DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 23     <-- 23 -->        PDF

PREGLEDNI ČLANCI -REVIEWS Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217


UDK 630* 263 + 148.2 + 907.1


POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE:
Ugroženi ekosustavi od međunarodnog značenja*


THE SAVA AND DRAVA FLOODPLAINS:
Threatened Ecosystems of International Importance


Martin SCHNEIDER-JACOBY1


SAŽETAK: Oko 200.000 hektara aluvijalnih vlažnih staništa omogućuje
održivu obranu od poplava i prirodno pročišćavanje vode, te nudi neprocjenjive
ekološke vrijednosti rijeka Save i Drave između Hrvatske, Mađarske i
Slovenije. Neprekinuti ritski sustav koji su stvorile rijeke, njihovi pritoci i Dunav,
prostire se na površini od preko 2.000 km. Ovom ekosustavu od paneuropskog
značenja prijeti opasnost od neodrživog gospodarenja vodnim resursima,
hidrocentrala i planova za olakšavanje plovidbe. Predlažu se veliki rezervati
biosfere s ciljem održavanja visoke gospodarske i ekološke vrijednosti
i poticanja optimalnog gospodarenja prirodnim resursima i turizmom. Istražuju
se ptice kao indikatori ekološke važnosti plavljenja i geomorfologije aluvijalnih
vlažnih područja.


K l j u č n e r i j eč i : aluvijalna vlažna staništa, očuvanje prirode, ptice
kao indikator, obrana od poplave, plovidba, vodoprivreda


UVOD – Introduction


Do 1990. o poplavnim se područjima bivše Jugoni
stanovnici upozorili na važnost “žive” rijeke za reslavije
znalo vrlo malo. Prve međunarodne akcije, pogionalnu
kulturu (S m e j i drugi 1994). Stanovnici
duzete od Vijeća Europe (Yon & Tendron 1981) i Prekmurja (“preko Mure”) nisu pristali da budu odvoMeđunarodnog
vijeća za zaštitu ptica (Imboden 1987) jeni od ostatka zemlje akumulacijama
aa i
ii bra


branama. Taj
s namjerom da se istakne specifična važnost ovih rit-lokalni protest bio je toliko snažan da je još uvijek priskih
ekosustava ne spominju jedinstvena vlažna stani-rodna Mura zaštićena kao produžetak Drave. Drava je
šta rijeka Drave i Save. Istovremeno, međunarodno finizvodno
od zadnje hidrocentrale (Dubrava, izgrađena
nancirani program Sava 2000 označio je početak raza1989.
g.) i ušća Mure spašena jednom drugom akcijom.
ranja najvećeg aluvijalnog vlažnog područja ondašnje Hrvatski i mađarski šumari, boreći se protiv nove HE
Europe (Schneider 1986). U Hrvatskoj je lanac hiĐurđevac,
bili su dovoljno jaki da odgode projekt do
drocentrala na rijeci Dravi već stigao do zadnjih dijelopada
Željezne zavjese. Tada su mađarske nevladine orva
zone furkacije (prirodne zone toka rijeke), a planira ganizacije predložile uspostavu nacionalnog parka za
se izgradnja još nekoliko hidrocentrala (Sc hn ei d e r-regiju Dunav-Drava, a mađarska je vlada godine 1991.
Jacoby 1994, 1996a). osnovala Nacionalni park Dunav-Drava (Schnei-


Za vrijeme socijalizma, znanstvenici i lokalno sta-der-Jacoby 1996A).
novništvo borili su se i bez međunarodne pomoći protiv Hrvatski vodoprivredni stručnjaci lobirali su za novi
izgradnje brana na Dravi i Muri. Tako je u 1980.-tim pristup rješavanju problema obrane od poplava na rijegodinama
Mura u Sloveniji spašena nakon što su lokal-ci Savi. U srednjem toku rijeke predviđene su ogromne


retencije za skladištenje visokih poplava. Godine 1985.


Dr. sc. Martin Schneider-Jacoby, Euronatur, Konstanzer Str. 22, je Institut za prirodnu zaštitu predložio Park prirode


D-78315 Radolfzell, Germany; Lonjsko polje kao temeljno područje ovog sustava


E-mail: Martin-Schneider-JacobyŽeuronatur.org
gg


(B r u nd i ć i drugi, 2001.; P e tr ičev i ć i drugi, 2004.;


Pretisak i prijevod s engleskog iz Large Rivers, Vol. 16, No. 1–2,


Vol.


Hydrobiol. Suppl.158/1–2, rujan 2005. Schneider-Jacoby 1999a).




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 33     <-- 33 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE
Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217
VEGETACIJA ALUVIJALNOG VLAŽNOG PODRUČJA
Vegetation of the alluvial wetlands
Aluvijalne poplavne šume – Alluvial forests


Ciljevi prvog Programa za savski bazen nisu obuhvaćali
aluvijalne i nizinske šume (Consortium 1972),
ali su te šume jedna od glavnih ekoloških i gospodarskih
vrijednosti ritskog ekosustava. Prema Klepcu & Fab
i j a n i ć u (1996), hrast lužnjak (Quercus robur), vrsta
koja je usko vezana za vodni režim nizinskog područja,
dominantna je vrsta u 10 % površine hrvatskih šuma
(Prpić 1996). Područje se proteže na 201.000 ha a drvna
zaliha iznosi, prema šumskim osnovama gospodarenja,
do 55,6 milijuna m3. Tečajni godišnji prirast iznosi
7,1 m3/ha. Velike hrastove šume nalaze se npr. i u donjem
području Save u Vojvodini (SCG).


Prpić & Jakovac (1998) izračunali su vrijednost
aluvijalnih i nizinskih šuma potencijalno ugroženih
planiranom branom HE Novo Virje na rijeci Dra


vi. Ovdje na 12.224 ha raste uglavnom hrast lužnjak
(1,7 mil. m3 ili 49,8 %), jasen (0.4 mil.m3 ili 11,6 %) i
joha (0.6 mil.m3 ili 17.2 %). Vrijednost ukupne drvne
mase od 3,5 milijuna m3 iznosi 127,6 milijuna Eura.
Vrijednost godišnjeg prirasta je 3 milijuna Eura. Ovo je
mala cifra, jer su cijene drvne mase određene u Hrvatskoj
i ispod su europskog tržišta, posebice za hrast.
Ako se u ovu kalkulaciju dodaju vrijednosti koje se odnose
na socijalne i općekorisne funkcije, kao na primjer
koristi za klimu, učinak nove brane u Novom Virju
samo na šume Hrvatske je 900 milijuna Eura (Prpić
& Jakovac 1998.). Potencijalni gubitak daleko
nadmašuje tržišnu vrijednost drva.


U obzir treba uzeti sve pozitivne vrijednosti nizinskih
šuma:


Energetski sektor nije nadomjestio gubitke nastale
zbog nestanka nizinskih šuma i njihovih funkcija,
uključujući vezanje ugljika, premda je izgradnja
brana na rijeci Dravi u Hrvatskoj i Sloveniji posredno
ili neposredno uništila ogromna područja.


Aluvijalne poplavne šume u prirodno gospodarenim
retencijskim područjima u središnjem savskom
bazenu (Posavina) sposobne su za proizvodnju velikih
vrijednosti, gdje se svake godine može dobiti
500E/ha.


Ekološka i gospodarska vrijednost šuma (opet) nije
obuhvaćena Novim Savskim ugovorom, premda su
nizinske šume jedno od najvažnijih ekonomskih
dobara aluvijalne nizine i mogu se usporediti s ostalim
potencijalnim vrijednostima, kao što su navigai
p
cij
cijcija
aa
i poljoprivreda.


i


Pašnjaci
Drugi najvažniji način korištenja aluvijalnog staništa
je ispaša. Samo u središnjem savskom bazenu još se
uvijek tradicionalno koristi 19.000 ha. Na pašnjacima
postoje brojne reljefne strukture, kao što su depresije,
mali poplavljeni kanali, mrtvaje, dijelovi visokih obala
pa i pritoke poput Odre, Struga, Lonje i Sunje. ESER
(1991) je opisala vegetaciju velikih pašnjaka u južnom
dijelu Lonjskog polja (Muszilovcica). Zabilježila je 178
biljnih vrsta i deset važnih biljnih asocijacija na području
istraživanja veličine od oko 400 ha. Istraživanje
jasno ukazuje na široki raspon različitih mikro-staništa
u ovom području i različitih zona unutar pašnjaka. Izrazito
mokra staništa su vrlo vlažna muljevita područja u
depresijama. Prema sredini istraživanog područja u obilju
rastu žuti cvjetovi Nymphoides peltata, a na rubovima
četverolisna raznorotka Marsilea quadrifolia (simbol
Parka prirode Lonjsko polje). Ove tipične i ugrožene
močvarne biljke ovdje pridolaze u sastojinama od preko
jednog hektara. Druge važne vodene biljke su podvodnica
(Najas minor, N. marina); Wolffia arrhiza – najmanja
europska biljka; plivajuća nepačka (Salvinia natans);
i žabogriz (Hydrocharis morus-ranae).


Tipična biljna asocijacija u muljevitim područjima je
Eleocharietum acicularis s varijetetima Ludwigia palustris
i Cyperus fuscus; poput četverolisne raznorotke, i


Pastures
ova asocijacija duguje svoj opstanak rovanju svinja. Istraživanje
Ese r o v e (1991) također spominje najvažnije
krmne biljke na pašnjacima Lonjskog polja. Najrašireniji
su varijeteti djeteline: jagodasta djetelina (Trifolium
fragiferum) – ponekad u skupinama – i bijela djetelina
(T. repens); poneka crvena djetelina (T. pratense),
a može se naći i švedska djetelina (T. hybridum). Među
vrstama trava, učestalo pridolazi troskot (Agrostis stolonifera,
A. gigantea) i obična vlasnjača (Poa trivialis).
Ove trave imaju veliku hranjivu vrijednost, za razliku
od mnogih vrsta koje to nemaju – npr. stolisnik (Achillea
millefolia) i bijeli sljez (Althea officinalis), ili onih
koje životinje odbijaju (masovno odbacuju Stachys palustris,
Poligonum hydropiper, Mentha spp., Rhorippa
amphibia, Iris pseudoacoris i Genista elata).
Polja prekrivena cvijećem – ponekad bijelim, ponekad
žutim, ponekad ljubičastim – predstavljaju vrlo
veliku estetsku vrijednost; uz to, ona sadrže medne
biljke (“medvica”, Schneider-Jacoby & Ern
1990, 1994). Posavski pašnjaci predstavljaju jedinstveni
primjer polu-prirodnih staništa u središnjoj Europi i
od iznimne su važnosti za znanost i biologiju.
Načini korištenja zemlje: uzgajanje stoke, konja, gusaka
i posebno svinja, od velike su važnosti za raznolikost
pašnjaka i opstanak mnogih biljaka. Svinjski




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 48     <-- 48 -->        PDF

V V


OVLAŠTENI ZASTUPNIK PROIZVOĐAČA ŠUMARSKIH
INSTRUMENATA I OPREME


Hagl5f


SWEDEN


Č


DIGITALNI VISINOMJER VERTEX III


4 IA


PRESSLEROVA SVRDLA


ULTRAZVUČNI DALJINOMJER DME


KLINOMETRI


ŠUMARSKE PROMJERKE
(ANALOGNE I DIGITALNE)


-TOTALNE MJERNE STANICE
-NlVEUKl
ČMJERNE VRPCE
-KOMPASI
-DALEKOZORI
-SPREJ ZA MARKIRANJE


* GeoTeha
M. tAATOŠECA 3
10090 ZA6REB
TEL: 01/3730-036
FAX´. 01/3735-178


geotehaŽzg.htnet.hr




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 47     <-- 47 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217
tur Map Drava-Mura 1:500 000, PIN Matra ProChen,
Ed: GIS and RS in Hydrology, Water Regram,
Tiskara Znanje d.d., Zagreb (1. ed. 5.000). sources and Environment, Internat. Assoc. Hy


Schneider-Jacoby, M., T. Mikuška, D. Kova-drol. Sci., IAHS Publ. 283, pp. xxx-yyy, in print.
čić, J. Mikuška, M. Šetina & Z. Tadić, Smej, S., N. Juhnov, I. Hagymas & J. Pojbič,
(2001): Dispersal by accident – the Spoonbill po(
1994): Mura – tu bi lahko lebdela duša – Hier
pulation, Platalea leucorodia, in Croatia. Acro-kann man die Seele umherschweifen lassen. Podcephalus
22: 191–204. jetje za informiranje, Murska Sobota, 120 pages.


Schneider-Jacoby, M., A. Mohl, U. Schwarz, Š t an ce r, T., (2004): Proljetne velike vode. Hrvatska


(2003). The White-tailed Eagle in the Danube vodoprivreda XIII, 138: 21–33.
River Basin. Helander, B., Marquiss, M. & Bo-Tiekötter, A., (1998): Untersuchungen zur Auswirwerman,
W. (eds.) 2003. SEA EAGLE 2000, kung der Beweidung durch Schweine auf die Ve


Swedish Society for Nature Conservation/SFF getation von Auenüberflutungsräumen. Diplom&
Atta.45 Tryckeri AB, Stockholm: 133–140. arbeit Universität Marburg.


Schönfelder, K., (1998): Ausbreitung von Pflanzen WWF (2002): Waterway Transport on Europe’s Lifelidurch
Schweine in den Save-Auen, Kroatien. ne, the Danube. Vienna, 134 pages.
Diplomarbeit Universität Marburg.


Yon, D. & G. Tendron, (1981): Alluvial Forests in
Schwarz, U. & J. Bloesch, (2004): The Impact of Europe. Council of Europe, Nature and Enviro-
Hydroelectric Dams on the Floodplains of the ment Series 22, Strasbourg.
Drava-Mura Rivers in Croatia/Hungary. In: Y.


ABSTRACT: About 200,000 hectares of alluvial wetlands offer sustainable
flood control, natural water purification, and incomparable ecological
value on the Sava and Drava Rivers between Croatia, Hungary, and Slovenia.
The continuous riparian system formed by the rivers, their tributaries, and
the Danube stretches over 2,000 km. An ecosystem of pan-European importance
is being endangered by unsustainable water management, hydroelectric
dams, and plans to ease navigation. Large biosphere reserves are propo


econo


sed to maintain the hig
highigh
hh economic and ecological value and to promote best
practices in natural resources management and tourism. Birds are discussed


tice
as an indicator of the ecological importance of the


in flooding and geomorphology
of the alluvial wetlands.
K e y wo rd s : alluvial wetlands, nature preservation, birds as indicator,
flood control, navigation, water management




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 44     <-- 44 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217
cepti prihvate i ako se rijekama Savom i Dravom bude
upravljalo vodeći računa o njihovim aluvijalnim vlažnim
staništima, onda integrirano riječno gospodarenje
može postati stvarnost. Gugić & Ćosić-Flajsig
(2004) objašnjavaju da se to može postići postupcima
gospodarskog planiranja za zaštićena područja, koji su


početna točka za integrirano vodno gospodarenje na razini
bazena za Savu. Ovaj isti postupak potrebno je provesti
i za Dravu i donju Savu, budući da ovdje vodno


gospodarstvene mjere snažno utječu na iznimno važna
zaštićena područja i u sukobu su s razvojnim ciljevima
zaštićenih područja i aluvijalnih i nizinskih šuma.


