DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2006 str. 77 <-- 77 --> PDF |
U međuvremenu pronašli smo vjerodostojan izvor koji to konačno potvrđuje. Ukratko iz životopisa. Ivan Jakovljev, dipl. ing. šum., rođen je 1903. u mjestu Nižne Čirsk, Donska oblast, Rusija, u obitelji Grigorija Jakovljeviča Jakovljeva i Pelagije rođ. Solodko2. Kao ruski emigrant 1920. dolazi u Kraljevinu SHS, gdje u Bileći 1924. završava rusku srednju školu (Donski kadetski korpus). Šumarstvo je studirao u Zagrebu. Apsolvirao je 1932., a diplomirao 1939.3 Kao apsolvent radio je u BiH, a od 1939–1950. u Hrvatskoj (Crikvenica, Rab, Sušak, Ministarstvo šumarstva u Zagrebu, Gospić, Garešnica). God. 1950. napušta Hrvatsku i odlazi u Mađarsku, a 1956. u Taškent (Uzbekistan) gdje je umro i sahranjen 1997. Na temelju jedne nepotpisane informacije o I. Jakovljevu, ostavljene u Hrvatskom šumarskom društvu u Zagrebu krajem 2005.4, saznali smo da je u zagrebačkom dnevnom listu “Večer” od 24. prosinca 1935. objavljen vrlo interesantan i za naša istraživanja značajan članak “Intelektualci kao konobari, šoferi, statisti, stražari i tramvajski kondukteri” u kojemu nalazimo i tekst o “apsolventu šumarskog fakulteta, Ivanu Grigorijeviču Jakovljevu kao Meštrovićevom modelu, kolporteru Večeri i kazališnom stažistu”.5 U navedenom tekstu uz podatke o I. Jakovljevu naći ćemo i zanimljive segmente iz kazališnog života tog vremena u Zagrebu, pa tekst citiramo u cijelosti: Našli smo ga na njegovom poslu iza kulisa u velikoj kazališnoj zgradi. Davala se “Lakme”, Delibesova opera, i upravo je bila stanka između prvog i drugog čina. Postavljala se scena: Trg nekog indijskog grada. Redatelj Binički stoji u sredini pozornice. Radnici podupiru šarene kuće sa tipičnim istočnjačkim zastorima nad vratima. Iz visine spušta se “horizont”. Na njemu slikovita i “autentična” Indija. Inspicijent Mužević pritište na dugmad zvonaca, male žaruljice pale se i gase. Doskora će početi čin. Sa strane već stoje 3 Za vrijeme studija u Zagrebu Jakovljev je, između ostalog, bio i član Ćirilo-Metodovog kora osnovanog 1931, s ciljem promicanja staroslavenskog crkvenog pjevanja u duhu Ćirilometodske ideje. Kor je djelovao liturgijski u matičnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu i drugdje, kao i koncertno u zemlji i inozemstvu. God. 1936. prilikom proslave pete obljetnice Kora, Jakovljev je dobio Srebrnu medalju Sv. Ćirila i Metoda za pjevačke vrline i Spomen medalju o petoj obljetnici. 4 U jednom razgovoru s rusisticom dr. sc. Irenom Lukšić iz Duge Rese, pretpostavili smo da je informaciju ostavila gđa Tatjana Puškadija-Ribkin, dipl. ing. kemije iz Zagreba, što se pokazalo točnim. Objema zahvaljujemo na dragocjenoj suradnji. 5 Ivan Jakovljev sačuvao je do svoje smrti jedan primjerak spomenutog lista “Večer” iz 1935., koji nam je početkom 2006. poslala gđa Alla Prohorova iz Taškenta, zajedno s vrlo vrijednom dokumentacijom Jakovljeva (pisma, slike, svjedodžbe, potvrde, razglednice iz biv. Jugoslavije, Europe, Azije i dr.). Naime s A. Prohorovom surađujemo unatrag nekoliko godina i ta je suradnja prerasla u prijateljstvo. Autor ovog teksta o Jakovljevu nije se, nažalost, mogao odazvati pozivu obitelji Prohorove na gostovanje u Taškent. Slika 2. Ivan Jakovljev (donji red drugi slijeva) bio je član više pjevačkih zborova u Zagrebu spremni: okrutni Nilakantha Griff, čarobna istočnjačka ljepotica Nada Tončić i još ljepša Mallika Milinkovićka, i pomorski oficiri Rijavec i Grba. Dobro raspoloženi Joža pripovijeda nešto veselo i svi se smiju. Čak je i fanatični indijski svećenik Nilakantha zaboravio da će doskora ubiti nesretnog Rijavca, i prijateljski ga potapša po ramenu. U pozadini su oni mali. Oni po 12 dinara na večer. Statisti. Oni nevažni, no bez kojih ipak ne može biti predstave. Danas su obijesni engleski matrozi, a u trećoj slici obući će duge halje, prilijepiti brade i postati tajanstveni svećenici Budhe. Među njima je najpopularniji, najviši i svima dragi Rus “Bukaška”. Bukaška znači nešto sitno, malo, kao neznatni kukac ili mala bubica. To je opće poznati “špicname” najvećeg i oko dva metra visokog Rusa Ivana Grigorijeviča Jakovljeva, apsolventa šumarskog fakulteta i opernog statiste. Nadasve interesantan je životni put tog ruskog izbjeglice iz Njižneg Čirska. Godine 1924. kao dvadesetgo- Slika 3. Članski karton Ćirilo-Metodovog kora u Zagrebu |