DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 93     <-- 93 -->        PDF

kih uzvišenja, primaknemo se okrajcima travnjaka i
uvučemo se u rijetke šikare tamo oko Dragonoša, znaci
tih promjena u prirodi Samoborskog gorja već su tu.
Dapače, oni su već poodavno iskitili mnoga staništa, a
na nekim mjestima kao da su zaposjeli najveće površine
izložene proljetnom suncu. Šumsko tlo je još uglavnom
golo i tek na prisojima modri se šumarica jetrenka
i pasji zub među suhim lišćem, ali na nekim mjestima
sve je zeleno od skoro čiste populacije medvjeđeg luka
(Allium ursinum) na čijim se stapkama već zamijećuju
cvjetni pupovi. Otkriva ga i karakterističan miris kada
se krećemo po njemu. To je vrijeme cvatnje podbjela,
od čijih cvjetova se žute hrpe svježe iskopane zemlje i
rubni dijelovi potoka i jaraka.


Već odavno poznam one prostrane travnjake oko
Dragonoša. Nekad su se skoro svi kosili po dva puta
godišnje, a danas je najveći dio zapušten i u znatnom
dijelu već pretvoren u šikaru i šumu. Ipak su još ostale
znatne površine tih travnjaka koje na poprilično neravnom
tlu grade male oaze ljepote proljetnog raslinja, a
da o onim u mjesecu lipnju i ne govorim. Rijetko gdje
kao ovdje u Samoborskom gorju po tim gorskim travnatim
obroncima gdje mjestimično kamena podloga
izbija na površinu i koji se poput stuba spuštaju tamo
prema istoku u duboku udolinu, u proljeće je mnogo
procvalih orhideja i ljiljana. Od desetak vrsta naših orhideja
u širem prostoru Dragonoša prevladava bazgin
kaćun (Dactylorhiza sambucina) u žutoj i ljubičastocrvenoj
boji sa svim mogućim prijelazima. Populacija
je mjestimično tako gusta, da boja ovih biljaka prevladava
u travnatom proljetnom pokrivaču. Blijedi kaćun


(Orchis pallens) koji se smjestio uz prorijeđenu šikaru


rubove travnjaka prvi će procvasti, a sada već ima
vidljive cvjetne pupove. Na mnogo mjesta već cvate
i


crveni kukurijek (Helleborus atrorubens), a žuti grmovi
drijenka (Cornus mas) i jarko crveni grmići običnog
likovca (Daphne mezereum) raskrilili su se po tim bregovima
i postali dobro uočljivi u još golim šumarcima
i šikarama.


Slika 4. Šafrani sa Šipačkog Brijega


Slika 5. TZ",


Negdje oko Pokleka i uz cestu prema Petričkom Selu
u Žumberku zastao sam privučen bojama proljeća.
Ovaj put bio je to proljetni jaglac, čiji su buseni prekrili
sve ogoljele glavice i tratine uz put. Ovoj, inače poznatoj
i daleko raširenoj biljci, čini se da su staništa
Žumberka i Samoborskog gorja najpogodnija za rast.
U to doba ti obronci su u cijelosti žuti od nebrojenih


i ž
cvjetova jaglaca. Gustoća busena je tolika da ostalom
raslinju gotovo ne ostaje mjesta.