Zahvala – Acknowledgements


Želio bih zahvaliti Arnu Mohlu, Eriki Schneider i Jurgu Bloeschu na pozivu da sudjelujem u IAD Konfeanonimnom
recenzentu na njihovim korisnim komenrenciji
u Novom Sadu i na njegovim vrijednim komentarima
na raniji nacrt ovog rada. Vrlo sam zahvalan tarima.


LITERATURA – References


Bednjicki, A., N. Grubišić, (2001): The Waterway
Danube within the Croatian Transport Policy. Ministry
of Marine Affairs, Transport and Communications
Republic of Croatia, Danube meets Business
needs – 3rd Conference on the Danube Region
Symposium “Danube - Economic Backbone
of Europe” 26th – 27th April 2001, Vienna.


Bloesch, J. M. Schneider, & Ortlepp, (2004):
Ecohydroulic models as tools for quantifying an
ecological residual water flow for the hydroelectric
plant Rheinau, River Rhine. Internat. Assoc.
Danube Res. 35: 75–83, Novi Sad.


Brundić, D., D. Barbalić, V. Omerbegović,
M., Schneider-Jacoby, Z. Tusić, (2001):
Alluvial Wetlands Preservation in Croatia – The
Experience of the Central Sava Basin Flood
Control System. In: H.J. Nijland & M.J.R. Cals:
River Restoration in Europe, Practical Approaches,
Proceedings of the Conference on River
Restoration 2000 – July 17, 2000, RIZA rapport
nr.: 2001.023: 109–118.


Consortium polytechna-hydroprojekt – Carlo Lotti & C.
Prag-Roma (1972) Study for Regulation and Management
of the Sava River in Yugoslavia. United
Nations, Prague – Rome.


Croatian national energy (1997): Novo virje HPP. Zagreb,
Croatia, 76 pages.


DEG – Deutsche Investitions und Entwicklungsgesellschaft
(2003): Regionaler Tourismus Masterplan


– Räumliches Konzept für die touristische Entwicklung
der Region Posavina. 77 Seiten, Köln
(Deutsch und Kroatisch, for English and Croatian
version see Bulletin Lonjsko Polje, Lonjsko
Polje Nature Park).
Deželić, R. & M. Schneider-Jacoby, (1999):
Restoration of the Spoonbill colony Krapje Dol.
Bilten parka prirode Lonjsko Polje 1: 29–31


Direkcija za savu (1975): Analiza režima velikih voda
Save uslovljena djelovanjem obrambenog sistema
srednje Poslaje. Zagreb.


DPRP – Danube Pollution Reduction Program (PCU
UNDP/GEF) (1999): Evaluation of Wetlands and
Floodplain Areas in the Danube River Basin, Final
Report, May 1999 prepared by WWW Danube
Carpathian Program and WWF-Auen-Institut.


E i c h i n ge r, E.-M., (1991): Vegetationskundliche Untersuchungen
in Altwässern der Save-Auen (Jugoslawien).
Diplomarbeit Universität Tübingen.


Elektroprojekt (1997): Višenamjenski objekti HE Novo
Virje – Sažetak studije utjecaja na okoliš. Zagreb,
prosinac 1997, 71 pages.


E s e r, U., ( 1991): Vegetationskundliche und Pflanzensoziologische
Untersuchungen einer Hutweide
im Naturpark Lonjsko Polje (Save-Stormaue, Jugoslawien).
Diplomarbeit Universität Tübingen.


Euronatur (1999): European Lifeline Drava-Mura. Map


1:500 000. PIN Matra Program, Radolfzell.
Germ, M., O. Urbanc-Berčić, A. Gaberšćik,
G. A. Janaur, (2004): Distribution and Abundance
of Macrophytes in the River Krka. Internat.
Assoc. Danube Res. 35: 433–440, Novi Sad.
Ge tz , D., (1996): Preliminary researching of Ferruginous
Duck ecology, (Aythya nyroca), in the area
of the Special Zoo-Reservation “Kopački Rit”
and the fishponds „Podunavlje“ in Baranja. Šumarski
list br. 7–8, CXX: 319–326, (Kroatisch,
Englische Zusammenfassung), Zagreb.


Grimmet, R. & T. Jones, (1989): Important Bird
Areas in Europe. ICPB Technical Publications.
Cambridge.


GTZ (2004): Das Grüne Herz Kroatiens – Der Naturpark
Lonjsko Polje. Informationsblatt für die
Tourismusmesse “Reisepavillon 2004” in Hannover,
Februar 2004, Bezug über Naturpark
Lonjsko Polje oder Euronatur.


Gugić, G. & G. Ćosić-Flajsig, (2004): A Development
Plan for the Lonjsko Polje Nature Park


– Ways Towards Integrated River Basin Management.
River Restoration 2004, ECRR and
Croatian Waters, Zagreb: 149–154.


ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 43     <-- 43 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE
selo Kopačevo u Parku prirode Kopački rit. Od kada je
Euronatur proglasio selo Polana u Sloveniji “europskim
selom roda” godine 2001., ono je postalo privlačna meta
mnogih posjetitelja. Danas ga na dane festivala posjećuje
30.000 ljudi. “Mjesto uz rijeku” znači da svako
selo i grad predstavlja ulaz u nedirnuti riječni krajolik.
Potrebno je odrediti zone za pecanje, kupanje i promatranje
prirode. Za svako selo moraju se pronaći posebna
rješenja vezana uz specifičnu situaciju i lokalne atrakcije.
Lokalno stanovništvo mora se smatrati dijelom parkovnog
sustava i mora im se podariti osjećaj vrijednosti.
Sela imaju ekonomsku korist jer posjetitelji ostaju
preko noći i jedu u lokalnim restoranima. Ali, najvažnije
od svega, takav ekološki koncept osigurao bi prostor
za opstanak tajnovitog života rijeke.


Program Turizam duž rijeke zamišljen je tako da u
područje dovede velik broj posjetitelja. To bi omogućilo
stvaranje:


Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217


različitih načina javnog transporta i međunarodnih
pješačkih i biciklističkih staza;


zajedničko predstavljanje jedinstvenog kulturnog i
prirodnog nasljeđa regije;


marketinšku platformu za regionalne specijalitete,
npr. vino;


integrirani koncept za sve regionalne atrakcije, npr.
ribogojilišta, parkove, muzeje i festivale.
Zajednički program mogao bi imati za cilj, na pri


mjer, izgradnju biciklističke staze od Alpa do Dunava,
koja bi omogućila gostima da provedu jedan ili nekoliko
tjedana u regiji. Sjeverna Hrvatska, uključujući Baranju,
Podravinu i Međimurje, također bi mogla imati koristi
od povećanih mogućnosti koje nude posjetitelji odredišta
u susjednim zemljama. U Mađarskoj već 200.000
gostiju godišnje obiđe Nacionalni park Dunav-Drava.
Dobra biciklistička staza prema Austriji duž Dunava,
Drave i Mure dovela bi više gostiju u regiju.


RASPRAVA – Discussion


Određivanjem velikih retencijskih područja u savskom
vlažnom području, Hrvatske vode su pripremile
teren za zaštitu ovih krajolika u središnjem savskom
bazenu (B r u n d i ć i drugi, 2001). Sa stajališta sigurnosti,
ekologije i gospodarstva, određivanje velikih poplavnih
područja za obranu od poplave jedina je prihvatljiva
strategija koju valja slijediti. Ovaj odličan program
zaštite i obrane od poplava trebao bi integrirati
sva očuvana poplavna područja, dok bi mjere za sprječavanje
poplava trebale imati najmanji mogući učinak
na prirodne procese unutar aluvijalnih vlažnih staništa
(Schneider-Jacoby, 1992.). Savski sporazum trebao
bi postati model-projekt za implementaciju Vodne
direktive u Europi. Taj projekt omogućuje procjenu
svih aluvijalnih područja i njihovo uključivanje u budući
sustav za obranu od poplava (usp. Petričeć i
drugi, 2004, za središnji savski bazen). Na primjer,
Ramsarsko stanište Obedska bara u Vojvodini (SCG),
vlažno stanište koje se proteže na oko 10.000 ha, smanjuje
visoke poplave u donjem dijelu Save za 1 m, što
je vrijednost koja se ne spominje ni u jednom dokumentu
(usp. Schneider-Jacoby 1999b).


To se odnosi i na ogromnu depresiju Spačva-Bosut
na granici između Hrvatske i Srbije i Crne Gore, koja
zadržava desetke milijuna kubnih metara vode za vrijeme
visokih poplava, kao što je bila ona u travnju 2004.
(vlastita opservacija, S t a n ce r 2004). Međutim, ovo
se područje ni u jednom dokumentu u Hrvatskoj ne
spominje kao retencijsko područje, a u dokumentaciji
za kanal Dunav-Sava čak je predviđeno za odvodnju i
regulaciju. Sredstvima Svjetske banke već je izvršena
regulacija razine vode unutar ovog ogromnog poplavnog
područja rijeka Bid i Bosut (IBRD projekt
4351/HR) a da prije toga nije napravljena prekogra


nična procjena okoliša, kao što je određeno konvencijom
ESPOO (usp. Stancer 2004). Kao što se pokazalo
za vrijeme visokih poplava u travnju 2004. godine,
donja Sava ne može prihvatiti dodatnu vodu, a smanjenje
retencijskog kapaciteta spačvansko-bosutskih
šuma stvorile bi dramatičnu opasnost od poplava na
Savi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji. I ovdje
su potrebni projekti poput onoga za središnji savski bazen,
kojim bi se proširila retencijska područja i obnovila
aluvijalna vlažna staništa, kao što je predloženo Programom
za smanjenje zagađenja Dunava (1999) na
ušću s Drinom.


Ovdje je najvažnije napraviti stratešku procjenu
okoliša i analizu troškova i koristi za plovidbu, koja bi
obuhvatila procjenu mogućih alternativa, kao što je željeznica
(S c h n e i d e r- J a c o b y 2001b). Akcijski program
Savskog sporazuma trebao bi obuhvatiti aluvijalne
i nizinske šume. Vrijednost šume ovisi o režimu
podzemnih i površinskih voda. U Hrvatskoj kategorija
“park prirode” nudi izvrsne mogućnosti za zaštitu kulturnih
krajolika i promicanje održivog korištenja, jer
uživa isti status kao i “nacionalni park”. Parkovi prirode
kao što su Lonjsko polje pokrivaju vrlo mala područja
koja su strogo zaštićena duž većih područja u V. kategoriji
“zaštićeni krajolik” prema IUCN, u kojoj je
dozvoljena kontrolirana uporaba resursa. Na primjer,
dozvoljeni su tradicionalni načini korištenja zemlje i
održiva eksploatacija drva. Takva vrsta korištenja zemlje
mogla bi se razviti na međunarodnim osnovama duž
Dunava, Save i Drave. UNESCO-v koncept biosfere
daje međunarodne smjernice za takav pristup, a izrađeni
su i prijedlozi za europsku žilu kucavicu DunavDrava-
Mura (A. HR, H, SLO, SCG), središnji savski


bazen (HR), i Obedsku baru (SCG). Ako se takvi kon


.:.*




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 42     <-- 42 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE
Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217
novnici odlaze u gradove u mnogo manjem broju nego
u selima Sisačko-moslavačke županije.


Prostorni planovi na državnoj i regionalnoj razini
obuhvaćaju različite vrste zaštićenih područja u središnjem
savskom bazenu koja moraju imati zajednički
razvojni cilj. U to su uključeni zaštićeni krajolici
duž rijeke Kupe, predviđena zaštićena područja
u Turopolju i Odranskom polju, kao i sisački dio
Posavine.


S međunarodnog gledišta, ovo područje ima vrlo visoki
prioritet zaštite, budući da je registrirano u skladu
s kriterijima EU kao IBA (Heath & Evans
2000.) i da će postati područje NATURA 2000 kad
Hrvatska uđe u Europsku zajednicu.
Za ovakve posebne kulturne i prirodne krajolike i
njihov okoliš, UNESCO predviđa model regionalnog


planiranja: rezervat biosfere. To je međunarodno priznati
status. Smjernice pomažu kod prostornog planiranja i
brige za ova područja i njihovu organizaciju. Rezervati
biosfere nisu zaštićena područja u klasičnom smislu,
već su kombinacija očuvanja, istraživanja i regionalnog
razvoja. Ona zahtijevaju suradnju među administrativnim
tijelima zaduženim za zaštićena područja, korisnicima
i općinama u cilju postizanja optimalnog regionalnog
razvoja. Za prostorno planiranje ili podjelu na zone,
bitna je podjela na temeljnu, tampon i prijelaznu zonu.
Sukladno zakonskim odredbama neke zemlje, samo se
prve dvije zone moraju tretirati kao zaštićena područja.
U te dvije zone, poplavna područja Save, Kupe, Sunje i
Odre i njihova vrijedna sela (s kulturno-povijesnoga stanovišta)
trebaju se povezati u jedan rezervat biosfere u
skladu s međunarodnim kriterijima (sl. 4).


