DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 62     <-- 62 -->        PDF

Šumarska sekcija Hrvatsko-slavonskog gospodarskog
društva osamostaljuje se 1846. godine. Na osnivačkoj
sjednici 26. prosinca 1846. godine u Prečecu
kraj Zagreba, 17 nazočnih šumarskih stručnjaka, koji
su se odazvali pozivu šumara Dragutina Kosa, udaraju
temelje samostalnom Hrvatskome slavonskom šumarskom
društvu.


Dragutin Kos, sazivač i idejni začetnik skupštine, u
to vrijeme već afirmirani šumarski stručnjak, već tada
se ističe se svojim stručnim radovima tiskanim 1844.,
1845 i 1847. Uz Dragutina Kosa pri osnivanju Šumarskog
društva značajan je isto tako afirmirani šumarski
stručnjak i veliki rodoljub Franjo Šporer, koji je izabran
za prvog predsjednika Hrvatsko slavonskog šumarskog
društva. Šporer je prvi hrvatski propagator lovstva pisanom
riječi. Ističe se pisanjem radova i knjiga, a posebno
je poznat što je u Gospodarskom listu 1843. godine
objavljen njegov prijedlog tadašnjem Gospodarskom
društvu “da se osnuje narodni šumarstveni zavod”,
ustanova u kojoj bi djelovala i šumarska škola.


Na osnivačkoj skupštini Hrvatskog slavonskog šumarskog
društva D. Kos u uvodnom govoru ističe da
se šumari i u drugim europskim državama, organiziraju
u društva, kako bi mogli spriječiti “podkapajuće zlo
… ovom narodnom blagu” (šumama).


Skupština zaključuje da se na sljedećoj sjednici rasprave
tri aktualne teme:


1.
Priopćenje o novim događajima i pojavama u hrvatskom
šumarstvu i lovstvu;
2.
Kako postupati sa starim hrastovim sastojinama izvrgnutim
poplavama da nakon sječe bude osiguran
pomladak;
3.
Da li bi bilo dobro na neizvjesno vrijeme odložiti
sječu hrastova starih 200–300 godina, suhovrhim
ali s dobrim urodom žira, koji osigurava dobar dohodak
i kako da se s ovakvim sastojinama dalje
postupa.
Ovaj nešto opširniji prikaz osnivanja Hrvatsko slavonskog
šumarskog društva napravljen je zbog toga da
se vidi kako su već na prvoj skupštini dominirali stručni
problemi, a što je ostalo i danas nakon 160. godina. Tu
su zacrtani temeljni pravci rada društva koje tijekom
svoga 160-godišnjeg postojanja i rada značajno utjecalo


s
i danas utječe na razvoj i promicanje hrvatske šumarske
struke, školstva i znanosti. Isto tako ovdje smo htjeli istaći
da su ideju o potrebi osnivanja društva iznijeli, a i
proveli oni ljudi koje je krasila stručnost, rodoljublje i
osobno poštenje, a koji nam i danas mogu biti uzor.


Vrijeme od 160 godina samo je isječak iz bogate
šumarske povijesti, koja traje sve vrijeme življenja hrvatskoga
naroda na ovim prostorima. Šume i skrb o
njima bile su uvijek dio organiziranoga društva u svim
razdobljima hrvatske prošlosti. Svoju punu potvrdu
šume doživljavaju osnivanjem pravnih država prije


više od dva stoljeća, kad iz potrebe zaštite tada ugroženih
šuma nastaje šumarska znanost i šumarstvo kao
samostalna i priznata struka u Europi. Tada se stvaraju
i zakonodavni uvjeti koji putem zakona o šumama na
pravnoj osnovi reguliraju odnos čovjek – šuma, s posebnim
naglaskom na nužnost trajnog opstanka i zaštite
šuma.


Osnivanjem Vojne krajine (1702) i njenim uređenjem
(1746) u ondašnjoj Hrvatskoj, kao dijelu Habsburške
monarhije, osniva se šumarska služba temeljena na
vojnim načelima. To je vrijeme nastanka organiziranog
šumarstva na tom prostoru, s posebnim naglaskom na
godinu 1765. kada su osnovane tri šumarije (Krasno,
Oštarije i Petrova gora), od kojih šumarija Krasno neprekidno
radi do danas.


To je vrijeme obilježio Šumski red Marije Terezije
(1769) značajan kao zakon o šumama tiskan na hrvatskom
i njemačkom jeziku, a ustvari je to i prvi udžbenik


o gospodarenju šumama tiskan u Hrvatskoj. Kasnije
nastali zakoni o šumama, posebice oni iz 1852. g. i
1894. g., još više ističu značenje potrajnosti ili održivog
razvoja, kako u odnosu na površine šuma, tako i na
očuvanje kontinuiteta šume na površini koju zauzima.
Temeljne odrednice navedenih zakona i danas su aktualni
i ugrađene su u Zakone o šumama svih naprednih
europskih zemalja. Mišljenja smo da su ovi zakoni, uz
razvoj šumarske znanosti i školstva u središnjoj i zapadnoj
Europi od 18. stoljeća do danas, bili temeljni razlozi
održivog razvoja i opstanka šuma, bilo prirodnih, prirodi
bliskih šuma i šumskih kultura.


To je posebno značajno za Hrvatsku, u kojoj su se
navedeni zakoni striktno poštivali i provodili, posebno
zbog toga što je šumarstvo bilo u sastavu vojne uprave,
koja je u Vojnoj krajini bila raspoređena duž cijele granice,
zbog obrane od napada Turaka. Zahvaljujući uz
ostalo i tome, danas od ukupne površine šuma u Hrvatskoj
95 % su prirodne šume. Po tome smo jedinstveni
u cijeloj Europi.