 31 <-- 31 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 vedeno istraživanje o učinku na insekte, kao što je riječno vretence (S c h n e i d e r- J a co b y 1996a, b). Daljnja izgradnja hidroelektrana na rijeci Dravi uništila bi riječni koridor od Dunava do Mure (Schnei d e r- J a co b y 1996a) koji obuhvaća jedno od najvažnijih staništa kečige (Acipenser ruthenus, usp. R e i - N ar t z i drugi, 2003). M o h l & Schwarz (1997) opisuju učinak planirane hidroelektrane Novo Virje, smještene na 226.–185,5. km rijeke duge 380 km. Aluvijalno vlažno područje koje se prostire na području od preko 2.700 ha bilo bi nepovratno poplavljeno, a s njime i jedinstveno ritsko stanište koje se još uvijek sastoji od šuma mekih listača (1.070 ha), rijeke i njezinih ru Slika 9. Dnevne oscilacije Drave u Botovu u ljetu 2004. godine zbog proizvodnje elek kavaca (517 ha), travnatih površina trične energije u hidroelektrani Dubrava, Hrvatska (izvorni podaci iz Hrvatskih koje obiluju orhidejama (548 ha), voda, objavljeni na www.voda.hr). malim poljima (242 ha) i otocima i Figure 9 Daily oscillations of the Drava at Botovo in summer 2004 due to the production šljunčanim obalama (78,5 ha). Za of electricity by the Dubrava hydroelectric dam, Croatia (Original data from Hrrazliku od toga, procjena utjecaja na vatske Vode, published on www.voda.hr). okoliš koju je izradio Elektroprojekt (1997) sugerira da niti jedna ugrožena ili zaštićena i životinjske vrste vezane za njega (usp. Mohl & biljna ili životinjska vrsta neće biti ugrožena, a istražuje Schwarz 1998a, b; Schneider-Jacoby 1996a). se “samo” gradilište hidrocentrale. Schwarz & Bloesch (2004) služe se međunarod “Očuvanje postojećih prirodnih staništa, koja obiluju nim eko-morfološkim standardima za opis vrijednosti velikim prirodnim vrijednostima u okolici HE Novo predloženog gradilišta i procjenjuju ga na temelju EU- Virje i njihovo praćenje i razvoj predstavlja potencijalnu WFD. Planirani odvodni kanal čak presijeca rukavac korist prilikom izgradnje sustava HE Novo Virje” (HrDrave unutar Nacionalnog parka Dunav-Drava u Mavatska nacionalna energija 1997. str. 38). Procjena oko-đarskoj, što se uopće ne spominje u službenoj procjeni liša od strane Elektroprojekta u potpunosti zanemaruje učinaka na okoliš koju je prihvatilo Ministarstvo za učinak brane na dinamički riječni ekosustav i sve biljne okoliš Republike Hrvatske godine 2002. Procjena okoliša sustava za obranu od poplava na rijeci Savi Environmental Assessment of the Sava Flood Control System Iako je poplavno područje u Hrvatskoj formalno zaštićeno Zakonom o vodama kao “vodna površina”, Programom prostornog planiranja (Republika Hrvatska 1999) predviđa se, na primjer, odvodnja na oko 50 % poplavnih područja u središnjem savskom bazenu. Procjena okoliša za Svjetsku banku (Brundić i drugi, 2001) predlaže novo rješenje (slika 4, tablica 2), koje bi čak i poboljšalo trenutno stanje aluvijalnih vlažnih staništa. Pe t r i č eć i drugi (2004) razmatraju novi pristup i pokazuju da je taj pristup u Hrvatskoj naišao na dobar prijem. “Cilj predloženih modifikacija je zadržati što je više moguće preostalih nezaštićenih područja u režimu prirodnih voda, s povremenim plavljenjima. U studiji se ističe da bi predložene promjene stvorile veliki potencijal za razvoj novih oblika turizma temeljenih na očuvanoj tradicionalnoj arhitekturi i načinu života, i prekrasnim šumskim krajolicima ispresijecanim pašnjacima i otvorenim vodenim površinama. Posebno značenje ogleda se u velikom prirodnom potencijalu vlažnih staništa za pročišćavanje voda putem zadržavanja hranjiva, i obogaćivanje podzemnih voda putem procjeđivanje poplavnih voda iz prostranih retencijskih područja” (P e tr i čeć i drugi, 2004.; str. 286). Predložene promjene značajno snižavaju troškove izgradnje, budući da se u velikom dijelu odustaje od izgradnje nasipa, kanala i distribucijskih objekata. Razina zaštite ostaje ista, a obranjeno područje nije znatno smanjeno (sl. 4; B r u n d ić i drugi, 2001). |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 30 <-- 30 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE 1 DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 nog korita. U području šume Repaš ispod utoka s Murom, minimalni godišnji vodostaj rijeke smanjio se između 1946. i 1988. za 2,68 cm godišnje (vodomjer Botovo, B ion dić 1999). Utjecaj na aluvijalnu hrastovu šumu velik je, i očituje se u sve većem broju osušenih starih hrastova koje je potrebno posjeći (Hrvatske šume 2004, osobna obavijest). Dugoročni trend minimalnog vodostaja uzi Terezi nom Polju (nasuprot Barcsa u Mađarskoj) pokazuje pad od preko 3 m u zadnjih 100 godina (Biondić 1999). Potrebne su hitne mjere obnove u vidu proširivanja kanala rijeke i odstranjivanja nasipa, kao što predlažu Mohl & Schwarz (1998a, b). Osim planiranih hidrocentrala, glavni izvor problema u zaštićenim područjima duž Drave, posebice u dunavsko-dravskom nacionalnom parku je i permanentna zlouporaba rijeke, što će rezultirati gubljenjem raznolikosti i proizvodnosti u širokom ritskom ekosustavu, uključujući nestanak mrtvaja i nizinskih šuma (vidi dolje, Schneider- Jacoby 1998). Razlika između visokih i niskih vodostaja povećava se na obje rijeke. Ovdje ne postoji vodno gospodarstveni koncept kojim bi se izbjegli daljnji stresovi za aluvijalni sustav (S c h n e i d e r-J a co b y 1993; Sl. 7). Osim rastuće opasnosti od poplava, niski vodostaj tijekom ljeta već je postao ključni problem za vodno gos- Slika 8. Razlika između godišnjeg maksimalnog i minimalnog vodostaja rijeke Save u Parku prirode Lonjsko polje između 1926. i 1990. kod Jasenovca (blizu ušće Une) prema podacima Hrvatskih voda, Zagreb, s regresijskim linijama (Schneider- Jacoby 1993). Figure 8 Difference between annual maximum and minimum water level of the Sava River in the Lonjsko Polje Nature Park between 1926 and 1990 at Jasenovac (near the mouth of the Una) according to data from Hrvatske vode, Zagreb, with regression line (Schneider-Jacoby 1993). podarstvo. Na primjer, u Parku prirode Lonjsko polje, dugoročna maksimalna razina visoke vode raste (y = 781 + 0,54x, p < 0,05) a niska voda pada još većom brzinom (y = 39 – 1,03x, p < 0,001). Razlika bi bila još i veća da visoke poplave u Savi ne snižava retencija Lonjsko polje (usp. Sl. 1). Stres za ekosustav vidi se na sl. 8, gdje je prikazana godišnja maksimalna razlika između visokog i niskog vodostaja (y = 741 + 1,29x, p y 0,001). Manjak vode u rijekama posebno zabrinjava za vrijeme niskih vodostaja (S c h n e i d e r-J a cob y 1993). Hidroelektrane – Hydroelectric Dams Lanac hidroelektrana od Austrije preko Slovenije do Hrvatske uništile su velike površine dravskih vlažnih staništa (Schwarz & Bloesch 2004). Postojeće hi droelektrane na Dravi djeluju na staro riječno korito izmeđ međmeđu uu bran branbrana aa i ii riječno riječnoriječnog gg koridor koridorkoridora aa nizvodno nizvodnonizvodno. .. Glavn GlavnGlavni ii pro proproble bleblem mm s ss koji kojikojim mm s sse ee suočavaj suočavajsuočavaju uu preostal preostalpreostala aa vlažn vlažnvlažna aa područj područjpodručja aa Drave u Sloveniji i Hrvatskoj je niski vodostaj od samo 2,4 % prosječnog protoka rijeke (Schneider-Jacob y 1996a). Iako se vlažno područje još uvijek redovito plavi, vegetacija se tijekom zadnjih godina značajno promijenila, a podzemna voda je opala. Ovo je problem ne samo za zaštitu prirode, već i za obranu od poplava, jer visoke poplave moraju naći put kroz mnogo uže riječno korito nego do sada. Treba provesti modernu analizu kojom bi se utvrdila potrebna količina vode za održavanje ključne funkcije rijeke (B lo e s c h i drugi, 2004. i ovaj separat). Potrebni su i novi planovi o tome kako povećati ulogu pašarenja, u skladu s dogovorom s WWF i Euronatur s Hrvatskim vodama tijekom postkonferencijske ekskurzije na Konferenciji o obnovi rijeka Ecrr god. 2004. Nužno je održati veliku ekološku vrijednost ovih preostalih dijelova rijeke Drave. Oni is ova rijpunjavaj međunarodne kriterij zaštitu prirode, u a aa aju uu ije ee z zza aa Sloveniji su već uvršteni u staništa Natura 2000. iji su Dnevne oscilacije Drave problem su od međunarodnog značenja (sl. 9). Hidroelektrane u Hrvatskoj imaju veliki utjecaj na Nacionalni park Dunav-Drava. Razina vode mijenja se do 1,6 m čak i u duljini od 40 km ispod brane, a valovi se mogu izmjeriti sve do D. Miholjca – ovdje još uvijek 20 cm – i Osijeka. Osim problema erozije, dnevne oscilacije također imaju nepovoljan utjecaj na ribe. Lokalni ribolovci svakodnevno javljaju o masovnom uginuću mladih riba u malim barama preostalim nakon visokih poplava. Do današnjeg dana nije pro |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 29 <-- 29 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 Slika 6. Dugoročni cilj gospodarenja Hrvatskih voda na rijeci Dravi je uniformirano kanalizirano riječno korito bez rukavaca i otoka. Radovi na provedbi ove vizije utječu na nekoliko dijelova rijeke, uključujući gra nična područja s Mađarskom i Slovenijom. Ovi se radovi proglašavaju održavanjem, budući da im je cilj održati “idealni” riječni kanal kao na karti, umjesto postojećeg prirodnog riječnog korita Drave. Figure 