Turizam na Dravi – koncept zaštite prirodnih vrijednosti
Tourism on the Drava – a concept to preserving natural values


Dok razvoj turizma na Savi pretpostavlja rijeku kaoosovinu, u predloženom rezervatu biosfere i nacionalnom
parku Drava bi trebala postati temeljna zona.
Tu bi vožnja čamcima trebala biti strogo regulirana
(Schneider-Jacoby 2001c). Budući da je svaki
aluvijalni ekosustav osjetljiv na turistički razvoj
(Schneider-Jacoby 1996b), potrebno je napraviti
koncept dostupnosti resursa uz njegovo istovremeno
očuvanje (Schneider-Jacoby 2000). Glavne vrijednosti
koje bi trebalo očuvati uz granično područje su:


ekološki ritski koridor kroz pet zemalja;


staro granično područje srednje Europe sa svojim
značajnim kulturnim nasljeđem (gradovi kao što su
Ptuj, Varaždin, Peć i Osijek, pa možda čak i sama tisućljetna
granica);
izvori tople vode i toplice
bog
bogato vinsko područje svelikim brojem turističkih


ruta
;


ruralna područja u kojima su očuvani tradicionalni
načini korištenja zemlje i sela duž granice;


prirodna područja koja su dugo vrijeme bila nedostupna
zbog Željezne zavjese, sa zanimljivim skupom
ugroženih i rijetkih vrsta i staništa.
Korištenje koncepta biosfere za očuvanje graničnih
područja (sl. 1) imala bi sljedeće prednosti: jedan rezervat
biosfere Dunav-Drava-Mura koji se proteže kroz pet
zemalja bio bi jedinstven u cijelom svijetu. 60 % ovog
područja već je zaštićeno, a oko 40 % je predloženo za
zaštitu. Područja koja još nisu zaštićena nalaze se uglavnom
u Hrvatskoj, ali novim zakonom o zaštiti prirode
svi planirani prirodni rezervati i parkovi bit će zaštićeni
na dvije godine. Koncept rezervata biosfere poštuje nacionalne
pristupe i promiče održivo korištenje. To je vrlo
moderni instrument za regionalni razvoj i prekograničnu
suradnju. UNESCO je izradio smjernice za preko


granične rezervate biosfere (Izvor:
http://www.unesco.org/mab/mabicc/2000/eng/TBREng.htm).
Godine 1997. UNESCO je počeo poticati suradnju
“kao sredstvo za postizanje mira među nacionalnim državama
kroz obostrano razumijevanje i suradnju” (Euronatur
1999).
Što se tiče turističkog razvoja, potrebna je zajednička
strategija s


temeljnom zonom kao vrlo osjetljivom, strogo zaštićenom
zonom: Turizam na rijeci;


tampon zonom kao zaštićenim krajolikom: Turizam
uz rijeku, i


prijelaznom zonom otvorenom za održiv razvoj:
Turizam duž rijeke.
Turizam na rijeci treba poštovati osjetljivost strogo
regulirane zone. To znači da po Dravi i Muri može ploviti
samo nekoliko javnih ili licenciranih turističkih
brodova kako bi se očuvao dojam nedirnutog prirodnog
krajolika kao jedinstvene posebnosti od međunarodnog
značenja. Ovdje bi bilo dobro uvesti solarne
brodove ili tradicionalne drvene čamce na vesla. Na
Dravi – za razliku od Save – rijeka se ne može razvijati
kao turistička osovina. Vodeni turizam na Dravi privukao
bi posjetitelje, ali bi oni bili od male koristi za
lokalno stanovništvo. Istovremeno bi ekološke i prirodne
vrijednosti regije bile uništene ili ozbiljno ugrožene
(usp. Schneider-Jacoby 1998).


Turizam uz rijeku znači da svako selo zadržava svoje
mjesto uz rijeku i svoj identitet. Na Dunavu, u mjestima
razvijenim pokraj Nacionalnog parka Dunav-Drava
u Mađarskoj, već se mogu naći različiti pozitivni primjeri
(Szekszárd, Lovački muzej, 70.000 posjetitelja:
Pörböly, Šumska željeznica, 30.000 posjetitelja). Godine
2000. je u Hrvatskoj 20.000 tisuća turista posjetilo




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 41     <-- 41 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE
aluvijalnih vlažnih staništa. Prema procjeni stručnjaka
DEG-a, ovime bi se ukupna privlačnost i reputacija
zemlje dodatno povećala. Prema tome, shema obrane
od poplava imat će za budući razvoj Hrvatske – pod
uvjetom da se razvija u skladu s okolišnim procjenama
pripremljenim za Svjetsku banku (Brundić i drugi,
2001) – daleko veću vrijednosti nego što ju ima prvobitni
cilj ublažavanja posljedica poplava (usp. S c h n ei d
er-J acoby 1999.b).


U središtu ukupnog turističkog paketa dan je odmo-
G-200


ra u prirodi (Engel u DEG-u
uu 2003.): Obitelj s dvoje
dnoj, st


male djece odmara se u ugodnoj, starinskoj sobi u go-ZiskZ dijelu obnovljene drvene seoske kuće. Slijedi
obilan doručak na terasi s pogledom na dvorište i na
brojne domaće životinje. Zatim vožnja biciklom duž
obale Save na piknik s kupanjem i veslanjem. Popodne


– povratak kroz riječnu dolinu i hrastovu šumu, uz
kratke posjete stočarima, mjestima gdje se može vidjeti
orao kliktaš, turopoljskom rezervatu svinja, drvorezbarima
i izrađivačima rukotvorina. Večera počinje s aperitivom
od šljivovice u društvu seljana, a završava s prženim
šaranom i čašom vina u idiličnoj vrtnoj restauraciji
pokraj rijeke. Automobila gotovo da i nema, a
svuda oko vas mir, priroda, aktivnost, obiteljski ugođaj
i obilje razonode.
Jedinstvena prirodna posebnost područja – karakteristike
koje će Posavinu približiti turistima i privući ih


– i po kojima se ona razlikuje od ostalih turističkih
odredišta su:


netaknuti i prirodni riječni okoliš s aluvijalnim nizinama;


prirodno nasljeđe s bogatom florom i faunom;


autentična sela s hrastovim kućama;


seoski život i tradicije i folklor tipični za aluvijalna
vlažna staništa.
Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217


Vrlo je važno u program uključiti lokalno stanovništvo
i potaknuti ih da, kroz takmičenja, tematske dane
i nagrade, čuvaju i obnavljaju tradicionalnu prirodu
posavskih sela. Primjer jedne ovakve inicijative je proglašenje
malog sela Čigoča prvim europskim selom
roda od Euronatura 1994. godine. U nekoliko zadnjih
godina ovdje se broj drvenih kuća nije smanjio niti su
napravljene arhitektonske pogreške kao u nekim drugim
selima. Uz to, zajedno s Parkom prirode i gradom
Siskom, selo sa sve većim oduševljenjem svake godine
sudjeluje u Festivalu roda.


Posavina sama mora izgraditi image turističkog
odredišta i postati međunarodno prepoznatljivo ime.
Ona mora postupno povezati svoj proizvod sa svime
što se nudi u kontinentalnom dijelu zemlje, pa čak i izvan
nje, a to su:


privlačni gradovi kao što su Zagreb, Varaždin, Slavonski
Brod, Vukovar, Osijek i Karlovac;


dvorci i palače kao što je Kostajnica;


toplice kao što su Lipik, Topusko, Daruvar i Naftalan;


druge prirodne atrakcije poput Kopačkog Rita, rijeka
Une, Drave i Crne Mlake.
Park prirode će se razvijati i njime će se gospodariti
tako da on postane model za gospodarenje poplavnim
savskim područjem (DEG 2003., usp. Guguć & Ćos
i ć -F l a j s ig 2004). Za to je potrebno sljedeće:


privlačan središnji informacijski centar smješten
među stare drvene kuće;


prijevoz u skladu s očuvanjem okoliša;
sustav vođenja posjetitelja;
označene staze i mjest promatranje životinja;
predstave i izložbe; ;
razgledavanje s vodičem i staze u prirodi;
zabrana lova i ubijanja ptica.


Potencijalni rezervat biosfere u srednjoj Posavini
Potential Biosphere Reserve in Central Posavina


Srednja Posavina je takozvano “zeleno srce Hrvatske”
(GTZ 2004) koje je smješteno između županije Zagrebačke,
Sisačke, Sl. Brodske i Karlovačke (usp. sl. 4).
Dugoročni regionalni program mora u sebi sadržavati
sljedeće ciljeve:


stvaranje zanimljivog turističkog paketa za Zagreb i
međunarodni turizam;


organizaciju institucije za regionalni razvoj koja je
odgovorna za cijelu regiju i neovisna od administrativnih
podjela;


povezivanje planiranih i postojećih područja zaštićene
prirode i okoliša;


očuvanje i zaštitu tipičnih posavskih sela duž Save,
Kupe, Sunje i Odre;


razvoj međunarodno prihvaćenog zaštićenog područja
koje obuhvaća sva retencijska područja u
središnjem savskom bazenu.


Realizacija ovih ciljeva bitna je zbog sljedećih raz


loga:
U središnjoj Hrvatskoj živi oko 1,5 milijuna ljudi.
Usprkos tomu, mnoga su područja gotovo napuštena
jer ljudi masovno odlaze u gradove. Ovo se
posebice odnosi na sela duž Save i Kupe.
Središnja Posavina je najveći zatvoreni sustav poplavnih
nizina u području Dunava i središnje Europe,
koji se širi daleko izvan granica Parka prirode
Lonjsko polje.
Park prirode Lonjsko polje je dokaz da uprava parka
može na pozitivan način doprinijeti očuvanju kultur


že na
nog i
ii prirodnog nasljeđa. U selima unutar parka sta


pri




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 40     <-- 40 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217
bilježeno oko 15 % gnijezda (Getz 1996). Ovdje ptice Cambina (šuma Repaš), koja graniči s mađarskim Nažive
na velikim područjima plutajuće vegetacije (npr. cionalnim parkom Dunav-Drava. Ovi raštrkani parovi
Nymphoides peltata), a kako bi izbjegle poplave, čak vrlo se teško pronalaze u malim močvarama duž glavse
razmnožavaju na izbojcima starih vrba (Salix alba). nih rijeka. Jedan dobar primjer takvog mjesta gniježđe-
Ako su vodni uvjeti povoljni, neki se parovi gnijezde i nja i problema vezanih za očuvanje je kolonija žličarki
u velikim depresijama savskog vlažnog područja u Krapje dolu (Schneider-Jacoby i drugi, 2001).
(Schneider-Jacoby 1993) kao što su Poganovo Nakon što je mrtvaja u ovom važnom staništu obnovpolje
i Rakita. Mrtvaje također predstavljaju prirodna ljena, ovdje se ponovno gnijezdi oko pet parova patke
staništa za razmnožavanje u Hrvatskoj. Dana 18. srpnjorke
(Deželić & Schneider-Jacoby 1999).
nja 1997. godine jedna je obitelj zabilježena u mrtvaji


Razlika između dravskog i savskog vlažnog područja
The difference between the Drava and Sava wetlands


Dok su za savsko područje
važne indikatorske vrste livadne
ptice poput prdavca prepeličara
(Crex crex) i orla kliktaša (Aquila
pomarina) (Schneider-Jacoby
1993), vrlo dinamični riječni
sustav Drave karakteriziraju vrste
tipične za strme obale i šljunčane i
pješčane sprudove.


Na primjer, godine 2000. je grupa
slovenskih i hrvatskih promatrača
ptica zabilježila 48 kolonija
bregunica (Riparia riparia) s


12.166 parova (sl. 15) i 33 kolonija
žute pčelarice (Merops apiaster) s
Slika 15. Kolonije bregunica (Riparia riparia) dobar su bioindikator za dinamično riječno


1.174 parova duž Drave u Hrvatkorito
Drave između ušća Mure i utoka u Dunav. Ovim vrstama je za osnivanje


skoj i Mađarskoj (Boris Koče


kolonija potrebna lateralna erozija rijeke (izvorni podaci B. Koceva, dobiveni
var, osobno priopćenje). Mnoge od H. Talkera).
su vrste vezane za prirodne riječne Figure 15 Colonies of sand martins (Riparia riparia) are a good bio-indicator for the dy


namic river bed of the Drava between the mouth of the Mura and the confluence


vodene tokove, uključujući malu


with the Danube. They need lateral erosion of the river to establish their colo


čigru, odličnog bio-indikatora jake


nies (Original data B. Koceva, proceeded by H. Talker).


ugroženosti prirodnih rijeka po cijeloj
Europi (Mohl & Schwarz


1998.a,b; Schneider-Jacoby 1993, 1994, 1996.a). su plitke vode i mrtvaje. Obična čigra (Sterna hirun-
M o h l (2001) opisuje stanište male čigre (Sterna albi-do), Caradius dubius i mala prutka (Actitis hypoleufrons)
na Dravi na planiranoj lokaciji hidroelektrane cos) također se u velikom broju gnijezde duž rijeke
Novo Virje u šumi Repaš, koje se još uvijek temelji na Drave. Na Savi su dinamička staništa u zoni furkacije
raznolikoj riječnoj morfologiji sa šljunčanim i pješča-gotovo nestala. Mala čigra još se uvijek gnijezdi u manim
sprudovima, dovoljno visokim da omogućuju gni-lim kolonijama u samo jednom staništu, ispod Zagreba
ježđenje, te s različitim mjestima za hranjenje kao što (R a d o v i ć i drugi, 2003).


POPLAVNA PODRUČJA, RIJEKE I TURIZAM


Floodplains, Rivers and Tourism


Regionalni generalni turistički plan za Posavinu


Regional Tourism Master Plan for the Posavina


U hrvatskom generalnom turističkom planu, priling
point), važan resurs za svako turističko odredište
premljenom od njemačke Agencije za razvoj i investina
međunarodnom tržištu. Regionalni generalni turiscije
(DEG 2003), savsko vlažno područje opisuje se tički plan zamišlja savsko vlažno područje kao središte
kao najznačajnija turistička atrakcija kontinentalne Hrza
razvoj nove vrste kontinentalnog turizma u Hrvatvatske,
“jedinstvena prirodna posebnost” (unique sel-skoj, koji se temelji na prirodnom i kulturnom nasljeđu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 39     <-- 39 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE
takve velike i produktivne populacije roda mogu opstati
samo u bogatim staništima s idealnim ekološkim struktu


turama. Tipično hranidbeno ponašanje bijele rode sastoji
se od hoda kroz nisku, otvorenu vegetaciju: rasprostranjenost
vrste u Posavini jasno pokazuje njezinu preferenciju
prema pašnjačkim močvarnim područjima, a
zatim prema livadama. Močvarni biotopi poput ribnjaka,
rijeka i pritoka važni su tijekom ljeta, a isto su tako
važni i za neke lokalizirane populacije. Budući da se
gnijezdi u selima blizu poplavnih nizina i preferira gospodarene
sustave kao što su pašnjaci i livade, bijela je
roda dobar indikator netaknutog kulturnog krajobraza u
Europi. Uspjeh gniježđenja u savskom močvarnom području,
posebice u selima duž rijeke Save između Lonjskog
polja i Ribarskog polja, najbolji je rezultat ikada
zabilježen za ovu vrstu u svijetu (S c h n e i d e r 1988).


Kolonije roda tipične su za posavski krajolik, koji im
tijekom sezone gniježđenja pruža dovoljno hrane
(S c h n e i d e r 1988). Poplavna nizina sa svojim livadskim
i travnjačkim biotopima ne utječe samo na raspro


Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217


stranjenost rode. Uspjeh gniježđenje raste s veličinom
poplavnog područja (sl. 13) oko mjesta gniježđenja
(uspjeh gniježđenja = 2,6 + Š0,06 x poplavna nizina
(u ha)/1000Ć). To znači da na 1000 ha, prosječni uspjeh
gniježđenja raste za 0,06 po paru. Rode koje se gnijezde
u Čigoču imaju na raspolaganju preko 10.000 ha poplavnih
nizina oko svojih gnijezdilišta, pa prema tome
postižu i veći uspjeh gniježđenja. Najvažnija hranidbena
područja u poplavnim područjima su pašnjaci; njihov
pozitivni učinak na razmnožavanje je čak i veći (uspjeh
gniježđenja = 2,8 + Š0,11 x pašnjak/1000Ć), tako da se na
svakih 1000 ha pašnjaka javlja 0,11 više mladunčadi po
paru. Najpogodnija sela za boravak roda nalaze se duž
Save između Lonjskog polja i Ribarskog polja, jer rode
mogu tražiti hranu na 5.000 ha pašnjaka. Ova velika
travnjačka površina, uključujući i livade, pruža idealno
mjesto za hranjenje tijekom čitave sezone parenja, jer
rode uvijek imaju na raspolaganju najbolja staništa s
idealnom razinom vode i velikom gustoćom hranidbenih
artikala.


Žličarke, ptice koje se gnijezde na Savi i Dravi
Spoonbills, breeding bird on the Sava and Drava


Poput bijele rode, žličarka (Platalea leucorodia) je
također osebujna vrsta savskog vlažnog područja i simbol
napora za očuvanjem prirode. Kolonija žličarki najstariji
je ornitološki rezervat u Hrvatskoj, a i ishodište
Parka prirode Lonjsko polje (Deželić & Schneider-
Jacoby 1999). Žličarke u savskom vlažnom području
najreprezentativnija su populacija u smislu problema
opstanka vrste u aluvijalnim ekosustavima. Hranidbena
staništa protežu se do 30 km od kolonije u
Krapje dolu, staroj mrtvaji rijeke Save. Ptice se tijekom
sezone hrane po cijelom aluvijalnom sustavu i traže ona
mjesta koja najbolje odgovaraju njihovim prehrambenim
navikama: potrebna im je plitka voda s muljevitim
dnom i s malo ili bez vegetacije. Tijekom proljeća i jeseni,
isušeni ribnjaci postaju dobra mjesta za hranjenje i
gniježđenje. Međutim, tijekom važnije sezone razmnožavanja,
žličarke traže hranu na pašnjacima i pritokama
kao što su Strug, Sunja i Lonja, koje su integrirajući element
otvorenih depresija (Mokro, Lonjsko i Ribarsko
polje, S c h n e i d e r- J a c o b y i drugi, 2001).


Načini hranjenja prilagođeni su lagano opadajućim
razinama vode u depresijama, što u vrlo kratkom vremenu
stvara idealne uvjete za hranjenje. Hrana – male
ribe, insekti, rakovi i punoglavci – koncentrirana je u
preostalim baricama, koje postaju idealno mjesto za jata
iz kolonije (sl. 14). Kako bi osigurale dovoljne zalihe
hrane za svoje mladunce, ptice ekstenzivno koriste takva
aluvijalnih staništa. Pri tomu veliku važnost ima rovanje
domaćih svinja na slobodnoj ispaši, čime se otvara
pokrov vegetacije i stvara muljeviti zemljani pokrov
u plitkoj zoni vode. Velike kolonije u savskom vlažnom
području mogu opstati samo u prostranim područjima u
kojima je dovoljan broj odvojenih staništa unutar maksimalnog
promjera od oko 30 km (Schneider-Jac
o by 1993, 2002). U mreži staništa žličarki, Park prirode
Kopački rit predstavlja ključno post-gnijezdeće
okupljalište. Ovdje se istovremeno gnijezdi do 1,000
ptica iz cijele panonske nizine (Sch n e i d e r- J a c o b y
i drugi, 2001).


Patka njorka, indikator plutajuće vegetacije
Ferruginous Duck, indicator of floating vegetation


Jedna od najvažnijih zadaća u Hrvatskoj, zadane od
strane međunarodnih institucija, je očuvanje patke
njorke (Aythya nyrocca), vrste koja se u cijelom svijetu
nalazi na granici ugroženosti (Sc hn ei d e r- J a c o b y
2003). U Hrvatskoj je obitavalo – i još uvijek obitava –
najvažnija populacija u srednjoj Europi (2.000 – 3.000
parova, dr. Radović i drugi, 1998.). Crna Mlaka u
središnjem savskom bazenu (Kupčina) je najvažnije


stanište u Europi u kojem se gnijezdi 3.400 – 5.200 ptica
(Heath & Evans 2000).


Ova se vrsta u prirodnim vlažnom području gnijezdi
na vrlo malo mjesta, budući da oko 90 % populacije
živi u sličnim ali umjetnim staništima na velikim nizinskim
uzgajalištima šarana (Schneider-Jacoby
2003). Najvažnije prirodno poplavno stanište je Park
prirode Kopački rit, u čijim je poplavnim nizinama za




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 38     <-- 38 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217
biti i veći kad bi se smanjile ljudske
aktivnosti kao što je lov, npr.
(Schneider-Jacoby 2000). Uz
to, velik se broj ptica gnijezdi u ribnjacima
i akumulacijama Pakre
blizu Kutine. Ove ptice djelomično
se koriste poplavnom nizinom tijekom
noći. Drenirane površine koje
se više ne plave ne mogu udomiti
tako veliki broj vodenih ptica.


Uspjeh gniježđenja bijele rode
(Ciconia ciconia) ovisi o količini
hrane na njezinom teritoriju
(Schneider 1988). Njezina ogromna
zimska područja obuhvaćaju
gotovo jednu trećinu afričkog
kontinenta, ali tijekom sezone parenja
roda hranu pronalazi unutar
relativno malog područja promjera Slika 13. Odnos između uspjeha gniježđenja bijele rode i veličine hranidbenog područja


u poplavnoj nizini unutar 7 km od mjesta gniježđenja (Schneider-Jacoby 1993).


nekih 7 km. Uzevši u obzir da sva


Figure 13 Correlation between the breeding success of the white stork and the size of the


ka odrasla ptica ili veliko mla


foraging areas in the floodplain within 7 km of the nest site
dunče treba oko 500 g hrane (žaba, (Schneider-Jacoby 1993).


insekta, ribe, itd.) dnevno, onda


Prehrana žličarki u Mokrom i Poganovom polju u odnosu na plavljenje


Feeding Spoonbills in Mokro and Poganovo Polje in relation to flooding


1987 1988


Slika 14. Broj žličarki u Mokrom polju i Poganovom polju ovisi o vodnom režimu. Idealna je faza oseke, kad zaostale depresije
sadrže velike koncentracije različitih vrsta hrane (Schneider-Jacoby i ostali, 2001).
Figure 14 The observed number of spoonbills in Mokro Polje and Poganovo Polje depends on the water regime. Ideal is the ebb
phase, when all kinds of food items are concentrated in the remaining depressions (Schneider-Jacoby et al. 2001).




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 37     <-- 37 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE 1 DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217
trogodišnjeg istraživanja zabilježeno je 238 vrsta ptica. živanja (biotopi poput pašnjaka, livada, ribnjaka i meSve
su zabilješke unijete u bazu podataka pomoću lioriranog tla) u 31 navrata. Promatranjem su zabilježeGaus-
Krügerove mreže 2 x 2 km. Uz to je provedena ne sve ptice neselice (močvarice i grabežljivice), korianaliza
sastava krajolika pomoću 1986 Landsat snimki štenje tla, i razine vode. Za dobivanje podataka o gu


topografskih karata u mjerilu 1:50.000. Tijekom stoći ptica u različitim biotopima istraživani su tran1987.
i 1988. godine promatrana su 31 područja istra-sekti od 2 km x 100 m.


Korištenje staništa u aluvijalnom području – Habitat use in a alluvial landscape
Analiza krajolika pokazala je sljedeće rezultate: površina, malih šuma, živica i obradive zemlje – udonajveći
broj ptičjih vrsta zabilježen je na pašnjacima i mljuje drugu po veličini populaciju ptica. To je tipični
oni predstavljaju najvažnije stanište za ptičju raznolisrednjoeuropski
kulturni krajolik, koji se stoljećima
kost (sl. 11). Iako ribnjaci pokrivaju samo maleni dio razvijao i zadržao mnoge prirodne elemente, kao što su
ukupnog područja istraživanja, tamo je zabilježen drumale
bare i različite krajobrazne strukture. Mrtvaje su
gi najveći broj vrsta. Šume tvrdih listača, livade, mrt-tipičan element aluvijalnih reljefnih struktura, nastale u
vaje i krajolici ispresijecani živicama također su važna prirodnom ritskom krajoliku pomicanjem riječnog koptičja
staništa. Savu i njezine pritoke posjećuju samo rita. Njihovi vodostaji, stabilniji od vodostaja rijeke ili
specijalizirane vrste ptica. Bioraznolikost savskog mo-poplavljenih depresija, osiguravaju bolja staništa za
čvarnog područja uglavnom potječe iz plavljenih bio-gniježđenje velikog broja vodenih i močvarnih vrsta
topa duž rijeke, a to su polja (Lonjsko, Mokro, Ribarptica.
Posebno važna i sigurna staništa za gniježđenje u
sko, Poganovi i druga). dinamičkom aluvijalnom krajoliku su tršćaci i plutajuća


Rasprostranjenost gnijezdećih populacija ptica u povegetacija.
Neke se vrste danas mogu naći i u područjisavskom
vlažnom području pokazuje da aluvijalne poma
ribnjaka. Otvoreni prostori kao što su livade i pašplavne
šume održavaju vrlo veliku bioraznolikost; to se njaci osiguravaju staništa za gniježđenje pašnjačkim
pokazalo i u ostalim regijama srednje Europe. Nizinske vrstama. Preduvjet za opstanak gnjezdarica su velika
šume – iako se koriste za proizvodnju drva – predstavpodručja
i tradicionalni načini korištenja zemlje, kao
ljaju tipičnu sastavnicu prirodnog ritskog krajolika. što je, npr. košnja jedanput na godinu i stoka koja sloKrajolik
ispresijecan živicama – mozaik travnjačkih bodno pase.


Važnost plavljenja za ptičja staništa (npr. bijela roda)
The
ee importance of flooding for bird habitats


Neposredni učinci plavljenja na
nosivi kapacitet periodičnih močvarnih
područja mogu se vidjeti
na primjeru redovito praćenih otvorenih
biotopa u posavskom vlažnom
području unutar aluvijalne nizine
(sl. 12, ukupno oko 5.000 ha).
Broj močvarnih ptica u značajnoj
je korelaciji s veličinom plavljenog
područja: broj prisutnih ptica =
111 + 0,95 * plavljenog travnjačkog
područja (u ha). To znači da
bi područja bez plavljenja ugošćivala
nešto malo više od 100 močvarnih
ptica, dok se stvarni broj u
promatranim poljima za vrijeme
poplava popeo na preko 5.000. To


je prosječan broj ptica koje bi jed-Slika 12. Zabilježeni broj ptica močvarica na istraživanim pašnjacima i livadama ovisi o
nadžba predvidjela u istim uvjetiveličini
poplavljenog područja. Krivulja prikazuje promjene u poplavljenim
ma. U istraživanom području ima područjima i broj ptica izbrojenih tijekom 1987. i 1988. godine u promatranim


poljima (Schneider-Jacoby 1993).


oko 20.000 ha livada i pašnjaka.


Figure 12 The observed number of waterfowl in the pastures and meadows monitored de


Prema tome, tijekom poplava može


pends on the size of the flooded area. The curve shows the changes in flooded
se predvidjeti prisutnost nekih area and the number of birds counted during 1987 and 1988 in the monitored


20.000 ptica. Ovaj broj mogao bi poljes (Schneider-Jacoby 1993).


ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 36     <-- 36 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE
Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217
Ova se vrsta gnijezdi u aluvijalnim poplavnim šumama,
a hrani se u poplavnim nizinama, na rijekama i u
ribnjacima. U studiji cjelokupnog podunavskog bazena,
koju je napravio njemački WWF-Aueninstitut zajedno s
WWF DCP, identificirane su bivše poplavne nizine i
vlažna staništa, njihov trenutni status i potencijal za obnovu
močvara duž glavnog dunavskog kanala i njegovih
pet glavnih pritoka: Pruta, Tise, Save, Drave i Morave.
Povijesno gledano, ukupna površina poplavnog područja
duž samo ovih rijeka iznosila je 41.605 km2. Prema
ovom istraživanju, ustanovljeno je da ukupna površina
vlažnih poplavnih područja koja su opstala u istraživanom
području iznosi samo 7.845 km2; prema tome, do-
šlo je do nevjerojatno velikog gubitka (80 % poplavnih
nizina, DPRP 1999).


Orao štekavac javlja se u skupinama duž velikih rijeka
panonske nizine i donjeg toka Dunava, odnosno


svugdje gdje još uvijek postoje aluvijalna vlažna područja
(S ch n ei d er- J a cob y i ostali, 2003). Najveća gustoća
gniježđenja zabilježena je u velikim, prilično očuvanim
aluvijalnim vlažnim staništima Hrvatske, kao što
su savska vlažna područja i Kopački rit. Oba su ova područja
djelomično zaštićena kao parkovi prirode i imaju
ključnu ulogu u očuvanju panonske populacije. Duž Dunava
i Save, staništa su povezana zaštićenim područjima
i objektima u susjednim zemljama, kao što su Nacionalni
park Dunav-Drava (Mađarska) i Regionalni park Gornje
Podunavlje (Srbija i Crna Gora). Nova procjena od
oko 190 do 200 parova u Panonskoj nizini, i samo 20–23
parova duž donjeg Dunava i u delti, pokazuje ne samo
da je orao štekavac opstao u podunavskom bazenu, već
da se u zadnjih 15 godina njegova populacija i povećala.


