DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2006 str. 12     <-- 12 -->        PDF

D. Ballian: KONTROLA PODRIJETLA PANČIĆEVE OMORIKE (Picea omorika /Panč./ Purk.) . Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 295-304
(prema B all i a n u i sur., 2006). To se da primijetiti ako
promatramo i dobivene dendrograme 1 i 2 (slika 3 i 4),
prema istraživanju B a l lia na i sur (2006), koji su dobiveni
na temelju genetičkih rastojanja između istraživanih
populacija. Rastojanjima prikazanim u dendrogramu
1 prema Neiu (1978) plantaža omorike predstavlja
odvojenu skupinu (slika 3), dok u dendrograma 2


prema Pritchardu i sur. (2000) već povezana s populacijom
Strugovi (slika 4). Kod dendrogramske analize
genetičkih rastojanja prema Ne iu (1978), a što je prikazano
u istraživanju Ba l l i ana i sur. (2006), plantaža
Kakanj zauzima središnje mjesto između populacija
Božurevac i Strugovi.


4. RASPRAVA – Discussion
Dobiveni rezultati u prvi plan stavljaju osnovno pitanje;
koliko individua može i mora reprezentirati populaciju
Pančićeve omorike. Broj individua koje predstavljaju
populaciju ipak ostaje upitan (50, 100 ili vi-
še). Tu se pojavljuje i problem subjektivnosti pri uzimanju
uzorka, a u ovom istraživanju zbog jako
ekstremnih uvjeta staništa gdje raste omorika, od kojih
su mnoga slabo dostupna, vrlo često nismo bili u mogućnosti
isključiti subjektivnost. Uz to, pojavljuje se i
problem hoće li analizom izoenzimskih biljega biti registrirani
i rijetki aleli koji se nalaze u populaciji.


Stoga bi u području gdje raste Pančićeva omorika
trebalo primijeniti načelo razmjernog broja uzoraka prema
veličini populacije, uz prethodno testiranje na nekoliko
lako dostupnih populacija, da se ustanovi kakve
su frekvencije pojavljivanja rijetkih alela u njima. Tako
bi se dobio standard za Pančićevu omoriku, a koji ne bi
bio u opreci s preporukom Hüssendorfera (1996),
koji preporučuje da treba povećati broj individua u analizi
koje predstavljaju populacije. U tom bi se slučaju s
velikom vjerojatnošću mogli obuhvatiti i rijetki aleli
koji se nalaze u populaciji. Ipak, situacija s Pančićevom


;"n omorikom je takva da ponekad imamo populacije
manje stabala nego što preporučuje Hüssendorfer.
Međutim, povećanje broja individua u uzorku za analizu


5. ZAKLJUČCI
Ponuđeni sustav identifikacije sa 12 enzimskih sustava,
odnosno 16 genlokusa mogao bi se u budućnosti
pokazati prihvatljivim, jer su početna istraživanja dala
dobar rezultat.
Za sada ne možemo u potpunosti izvršiti dodjeljivanje
određenih plantaža određenim prirodnim popu


povlači za sobom i višu cijenu istraživanja, što je često
limitirajući čimbenik, kao i vrijeme potrebno za istraživanje,
odnosno potrebni laboratorijski kapacitet.


Dobiveni rezultati u ovom istraživanju, pri uporabi
analize izoenzimskih biljega pokazuje da su naše trenutačne
mogućnosti potvrde podrijetla Pančićeve omorike
relativno ograničene. Ponuđeni sustav identifikacije
ovom metodom mogao bi su u budućnosti pokazati prihvatljivim,
jer su početna istraživanja pokazala dobar
rezultat, iako još ne možemo u potpunosti izvršiti dodjeljivanje
istraživane plantaže određenoj populaciji ili
populacijama. Razlog leži i u njezinom miješanom podrijetlu.
Stoga bi trebalo nastaviti s daljnjim istraživanjima
u cilju stvaranja još detaljnije genetičke slike o po


pulacijama, s još većim brojem enzimskih sustava, odnosno
genlokusa, koji bi obuhvatili sve prirodne populacije
te skupine stabala u BiH i Srbiji, što je jedan dugotrajan
i skup posao.


Rezultati iz ovog istraživanja mogu nam pomoći u
formiranju sjemenskih baza kako preporučuje Ballian
i sur. (2004). U tu je svrhu potrebno uključiti dovoljan
broj stabala iz prirodnih populacija istraživane vrste,
kao i naći nove i pogodnije biljege za njihovu identifikaciju.


– Conclusions
lacijama u kojima se sakuplja sjeme, ali s određenim
rizikom i to se može obaviti.
Zbog visoke cijene istraživanja trebalo bi se odlučiti
za manji broj enzimskih sustava, tako da se isključe
svi oni koji pokazuju monomorfizam.


6. LITERATURA – References
Ballian, D., D. Gömöry, R. Longauer, T. Miki
ć , L. P a ul e, 2004. Isoenzyme analysis, including
the problem of reproduction and conservation
of the populations of the serbian spruce
(Picea omorika /Panč./ Purk.) from the Višegrad
area. FORUM Genetik – Wald – Forstwirtschaft
2004: 320–329.


Ballian, D., D. Gömöry, R. Longauer, T. Mikić,
D. Kajba, L. Paule, 2006: Genetic identification
of the populations Serbian Spruce (Picea
omorika /Panč./ Purk.) by isoenzyme markers.
Plant Systematic and Evolution (prihvaćeno


– u tisku).