6 The long-term management goal of Croatian Waters on the Drava River is a uniformly canalized river cor ridor, free of side arms and islands. The works to implement this vision impact several stretches of the river, including border areas with Hungary and Slovenia. These works are declared as maintenance as they aim to maintain the “ideal” river canal as in the map and not the existing natural riverbed of the Drava. od ušća s Murom. Uslijed velikih promjena u riječnoj morfologiji svi dinamički tipovi staništa su se smanjili. U zadnjih 100 godina površina vode smanjila se za 65 %, a otvorena staništa kao što su otoci i šljunčani i pješčani sprudovi smanjili su se za 92 % (vidi sl. 5). Morfološke promjene dio su dugoročne strategije Hrvatskih voda da od Drave naprave jedan glavni kanal (sl. 6). Bez procjene utjecaja na okoliš, dijelovi rijeke su nasipima i iskopavanjima pretvoreni u dijelove novo-predloženog stabiliziranog ritskog koridora. Takvi se radovi provode čak i unutar strogo Slika 7. Promjene vodostaja rijeke Save u Parku prirode Lonjsko polje između 1926. i 1990. godine kod Jasenovca (blizu ušća Une) prema podacima iz Hrvatskih voda, zaštićenih područja, kao što je Zagreb, s regresijskim linijama (Schneider-Jacoby 1993). ušće Mure (Schneider-Jaco- Figure 7 Changes in the water level of the Sava River in the Lonjsko Polje Nature Park by 1999a). Tim vodoprivrednim between 1926 and 1990 at Jasenovac (near the mouth of the Una) according to mjerama povećana je erozija riječ-data from Hrvatske vode, Zagreb, with regression lines (Schneider-Jacoby 1993). |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 28 <-- 28 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 “Barem 50 % prometa trebao bi se odnositi na međunarodni tranzit u koridoru Dunavska regija – Jadransko more, što bi značajno povećalo promet luke Rijeka i djelomično luke Ploče (Republika Hrvatska 2003, str. 7). Roba se mora prevoziti željeznicom ili cestom do Jadrana, iako formulacija nastoji stvoriti dojam da je moguće izgraditi kanal kroz Dinarsko gorje. Ako se 50 % robe ionako mora prevesti nekim drugim transportnim sustavom, bilo od rijeke Save na kraju kanala Dunav- Sava prema luci Ploče ili blizu Zagreba (usp. sl. 3), onda nije jasno zašto je kanal uopće potreban. I bez kanala udaljenost željeznicom od Vukovara na Dunavu nije mnogo veća. Dnevni teret potencijalnog prometa dunavsko- savskim kanalom tijekom 30 godina može se prevesti željeznicom za jedan sat, a troškovi održavanja i izgradnje su niži (usp. H ie s s & Kor a b 1992). Budući da nema dovoljno dokaza za profitabilnost plovidbe dunavsko-savskim kanalom, navode se dodatne ekonomske koristi (Republika Hrvatska 2003): navodnjavanje poljoprivrednih površina, intenzifikacija stočarstva i promjene u strukturi poljoprivrednih kultura kako bi se pogodovalo tržište, odvodnja slivnog područja kanala, daljnje poboljšanje 173.000 ha i podzemna drenaža na 62.000 ha, eliminacija periodičkih dugotrajnih poplava u bazenu Spačva-Studva i regulacija šumske vegetacije, poboljšanje niskih vodostaja i korištenje procesnih voda. Ljeti i za vrijeme niskih vodostaja kanal Dunav-Sava trebao bi se puniti pumpama. Postoje opravdane sumnje da kvaliteta vode ne bi bila dovoljno dobra za navodnjavanje (Malus & Tusar 1998). Troškovi pumpanja također bi znatno povisili troškove plovidbe. Eliminacija dugotrajnih poplava na 100.000 ha transnacionalnog bazena Spačva-Studva, koji je stanište najvećih površina šume hrasta lužnjaka na svijetu, također će utjecati na zaštićena područja od međunarodnoe važnosti u Srbiji veličine 17.500 ha (Heath & Evans 2000) i povećati rizik od poplava duž cijelog donjeg toka Save. Kanal je planiran na pretpostavci da će rijeka Sava biti plovna i za velike brodove, ali do sada još nisu dostupne procjene okoliša niti ekonomske procjene projekta. Analiza odnosa troškova i koristi u kojoj se uspoređuju troškovi i utjecaji željezničkog i brodskog transporta od Dunava do Jadrana ovdje je od najveće važnosti. Ona bi trebala biti uključena u novi Ugovor o Savi s ciljem zaštite rijeke od vodnih stuba i nasipa. Vodno gospodarstvo – Water Management Iskopavanje sedimenata iz riječnog korita Save i Drave predstavlja gorući problem. Opskrba sedimentom iz gornjih tokova je ograničena konstrukcijom brana u gornjim dijelovima rijeka. Erozija riječnog korita dovodi do drastičnog smanjenja razine vode za vrijeme niskih vodostaja. U sektoru između Varaždina i slovenske granice, Hrvatska je kao dio dugoročnog programa kanaliziranja rijeke počela iskopavati sedam milijuna kubnih metara iz