DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 97     <-- 97 -->        PDF

Slika 1. Robertijev kaćim na staništima otoka Ciova


Slika 3. Hibridni oblik Robertijevog kaćuna


nastavka. Najveći listovi smješteni su u obliku rozete
pri dnu stabljike i svojom veličinom ukazuju na nazočnost
ove svojte i u vrijeme kada je biljka mlada ili kad
još ne cvate.


Staništa ove ugledne svojte nalaze se u središnjoj
Dalmaciji. To su sunčani do polusjenoviti garizi i kamenjare
sredozemnog područja Hrvatske, zapuštene
terase, ekstenzivno uzgajani maslinici i voćnjaci badema.
Na nekim mjestima zbog razmjerno brzih vegetacijskih
sukcesija i zarastanja staništa, svojta uzmiče i
populacije se smanjuju. Na nekim nalazištima raste tek
metar od morske obale.


Najveća nalazišta Robertijevog kaćuna su na otoku
Braču oko naselja Milne, gdje populacije broje na stotine
i stotine primjeraka u društvu s još nekim drugim
vrstama orhideja. U okolici Splita, Rogoznice, na otocima
Čiovu i Velom Drveniku, staništa su mu gusto
obrasle kamenjare i zapušteni maslinici te se na tim
staništima biljke jedva održavaju. Posebno je zanimljivo
veće nalazište na otoku Korčuli kod naselja Potirna,
gdje biljke rastu u šikari s nešto više vlage u tlu. Na
otoku Visu nalazimo ga na najvišem vrhu otoka, na
Humu iznad grada Komiže.


Vrsta se može ubrojiti u ugrožene (E) te bi je trebalo
uvrstiti u Crvenu knjigu vaskularne flore Hrvatske i
Zakonom zaštititi.


Tekst i fotografije:
Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 98     <-- 98 -->        PDF

ŠUMSKI ŠTETNICI


VRBOTOČAC


Leptira vrbotočca (Cossus cossus L.) iz istoimene
porodice leptira prelaca, rijetko zamijećujemo u prirodi,
jer danju provodi skrovit život, a i svojom bojom tijela
i krila dobro je prilagođen podlozi na kojoj se nalazi.
Sivkasto mrljasta površina prednjih krila čini ga
skoro nevidljivim na kori drveta. U nizinskom kontinentalnom
dijelu Hrvatske nije rijetka životinja. Tamo
gdje su populacije nešto veće, rado dolazi na svjetlo jakih
lampi.


Gusjenica vrbotočca ubraja se među značajnije
štetnike šumskog drveća, osobito listopadnog, kao što
je vrba, topola, joha, lipa, jasen, javor, hrast i dr. Neri
jetko je nalazimo i u voćnjacima, posebice u deblima
aa
jabuka i krušaka. Niti gusjenicu ne nalazimo često u
prirodi, jer kroz cijelo vrijeme hranjenja živi unutar
drveta različitih vrsta.


Ženka u donje dijelove stabala, u pukotine kore ili na
već ozlijeđena mjesta, odlaže na desetke jaja. Grizenje


drveta uvijek se odvija u zdravom drvetu, pa je po tome
vrbotoč primarni štetnik. Gusjenica naraste do 10 cm u
duljinu, mesnato je crvene boje sa štitastim izraštajima
na leđnom dijelu tijela. Na snažnoj glavi ima jake
čeljusti kojima lako grize drvo kojim se hrani. Najčešće
je otkrivamo po intenzivnom mirisu drvenog octa, ali i
po hrpama grizotina crvenkaste boje koje se nalaze u
hrpicama oko donjih dijelova stabala.


Mlade gusjenice hrane se najprije kambijalnim tkivom,
a kasnije drvetom neposredno ispod kambija. Na
mjestu napada može ih se naći po nekoliko desetaka.
Obično su napadnuti donji dijelovi stabala, primjerice
vrbe rakite (Salix caprea L.), ili oštećena mjesta na deblima,
primjerice, kanadske topole. Kako se gusjenice
nalaze ispod kore, u početku napada teško otkrivamo
njihovu nazočnost. Odrasle gusjenice progrizaju dublje
partije drveta, tako da pri kraju razvoja skoro cijela


Slika 2. Kukuljice imaju dobro izražene bodlje na rubovima tr-
Slika 1. Gusjenica leptira vrbotočca bušnih segmenata