DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2006 str. 78 <-- 78 --> PDF |
Slika 4. Svjedočanstvo o višem tečajnom ispitu Donskog kadetskog korpusa u Bileći (Hercegovina) od 20. 6. 1924. dišnji mladić dolazi u Zagreb, zapisuje se na šumarski fakultet, svira balalajku i pjeva bas (“Bukaškin” glas je vrijedno čuti i on je vrlo cijenjeni član Ćirilometodskog zbora) u ondašnjoj “Moskvi” preko puta Mesničke ulice. Po noći svira balalajku, prije podne polazi na predavanje, a poslije podne – prodaje “Večer”. Balalajčik – student – kolporter “Večeri” – sve to pripovijeda Ivan Jakovljev uz potpuno optimistički smiješak pun životnog elana. – A sad ste statista? – pitamo. – Dugo već ja statist – odgovara “Bukaška” sa ruskim akcentom. – Ima nas tu još puno ruskih i ovdašnjih studenata. No još prije teatra ja došel u vezu s umjetnošću. Na Savi, znate, opazili menja, i rekli: Gle, kakav ogromni i jaki čelovjek! I brzo postal model u Umjetničkoj akademiji. Tam me videl naš veliki majstor i profesor g. Meštrović i pozval me da dodjem u njegov atelier u Gornjem gradu. – Vi ste dakle imali sreću da vidite našeg proslavljenog majstora kod rada? Moralo je to biti vrlo zanimljivo, zar ne? – Bilo je to čisto jednostavno. Ja dolazil gore u atelier obično oko jedanaest sati prije podne. Svukal se do gola, sel i čital novine. Onda je došel gospon profesor, i mje odpozdravil: Zdravstvujte, Bukaška! Na to ja uzel luk i strelicu i zajašil na velikog drvenog konja. Slika 5. Ivan Jakovljev za vrijeme boravka u Ruskom đačkom domu na Kunišćaku primao je poštu većinom samo pod nadimkom “Bukaška”. |