bivšeg korita rijeke Drave (vidi dolje). Planira se da nova granica sa Slovenijom prođe sredinom novoiskopanog riječnog koridora, što će uništiti najočuvanije aluvijalno vlažno područje u Sloveniji. Nedostatak sedimenata također dovodi do erozije u nizvodnom dijelu, na primjer kod Dubrave, zadnje brane na Dravi, a prošle je godine izgrađeno nekoliko nasipa koji još više utječu na dinamiku riječnog korita (sl. 5). Mohl & Schwarz (1998a) opisuju učinke na Dravi nizvodno Slika 5. Promjene u geomorfologiji dravskog korita ispod ušća s Murom tijekom zadnjih 100 godina (Elektroprojekt 1997). Potrebne je poduzeti hitne mjere za zaustavljanje ovog procesa, umjesto da tvrtka Hrvatske vode, kao što se pokazalo u zadnje vrijeme, izvodi dodatne regulacijske radove. Potrebno je zatvoriti postrane kanala i obustaviti iskopavanje šljunka (usp. sl. 6). Figure 5 Changes in the geomorphology of the Drava riverbed below the mouth of Mura during the last 100 years (Elektroprojekt 1997 ). Urgent measures to reverse this process are needed, instead of more regulation works by Croatian Waters as seen recently, including the closing of side channels and gravel excavation (compare fig. 6). |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 27 <-- 27 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 I = S E N D A Slika 3. Planirani kanal Dunav-Sava-Jadran koji uključuje vodne stube, brane, riječne luke, hidroelektrane i prevodnice na rijekama Sava i Drava (izvorni plan iz Marušić 1993). Projekt ima transgranični utjecaj na Bosnu i Hercegovinu, Mađarsku i Srbiji i Crnu Goru. Figure 3 The planned Danube-Sava-Adria Canal including the dams (vodna stuba), sluices (brana), harbors (rijecna luka), hydroelectric plants (hidroelektrana) and shiplocks (prevodnica) on the Sava and Drava rivers (Original plan from Marušic 1993). The project has transboundary impacts on Bosnia and Herzegovina, Hungary and Serbia and Montenegro. Slika 4. Odjeli Sustava za obranu od poplava u središnjem savskom bazenu i još uvijek plavljena vlažna područja u Hrvatskoj između gradova Zagreb, Karlovac (na Kupi) i Sisak (Kupa i Odra) s predloženim mjerama za očuvanje i obnovu prema Procjeni okoliša za Svjetsku Banku izrađenom od strane Hrvatskih voda i Euronatura godine 2001. (Brundić i drugi, 2001; Petričeć i drugi, 2004). Figure 4 The compartments of the Central Sava Basin Flood Control System and still flooded wetlands in Croatia between the towns of Zagreb, Karlovac (on the Kupa) and Sisak (Kupa and Odra) with proposed preservation and restoration measures according the Environmental Assessment for the World Bank by Croatian Waters and Euronatur in 2001 (Brundić et al. 2001, Petričeć et al. 2004). |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 26 <-- 26 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE 109.000 ha, to je najveći sustav poplavnih nizina u dunavskom slivu (usp. DPRP 1999) i važno izvorište hranjiva za gornji i srednji savski bazen. Srednji savski bazen je jedinstveni primjer koji pokazuje kako poplavne nizine mogu reducirati vodne valove (Sl. 2.). Nova procjena okoliša zamišljena je tako da preispita izvorni projekt i da uz obranu od poplave obuhvati i očuvanje prirodnog i kulturnog nasljeđa. Hrvatska je od Svjetske banke dobila sredstva za pripremu studije procjene okoliša. Svjetska je banka ponudila Hrvatskoj vodoprivredi, u suradnji s Eu Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 Slika 2. Utjecaj poplavne nizine u srednjem savskom bazenu na visoke poplave rijeke Sa ronaturom, Vodoprivrednim podu ve (Brundić i ostali, 2001). Nizvodno od Zagreba, količina vode opada jer se izli zećem (VPB Zagreb) i mnogim jeva u poplavno područje. Svjetlosivo područje je srednji savski bazen, tamnosi hrvatskim institucijama, jedinstvevo je stvarna poplavna nizina. nu priliku da stvore sustav obrane Figure 2 The effect of the floodplain in the central Sava basin on peak floods in the Sava od poplave i izrade model obrane River (Brundić et al. 2001). Downstream of Zagreb, the quantity of water decreases as it drains into the floodplain. od poplave i regionalnog razvoja koji će vrijediti i za druge zemlje (Brundić i drugi, 2001). Prvi korak u održivom razvoju središnjeg savskog bazena je očuvanje postojećih poplavnih područja kao retencija. Time će se očuvati tradicionalne privredne aktivnosti na ovom velikom inundacijskom području (npr. stočarstvo, šumarstvo) te prirodno i kulturno bogatstvo (Gugić & Ćosić- Flajsig 2004.; Schneider-Jacoby 1999b). Na nekim je mjestima moguće obnoviti poldere isušene tijekom prve faze programa obrane