Ponesen ljepotom krajolika, idući od Dragonoša i
Jarušja i dalekim vidicima prema grebenu Oštrca, uz
plave i rumene tratine s brojnim jednostavnim i praznim
kozolcima, napravama za sušenje sijena, ulazim u
malo naselje Šipački Brijeg. Neobičan susret s malom
lokvom usred naselja i bučnim kreketanjem žaba. Kad
samo malo zamakoh iza obližnje kuće, cesta prolazi
grebenom koji s jedne strane omeđuje red kuća, a s
druge stari voćnjaci u kojima prevladavaju šljive. I tu
stadoh kao ukopan! Kao da me zabljesnula nesvakidašnja
boja koja se razlila brijegom i dolom po svim
voćnjacima. Nisam dospio dobro niti promisliti, kad
malo podalje još jedno istovrsno iznenađenje. U toj velikoj
čaroliji boja sve cvate na toplom proljetnom suncu.
Obični šafran (Crocus neapolitanus) je najbrojniji,
a na ovim staništima u Šipačkom Brijegu njegova gustoća
po jedinici površine mjestimično tolika je da se
drugo raslinje uopće ne zamijećuje. Modrilo i rumen
učinili su neke dijelove ovih prostranih voćnjaka toliko
istaknutim i lijepim, da se činilo kako ove slike i ovi
krajolici u to vrijeme pripadaju nekoj drugoj stvarnosti
a ne onoj koju bismo nalazili u okrilju Samoborskog
gorja, tj. njegovog graničnog područja sa Žumberkom.
Samo ponegdje, kao po dogovoru, šafrani su snježno
bijele boje, pa su se radi toga još bolje isticali na sivozelenoj
tratini. Pažljivo koracam šarenim sagom nastojeći
da ne oskvrnem tu čarobnu ljepotu, koja mnogima
ostaje skrivena u rano proljetno vrijeme. Kada se primakoh
bliže i prošetah gore i dolje šljivicima, tek tada
zamijetih i bukete cvatućih proljetnih drijemovaca, ponegdje
još i visibaba, male tepihe žutih proljetnih ja




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 94     <-- 94 -->        PDF

Slika 6. Proljeće kod Malog Lipovca


glaca, a na nekim površinama ljubičasto modra boja
potjecala je od gusto poraslih primjeraka šupaljke (Corydalis
sp.).


Kad sam prošao cestom malo poviše Malog Lipovca,
morao sam zastati zadivljen krajolikom koji se kupao
u proljetnom suncu, na kojem su i svi oni leptiri,
pčele i bumbari koji su uspjeli prezimiti, izletjeli na prvu
proljetnu ispašu. Neki dijelovi okolnih bregova koji
su još bili prekriveni naslagama sivo bijele lanjske nepokošene
trave, isticali su se živim bojama. S jedne
strane bile su to površine bogato procvale crnjuše (Erica
carnea) s bezbroj crvenih cvjetova koji su prekrili
glavice i padine bregova, a s druge strane snježno bijela
boja cvjetova velikog, velecvjetnog kukurijeka
(Helleborus macranthus) koja se prostrla po privjetrini
brijega s rijetkim šibljakom lijeske. Nisam se lako mogao
odlučiti što prije pogledati i u čijoj ljepoti prije
uživati. Tek u ovo doba godine crnjuša se ističe od ostalog
raslinja upravo svojom cvatnjom. Kasnije se utopi
u općem zelenilu travnjaka i rubova šumaraka.


S druge strane brijega naselila se velika populacija
velecvjetnog kukurijeka. I na mnogo drugih mjesta u
Samoborskom gorju ova biljka otkriva se svojim lijepim
bijelim i krupnim cvjetovima, ali najčešće pojedi-


Slika 7. Raskošne boje crnjuše u okolici Malog Lipovca


načno ili u malim skupinama. Međutim, ovdje u blizini
Malog Lipovca, meni dotad neviđena brojna populacija,
imala je na razmjerno maloj površini na stotine i
stotine primjeraka, najčešće u busenima poraslih s većim
pa i velikim brojem cvjetova, tako da se cijela padina
brijega bijelila od njega. Na nekim mjestima koja
su već prelazila i na okolni travnjak ili se stapala s naseljem
crnjuše, cvatnja je poranila, jer su neki cvjetovi
izgubili svoju bjelinu i u njihovom ocvjeću sve se više
i više naziralo crvenilo. To je još u većoj mjeri povećalo
ljepotu i draž ovih staništa, koja bi bez te rano proljetne
bjeline ostala posve neizražajna.


Kad malo jače otople dani i kad se približi druga polovica
mjeseca travnja, travnjaci oko naselja Tomaševaca
u Žumberku prepoznaju se po razmjerno velikoj populaciji
crnkaste sase (Pulsatila pratensis ssp. nigricans).
Ljepota ove osobite i ugrožene biljke hrvatske
flore više ne dolazi do izražaja u tolikoj mjeri kao prije,
jer se njezino stanište bitno mijenja i degradira. To je
biljka koja naseljava livade izložene jugu, ali najveći
dio livadnih površina danas se više ne kosi pa teren
obrasta raznolikim grmolikim raslinjem, a na tlu se zadržava
debeli sloj prošlogodišnje nepokošene trave koja
sprječava rast mnogih biljnih vrsta, a među njima i crnkaste
sase. Travnjaci oko Tomaševaca jedno su od malobrojnih
staništa i nalazišta ove ugledne biljne vrste u
Hrvatskoj. Samo revitalizacijom livadnih površina, tj.
ponovnom redovitom košnjom, crnkasta sasa u ovim dijelovima
Žumberka imala bi mogućnost opstanka.


