DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 63     <-- 63 -->        PDF

Za daljnji poticaj organizacije šumarske službe i
njenog razvoja važan je Naputak iz 1839. godine s kojim
se u četiri generalata postavljaju direktori, a ispod
njih u pukovnijama šumari. U tom se vremenu javljaju
naši poznati šumarski stručnjaci koji su šumarsku školu
završili u Mariabrunnu u Austriji, kao što su J. Ettinger,
A. Tomić, F. Šporer, J. Kollar, M. Vrbanić, D. Kos i
drugi. Sve je više mladih hrvatskih šumarskih stručnjaka
koji ambiciozno rade na organiziranju šumarstva,
obrazovnih institucija i šumarske politike, koja bi trebala
biti zaštićena i neovisna od utjecaja šumarskih
stručnjaka iz drugih zemalja. Tako Ante Tomić vinkovački
šumar, 1843. piše stručnu raspravu, ovaj put ne
na njemačkom jeziku, kako je u to vrijeme bilo uobičajeno,
nego po prvi put na hrvatskom jeziku, što ima
takvo nacionalno i kulturno značenje, da prelazi okvire
hrvatskoga šumarstva.


Rezultat takve djelatnosti je osnivanje već spomenutog
Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva 1841.,
iz kojega se 1846. izdvojilo i osamostalilo Hrvatsko-slavonsko
šumarsko društvo. Znatna je aktivnost tog društva
usmjerena na otvaranje šumarskog učilišta u nas,
kako bi domaći ljudi stekli šumarsko obrazovanje te tako
smanjio priliv stranih stručnjaka u hrvatsko šumarstvo.
Želja im je ispunjena osnivanjem Gospodarskošumarskog
učilišta u Križevcima 1860., prve šumarske
visokoškolske ustanove u ovom dijelu Europe.


To su samo neke djelatnosti šumarskih intelektualaca
školovanih u inozemstvu a okupljenih u Hrvatskoslavonskom
šumarskom društvu. Njihov intelektualni,
stručni i rodoljubni zanos dao je svoj doprinos općoj
klimi koja je prethodila otvaranju modernog Sveučilišta
u Zagrebu, 1874 godine.


Nakon toga, Društvo počinje izdavati znanstvenostručno
glasilo “Šumarski list” koji neprekidno izlazi od
1877. godine do današnjeg dana. U Senju se 1878. osniva
Nadzorništvo za pošumljavanje primorskog krasa,
koje je do svog ukinuća (1945) imalo značajnu ulogu u
pošumljavanju i ozelenjavanju krša, zaštiti okoliša i razvoju
stručne i znanstvene misli u hrvatskom šumarstvu.


Značajnu aktivnost Hrvatsko-slavonsko šumarsko
društvo pokazuje pri osnivanju Šumarske akademije na
Sveučilištu u Zagrebu, četvrte visokoškolske ustanove
na Sveučilištu u Zagrebu, koja je počela raditi 20. listopada
1898. Akademija je radila u Šumarskom domu, koji
je izgrađen za samo dvije godine na inicijativu i pomoć
šumarske struke, Hrvatsko slavonskog šumarskog
društva i grada Zagreba, koji je dao besplatno zemljište.


Otvaranjem Gospodarsko-šumarskog učilišta 1860.
u Križevcima, posebno prelaskom šumarske nastave
na sveučilišnu 1898. u Šumarskoj akademiji Sveučilišta
u Zagrebu, hrvatsko šumarstvo postaje ravnopravan
sudionik s ostalim dijelovima Europe u razvoju znanstvene
i stručne šumarske misli te šumarske politike.


Vrlo je značajna činjenica da su mnogi naši stručnjaci
tog vremena stekli šumarsko, stručno i znanstveno
obrazovanje u europskim zemljama. Na taj su način
upoznali dobre i loše strane šumarstva i šumarske politike
drugih zemalja. Radeći u Hrvatskoj, u našim strukturno
vrednijim i raznolikim šumama, mogli su na vrijeme
uočiti prednosti naših šuma, glede vrsta drveća
prirodnosti i očuvanosti u odnosu na europske. U to
vrijeme, krajem 18. i početkom 19. stoljeća, već su se u
Europi osjećale negativne posljedice stihijske sječe
prirodnih šuma i osnivanja šumskih kultura četinjača.
Zbog toga su naši stručnjaci određivali odgovarajući
način gospodarenja, izbjegavajući ukalupljeni pristup i
poštujući prirodnost i sačuvanu prirodnu strukturu te
prirodno pomlađivanje šuma. Sve je to utjecalo na
stvaranje danas priznate zagrebačke škole uzgajanja
šuma, kojoj je u to vrijeme bio začetnik prof. dr. Andrija
Petračić, a koja se razvija do današnjih dana.


Gospodarenje prirodnim šumama po načelima potrajnosti,
očuvanje prirodne strukture i raznolikosti, prirodno
i umjetno pomlađivanje pod zastorom krošanja
po prirodnim načelima, održavanja strukture, stabilnosti
i kvalitetnih gospodarskih i općekorisnih funkcija šuma
njegom, a svi uzgojni postupci temelje se prema načelima
razvoja prašume i na temelju kriterija koji proizlaze
iz ciljeva gospodarenja – osnovna su obilježja zagrebačke
škole uzgajanja šuma.


Ukazom od 31. kolovoza 1919. osniva se Gospodarsko-
šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Na taj se
način spaja Šumarska akademija i Gospodarsko učilište,


ta


koj
kojkoje
ee j
jje
ee d
ddo
oo tada bilo u Križevcima. Šumarski odsjek ostaj
jje
ee i
ii dalj
daljdalje
ee u
uu zgradi Šumarske akademije, koje je vlasnik
Hrvatsko slavonsko šumarsko društvo. Prvi izabrani dekan
Gospodarsko-šumarskog fakulteta ugledni je šumarski
stručnjak prof. dr. Andrija Petračić.


Ujedinjenjem Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine
u Jugoslaviju, slijedilo je ujedinjenje šumara u jedinstvenu
organizaciju u Jugoslavensko šumarsko društvo.
Nastojanje hrvatskih šumara da se umjesto jedinstvene
organizacije povezivanje šumara cijele države ostvari u
savez dotadašnjih šumarskih društava nije uspjelo. Uspjelo
je da sjedište Jugoslavenskog šumarskog udruženja
bude u Zagrebu, kao jednoglasna odluka zbog toga,
citiram “jer je Hrvatsko šumarsko društvo ne samo
najstarije, nego i s najbrojnijim članstvom, a posjeduje
i vlastiti Dom”.


Osnivanjem Banovine Hrvatske 1939. godine obnovljeno
je Hrvatsko šumarsko društvo. Ono je djelovalo
sve do postojanja države s hrvatskim imenom, odnosno
do 1945. godine.


Ukupan rad obnovljenog Hrvatskoga šumarskoga
društva odvijao se pod pritiskom II svjetskog rata, s
tim da je izlaženje Šumarskog lista jedan od dokaza o
kontinuitetu rada. Osim toga, u tom vremenu se pripre