od poplave (1972–1990). Tijekom prve faze ovog projekta, velika i važna aluvijalna močvarna područja zaštićena od poplava nisu bila meliorirana. Kako bi se očuvao aluvijalni krajolik, predlaže se “ekološko poplavljivanje”. To znači da se danas ta područja ne mogu obnoviti ponovnim uključivanjem u sustav plavljenih područja, ali je zato moguće održati njihov aluvijalni karakter, a po potrebi se za vrijeme opasnih visokih poplava može upustiti voda (vidi dolje). OPASNOSTI ZA RIJEKE DRAVU I SAVU Threats to the Drava and Sava Rivers Plovidba – Planovi za izgradnju kanala Dunav-Sava-Jadran (Sl. 3., M a ruši ć 1993) ugrožavaju prirodna riječna korita Save i aluvijalna vlažna područja vezana uz rijeku (Schneider-Jacoby 2001b; Schneider-Jacoby i drugi, 2001, 2003; WWF 2002.). Brana blizu Šamca pretvorila bi 200 km rijeke Save u rezervoar. Sljedeća brana, čija je izgradnja planirana u unutrašnjosti Parka prirode Lonjsko polje (blizu Jasenovca i ispod ušća Une), uništila bi još uvijek dinamični vodni režim Mokrog polja i šume Zelenik (Sl. 4: usp. P et r ič e v i ć i drugi, 2004). Svi su ovi planovi dio Programa za prostorno planiranje u RH (Republika Hrvatska 1999) i provodilo ih je Ministarstvo prometa u 2001. g. (Bednjicki & Grubišić (2001). Nizvodno od ispusta kanala Dunav- Sava, planira se izgradnja brane unutar Ramsarskog sta g staništa Obedska bara (Srbija/Vojvodina). Također se u Navigation ovom programu plovidbe i proizvodnje energije planira ju i četiri brane na rijeci Dravi (M a r u š i ć 1993). Kanal Dunav-Sava-Jadran ponajprije predstavlja skraćeni put koji Hrvatska planira od Dunava do Save. “Osnovna zamisao je da se pomoću ovoga kanala pove že srednja Europa s Jadranskim morem i da njegov ka pacitet i konkurentne cijene privuku robu s ostalih pro metnih pravaca i načina transporta. Potencijalni promet u kanalu procjenjuje se na 7 milijuna tona godišnje, što će se prema predviđanjima postići 30 godina nakon puštanja kanala u promet” (Republika Hrvatska 2003, str. 7). To znači da će tijekom 30 godina ovu ogromnu konstrukciju koja košta barem 200 milijuna Eura koris titi možda 11 brodova – temeljenih na lakšoj klasi Euro pe II, tonaže od 1850 tona (WF 2002). Kanal je dug sa mo 61,5 km i treba biti dovršen do 2020. godine. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 25 <-- 25 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 Tablica 1. Pregled zaštićenih područja i planiranih zaštićenih područja duž koridora Dunav-Drava-Mura (Euronatur 1999) kao osnovnih elemenata predloženog rezervata biosfere (usp. Sl. 1) Table 1 Survey of protected areas and planned protected areas along the Danube-Drava-Mura corridor (Euronatur 1999) as basic elements of the proposed biosphere reserve (compare fig. 1). Ime zaštićenog područja Kod Zemlja Status Kategorija Veličina Name of the protected area code country status category size ha Mura Landschaftsschutzgebiet Murauen 1 A protected Protected Landscape 11,380 Naturschutzgebiet Jahnwald-Trattenwiesen 2 A protected Nature Reserve 48 Regionali Park Mura 3 SI protected Regional Park 7,880 Regionali Park Mura (enlargement) 4 SI planned Regional Park 6,671 Tájvédelmi Szintér Mura-menti 5 HU protected Protected Landscape 1,955 Zaštićeni krajolik Mura 6 HR protected Protected Landscape 4,175 Ornitološki Rezervat Veliki Pažut 7 HR protected Ornithological Reserve 700 Drava Krajinski Park Drava 8 SI protected Protected Landscape 2,337 Krajinski Park Drava 9 SI protected Protected Landscape 583 Naravni spomenik Ptujsko jezero 10 SI protected Natural Monument 395 Krajinski Park Sturmovci 11 SI protected Protected Landscape 125 Krajinski Park Stara Drava 12 SI protected Protected Landscape 411 Naravni rezervat Ormosko jezero 13 SI protected Nature reserve 99 Krajinski park Sredisce ob Dravi 14 SI protected Protected Landscape 1,023 Zaštićeni krajolik Drava 15 HR planned Protected Landscape 6,600 Zoološki rezervat Legrad 16 HR protected Zoological Reserve 350 Zaštićeni krajolik Repaš 17 HR planned Protected Landscape 9,850 Zaštićeni krajolik Drava 18 HR protected Protected Landscape 25,422 Zaštićeni krajolik Drava 19 HR planned Protected Landscape 11,701 Rezervat Podpanj 20 HR protected Nature Reserve 85 Donji Miholjac Fishpond 21 HR planned Protected Landscape 1,827 Našička Breznica Fishpond 22 HR planned Protected Landscape 5,118 Grudnjak Fishpond 23 HR planned Protected Landscape 5,272 Poplavne šume od Posega do Koska 24 HR planned Protected Landscape 4,138 Dravske šume 25 HR planned Protected Landscape 18,767 Duna-Dráva Nemzeti Park 26 HU protected National Park 21,250 