Uznapredovala depopulacija i nazadovanje stočarstva
uvjetovali su napuštanje i obrast travnjačkih površina
u mnogim dijelovima Hrvatske, pa tako i na području
Samoborskog gorja i Žumberka. Posljedice se
zamijećuju na svakom koraku. Livada i pašnjaka je sve
manje, a vegetacija šikara i šuma sve se više proširuje.


Tekst i fotografije:
Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 95     <-- 95 -->        PDF

BOSANSKI LJILJAN (Lilium bosniacum /Beck/ Beck ex Fritsch)


Od četiri (ili pet?) vrste ljiljana ili lukova u Hrvatskoj
flori, bosanski ljiljan (Lilium bosniacum /Beck/
Beck ex Fritsch), čini se, u taksonomskom pogledu još
uvijek izaziva niz dvojbi. Najviše je to povezano s njegovom
sličnošću s kranjskim ljiljanom (Lilium martagon
L. ) s kojim dijeli neke dijelove svog areala.


U području srednjeg i južnog Velebita, Ličke Plješivice,
Dinare, Kamešnice te Svilaje, ova ugledna biljka
trajnica pojavljuje se obilno, najčešće pojedinačno ili u
manjim ili većim skupinama. Pripada osjetljivim svojtama
(VU) u hrvatskoj flori i kao takva upisana je u Crvenu
knjigu biljnih vrsta vaskularne flore Hrvatske.


Prema nekim tjelesnim obilježjima upućuje nas na
usku povezanost sa srodnom vrstom kranjskim ljiljanom
(Llium carniolicum Bernh ex Koch), koji je također
vrlo raširen u južnim i nekim središnjim dijelovima
Hrvatske, koji također pripada osjetljivim vrstama u
nas, te je i on upisan u Crvenu knjigu biljnih vrsta vaskularne
flore Hrvatske.


Bosanski ljiljan je trajnica koja ima u tlu lukovicu, a
naraste do 60 cm visoko. U središnjem dijelu stabljike
nosi veći broj duguljastih suličastih i izmjenično pore


danih listova, koji su dugi oko 5 cm. Cvjetovi su pravilni,
građeni od 6 listova ocvjeća dugih oko 4 cm, koji
su, poput turbana, od dna cijelom duljinom savinuti u
luku prema van, prema gore, i u donjem dijelu iznutra
imaju tamnoljubičaste do skoro crne mrlje i točkice.
Šest krupnih crvenih prašnica visi na dugim prašničkim
nitima. Biljke počinju cvasti od početka lipnja te u
mjesecu srpnju.


Treba naglasiti kako su cvjetovi zlatno žuti, u vrijeme
otvaranja uspravni, a kasnije se cvjetne stapke u luku
savijaju prema dolje i cvijet visi. Na vrhu stabljike
je jedan cvijet, rijetko dva.


Stanište ovog ljiljana su duboka tla između kamenja
gorskih i planinskih kamenjarskih travnjaka do blizu
2000 m visine.


Neka tjelesna obilježja ove naočite biljke ističu se
znatnom promjenjivošću, što još uvijek uzrokuje niz nedoumica
glede njegovog taksonomskog statusa. Lako je
zamijetiti kako boja listova ocvjeća varira od zlatno žute
do tamnije žute, što se osobito zamijećuje prilikom usporedbi
cvjetova, primjerice, s planine Treskavice u Bosni
s bojom cvjetova biljaka s našeg Velebita. Bosanski


Slika 1. Cvijet bosanskog ljiljana s Dabarskih kukova u
srednjem Velebitu Slika 2. Bosanski ljiljan s planine Treskavice u središnjoj Bosni