Savsko vlažno područje istraživanja The Sava Wetlands study area


Jedino sustavno istraživanje ekološke važnosti savskog
vlažnog područja i utjecaja poplava na grupe
životinja (ptica) provedeno je između 1986. i 1988. godine
(Schneider-Jacoby 1993). Ptice su korištene
iz nekoliko razloga:


one se relativno lako prate, a podaci o njihovoj rasprostranjenosti,
gustoći, hranidbenim navikama, i
staništima za parenje i gniježđenje lako su dostupna;


one su i rezidencijalne i migratorne vrste, pa na taj
način povezuju stanište s većim područjima;


podaci o distribuciji i veličini populacija za sve
vrste dostupni su na međunarodnoj i lokalnoj razini,
što omogućuje procjenu važnosti staništa i usporedbu
rezultata;


ptice se koriste kao osnova za međunarodne sporazume
i konvencije (npr. EU Direktiva o pticama,
Ramsarska konvencija, Afričko-euroazijski sporazum
o zaštiti pticama močvaricama/Bonska konvencija,
i Bernska konvencija).
Područje istraživanja obuhvaća


1.766 km2, od čega se vrlo velik
dio odnosi na važne biotope: tu se
nalazi 612 km2 poplavnih nizina,
522 km2 autohtonih bjelogoričnih
šuma (od kojih je oko 75 % plavljeno),
119 km2 vlažnih pašnjaka,
121 km2 sjenokoša, 16 km2 ribnjaka
i 42 km2 rijeka. Provedena je
analiza važnosti ovih biotopa i djelovanja
poplava.
Korištenje zemlje u savskom
močvarnom području još je uvijek
pretežno prilagođeno trajanju, dužini
i visini poplava (S c h ne id er-
J ac ob y 1993). Tipični plavljeni
biotopi su pašnjaci, močvare, livade
i šume (vidi gore). Krajobrazi
ispresijecani živicama tvore prijelaznu
zonu na rubu redovito plav


Slika 11. Zabilježeni broj gnijezdećih ptica u različitim biotopima posavskog vlažnog po-ljenih područja s visokom razinom
dručja (Schneider-Jacoby 1993). Ritski ekosustav obuhvaća veliko područje na podzemne vode. Ribnjaci su biotoobje
strane Save s raznolikim staništima u širini do 10 km.


pi na kojima obitavaju ptičje zajed


Figure11 Observed number of breeding birds in the different biotopes of the Sava wet


nice, i slični su onima u dugotrajno


lands (Schneider-Jacoby 1993). The riparian ecosystem includes a large area
up to 10 km wide on both sides of the Sava with a great variety of habitats. plavljenim depresijama. Tijekom




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 35     <-- 35 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217
charis morsus-ranae, Marsilea quadrifolia, Najas maNovonastale
bare duž južne brane Lonjskog polja
rina, Najas minor, Nymphoides peltata, Salvinia na-postale su dio aluvijalnog sustava, a sjeme vodenih bitans,
Stratiotes aloides, Trapa natans. Prve pilot studiljaka
dospjelo je na ova iskopana staništa tijekom poplaje
pokazuju da su ove tipične vrste aluvijalnog močvar-va. Budući da su aluvijalni sustavi dinamični, oni imaju
nog područje prilično uobičajene i gusto prekrivaju vevisoki
potencijal za re-kolonizaciju ako stanište nije
lika područja (Schneider-Jacoby 1990). uništeno, ili čak poboljšano, prirodnim ili – kao u ovom


Mrtvaje su vrlo važne za rast vodenih biljnih zajedslučaju
– umjetno nastalim promjenama. Neki primjeri


nica (a za mnoge vrste i najvažnije); pašnjaci s depresiveć
uobičajenih biljaka u “iskopanim barama” Lonjskog
jama u kojima se voda zadržava duže vrijeme (mnoge polja su Marsilea qudrifolia, Stratiotes aloides, Trapa
visoko-specijalizirane vrste); novije bare nastale iskanatans,
Nymphoides peltata, Salvinia natans (Eichin panjem
agregata unutar retencijskog bazena Lonjskog ger 1991; Schneider-Jacoby 1990). Ova nova
polja (vidi ispod); pritoke (naročito sa sporo-tekućom i staništa u stvari funkcioniraju kao prirodne mrtvaje, jer
stagnirajućom vodom); dijelovi aluvijalne poplavne se nalaze unutar aluvijalne nizine i redovito su plavlje


šume koji su premokri za opstanak stabala; i ribnjaci na. Marsilea quadrifolia i Stratiotes aloides vrlo su
(npr. Marsilea quadrifolia u “zimskim ribnjacima” Crugrožene
vodene biljne vrste koje su opstale u savskom
ne Mlake) (Schneider-Jacoby 1990). vlažnom području.


PTICE KAO INDIKATORI VRIJEDNOSTI ALUVIJALNIH VLAŽNIH STANIŠTA
Birds as Indicators of the Value of Alluvial Wetlands
Rasprostranjenost orla štekavca u dunavskom bazenu
The distribution of the white-tailed eagle in the Danube Basin


Orao štekavac (Haliaeetus albicilla) je izvrstan bio- der-Jacoby 1996b; Sc h ne i de r-Ja c o b y idrugi,
indikator za velika prostranstva aluvijalnih vlažnih sta- 2003).
ništa Save i Drave (sl. 10) i obližnjeg Dunava (Schnei-


Slika 10. Rasprostranjenost orla štekavca (Haliaeetus albicilla) u podunavskom bazenu (Schneider-Jacoby i drugi,
2003) pokazuje koncentracije parova u svim većim aluvijalnim vlažnim staništima i nizinskim šumskim područjima
u središnjem posavskom bazenu, Spačvi-Bosutu uključujući Obedsku baru, dravskim šumama s
Kopačkim ritom i u Nacionalnom parku Dunav-Drava.


Figure 10 The distribution of the white-tailed eagle in the Danube basin (Schneider-jacoby, Mohl & Schwarz 2003)
shows the concentration of breeding pairs in all larger alluvial wetlands and lowland forest areas as the
central Sava basin, Spacva-Bosut including Obedska Bara, the Drava forests with Kopački Rit and the Danube-
Drava National Park.




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 34     <-- 34 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE
pašnjaci već su postali jedno od najrjeđih staništa u Europi,
a savsko vlažno područje predstavlja jedinstveno
nasljedno stanište i tipični je primjer tradicionalnog korištenja
zemlje u europskom nizinskom području. Univerzitet
iz Marburga vrlo je zainteresiran za projekt obnove
svinjskih pašnjaka u Njemačkoj i zbog toga je započeo
istraživanje u suradnji s Parkom prirode Lonjsko
polje. Godine 1997. napravljena je procjena prenošenja
sjemena putem svinja. Utvrđeno je da se putem njihovog
izmeta prenosi dvadeset devet vrsta biljaka. Krave i
konji također aktivno sudjeluju u ovoj vrsti prijenosa
sjemena. U kaljuži koju svinje koriste da zaštite kožu od
komaraca pronađeno je sjeme još 17 biljnih vrsti
(S c h ö n f el d e r 1998). Ti e k ö t te r (1998) se bavio
istraživanjem utjecaja svinja na močvarnu vegetaciju, a
naročito učincima njihovog rovanja i ulogom sjemenskih
banaka u re-kolonizaciji praznina u vegetaciji stvorenim
uslijed poremećaja tla. Sjemenska banka u tlu aktivira
se rovanjem; porastom svjetla i temperature stimulira
se sjeme koje je bilo prekriveno da proklije.


Prednost se posredno daje i višegodišnjim vrstama
koje vegetativnim razmnožavanjem (puzajući izbojci,
korijenje ili rizomi) mogu ponovno kolonizirati pore


Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217


mećena područja. Mikro-reljef koji nastaje kopanjem i
rovanjem pogodan je za stvaranje vrlo raznolikih uvjeta
staništa na iznimno malom prostoru, pa tako potiče
strukturni diverzitet. Različite vrste nalaze svoje niše na
različitim razinama mikro-topologije. Raznolikost se
rovanjem svinja povećava na više načina. Kroz permanentno
stvaranje područja otvorenog tla nastaju staništa
tipična za aluvijalna vlažna područja, ili goli sedimenti
pijeska i blata nakon poplava. Na taj se način zajedničkim
djelovanjem poplava i svinja stvara tipično aluvijalno
stanište. Ne samo da vegetacija ima velike koris


v
ti od prisutnosti svinja, već svinje predstavljaju odličnu
alternativu skupim, dugotrajnim gospodarskim mjerama,
kao što su one koje se koriste za očuvanje vlažnih
staništa u Njemačkoj. Vrste kojima pogoduje rovanje
vrlo su rijetke u ostalim područjima (npr Mentha pulegium,
Pulicaria vulgaris i Teuricum scordium). Prva
proučavanja ekologije ugroženih biljaka u Europi započela
su upravo u Posavini (Gratiola officinalis, H äf n e r
1998). Vlažno savsko područje jedno je od nekoliko područja
u srednjoj Europi koje omogućuju opstanak ovih
vrsta, jer kombinacijom plavljenja i ekstenzivne poljoprivrede
nastaju odgovarajuća staništa.


Livade – Meadows


Livade predstavljaju kulturno nasljeđe Europe od
posebnog značenja, a sastav njihove vegetacije ovisi o
dva parametra: količini vlage i sustavu gospodarenja.
Livadni krajolik ispresijecan živicama u srednjem savskom
bazenu proteže se na 47.000 ha. Rechnagel-
Z a g r o v ić (1992) opisuje 106 biljnih vrsta u livadama
oko lonjskih sela. Postoji nekoliko opisa livadne
vegetacije hrvatskog nizinskog područja (Horvatić
1958; I l i a n i ć 1969), ali za sada još nisu napravljene
detaljne karte i pregled važnosti ovog staništa. Iako
postojeći podaci o vrijednosti ptičjeg svijeta u ovim livadskim
predjelima jasno ukazuju na njihovu iznimnu


Vodena i močvarna vegetacija


Veličina savskog vlažnog područja, uključujući i
depresiju Kupćine (usp. sl. 4), nudi idealne uvjete za
opstanak akvatičkih biljnih vrsti koje su ugrožene u cijeloj
Europi. Duž rijeka i unutar poplavnih nizina protežu
se ogromne površine vodenih kompleksa s oscilirajućim
razinama vode. Za disperziju vrsta najvažnija
je povezanost aluvijalnog ekosustava; veliki broj biljnog
sjemena prenosi se vodom (Schneider-Jacoby
1990). Ako je Sava visoka, paralelni vodotoci poput
rijeka Sunje, Struga, Lonje ili Odre, moraju prihvatiti
vodu iz glavne rijeke, te se njihove struje miješaju u
dužini od mnogo kilometara. Na taj se način sjeme i dijelovi
biljaka prenose “uzvodno” poplavama i disperzi


lovi b
aj


raju
uu s
sse
ee unutar aluvijalne nizine. U takvom otvorenom


važnost, botaničari još nisu izradili pregled ugroženih
vrsta, kao što su orhideje Orchis coriophera i Orchis
palustris, ili Clematis integrifolia, biljke koja pridolaze
zapadno sve do panonske livade na Savi. Melioracije,
upotreba umjetnih gnojiva, ili promjene u načinima
košnje ili vodnog režima ubrzano ugrožavaju ove biljke.
Ipak, još ih se uvijek može naći na tradicionalnim
livadama koje se kose jednom na godinu (Schneide
r-Ja c o by 1993) Hitno je potrebno izraditi kartu
preostalih aluvijalnih nizinskih livada kako bi se kvantificirali
gubici nastali u nekoliko posljednjih desetljeća
i pružila potpora koncentriranim mjerama zaštite.


– Water and swamp vegetation
sustavu svaka se biljna vrsta lako prenosi na odgovarajuće
stanište. Danas je taj prijenos ozbiljno ograničen
činjenicom da je većina mrtvaja isključena iz ove
mreže nesmetanog transporta i razmjene sjemena. Prve
mjere sanacije započete su u koloniji žličarki u Krapje
dolu i pokazale su se uspješnima (Dezelić &
Schneider-Jacoby 1999).
Ei ch i ng e r (1991) je istraživala vegetaciju triju
mrtvaja blizu Puske, Kratečkog i Čigoča. Opisala je
ukupno 222 biljnih vrsta. Ova tri staništa su prirodni
biotopi koji predstavljaju veliki ekološki potencijal
savskog vlažnog područja. Pregled biljnih vrsta sadrži
mnoge primjere specijaliziranih ekotipova koji su u
Europi postali vrlo rijetki: Hottonia palustris, Hydro




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 32     <-- 32 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217
Tablica 2. Veličina (ha) i kapacitet (milijarde kubičnih metara) različitih pod-jedinica središnjeg savskog bazena (danas),
prema planu i prijedlogu UN-a iz godine 1972. kroz procjenu okoliša za Svjetsku banku kao dijela Projekta za
očuvanje i obnovu središnjeg savskog bazena (CSB PRP, Brundić i drugi, 2001).


Table 2 Size (ha) and storage capacities (billions of cubic meters) of the different sub-units of the Central Sava Basin (recent),
as planned by the UN in 1972 and proposed through environmental assessment for the World Bank as the
Central Sava Basin Preservation and Restoration Project (CSB PRP, Brundić et al. 2001).


Retencijsko područje


Retention area


Žutica + Lonjsko polje
Tristika + Opeka + Mokro Polje
Ribarsko Polje
Turopolje


Kup.„a
J.,„Bk


Kupa
Upper Sava


Danas
Recent


Veličina Obujam
Size Volume
23,706 634
22,294 611
16,956 175
15,630 316
22,242 203
290 27
5,899 50
2,250 30


Projekt očuvanja i obnove SSB – CSBPreservation and Restoration Project
26 poplavljenih mrtvaja – 26 floodedoxbows
8 obnovljivih površina – 8 Restoration areas
6 ekološki poplavljenih područja – 6 Ecologically-flooded areas
Ukupni kapacitet


109,267 2,046 58,880


Total storage capacity


VAŽNOST ALUVIJALNIH VLAŽNIH STANIŠTA
Importance of the wetlands


alluvia
alluviaalluvial
ll etlands


Povezanost i samopročišćavanje


Postojeća zaštićena područja, kao što su parkovi prirode
Lonjsko polje i Kopački rit te Nacionalni park Dunav-
Drava, dio su ritskog ekosustava. Tampon zona treba
obuhvatiti cijele prirodne dijelove slobodno tekućica
i sva preostala aluvijalna vlažna staništa. Staništa uzvodno
ovise o povezanosti, koja će nestajati ako rijeka
bude ispresijecana branama. Ključ bio-raznolikosti leži
u prirodnoj dinamici. Jedinstvena priroda opstati će, a
prirodni procesi kao što je samopročišćavanje vode dostići
će optimalnu razinu samo pod uvjetom da rijeka i
dalje stvara nove otoke i mrtvaje. Zeleni pojas livada,
pašnjaka i nizinskih šuma koji stvaraju rijeke Sava, Drava
i Mura ključni su elementi europskoga ECONET-a.
Velike rijeke u Panonskoj nizini još uvijek tvore riječni
kontinuum u dužini od preko 2.000 km (usp. Kartu 2 u
WWF 2002) i povezuju, u slučaju rijeka Drave i Save,
oko 200.000 ha aluvijalnog vlažnog područja.


Rijeka Sava svoju visoku ekološku vrijednost zahvaljuje
i svojim pritocima. Najvažniji pritoci su Krka
(SLO, usp. GERM i drugi, 2004), Kupa (SLO/HR) i
Una (HR/BIH) i sve tri su rijeke gotovo pošteđene od
hidro-tehničkih zahvata. Te rijeke i njihove pritoke, kao
što su Mrežnica i Korana u srcu Nacionalnog parka Plit-


Planirano
Planned
Veličina Obujam
Size Volume


25,630
20,510
7,400
0
5,050
290
0
0


915
581
132


0


150


27
0
0


1,805


CSB PRP


Veličina Obujam
Size Volume
23,706 733
22,294 611
16,956 175
15,630 316
13,599 150
290 27
5,000 50
2,200 30
500 2
1,200 20
15,400 10
116,775 2,124


Connectivity and Self-Purification


vička jezera, zanimljive su i zbog kraškog fenomena


sedrenih terasa. Uz to, donja Drina, Bosna i Vrbas zadr


žali su svoja meandrirajuća korita i široka poplavna po


dručja, te su važne za očuvanje prirode, npr. za ugrožene


ptičje vrste koje žive u IBA Bardaca na ušću Vrbasa


(Heath & Evans 2000.), kao i za obranu od poplava.


Iako u većini gradova još uvijek nije razvijeno gos


podarenje otpadnim vodama, rijeke i dalje obiluju raz


nolikim ribljim svijetom, insektima i ostalim vrstama.


Prirodno korito i aluvijalna vlažna staništa procesuiraju


otpadne vode i poboljšavaju kvalitetu vode. Čak i prije


rata, kad je industrija zagađivala rijeku Savu u mnogo


većem opsegu nego danas, istraživanja Meštrova i


drugih (1989) ukazala su na velik kapacitet rijeke Save i


savskog vlažnog područja za samopročišćavanje. Kvali


teta vode prešla je iz klase III-IV ispod Krškog, Zagreba


i Siska u klasu II ispod Lonjskog i Mokrog polja. Priori


tet programa za smanjenje zagađenja je zaštita i po


boljšanje nereguliranih dijelova rijeke i ponovno aktivi


ranje aluvijalnih vlažnih staništa (DPRP 1999).




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 31     <-- 31 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217
vedeno istraživanje o učinku na insekte,
kao što je riječno vretence
(S c h n e i d e r- J a co b y 1996a, b).


Daljnja izgradnja hidroelektrana
na rijeci Dravi uništila bi riječni koridor
od Dunava do Mure (Schnei
d e r- J a co b y 1996a) koji obuhvaća
jedno od najvažnijih staništa
kečige (Acipenser ruthenus, usp.
R e i - N ar t z i drugi, 2003). M o h l
& Schwarz (1997) opisuju učinak
planirane hidroelektrane Novo
Virje, smještene na 226.–185,5. km
rijeke duge 380 km. Aluvijalno
vlažno područje koje se prostire na
području od preko 2.700 ha bilo bi
nepovratno poplavljeno, a s njime i
jedinstveno ritsko stanište koje se
još uvijek sastoji od šuma mekih listača
(1.070 ha), rijeke i njezinih ru


Slika 9. Dnevne oscilacije Drave u Botovu u ljetu 2004. godine zbog proizvodnje elek


kavaca (517 ha), travnatih površina


trične energije u hidroelektrani Dubrava, Hrvatska (izvorni podaci iz Hrvatskih


koje obiluju orhidejama (548 ha),


voda, objavljeni na www.voda.hr).
malim poljima (242 ha) i otocima i Figure 9 Daily oscillations of the Drava at Botovo in summer 2004 due to the production
šljunčanim obalama (78,5 ha). Za of electricity by the Dubrava hydroelectric dam, Croatia (Original data from Hrrazliku
od toga, procjena utjecaja na vatske Vode, published on www.voda.hr).


okoliš koju je izradio Elektroprojekt
(1997) sugerira da niti jedna ugrožena ili zaštićena i životinjske vrste vezane za njega (usp. Mohl &
biljna ili životinjska vrsta neće biti ugrožena, a istražuje Schwarz 1998a, b; Schneider-Jacoby 1996a).
se “samo” gradilište hidrocentrale. Schwarz & Bloesch (2004) služe se međunarod


“Očuvanje postojećih prirodnih staništa, koja obiluju nim eko-morfološkim standardima za opis vrijednosti
velikim prirodnim vrijednostima u okolici HE Novo predloženog gradilišta i procjenjuju ga na temelju EU-
Virje i njihovo praćenje i razvoj predstavlja potencijalnu WFD. Planirani odvodni kanal čak presijeca rukavac
korist prilikom izgradnje sustava HE Novo Virje” (HrDrave
unutar Nacionalnog parka Dunav-Drava u Mavatska
nacionalna energija 1997. str. 38). Procjena oko-đarskoj, što se uopće ne spominje u službenoj procjeni
liša od strane Elektroprojekta u potpunosti zanemaruje učinaka na okoliš koju je prihvatilo Ministarstvo za
učinak brane na dinamički riječni ekosustav i sve biljne okoliš Republike Hrvatske godine 2002.


Procjena okoliša sustava za obranu od poplava na rijeci Savi
Environmental Assessment of the Sava Flood Control System


Iako je poplavno područje u Hrvatskoj formalno zaštićeno
Zakonom o vodama kao “vodna površina”, Programom
prostornog planiranja (Republika Hrvatska
1999) predviđa se, na primjer, odvodnja na oko 50 %
poplavnih područja u središnjem savskom bazenu.


Procjena okoliša za Svjetsku banku (Brundić i
drugi, 2001) predlaže novo rješenje (slika 4, tablica 2),
koje bi čak i poboljšalo trenutno stanje aluvijalnih vlažnih
staništa. Pe t r i č eć i drugi (2004) razmatraju novi
pristup i pokazuju da je taj pristup u Hrvatskoj naišao na
dobar prijem. “Cilj predloženih modifikacija je zadržati
što je više moguće preostalih nezaštićenih područja u
režimu prirodnih voda, s povremenim plavljenjima. U
studiji se ističe da bi predložene promjene stvorile veliki


potencijal za razvoj novih oblika turizma temeljenih na
očuvanoj tradicionalnoj arhitekturi i načinu života, i
prekrasnim šumskim krajolicima ispresijecanim pašnjacima
i otvorenim vodenim površinama. Posebno značenje
ogleda se u velikom prirodnom potencijalu vlažnih
staništa za pročišćavanje voda putem zadržavanja hranjiva,
i obogaćivanje podzemnih voda putem procjeđivanje
poplavnih voda iz prostranih retencijskih područja”
(P e tr i čeć i drugi, 2004.; str. 286). Predložene
promjene značajno snižavaju troškove izgradnje, budući
da se u velikom dijelu odustaje od izgradnje nasipa,
kanala i distribucijskih objekata. Razina zaštite ostaje
ista, a obranjeno područje nije znatno smanjeno (sl.
4; B r u n d ić i drugi, 2001).




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 30     <-- 30 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE 1 DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217
nog korita. U području šume Repaš
ispod utoka s Murom, minimalni
godišnji vodostaj rijeke smanjio se
između 1946. i 1988. za 2,68 cm
godišnje (vodomjer Botovo,
B ion dić 1999). Utjecaj na aluvijalnu
hrastovu šumu velik je, i
očituje se u sve većem broju osušenih
starih hrastova koje je potrebno
posjeći (Hrvatske šume 2004,
osobna obavijest). Dugoročni trend
minimalnog vodostaja uzi


Terezi
nom Polju (nasuprot Barcsa u
Mađarskoj) pokazuje pad od preko
3 m u zadnjih 100 godina (Biondić
1999). Potrebne su hitne mjere


obnove u vidu proširivanja kanala
rijeke i odstranjivanja nasipa, kao
što predlažu Mohl & Schwarz
(1998a, b).


Osim planiranih hidrocentrala,
glavni izvor problema u zaštićenim
područjima duž Drave, posebice u
dunavsko-dravskom nacionalnom
parku je i permanentna zlouporaba


rijeke, što će rezultirati gubljenjem raznolikosti i proizvodnosti
u širokom ritskom ekosustavu, uključujući
nestanak mrtvaja i nizinskih šuma (vidi dolje, Schneider-
Jacoby 1998).


Razlika između visokih i niskih vodostaja povećava
se na obje rijeke. Ovdje ne postoji vodno gospodarstveni
koncept kojim bi se izbjegli daljnji stresovi za
aluvijalni sustav (S c h n e i d e r-J a co b y 1993; Sl. 7).
Osim rastuće opasnosti od poplava, niski vodostaj tijekom
ljeta već je postao ključni problem za vodno gos-


Slika 8. Razlika između godišnjeg maksimalnog i minimalnog vodostaja rijeke Save u
Parku prirode Lonjsko polje između 1926. i 1990. kod Jasenovca (blizu ušće
Une) prema podacima Hrvatskih voda, Zagreb, s regresijskim linijama (Schneider-
Jacoby 1993).


Figure 8 Difference between annual maximum and minimum water level of the Sava River
in the Lonjsko Polje Nature Park between 1926 and 1990 at Jasenovac (near the
mouth of the Una) according to data from Hrvatske vode, Zagreb, with regression
line (Schneider-Jacoby 1993).


podarstvo. Na primjer, u Parku prirode Lonjsko polje,
dugoročna maksimalna razina visoke vode raste
(y = 781 + 0,54x, p < 0,05) a niska voda pada još većom
brzinom (y = 39 – 1,03x, p < 0,001). Razlika bi bila još i
veća da visoke poplave u Savi ne snižava retencija Lonjsko
polje (usp. Sl. 1). Stres za ekosustav vidi se na sl. 8,
gdje je prikazana godišnja maksimalna razlika između
visokog i niskog vodostaja (y = 741 + 1,29x, p y 0,001).
Manjak vode u rijekama posebno zabrinjava za vrijeme
niskih vodostaja (S c h n e i d e r-J a cob y 1993).


Hidroelektrane – Hydroelectric Dams


Lanac hidroelektrana od Austrije preko Slovenije do
Hrvatske uništile su velike površine dravskih vlažnih
staništa (Schwarz & Bloesch 2004). Postojeće hi


droelektrane na Dravi djeluju na staro riječno korito izmeđ
međmeđu
uu bran
branbrana
aa i
ii riječno
riječnoriječnog
gg koridor
koridorkoridora
aa nizvodno
nizvodnonizvodno.
.. Glavn
GlavnGlavni
ii pro
proproble
bleblem
mm s
ss koji
kojikojim
mm s
sse
ee suočavaj
suočavajsuočavaju
uu preostal
preostalpreostala
aa vlažn
vlažnvlažna
aa područj
područjpodručja
aa
Drave u Sloveniji i Hrvatskoj je niski vodostaj od samo
2,4 % prosječnog protoka rijeke (Schneider-Jacob
y 1996a). Iako se vlažno područje još uvijek redovito
plavi, vegetacija se tijekom zadnjih godina značajno
promijenila, a podzemna voda je opala. Ovo je problem
ne samo za zaštitu prirode, već i za obranu od poplava,
jer visoke poplave moraju naći put kroz mnogo uže riječno
korito nego do sada. Treba provesti modernu analizu
kojom bi se utvrdila potrebna količina vode za
održavanje ključne funkcije rijeke (B lo e s c h i drugi,
2004. i ovaj separat). Potrebni su i novi planovi o tome


kako povećati ulogu pašarenja, u skladu s dogovorom s
WWF i Euronatur s Hrvatskim vodama tijekom postkonferencijske
ekskurzije na Konferenciji o obnovi rijeka
Ecrr god. 2004. Nužno je održati veliku ekološku
vrijednost ovih preostalih dijelova rijeke Drave. Oni is


ova rijpunjavaj međunarodne kriterij zaštitu prirode, u


a
aa


aju
uu ije
ee z
zza
aa


Sloveniji su već uvršteni u staništa Natura 2000.


iji su


Dnevne oscilacije Drave problem su od međunarodnog
značenja (sl. 9). Hidroelektrane u Hrvatskoj imaju
veliki utjecaj na Nacionalni park Dunav-Drava. Razina
vode mijenja se do 1,6 m čak i u duljini od 40 km ispod
brane, a valovi se mogu izmjeriti sve do D. Miholjca –
ovdje još uvijek 20 cm – i Osijeka. Osim problema erozije,
dnevne oscilacije također imaju nepovoljan utjecaj
na ribe. Lokalni ribolovci svakodnevno javljaju o masovnom
uginuću mladih riba u malim barama preostalim
nakon visokih poplava. Do današnjeg dana nije pro




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 29     <-- 29 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217
Slika 6. Dugoročni cilj gospodarenja Hrvatskih voda na rijeci Dravi je uniformirano kanalizirano riječno korito


bez rukavaca i otoka. Radovi na provedbi ove vizije utječu na nekoliko dijelova rijeke, uključujući gra


nična područja s Mađarskom i Slovenijom. Ovi se radovi proglašavaju održavanjem, budući da im je cilj


održati “idealni” riječni kanal kao na karti, umjesto postojećeg prirodnog riječnog korita Drave.


Figure 6 The long-term management goal of Croatian Waters on the Drava River is a uniformly canalized river cor


ridor, free of side arms and islands. The works to implement this vision impact several stretches of the river,


including border areas with Hungary and Slovenia. These works are declared as maintenance as they aim


to maintain the “ideal” river canal as in the map and not the existing natural riverbed of the Drava.


od ušća s Murom. Uslijed velikih
promjena u riječnoj morfologiji svi
dinamički tipovi staništa su se smanjili.
U zadnjih 100 godina površina
vode smanjila se za 65 %, a otvorena
staništa kao što su otoci i šljunčani
i pješčani sprudovi smanjili su
se za 92 % (vidi sl. 5).


Morfološke promjene dio su dugoročne
strategije Hrvatskih voda
da od Drave naprave jedan glavni
kanal (sl. 6). Bez procjene utjecaja
na okoliš, dijelovi rijeke su nasipima
i iskopavanjima pretvoreni u
dijelove novo-predloženog stabiliziranog
ritskog koridora. Takvi se
radovi provode čak i unutar strogo Slika 7. Promjene vodostaja rijeke Save u Parku prirode Lonjsko polje između 1926. i


1990. godine kod Jasenovca (blizu ušća Une) prema podacima iz Hrvatskih voda,


zaštićenih područja, kao što je


Zagreb, s regresijskim linijama (Schneider-Jacoby 1993).


ušće Mure (Schneider-Jaco-


Figure 7 Changes in the water level of the Sava River in the Lonjsko Polje Nature Park
by 1999a). Tim vodoprivrednim between 1926 and 1990 at Jasenovac (near the mouth of the Una) according to
mjerama povećana je erozija riječ-data from Hrvatske vode, Zagreb, with regression lines (Schneider-Jacoby 1993).




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 28     <-- 28 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE
Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217
“Barem 50 % prometa trebao bi se odnositi na međunarodni
tranzit u koridoru Dunavska regija – Jadransko
more, što bi značajno povećalo promet luke Rijeka i
djelomično luke Ploče (Republika Hrvatska 2003, str.
7). Roba se mora prevoziti željeznicom ili cestom do Jadrana,
iako formulacija nastoji stvoriti dojam da je moguće
izgraditi kanal kroz Dinarsko gorje. Ako se 50 %
robe ionako mora prevesti nekim drugim transportnim
sustavom, bilo od rijeke Save na kraju kanala Dunav-
Sava prema luci Ploče ili blizu Zagreba (usp. sl. 3), onda
nije jasno zašto je kanal uopće potreban. I bez kanala
udaljenost željeznicom od Vukovara na Dunavu nije
mnogo veća. Dnevni teret potencijalnog prometa dunavsko-
savskim kanalom tijekom 30 godina može se
prevesti željeznicom za jedan sat, a troškovi održavanja
i izgradnje su niži (usp. H ie s s & Kor a b 1992).