Danube Zoološki Reservat Kopački Rit 27 HR protected Zoological Reserve 7,220 Park Prirode Kopački Rit 28 HR protected Nature Park 16,014 Nacionalni Park Kopački Rit 29 HR planned National Park 19,381 Special Nature Reserve Gornje Podunavlje 30 SCG protected Special Nature Reserve 11,506 Duna-Dráva Nemzeti Park 31 HU protected National Park 28,229 Total 230,512 protected 141,187 planned* 89,325 odine -§ 169 * Prema novom Zakonu o prirodi u Hrvatskoj, planirana područja zaštićena su dvije g – § 169 * According the New Nature Act in Croatia, the planed areas are two years protected Rijeka Sava – Sava River Izvorni plan obrane od poplava na Savi nastao je u riječnog sliva obuhvatio očuvanje poplavnih područja s Ujedinjenim narodima uz pomoć domaćih i stranih ciljem reduciranja poplava. Današnja rijeka Sava svoju stručnjaka (Consortium 1972.; Direkcija 1975). Kasigurnost i visoku ekološku vrijednost zahvaljuje uprako se od samog početka program Sava 2000 temeljio na vo takvom pristupu. Oko 40 % sustava obrane od postrategiji slivnog područja, bio je to (prema saznanju plave izgrađeno je prije početka rata godine 1990, autoru) prvi projekt čiji je fizički plan obuhvatio dugo-ostavljajući velika aluvijalna vlažna područja nereguliročnog upravljanja poplavama. Po prvi puta je koncept ranim (P e tr i č ev ić i drugi 2004.). S veličinom od |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 24 <-- 24 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 DVAVAŽNAPRIMJERAVODNOG GOSPODARSTVA Two important Case Studies for River Management Rijeka Drava – Drava Ritska državna granica danas uglavnom prolazi sredenci) sve do Dunava (Osijek, Apatin, Baja) ostalo je dinom rijeke. Riječna korita stabilizirana su betonskim prirodno, dok je uzvodno na Dravi izgrađeno 27 vodnih oblogama, što je poremetilo i zaustavilo dinamiku riječ-stuba a na Muri 15 vodnih stuba. Rijeke Mura i Drava ne morfologije i stalan protok sedimenata. U ranije dotvore s poplavnim područjem Dunava jedinstveni koriba granica je bila riječni tok u određenom trenutku. Ridor koji se proteže kroz pet zemalja. On predstavlja “eujeka je u bilo koje doba mogla promijeniti svoje korito i ropsku žilu kucavicu” koju je potrebno zaštititi na meprelaziti iz jedne zemlje u drugu. Međutim, granica se đunarodnoj razini (Sl. 1; Tablica 1; S ch n ei d e r- J a nije mijenjala i slijedila je staro korito, koje je bilo u coby & Reeder 1999.). obliku udubina ili mrtvaja (dio starog riječnog korita u Zamisao o Rezervatu biosfere Drava-Mura nastala kojemu se zadržava površinska voda). Dobar primjer za je na prvoj konferenciji o Dravi u Kapošvaru 1993. go ovu pojavu je koridor Dunav-Drava-Mura koji povezu dine. Tri godine kasnije, nakon druge konferencije o je Austriju, Sloveniju, Hrvatsku, Mađarsku i Srbiju i Dravi u Radencima, UNESCO je pozvao zemlje da se Crnu Goru. prijave za nominaciju regije Drava-Mura kao Rezerva Najzanimljiviji dio je hrvatsko-mađarska granica u ta biosfere (UNESCO 1996. u Schneider-Jacoby dužini od oko 180 km (Schneider-Jacoby 2001a). & Reeder 1999). Uspostavljen je jasan koncept me- Ova politička granica najvjerojatnije je stara tisuću gođunarodne suradnje i stvaranja transgraničnog zaštićedina i postojala je čak i za vrijeme Austrougarske monog područja. narhije. U doba Željezne zavjese, veći dio poplavnog 1. Temeljna zona: prirodna staništa na Dravi s otocima područja – prirodnog koridora širokog do 5 km – bio je i prašumama, rukavcima i mrtvajama. nepristupačan, a prirodnom dinamikom stvoreno je jed2. Tampon zona: gospodarske šume, livade i pašnjaci no od najraznovrsnijih riječnih područja u Europi duž rijeke. (Schneider-Jacoby 1996a). Više od 350 km rijeke 3. Prijelazna zona: sela, vinogradi, poljoprivredna pood Austrije i Slovenije (Spielfeld, Bad Radkersburg, Ra-dručja, povijesni gradovi. EUROPSKA ŽILA KUCAVICA DRAVA - MURA PRIJEDLOG ZA PREKOGRANIČNI REZERVAT BIOSFERE Slika 1. Karta zaštićenih područja i planiranih zaštićenih područja duž koridora Dunav-Drava-Mura (Euronatur 1999) prema istraživanju iz 1998–99. financiranom od nizozemskog programa PIN Matra. Sustav zaštićenih područja obuhvaća temeljnu i tampon zone predloženog rezervata biosfere. Figure1 Map of protected areas and planned protected areas along the Danube-Drava-Mura corridor (Euronatur 1999) according to the 1998-99 survey financed by the Dutch PIN Matra program. The system of protected areas comprises the core and buffer zones of the proposed biosphere reserve. