DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2006 str. 8 <-- 8 --> PDF |
D. Ballian: KONTROLA PODRIJETLA PANČIĆEVE OMORIKE (Picea omorika /Panč./ Purk.) . