DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 33 <-- 33 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 VEGETACIJA ALUVIJALNOG VLAŽNOG PODRUČJA Vegetation of the alluvial wetlands Aluvijalne poplavne šume – Alluvial forests Ciljevi prvog Programa za savski bazen nisu obuhvaćali aluvijalne i nizinske šume (Consortium 1972), ali su te šume jedna od glavnih ekoloških i gospodarskih vrijednosti ritskog ekosustava. Prema Klepcu & Fab i j a n i ć u (1996), hrast lužnjak (Quercus robur), vrsta koja je usko vezana za vodni režim nizinskog područja, dominantna je vrsta u 10 % površine hrvatskih šuma (Prpić 1996). Područje se proteže na 201.000 ha a drvna zaliha iznosi, prema šumskim osnovama gospodarenja, do 55,6 milijuna m3. Tečajni godišnji prirast iznosi 7,1 m3/ha. Velike hrastove šume nalaze se npr. i u donjem području Save u Vojvodini (SCG). Prpić & Jakovac (1998) izračunali su vrijednost aluvijalnih i nizinskih šuma potencijalno ugroženih planiranom branom HE Novo Virje na rijeci Dra vi. Ovdje na 12.224 ha raste uglavnom hrast lužnjak (1,7 mil. m3 ili 49,8 %), jasen (0.4 mil.m3 ili 11,6 %) i joha (0.6 mil.m3 ili 17.2 %). Vrijednost ukupne drvne mase od 3,5 milijuna m3 iznosi 127,6 milijuna Eura. Vrijednost godišnjeg prirasta je 3 milijuna Eura. Ovo je mala cifra, jer su cijene drvne mase određene u Hrvatskoj i ispod su europskog tržišta, posebice za hrast. Ako se u ovu kalkulaciju dodaju vrijednosti koje se odnose na socijalne i općekorisne funkcije, kao na primjer koristi za klimu, učinak nove brane u Novom Virju samo na šume Hrvatske je 900 milijuna Eura (Prpić & Jakovac 1998.). Potencijalni gubitak daleko nadmašuje tržišnu vrijednost drva. U obzir treba uzeti sve pozitivne vrijednosti nizinskih šuma: Energetski sektor nije nadomjestio gubitke nastale zbog nestanka nizinskih šuma i njihovih funkcija, uključujući vezanje ugljika, premda je izgradnja brana na rijeci Dravi u Hrvatskoj i Sloveniji posredno ili neposredno uništila ogromna područja. Aluvijalne poplavne šume u prirodno gospodarenim retencijskim područjima u središnjem savskom bazenu (Posavina) sposobne su za proizvodnju velikih vrijednosti, gdje se svake godine može dobiti 500E/ha. Ekološka i gospodarska vrijednost šuma (opet) nije obuhvaćena Novim Savskim ugovorom, premda su nizinske šume jedno od najvažnijih ekonomskih dobara aluvijalne nizine i mogu se usporediti s ostalim potencijalnim vrijednostima, kao što su navigai p cij cijcija aa i poljoprivreda. i Pašnjaci Drugi najvažniji način korištenja aluvijalnog staništa je ispaša. Samo u središnjem savskom bazenu još se uvijek tradicionalno koristi 19.000 ha. Na pašnjacima postoje brojne reljefne strukture, kao što su depresije, mali poplavljeni kanali, mrtvaje, dijelovi visokih obala pa i pritoke poput Odre, Struga, Lonje i Sunje. ESER (1991) je opisala vegetaciju velikih pašnjaka u južnom dijelu Lonjskog polja (Muszilovcica). Zabilježila je 178 biljnih vrsta i deset važnih biljnih asocijacija na području istraživanja veličine od oko 400 ha. Istraživanje jasno ukazuje na široki raspon različitih mikro-staništa u ovom području i različitih zona unutar pašnjaka. Izrazito mokra staništa su vrlo vlažna muljevita područja u depresijama. Prema sredini istraživanog područja u obilju rastu žuti cvjetovi Nymphoides peltata, a na rubovima četverolisna raznorotka Marsilea quadrifolia (simbol Parka prirode Lonjsko polje). Ove tipične i ugrožene močvarne biljke ovdje pridolaze u sastojinama od preko jednog hektara. Druge važne vodene biljke su podvodnica (Najas minor, N. marina); Wolffia arrhiza – najmanja europska biljka; plivajuća nepačka (Salvinia natans); i žabogriz (Hydrocharis morus-ranae). Tipična biljna asocijacija u muljevitim područjima je Eleocharietum acicularis s varijetetima Ludwigia palustris i Cyperus fuscus; poput četverolisne raznorotke, i Pastures ova asocijacija duguje svoj opstanak rovanju svinja. Istraživanje Ese r o v e (1991) također spominje najvažnije krmne biljke na pašnjacima Lonjskog polja. Najrašireniji su varijeteti djeteline: jagodasta djetelina (Trifolium fragiferum) – ponekad u skupinama – i bijela djetelina (T. repens); poneka crvena djetelina (T. pratense), a može se naći i švedska djetelina (T. hybridum). Među vrstama trava, učestalo pridolazi troskot (Agrostis stolonifera, A. gigantea) i obična vlasnjača (Poa trivialis). Ove trave imaju veliku hranjivu vrijednost, za razliku od mnogih vrsta koje to nemaju – npr. stolisnik (Achillea millefolia) i bijeli sljez (Althea officinalis), ili onih koje životinje odbijaju (masovno odbacuju Stachys palustris, Poligonum hydropiper, Mentha spp., Rhorippa amphibia, Iris pseudoacoris i Genista elata). Polja prekrivena cvijećem – ponekad bijelim, ponekad žutim, ponekad ljubičastim – predstavljaju vrlo veliku estetsku vrijednost; uz to, ona sadrže medne biljke (“medvica”, Schneider-Jacoby & Ern 1990, 1994). Posavski pašnjaci predstavljaju jedinstveni primjer polu-prirodnih staništa u središnjoj Europi i od iznimne su važnosti za znanost i biologiju. Načini korištenja zemlje: uzgajanje stoke, konja, gusaka i posebno svinja, od velike su važnosti za raznolikost pašnjaka i opstanak mnogih biljaka. Svinjski |