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 46 <-- 46 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE des Weißstorches (Ciconia ciconia) in der Save- Stromaue (Kroatien/Jugoslawien). Vogelwarte 34: 164–173. Schneider-Jacoby, M., (1990): Verbreitung gefährdeter und typischer Wasserpflanzen-Arten in der Save-Stromaue im Bereich des geplanten Naturparks “Lonjsko Polje”. Acta Bot. Croat. 49: 125–136. Schneider-Jacoby, M., (1992): Auswirkungen technischer Eingriffe in die Save-Auen und Möglichkeiten zur ökologischen Schadensbegrenzung. In: Auen – gefährdete Lebensadern Euro- pas, internationaler Auenkongresses in Rastatt vom 11–13.3.1992, Beiträge der Akademie für Natur- und Umweltschutz Bad.-Württ., Stuttgart: 78–107. Schneider-Jacoby, M., (1993): Vögel als Indikatoren für das ökologische Potential der Saveauen und Möglichkeiten für deren Erhaltung. Dissertation an der Universität Konstanz, erschienen 1995: Naturerbe Verlag Jürgen Resch, Überlingen. Schneider-Jacoby, M., (1994): Sava and Drava – Ecological Value and Future of the Two Main Rivers in Croatia. Period. biol. Vo l 96. No 4: 348–356. Schneider-Jacoby, M., (1996a): Drau und Mur – Leben durch Flußdynamik. Naturerbe Verlag Jürgen Resch, Überlingen. Schneider-Jacoby, M., (1996b): Brutbestand des Seeadlers (Haliaeetus albicilla) und des Schreiadlers (Aquila pomarina) in den Save-Auen (Kroatien). Eagles Studies, World Working Group of Birds of Prey, Berlin, London & Paris: 149–163. Sc h n e i de r-Ja c o b y, M., (1998): Održivi razvoj Pomurja i Podravine kao magućnost unapređenja graničnog prostora između Austrije, Slovenije, Hrvatske i Mađarske (Sustained use of the Drava- Mura lowland as a bordering region of Austria, Croatia, Slovenia and Hungary). Proceedings International Conference Sustainable Use of the Lowland Rivers and the Protection of Nature and Environment, Hrvatsko šumarsko društvo, Hrvatsko energetsko društvo and Euronatur, Zagreb: 70–82 (Engl. 154–155). Schneider-Jacoby, M., (1999a): Report on the Visit to the Ornithological Reserve Veliki Pažut, Croatia, January 20 1999, 20 pages, Radofzell. Schneider-Jacoby, M., (1999b): Values of the Lonjsko Polje Nature Park and the Sava Wetlands. Bilten parka prirode Lonjsko Polje 1: 21–27. Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 Schneider-Jacoby, M., (2000): Freizeit und Entenschutz am Wasser – Sicherung der Brut- und Rastplätze von Kolbenenten und Moorenten in Deutschland. Schriftenreihe Landschaftspflege Naturschutz 60: 81–93, Bundesamt für Naturschutz, Bonn. Schneider-Jacoby, M., (2001a): Hungary – Croatia: The European Lifeline Danube-Drava-Mura. In: Hotham, P. R. Stein: Transfrontier Protected Areas. Europarc Expertise Exchange Working Group, Grafenau, page 79–81. Schneider-Jacoby, M., (2001b): European Life Line Danube-Drava-Mura – a concept for sustainable tourism development. In Abstracts: Reinventing a Tourist Destination – An International Tourism Research Conference celebrating 50th anniversary of the academic journal Tourism in Dubrovnik, October 18 – 21 2002, Institute for Tourism, Zagreb. Schneider-Jacoby, M., (2001c): Der Donau-Save- Adria Kanal - Ein unrealistischer Plan verschlingt Mittel und Landschaft in Kroatien. Euronatur Info, Radolzell. (Croatian version in: Šumarski list 2002 (1–2): 29–34). Schneider-Jacoby, M., T. Mikuška, K. Kovačić, J. Mikuška, M. Šetina & Z. Tadić, (2001): Dispersal by accident – the Spoonbill population, Platalea leucorodia, in Croatia. Acrocephalus 22: 191–204. Schneider-Jacoby, M., (2002): Croatia, home of the last Central European Spoonbill population in alluvial wetlands. Eurosite, Texel, 20. 4. 2002, Proceedings of the International Workshop of the Working Group. Schneider-Jacoby, M., (2003): Lack of Ferruginous Duck protection in Croatia -A reason for the decline in Central Europe? In: Petkov N., B. Hughes & U. Gallo-Orsi (editors). Ferruginous Duck from Research to Conservation, Conservation Series No 6 BirdLife International – BSPB – TWSG, Sofia: 44–53. Schneider-Jacoby, M., (2004): The Sava and Drava Floodplains: Threatened Ecosystems of International Importance. – Arch. Hydrobiol. Suppl. (Large Rivers), in preparation. Schneider-Jacoby, M. & H. Ern, (1990): Die Sa- ve-Auen – Vielfalt durch Überschwemmung. Jürgen Resch Verlag, Radolfzell Croatian edition: (1994): Park prirode Lonjsko polje. Hrvatsko ekološko društvo, Zagreb. Schneider-Jacoby, M. & D. Reeder, (1999): European Lifeline Drava-Mura – Proposal for a transfrontier biosphere reserve. Text for the Eurona |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 45 <-- 45 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Häfner, K., (1998): Untersuchungen zur Autökologie