Budući da nema dovoljno dokaza za profitabilnost
plovidbe dunavsko-savskim kanalom, navode se dodatne
ekonomske koristi (Republika Hrvatska 2003):


navodnjavanje poljoprivrednih površina, intenzifikacija
stočarstva i promjene u strukturi poljoprivrednih
kultura kako bi se pogodovalo tržište,


odvodnja slivnog područja kanala, daljnje poboljšanje
173.000 ha i podzemna drenaža na 62.000 ha,


eliminacija periodičkih dugotrajnih poplava u bazenu
Spačva-Studva i regulacija šumske vegetacije,


poboljšanje niskih vodostaja i korištenje procesnih
voda.
Ljeti i za vrijeme niskih vodostaja kanal Dunav-Sava
trebao bi se puniti pumpama. Postoje opravdane sumnje
da kvaliteta vode ne bi bila dovoljno dobra za navodnjavanje
(Malus & Tusar 1998). Troškovi pumpanja također
bi znatno povisili troškove plovidbe. Eliminacija
dugotrajnih poplava na 100.000 ha transnacionalnog bazena
Spačva-Studva, koji je stanište najvećih površina
šume hrasta lužnjaka na svijetu, također će utjecati na
zaštićena područja od međunarodnoe važnosti u Srbiji
veličine 17.500 ha (Heath & Evans 2000) i povećati
rizik od poplava duž cijelog donjeg toka Save. Kanal je
planiran na pretpostavci da će rijeka Sava biti plovna i
za velike brodove, ali do sada još nisu dostupne procjene
okoliša niti ekonomske procjene projekta. Analiza
odnosa troškova i koristi u kojoj se uspoređuju troškovi
i utjecaji željezničkog i brodskog transporta od Dunava
do Jadrana ovdje je od najveće važnosti. Ona bi trebala
biti uključena u novi Ugovor o Savi s ciljem zaštite rijeke
od vodnih stuba i nasipa.


Vodno gospodarstvo – Water Management


Iskopavanje sedimenata iz riječnog
korita Save i Drave predstavlja
gorući problem. Opskrba sedimentom
iz gornjih tokova je ograničena
konstrukcijom brana u gornjim dijelovima
rijeka. Erozija riječnog
korita dovodi do drastičnog smanjenja
razine vode za vrijeme niskih
vodostaja. U sektoru između Varaždina
i slovenske granice, Hrvatska
je kao dio dugoročnog programa
kanaliziranja rijeke počela iskopavati
sedam milijuna kubnih metara
iz bivšeg korita rijeke Drave (vidi
dolje). Planira se da nova granica sa


Slovenijom prođe sredinom novoiskopanog
riječnog koridora, što će
uništiti najočuvanije aluvijalno
vlažno područje u Sloveniji. Nedostatak
sedimenata također dovodi do
erozije u nizvodnom dijelu, na primjer
kod Dubrave, zadnje brane na
Dravi, a prošle je godine izgrađeno
nekoliko nasipa koji još više utječu
na dinamiku riječnog korita (sl. 5).


Mohl & Schwarz (1998a)
opisuju učinke na Dravi nizvodno


Slika 5. Promjene u geomorfologiji dravskog korita ispod ušća s Murom tijekom zadnjih
100 godina (Elektroprojekt 1997). Potrebne je poduzeti hitne mjere za zaustavljanje
ovog procesa, umjesto da tvrtka Hrvatske vode, kao što se pokazalo u zadnje
vrijeme, izvodi dodatne regulacijske radove. Potrebno je zatvoriti postrane kanala
i obustaviti iskopavanje šljunka (usp. sl. 6).


Figure 5 Changes in the geomorphology of the Drava riverbed below the mouth of Mura during
the last 100 years (Elektroprojekt 1997 ). Urgent measures to reverse this process
are needed, instead of more regulation works by Croatian Waters as seen recently,
including the closing of side channels and gravel excavation (compare fig. 6).




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 27     <-- 27 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217
I = S E N D A


Slika 3. Planirani kanal Dunav-Sava-Jadran koji uključuje vodne stube, brane, riječne luke, hidroelektrane
i prevodnice na rijekama Sava i Drava (izvorni plan iz Marušić 1993). Projekt ima transgranični
utjecaj na Bosnu i Hercegovinu, Mađarsku i Srbiji i Crnu Goru.


Figure 3 The planned Danube-Sava-Adria Canal including the dams (vodna stuba), sluices (brana),
harbors (rijecna luka), hydroelectric plants (hidroelektrana) and shiplocks (prevodnica) on the
Sava and Drava rivers (Original plan from Marušic 1993). The project has transboundary impacts
on Bosnia and Herzegovina, Hungary and Serbia and Montenegro.


Slika 4. Odjeli Sustava za obranu od poplava u središnjem savskom bazenu i još uvijek plavljena vlažna područja u
Hrvatskoj između gradova Zagreb, Karlovac (na Kupi) i Sisak (Kupa i Odra) s predloženim mjerama za
očuvanje i obnovu prema Procjeni okoliša za Svjetsku Banku izrađenom od strane Hrvatskih voda i Euronatura
godine 2001. (Brundić i drugi, 2001; Petričeć i drugi, 2004).


Figure 4 The compartments of the Central Sava Basin Flood Control System and still flooded wetlands in Croatia
between the towns of Zagreb, Karlovac (on the Kupa) and Sisak (Kupa and Odra) with proposed preservation
and restoration measures according the Environmental Assessment for the World Bank by Croatian
Waters and Euronatur in 2001 (Brundić et al. 2001, Petričeć et al. 2004).




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 26     <-- 26 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE
109.000 ha, to je najveći sustav poplavnih
nizina u dunavskom slivu
(usp. DPRP 1999) i važno izvorište
hranjiva za gornji i srednji savski
bazen. Srednji savski bazen je jedinstveni
primjer koji pokazuje kako
poplavne nizine mogu reducirati
vodne valove (Sl. 2.).
Nova procjena okoliša zamišljena
je tako da preispita izvorni
projekt i da uz obranu od poplave
obuhvati i očuvanje prirodnog i
kulturnog nasljeđa. Hrvatska je od
Svjetske banke dobila sredstva za
pripremu studije procjene okoliša.
Svjetska je banka ponudila Hrvatskoj
vodoprivredi, u suradnji s Eu


Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217


Slika 2. Utjecaj poplavne nizine u srednjem savskom bazenu na visoke poplave rijeke Sa


ronaturom, Vodoprivrednim podu


ve (Brundić i ostali, 2001). Nizvodno od Zagreba, količina vode opada jer se izli


zećem (VPB Zagreb) i mnogim


jeva u poplavno područje. Svjetlosivo područje je srednji savski bazen, tamnosi


hrvatskim institucijama, jedinstvevo
je stvarna poplavna nizina.
nu priliku da stvore sustav obrane Figure 2 The effect of the floodplain in the central Sava basin on peak floods in the Sava
od poplave i izrade model obrane River (Brundić et al. 2001). Downstream of Zagreb, the quantity of water decreases
as it drains into the floodplain.


od poplave i regionalnog razvoja


koji će vrijediti i za druge zemlje
(Brundić i drugi, 2001). Prvi korak u održivom razvoju
središnjeg savskog bazena je očuvanje postojećih
poplavnih područja kao retencija. Time će se očuvati
tradicionalne privredne aktivnosti na ovom velikom
inundacijskom području (npr. stočarstvo, šumarstvo) te
prirodno i kulturno bogatstvo (Gugić & Ćosić-
Flajsig 2004.; Schneider-Jacoby 1999b). Na
nekim je mjestima moguće obnoviti poldere isušene tijekom
prve faze programa obrane od poplave


(1972–1990). Tijekom prve faze ovog projekta, velika
i važna aluvijalna močvarna područja zaštićena od poplava
nisu bila meliorirana. Kako bi se očuvao aluvijalni
krajolik, predlaže se “ekološko poplavljivanje”. To
znači da se danas ta područja ne mogu obnoviti ponovnim
uključivanjem u sustav plavljenih područja, ali je
zato moguće održati njihov aluvijalni karakter, a po potrebi
se za vrijeme opasnih visokih poplava može upustiti
voda (vidi dolje).


OPASNOSTI ZA RIJEKE DRAVU I SAVU
Threats to the Drava and Sava Rivers


Plovidba –


Planovi za izgradnju kanala Dunav-Sava-Jadran (Sl.
3., M a ruši ć 1993) ugrožavaju prirodna riječna korita
Save i aluvijalna vlažna područja vezana uz rijeku
(Schneider-Jacoby 2001b; Schneider-Jacoby
i drugi, 2001, 2003; WWF 2002.). Brana blizu Šamca
pretvorila bi 200 km rijeke Save u rezervoar. Sljedeća
brana, čija je izgradnja planirana u unutrašnjosti Parka
prirode Lonjsko polje (blizu Jasenovca i ispod ušća
Une), uništila bi još uvijek dinamični vodni režim Mokrog
polja i šume Zelenik (Sl. 4: usp. P et r ič e v i ć i drugi,
2004). Svi su ovi planovi dio Programa za prostorno
planiranje u RH (Republika Hrvatska 1999) i provodilo
ih je Ministarstvo prometa u 2001. g. (Bednjicki &
Grubišić (2001). Nizvodno od ispusta kanala Dunav-
Sava, planira se izgradnja brane unutar Ramsarskog sta


g staništa
Obedska bara (Srbija/Vojvodina). Također se u


Navigation


ovom programu plovidbe i proizvodnje energije planira


ju i četiri brane na rijeci Dravi (M a r u š i ć 1993).


Kanal Dunav-Sava-Jadran ponajprije predstavlja


skraćeni put koji Hrvatska planira od Dunava do Save.


“Osnovna zamisao je da se pomoću ovoga kanala pove


že srednja Europa s Jadranskim morem i da njegov ka


pacitet i konkurentne cijene privuku robu s ostalih pro


metnih pravaca i načina transporta. Potencijalni promet


u kanalu procjenjuje se na 7 milijuna tona godišnje, što


će se prema predviđanjima postići 30 godina nakon


puštanja kanala u promet” (Republika Hrvatska 2003,


str. 7). To znači da će tijekom 30 godina ovu ogromnu


konstrukciju koja košta barem 200 milijuna Eura koris


titi možda 11 brodova – temeljenih na lakšoj klasi Euro


pe II, tonaže od 1850 tona (WF 2002). Kanal je dug sa


mo 61,5 km i treba biti dovršen do 2020. godine.




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 25     <-- 25 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217
Tablica 1. Pregled zaštićenih područja i planiranih zaštićenih područja duž koridora Dunav-Drava-Mura (Euronatur 1999)
kao osnovnih elemenata predloženog rezervata biosfere (usp. Sl. 1)


Table 1 Survey of protected areas and planned protected areas along the Danube-Drava-Mura corridor


(Euronatur 1999) as basic elements of the proposed biosphere reserve (compare fig. 1).


Ime zaštićenog područja Kod Zemlja Status Kategorija Veličina
Name of the protected area code country status category size ha
Mura
Landschaftsschutzgebiet Murauen 1 A protected Protected Landscape 11,380
Naturschutzgebiet Jahnwald-Trattenwiesen 2 A protected Nature Reserve 48
Regionali Park Mura 3 SI protected Regional Park 7,880
Regionali Park Mura (enlargement) 4 SI planned Regional Park 6,671
Tájvédelmi Szintér Mura-menti 5 HU protected Protected Landscape 1,955
Zaštićeni krajolik Mura 6 HR protected Protected Landscape 4,175
Ornitološki Rezervat Veliki Pažut 7 HR protected Ornithological Reserve 700
Drava
Krajinski Park Drava 8 SI protected Protected Landscape 2,337
Krajinski Park Drava 9 SI protected Protected Landscape 583
Naravni spomenik Ptujsko jezero 10 SI protected Natural Monument 395
Krajinski Park Sturmovci 11 SI protected Protected Landscape 125
Krajinski Park Stara Drava 12 SI protected Protected Landscape 411
Naravni rezervat Ormosko jezero 13 SI protected Nature reserve 99
Krajinski park Sredisce ob Dravi 14 SI protected Protected Landscape 1,023
Zaštićeni krajolik Drava 15 HR planned Protected Landscape 6,600
Zoološki rezervat Legrad 16 HR protected Zoological Reserve 350
Zaštićeni krajolik Repaš 17 HR planned Protected Landscape 9,850
Zaštićeni krajolik Drava 18 HR protected Protected Landscape 25,422
Zaštićeni krajolik Drava 19 HR planned Protected Landscape 11,701
Rezervat Podpanj 20 HR protected Nature Reserve 85
Donji Miholjac Fishpond 21 HR planned Protected Landscape 1,827
Našička Breznica Fishpond 22 HR planned Protected Landscape 5,118
Grudnjak Fishpond 23 HR planned Protected Landscape 5,272
Poplavne šume od Posega do Koska 24 HR planned Protected Landscape 4,138
Dravske šume 25 HR planned Protected Landscape 18,767
Duna-Dráva Nemzeti Park 26 HU protected National Park 21,250
Danube
Zoološki Reservat Kopački Rit 27 HR protected Zoological Reserve 7,220
Park Prirode Kopački Rit 28 HR protected Nature Park 16,014
Nacionalni Park Kopački Rit 29 HR planned National Park 19,381
Special Nature Reserve Gornje Podunavlje 30 SCG protected Special Nature Reserve 11,506
Duna-Dráva Nemzeti Park 31 HU protected National Park 28,229
Total 230,512
protected 141,187
planned* 89,325


odine -§ 169


* Prema novom Zakonu o prirodi u Hrvatskoj, planirana područja zaštićena su dvije g
– § 169
* According the New Nature Act in Croatia, the planed areas are two years protected
Rijeka Sava – Sava River


Izvorni plan obrane od poplava na Savi nastao je u riječnog sliva obuhvatio očuvanje poplavnih područja s
Ujedinjenim narodima uz pomoć domaćih i stranih ciljem reduciranja poplava. Današnja rijeka Sava svoju
stručnjaka (Consortium 1972.; Direkcija 1975). Kasigurnost
i visoku ekološku vrijednost zahvaljuje uprako
se od samog početka program Sava 2000 temeljio na vo takvom pristupu. Oko 40 % sustava obrane od postrategiji
slivnog područja, bio je to (prema saznanju plave izgrađeno je prije početka rata godine 1990,
autoru) prvi projekt čiji je fizički plan obuhvatio dugo-ostavljajući velika aluvijalna vlažna područja nereguliročnog
upravljanja poplavama. Po prvi puta je koncept ranim (P e tr i č ev ić i drugi 2004.). S veličinom od




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 24     <-- 24 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217
DVAVAŽNAPRIMJERAVODNOG GOSPODARSTVA
Two important Case Studies for River Management
Rijeka Drava – Drava


