DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 43 <-- 43 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE selo Kopačevo u Parku prirode Kopački rit. Od kada je Euronatur proglasio selo Polana u Sloveniji “europskim selom roda” godine 2001., ono je postalo privlačna meta mnogih posjetitelja. Danas ga na dane festivala posjećuje 30.000 ljudi. “Mjesto uz rijeku” znači da svako selo i grad predstavlja ulaz u nedirnuti riječni krajolik. Potrebno je odrediti zone za pecanje, kupanje i promatranje prirode. Za svako selo moraju se pronaći posebna rješenja vezana uz specifičnu situaciju i lokalne atrakcije. Lokalno stanovništvo mora se smatrati dijelom parkovnog sustava i mora im se podariti osjećaj vrijednosti. Sela imaju ekonomsku korist jer posjetitelji ostaju preko noći i jedu u lokalnim restoranima. Ali, najvažnije od svega, takav ekološki koncept osigurao bi prostor za opstanak tajnovitog života rijeke. Program Turizam duž rijeke zamišljen je tako da u područje dovede velik broj posjetitelja. To bi omogućilo stvaranje: Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 različitih načina javnog transporta i međunarodnih pješačkih i biciklističkih staza; zajedničko predstavljanje jedinstvenog kulturnog i prirodnog nasljeđa regije; marketinšku platformu za regionalne specijalitete, npr. vino; integrirani koncept za sve regionalne atrakcije, npr. ribogojilišta, parkove, muzeje i festivale. Zajednički program mogao bi imati za cilj, na pri mjer, izgradnju biciklističke staze od Alpa do Dunava, koja bi omogućila gostima da provedu jedan ili nekoliko tjedana u regiji. Sjeverna Hrvatska, uključujući Baranju, Podravinu i Međimurje, također bi mogla imati koristi od povećanih mogućnosti koje nude posjetitelji odredišta u susjednim zemljama. U Mađarskoj već 200.000 gostiju godišnje obiđe Nacionalni park Dunav-Drava. Dobra biciklistička staza prema Austriji duž Dunava, Drave i Mure dovela bi više gostiju u regiju. RASPRAVA – Discussion Određivanjem velikih retencijskih područja u savskom vlažnom području, Hrvatske vode su pripremile teren za zaštitu ovih krajolika u središnjem savskom bazenu (B r u n d i ć i drugi, 2001). Sa stajališta sigurnosti, ekologije i gospodarstva, određivanje velikih poplavnih područja za obranu od poplave jedina je prihvatljiva strategija koju valja slijediti. Ovaj odličan program zaštite i obrane od poplava trebao bi integrirati sva očuvana poplavna područja, dok bi mjere za sprječavanje poplava trebale imati najmanji mogući učinak na prirodne procese unutar aluvijalnih vlažnih staništa (Schneider-Jacoby, 1992.). Savski sporazum trebao bi postati model-projekt za implementaciju Vodne direktive u Europi. Taj projekt omogućuje procjenu svih aluvijalnih područja i njihovo uključivanje u budući sustav za obranu od poplava (usp. Petričeć i drugi, 2004, za središnji savski bazen). Na primjer, Ramsarsko stanište Obedska bara u Vojvodini (SCG), vlažno stanište koje se proteže na oko 10.000 ha, smanjuje visoke poplave u donjem dijelu Save za 1 m, što je vrijednost koja se ne spominje ni u jednom dokumentu (usp. Schneider-Jacoby 1999b). To se odnosi i na ogromnu depresiju Spačva-Bosut na granici između Hrvatske i Srbije i Crne Gore, koja zadržava desetke milijuna kubnih metara vode za vrijeme visokih poplava, kao što je bila ona u travnju 2004. (vlastita opservacija, S t a n ce r 2004). Međutim, ovo se područje ni u jednom dokumentu u Hrvatskoj ne spominje kao retencijsko područje, a u dokumentaciji za kanal Dunav-Sava čak je predviđeno za odvodnju i regulaciju. Sredstvima Svjetske banke već je izvršena regulacija razine vode unutar ovog ogromnog poplavnog područja rijeka Bid i Bosut (IBRD projekt 4351/HR) a da prije toga nije napravljena prekogra nična procjena okoliša, kao što je određeno konvencijom ESPOO (usp. Stancer 2004). Kao što se pokazalo za vrijeme visokih poplava u travnju 2004. godine, donja Sava ne može prihvatiti dodatnu vodu, a smanjenje retencijskog kapaciteta spačvansko-bosutskih šuma stvorile bi dramatičnu opasnost od poplava na Savi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji. I ovdje su potrebni projekti poput onoga za središnji savski bazen, kojim bi se proširila retencijska područja i obnovila aluvijalna vlažna staništa, kao što je predloženo Programom za smanjenje zagađenja Dunava (1999) na ušću s Drinom. Ovdje je najvažnije napraviti stratešku procjenu okoliša i analizu troškova i koristi za plovidbu, koja bi obuhvatila procjenu mogućih alternativa, kao što je željeznica (S c h n e i d e r- J a c o b y 2001b). Akcijski program Savskog sporazuma trebao bi obuhvatiti aluvijalne i nizinske šume. Vrijednost šume ovisi o režimu podzemnih i površinskih voda. U Hrvatskoj kategorija “park prirode” nudi izvrsne mogućnosti za zaštitu kulturnih krajolika i promicanje održivog korištenja, jer uživa isti status kao i “nacionalni park”. Parkovi prirode kao što su Lonjsko polje pokrivaju vrlo mala područja koja su strogo zaštićena duž većih područja u V. kategoriji “zaštićeni krajolik” prema IUCN, u kojoj je dozvoljena kontrolirana uporaba resursa. Na primjer, dozvoljeni su tradicionalni načini korištenja zemlje i održiva eksploatacija drva. Takva vrsta korištenja zemlje mogla bi se razviti na međunarodnim osnovama duž Dunava, Save i Drave. UNESCO-v koncept biosfere daje međunarodne smjernice za takav pristup, a izrađeni su i prijedlozi za europsku žilu kucavicu DunavDrava- Mura (A. HR, H, SLO, SCG), središnji savski bazen (HR), i Obedsku baru (SCG). Ako se takvi kon .:.* |