DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 33     <-- 33 -->        PDF

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE
Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217
VEGETACIJA ALUVIJALNOG VLAŽNOG PODRUČJA
Vegetation of the alluvial wetlands
Aluvijalne poplavne šume – Alluvial forests


Ciljevi prvog Programa za savski bazen nisu obuhvaćali
aluvijalne i nizinske šume (Consortium 1972),
ali su te šume jedna od glavnih ekoloških i gospodarskih
vrijednosti ritskog ekosustava. Prema Klepcu & Fab
i j a n i ć u (1996), hrast lužnjak (Quercus robur), vrsta
koja je usko vezana za vodni režim nizinskog područja,
dominantna je vrsta u 10 % površine hrvatskih šuma
(Prpić 1996). Područje se proteže na 201.000 ha a drvna
zaliha iznosi, prema šumskim osnovama gospodarenja,
do 55,6 milijuna m3. Tečajni godišnji prirast iznosi
7,1 m3/ha. Velike hrastove šume nalaze se npr. i u donjem
području Save u Vojvodini (SCG).


Prpić & Jakovac (1998) izračunali su vrijednost
aluvijalnih i nizinskih šuma potencijalno ugroženih
planiranom branom HE Novo Virje na rijeci Dra


vi. Ovdje na 12.224 ha raste uglavnom hrast lužnjak
(1,7 mil. m3 ili 49,8 %), jasen (0.4 mil.m3 ili 11,6 %) i
joha (0.6 mil.m3 ili 17.2 %). Vrijednost ukupne drvne
mase od 3,5 milijuna m3 iznosi 127,6 milijuna Eura.
Vrijednost godišnjeg prirasta je 3 milijuna Eura. Ovo je
mala cifra, jer su cijene drvne mase određene u Hrvatskoj
i ispod su europskog tržišta, posebice za hrast.
Ako se u ovu kalkulaciju dodaju vrijednosti koje se odnose
na socijalne i općekorisne funkcije, kao na primjer
koristi za klimu, učinak nove brane u Novom Virju
samo na šume Hrvatske je 900 milijuna Eura (Prpić
& Jakovac 1998.). Potencijalni gubitak daleko
nadmašuje tržišnu vrijednost drva.


U obzir treba uzeti sve pozitivne vrijednosti nizinskih
šuma:


Energetski sektor nije nadomjestio gubitke nastale
zbog nestanka nizinskih šuma i njihovih funkcija,
uključujući vezanje ugljika, premda je izgradnja
brana na rijeci Dravi u Hrvatskoj i Sloveniji posredno
ili neposredno uništila ogromna područja.


Aluvijalne poplavne šume u prirodno gospodarenim
retencijskim područjima u središnjem savskom
bazenu (Posavina) sposobne su za proizvodnju velikih
vrijednosti, gdje se svake godine može dobiti
500E/ha.


Ekološka i gospodarska vrijednost šuma (opet) nije
obuhvaćena Novim Savskim ugovorom, premda su
nizinske šume jedno od najvažnijih ekonomskih
dobara aluvijalne nizine i mogu se usporediti s ostalim
potencijalnim vrijednostima, kao što su navigai
p
cij
cijcija
aa
i poljoprivreda.


i


Pašnjaci
Drugi najvažniji način korištenja aluvijalnog staništa
je ispaša. Samo u središnjem savskom bazenu još se
uvijek tradicionalno koristi 19.000 ha. Na pašnjacima
postoje brojne reljefne strukture, kao što su depresije,
mali poplavljeni kanali, mrtvaje, dijelovi visokih obala
pa i pritoke poput Odre, Struga, Lonje i Sunje. ESER
(1991) je opisala vegetaciju velikih pašnjaka u južnom
dijelu Lonjskog polja (Muszilovcica). Zabilježila je 178
biljnih vrsta i deset važnih biljnih asocijacija na području
istraživanja veličine od oko 400 ha. Istraživanje
jasno ukazuje na široki raspon različitih mikro-staništa
u ovom području i različitih zona unutar pašnjaka. Izrazito
mokra staništa su vrlo vlažna muljevita područja u
depresijama. Prema sredini istraživanog područja u obilju
rastu žuti cvjetovi Nymphoides peltata, a na rubovima
četverolisna raznorotka Marsilea quadrifolia (simbol
Parka prirode Lonjsko polje). Ove tipične i ugrožene
močvarne biljke ovdje pridolaze u sastojinama od preko
jednog hektara. Druge važne vodene biljke su podvodnica
(Najas minor, N. marina); Wolffia arrhiza – najmanja
europska biljka; plivajuća nepačka (Salvinia natans);
i žabogriz (Hydrocharis morus-ranae).


Tipična biljna asocijacija u muljevitim područjima je
Eleocharietum acicularis s varijetetima Ludwigia palustris
i Cyperus fuscus; poput četverolisne raznorotke, i


Pastures
ova asocijacija duguje svoj opstanak rovanju svinja. Istraživanje
Ese r o v e (1991) također spominje najvažnije
krmne biljke na pašnjacima Lonjskog polja. Najrašireniji
su varijeteti djeteline: jagodasta djetelina (Trifolium
fragiferum) – ponekad u skupinama – i bijela djetelina
(T. repens); poneka crvena djetelina (T. pratense),
a može se naći i švedska djetelina (T. hybridum). Među
vrstama trava, učestalo pridolazi troskot (Agrostis stolonifera,
A. gigantea) i obična vlasnjača (Poa trivialis).
Ove trave imaju veliku hranjivu vrijednost, za razliku
od mnogih vrsta koje to nemaju – npr. stolisnik (Achillea
millefolia) i bijeli sljez (Althea officinalis), ili onih
koje životinje odbijaju (masovno odbacuju Stachys palustris,
Poligonum hydropiper, Mentha spp., Rhorippa
amphibia, Iris pseudoacoris i Genista elata).
Polja prekrivena cvijećem – ponekad bijelim, ponekad
žutim, ponekad ljubičastim – predstavljaju vrlo
veliku estetsku vrijednost; uz to, ona sadrže medne
biljke (“medvica”, Schneider-Jacoby & Ern
1990, 1994). Posavski pašnjaci predstavljaju jedinstveni
primjer polu-prirodnih staništa u središnjoj Europi i
od iznimne su važnosti za znanost i biologiju.
Načini korištenja zemlje: uzgajanje stoke, konja, gusaka
i posebno svinja, od velike su važnosti za raznolikost
pašnjaka i opstanak mnogih biljaka. Svinjski