DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 96 <-- 96 --> PDF |
Slika 3. Na Zelovu pod Svilajom obitava velika populacija bosanskog ljiljana, 1. VI primjerci, osim toga, kao da imaju jače istaknuta tamnija područja u bazalnim dijelovima listova ocvjeća. Boja cvjetova bosanskog ljiljana, tj. onih primjeraka koje nalazimo na području Zelova u okviru planine Svilaje i koje smo uvrstili u ovu svojtu, mijenja se na osobit način. Naime, dio cvjetova ima zelenkasto žutu boju, a prašnice ne tako istaknuto crvene kao kod tipičnih oblika. U neobično velikoj populaciji na ovom nalazištu to se lako zamijećuje, upravo kao i primjerci koji nose na vrhu stabljike po dva cvijeta. U toj istoj populaciji, najvećoj koliko mi je poznato u Hrvatskoj, koja broji stotinjak i više primjeraka na razmjerno maloj površini od 1–2 ara, nalazimo i primjerke u čijim cvjetovima ima više crvenila a manje žutog, osobina koja se zamijećuje i na prašnicama. Na vrhu Oštrog Mihaljevca u okviru NP Plitvička jezera, na maloj šumskoj čistini okrenutoj jugu, uz primjerke božura i mnogih drugih zanimljivih biljnih vrsta, rastu gotovo jedan do drugoga bosanski i kranjski ljiljan koji se bojom cvjetova i svojih velikih prašnica lako razlikuju. Nalazište na Ječmištu, kao i ono na Zelovu na južnim i jugoistočnim padinama planine Svilaje, nalaze se Slika 4. Bosanski ljiljan sa Zelova sa crnim apolonom izvan do sada poznatog areala za ovu vrstu. Ne bi li po tome kao i nekim drugim spomenutim osobinama ove svojte mogli pretpostaviti i mogućnost njegovog križanja s kranjskim ljiljanom, čiji se areal u Hrvatskoj u značajnoj mjeri preklapa s arealom bosanskog ljiljana? Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. ROBERTIJEV KAĆUN Od približno 150 vrsta kaćunovica ili orhideja (Orchidaceae) u Hrvatskoj, najveći broj je zastupljen u primorskom dijelu i na jadranskim otocima. Njihova otočna distribucija ukazuje na značajnu biološku raznolikost tog dijela hrvatske flore, svjedoči proces specijacije u ovom dijelu Sredozemlja te ukazuje na povezanost flore hrvatskog jadranskog arhipelaga s odgovarajućom florom susjednog Apeninskog poluotoka. U toj grupi naših sredozemnih vrsta značajan je broj takvih svojti koje rastu samo na tlu Hrvatske i ubrajaju se u skupinu naših endema. Robertijev kaćun (Himantoglossum robertianum /Lois./ P. Delforge) je vrsta koja rano cvate. Već od polovice ožujka mjeseca naći ćemo primjerke u punoj cvatnji. Razmjerno lako ih zamijećujemo na staništima jer pripadaju onim svojtama kaćunovica koje narastu najviše u tom dijelu godine. Biljke mogu narasti do 60 cm visoko i u vršnom dijelu stabljike nose veći broj krupnih i uglednih cvjetova, čija boja može znatno varirati, od potpuno bijele do ljubičaste, a zamijećen je i rijedak hibridni oblik. Osobito je istaknuta donja usna koja nosi četiri karakteristična |