des Gottesgnadenkrautes Gratiola officinalis L. (1753´) an extensiv genutzten Grünlandstandorten in den Save-Auen (Kroatien). Diplomarbeit Universität Marburg. Heath, M. F. & M. I. Evans, (2000) Important Bird Areas – Priority sites for conservation. BirdLife Conservation Series. Vol 2 (8) Cambridge. Hrvatske šume (2004): Uprava šuma podružnica Koprivnica. Koprivnica, Odjel ua uređivanje šuma USP Koprivnica. Hiess, H. & R. Korab, (1992): Güterverkehr auf der Donau. Eine ökologisch-verkehrswirtschaftliche Untersuchung. WWF, Wien. Horvatić, H., (1958): Geographisch-typologisce Gliederung der Niederungs-Wiesen und- Wei- den Kroatiens. Angew. Pflanzensoziologie 15, Stolzenau/Weser. I l i ja n i ć , Lj., (1969): Fitocenološko i fitocenografsko raščlanjenje livadne vegetacije Posavine. Savjetovanje Posavini III: 317–322. I m b o d e n , E., (Editor) (1987): Riverine Forests in Europe – Status and Conservation. ICBP, 15th Conference of the European Continental Section, Rapperswil, Switzerland. Klepac, D., G. Fabijanić, (1996): Management of Pedunculate Oask Forests. In: Pedunculate Oak (Quercus robur L.) in Croatia. Hrvatske šume, HAZU – Centra za znanstveni rad, Vinkovci – Zagreb: 458. Malus, D. & B. Tusar, (1998): Multipurpose Danube- Sava Canal Water Quality Prediction. XIX: Conference of the Danube Countries on Hydrological Forecasting and Hydrologiical Bases of Water Management, Paper 5.20: 893–903. M a ru š i ć , J., (1993): Aktivnosti na realizacijii projekta višenamjenskoga kanala Dunav-Sava u 1993. g. Hrvatska Vodoprivreda (12): 7–9. Meštrov, M., I. Habdija, B. Stilinović, Z. Maloseja, V. Tavčar, M. Kerovec, B. Prmc, & N. Futač, (1989): Biološko-ekološko Valorizacija kvalitete vode rijeke Save. In. Rijeka Sava – zaštita i korištenje voda, JAZU, Zagreb: 290–308. M o h l , A., (2001): The nesting of the Little Tern (Sterna albifrons) on the Drava River in Croatia and Hungary. Acrocephalus 22: 35–39. Mohl, A. & U. Schwarz, (1997): Ein Wildfluß vor der Zerstörung – Kraftwerkspläne gefährden Nationalpark Drau. In: Nationalpark 4/97. Mohl, A. & U. Schwarz, (1998a): Landschafts- und Gewässerstrukturkartierung an der kroatisch-ungarischen Drau (Flußkilometer 226–185,5), im Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 Gebiet des geplanten kroatischen Wasserkraftwerks “Novo Virje”, unter besonderer Berücksichtigung naturschutzrelevanter und gewässerökologischer Fragestellungen. Diplomarbeit an der Universiät für Bodenkultur (BOKU) / Wien und Universität Wien. Mohl, A. & U. Schwarz, (1998b): Einfluß der Wasserwirtschaft auf den Flußlauf der Drau zwischen Botovo und Ferdinandovac. International Conference Sustainable Economic Use of the Lowland Rivers and the Protection of Nature and Environment. Hrvatsko šumarstvo društvo, Hrvatsko energetsko društvo and Euronatur, Zagreb: 118–132. P e tri č e ć , M., M. F i l i p o v i ć , L. K r a t o f i l , S. Šturlan Popović & Ž. Tusić, (2004): Towards Integrated Water Basin Management in the Middle Sava Basin. River Restoration 2004, ECRR and Croatian Waters, Zagreb: 279–287. Prpić, B., (1996): Degradation of Pedunculate Oak Forests. In: Pedunculate Oak (Quercus robur L.) in Croatia. Hrvatske šume, HAZU – Centar za znanstveni rad, Vinkovci – Zagreb: 459–466. Prpić, B. & H. Jakovac, (1998): Značenje općekorisnih funkcija nizinskih šuma u usporedbi s planiranim gospodarskim koristima H.E. N. Virje. Proceedings International Conference Sustainable Use of the Lowland Rivers and the Protection of Nature and Environment, Hrvatsko šumarsko društvo, Hrvatsko energetsko društvo and Euronatur, Zagreb: 53–60 (Engl. 149–151). Rechnagel-zagrović, A., (1992). Pflanzenökologische Untersuchung in der Kulturlandschaft des Lonjsko Polje, Kroatien. Diplomarbeit Universität Hohenheim. Reinartz, R. J. Bloesch, T. Ring & H. Stein, (2003): Sturgeons are more then caviar: A plea for the revival of sturgeons in the Danube River (Literature review). Large Rivers Vol. 14, No. 3–4; Arch. Hydrobiol. Suppl. 147/3–4: 387–403. Republika Hrvatska (1999): Program prostornog uređenja Republike Hrvatske. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja – Zavod za prostorno planiranje, Zagreb, svibanj 1999. Republic of Croatia (2003): Multipurpose Canal Danube- Sava. Ministry of Maritime Affairs and Croatian Water Management, Zagreb, 19 pages. Schneider, M., (1986): Untersuchungen über das ökologische Potential der Save-Stromaue (Kroatien/ Jugoslawien). Ber. Dtsch. Sekt. Int. Rat Vogelschutz 26: 57–60. Schneider, M., (1988): Periodisch überschwemmtes Dauergrünland ermöglicht optimalen Bruterfolg |