Ritska državna granica danas uglavnom prolazi sredenci)
sve do Dunava (Osijek, Apatin, Baja) ostalo je
dinom rijeke. Riječna korita stabilizirana su betonskim prirodno, dok je uzvodno na Dravi izgrađeno 27 vodnih
oblogama, što je poremetilo i zaustavilo dinamiku riječ-stuba a na Muri 15 vodnih stuba. Rijeke Mura i Drava
ne morfologije i stalan protok sedimenata. U ranije dotvore
s poplavnim područjem Dunava jedinstveni koriba
granica je bila riječni tok u određenom trenutku. Ridor
koji se proteže kroz pet zemalja. On predstavlja “eujeka
je u bilo koje doba mogla promijeniti svoje korito i ropsku žilu kucavicu” koju je potrebno zaštititi na meprelaziti
iz jedne zemlje u drugu. Međutim, granica se đunarodnoj razini (Sl. 1; Tablica 1; S ch n ei d e r- J a nije
mijenjala i slijedila je staro korito, koje je bilo u coby & Reeder 1999.).
obliku udubina ili mrtvaja (dio starog riječnog korita u


Zamisao o Rezervatu biosfere Drava-Mura nastala


kojemu se zadržava površinska voda). Dobar primjer za


je na prvoj konferenciji o Dravi u Kapošvaru 1993. go


ovu pojavu je koridor Dunav-Drava-Mura koji povezu


dine. Tri godine kasnije, nakon druge konferencije o


je Austriju, Sloveniju, Hrvatsku, Mađarsku i Srbiju i


Dravi u Radencima, UNESCO je pozvao zemlje da se


Crnu Goru.


prijave za nominaciju regije Drava-Mura kao Rezerva


Najzanimljiviji dio je hrvatsko-mađarska granica u ta biosfere (UNESCO 1996. u Schneider-Jacoby
dužini od oko 180 km (Schneider-Jacoby 2001a). & Reeder 1999). Uspostavljen je jasan koncept me-
Ova politička granica najvjerojatnije je stara tisuću gođunarodne
suradnje i stvaranja transgraničnog zaštićedina
i postojala je čak i za vrijeme Austrougarske monog
područja.
narhije. U doba Željezne zavjese, veći dio poplavnog 1. Temeljna zona: prirodna staništa na Dravi s otocima
područja – prirodnog koridora širokog do 5 km – bio je i prašumama, rukavcima i mrtvajama.
nepristupačan, a prirodnom dinamikom stvoreno je jed2.
Tampon zona: gospodarske šume, livade i pašnjaci
no od najraznovrsnijih riječnih područja u Europi duž rijeke.
(Schneider-Jacoby 1996a). Više od 350 km rijeke 3. Prijelazna zona: sela, vinogradi, poljoprivredna pood
Austrije i Slovenije (Spielfeld, Bad Radkersburg, Ra-dručja, povijesni gradovi.


EUROPSKA ŽILA KUCAVICA DRAVA - MURA
PRIJEDLOG ZA PREKOGRANIČNI REZERVAT BIOSFERE


Slika 1. Karta zaštićenih područja i planiranih zaštićenih područja duž koridora Dunav-Drava-Mura (Euronatur 1999) prema istraživanju
iz 1998–99. financiranom od nizozemskog programa PIN Matra. Sustav zaštićenih područja obuhvaća temeljnu i tampon zone
predloženog rezervata biosfere.


Figure1 Map of protected areas and planned protected areas along the Danube-Drava-Mura corridor (Euronatur 1999) according to the
1998-99 survey financed by the Dutch PIN Matra program. The system of protected areas comprises the core and buffer zones of
the proposed biosphere reserve.




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 46     <-- 46 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE
des Weißstorches (Ciconia ciconia) in der Save-


Stromaue (Kroatien/Jugoslawien). Vogelwarte


34: 164–173.
Schneider-Jacoby, M., (1990): Verbreitung gefährdeter
und typischer Wasserpflanzen-Arten
in der Save-Stromaue im Bereich des geplanten
Naturparks “Lonjsko Polje”. Acta Bot. Croat.


49: 125–136.
Schneider-Jacoby, M., (1992): Auswirkungen
technischer Eingriffe in die Save-Auen und Möglichkeiten
zur ökologischen Schadensbegrenzung.
In: Auen – gefährdete Lebensadern Euro-
pas, internationaler Auenkongresses in Rastatt
vom 11–13.3.1992, Beiträge der Akademie für
Natur- und Umweltschutz Bad.-Württ., Stuttgart:
78–107.


Schneider-Jacoby, M., (1993): Vögel als Indikatoren
für das ökologische Potential der Saveauen
und Möglichkeiten für deren Erhaltung. Dissertation
an der Universität Konstanz, erschienen
1995: Naturerbe Verlag Jürgen Resch, Überlingen.


Schneider-Jacoby, M., (1994): Sava and Drava –
Ecological Value and Future of the Two Main
Rivers in Croatia. Period. biol. Vo l 96. No 4:
348–356.


Schneider-Jacoby, M., (1996a): Drau und Mur –
Leben durch Flußdynamik. Naturerbe Verlag
Jürgen Resch, Überlingen.


Schneider-Jacoby, M., (1996b): Brutbestand des
Seeadlers (Haliaeetus albicilla) und des Schreiadlers
(Aquila pomarina) in den Save-Auen (Kroatien).
Eagles Studies, World Working Group of
Birds of Prey, Berlin, London & Paris: 149–163.


Sc h n e i de r-Ja c o b y, M., (1998): Održivi razvoj Pomurja
i Podravine kao magućnost unapređenja
graničnog prostora između Austrije, Slovenije,
Hrvatske i Mađarske (Sustained use of the Drava-
Mura lowland as a bordering region of Austria,
Croatia, Slovenia and Hungary). Proceedings International
Conference Sustainable Use of the
Lowland Rivers and the Protection of Nature and
Environment, Hrvatsko šumarsko društvo, Hrvatsko
energetsko društvo and Euronatur, Zagreb:
70–82 (Engl. 154–155).


Schneider-Jacoby, M., (1999a): Report on the
Visit to the Ornithological Reserve Veliki Pažut,
Croatia, January 20 1999, 20 pages, Radofzell.


Schneider-Jacoby, M., (1999b): Values of the
Lonjsko Polje Nature Park and the Sava Wetlands.
Bilten parka prirode Lonjsko Polje 1:
21–27.


Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217


Schneider-Jacoby, M., (2000): Freizeit und Entenschutz
am Wasser – Sicherung der Brut- und
Rastplätze von Kolbenenten und Moorenten in
Deutschland. Schriftenreihe Landschaftspflege
Naturschutz 60: 81–93, Bundesamt für Naturschutz,
Bonn.


Schneider-Jacoby, M., (2001a): Hungary – Croatia:
The European Lifeline Danube-Drava-Mura.
In: Hotham, P. R. Stein: Transfrontier Protected
Areas. Europarc Expertise Exchange Working
Group, Grafenau, page 79–81.


Schneider-Jacoby, M., (2001b): European Life
Line Danube-Drava-Mura – a concept for sustainable
tourism development. In Abstracts: Reinventing
a Tourist Destination – An International
Tourism Research Conference celebrating
50th anniversary of the academic journal Tourism
in Dubrovnik, October 18 – 21 2002, Institute
for Tourism, Zagreb.


Schneider-Jacoby, M., (2001c): Der Donau-Save-
Adria Kanal - Ein unrealistischer Plan verschlingt
Mittel und Landschaft in Kroatien. Euronatur
Info, Radolzell. (Croatian version in:
Šumarski list 2002 (1–2): 29–34).


Schneider-Jacoby, M., T. Mikuška, K. Kovačić,
J. Mikuška, M. Šetina & Z. Tadić,
(2001): Dispersal by accident – the Spoonbill population,
Platalea leucorodia, in Croatia. Acrocephalus
22: 191–204.


Schneider-Jacoby, M., (2002): Croatia, home of
the last Central European Spoonbill population in
alluvial wetlands. Eurosite, Texel, 20. 4. 2002,
Proceedings of the International Workshop of the
Working Group.


Schneider-Jacoby, M., (2003): Lack of Ferruginous
Duck protection in Croatia -A reason for the
decline in Central Europe? In: Petkov N., B. Hughes
& U. Gallo-Orsi (editors). Ferruginous Duck
from Research to Conservation, Conservation
Series No 6 BirdLife International – BSPB –
TWSG, Sofia: 44–53.


Schneider-Jacoby, M., (2004): The Sava and Drava
Floodplains: Threatened Ecosystems of International
Importance. – Arch. Hydrobiol. Suppl.
(Large Rivers), in preparation.


Schneider-Jacoby, M. & H. Ern, (1990): Die Sa-
ve-Auen – Vielfalt durch Überschwemmung. Jürgen
Resch Verlag, Radolfzell Croatian edition:
(1994): Park prirode Lonjsko polje. Hrvatsko
ekološko društvo, Zagreb.


Schneider-Jacoby, M. & D. Reeder, (1999): European
Lifeline Drava-Mura – Proposal for a transfrontier
biosphere reserve. Text for the Eurona




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 45     <-- 45 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE
Häfner, K., (1998): Untersuchungen zur Autökologie
des Gottesgnadenkrautes Gratiola officinalis


L. (1753´) an extensiv genutzten Grünlandstandorten
in den Save-Auen (Kroatien). Diplomarbeit
Universität Marburg.
Heath, M. F. & M. I. Evans, (2000) Important Bird
Areas – Priority sites for conservation. BirdLife
Conservation Series. Vol 2 (8) Cambridge.


Hrvatske šume (2004): Uprava šuma podružnica Koprivnica.
Koprivnica, Odjel ua uređivanje šuma
USP Koprivnica.


Hiess, H. & R. Korab, (1992): Güterverkehr auf
der Donau. Eine ökologisch-verkehrswirtschaftliche
Untersuchung. WWF, Wien.


Horvatić, H., (1958): Geographisch-typologisce
Gliederung der Niederungs-Wiesen und- Wei-
den Kroatiens. Angew. Pflanzensoziologie 15,
Stolzenau/Weser.


I l i ja n i ć , Lj., (1969): Fitocenološko i fitocenografsko
raščlanjenje livadne vegetacije Posavine.
Savjetovanje Posavini III: 317–322.


I m b o d e n , E., (Editor) (1987): Riverine Forests in Europe
– Status and Conservation. ICBP, 15th Conference
of the European Continental Section,
Rapperswil, Switzerland.


Klepac, D., G. Fabijanić, (1996): Management of
Pedunculate Oask Forests. In: Pedunculate Oak
(Quercus robur L.) in Croatia. Hrvatske šume,
HAZU – Centra za znanstveni rad, Vinkovci –
Zagreb: 458.


Malus, D. & B. Tusar, (1998): Multipurpose Danube-
Sava Canal Water Quality Prediction. XIX:
Conference of the Danube Countries on Hydrological
Forecasting and Hydrologiical Bases of
Water Management, Paper 5.20: 893–903.


M a ru š i ć , J., (1993): Aktivnosti na realizacijii projekta
višenamjenskoga kanala Dunav-Sava u
1993. g. Hrvatska Vodoprivreda (12): 7–9.


Meštrov, M., I. Habdija, B. Stilinović, Z. Maloseja,
V. Tavčar, M. Kerovec, B.
Prmc, & N. Futač, (1989): Biološko-ekološko
Valorizacija kvalitete vode rijeke Save. In.
Rijeka Sava – zaštita i korištenje voda, JAZU,
Zagreb: 290–308.


M o h l , A., (2001): The nesting of the Little Tern (Sterna
albifrons) on the Drava River in Croatia and
Hungary. Acrocephalus 22: 35–39.


Mohl, A. & U. Schwarz, (1997): Ein Wildfluß vor
der Zerstörung – Kraftwerkspläne gefährden
Nationalpark Drau. In: Nationalpark 4/97.


Mohl, A. & U. Schwarz, (1998a): Landschafts- und
Gewässerstrukturkartierung an der kroatisch-ungarischen
Drau (Flußkilometer 226–185,5), im


Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217


Gebiet des geplanten kroatischen Wasserkraftwerks
“Novo Virje”, unter besonderer Berücksichtigung
naturschutzrelevanter und gewässerökologischer
Fragestellungen. Diplomarbeit an
der Universiät für Bodenkultur (BOKU) / Wien
und Universität Wien.


Mohl, A. & U. Schwarz, (1998b): Einfluß der Wasserwirtschaft
auf den Flußlauf der Drau zwischen
Botovo und Ferdinandovac. International
Conference Sustainable Economic Use of the
Lowland Rivers and the Protection of Nature
and Environment. Hrvatsko šumarstvo društvo,
Hrvatsko energetsko društvo and Euronatur, Zagreb:
118–132.


P e tri č e ć , M., M. F i l i p o v i ć , L. K r a t o f i l , S.
Šturlan Popović & Ž. Tusić, (2004): Towards
Integrated Water Basin Management in
the Middle Sava Basin. River Restoration 2004,
ECRR and Croatian Waters, Zagreb: 279–287.


Prpić, B., (1996): Degradation of Pedunculate Oak
Forests. In: Pedunculate Oak (Quercus robur L.)
in Croatia. Hrvatske šume, HAZU – Centar za
znanstveni rad, Vinkovci – Zagreb: 459–466.


Prpić, B. & H. Jakovac, (1998): Značenje općekorisnih
funkcija nizinskih šuma u usporedbi s planiranim
gospodarskim koristima H.E. N. Virje.
Proceedings International Conference Sustainable
Use of the Lowland Rivers and the Protection
of Nature and Environment, Hrvatsko šumarsko
društvo, Hrvatsko energetsko društvo
and Euronatur, Zagreb: 53–60 (Engl. 149–151).


Rechnagel-zagrović, A., (1992). Pflanzenökologische
Untersuchung in der Kulturlandschaft
des Lonjsko Polje, Kroatien. Diplomarbeit Universität
Hohenheim.


Reinartz, R. J. Bloesch, T. Ring & H. Stein,
(2003): Sturgeons are more then caviar: A plea
for the revival of sturgeons in the Danube River
(Literature review). Large Rivers Vol. 14, No.
3–4; Arch. Hydrobiol. Suppl. 147/3–4: 387–403.


Republika Hrvatska (1999): Program prostornog uređenja
Republike Hrvatske. Ministarstvo prostornog
uređenja, graditeljstva i stanovanja – Zavod
za prostorno planiranje, Zagreb, svibanj 1999.


Republic of Croatia (2003): Multipurpose Canal Danube-
Sava. Ministry of Maritime Affairs and Croatian
Water Management, Zagreb, 19 pages.


Schneider, M., (1986): Untersuchungen über das
ökologische Potential der Save-Stromaue (Kroatien/
Jugoslawien). Ber. Dtsch. Sekt. Int. Rat
Vogelschutz 26: 57–60.


Schneider, M., (1988): Periodisch überschwemmtes
Dauergrünland ermöglicht optimalen Bruterfolg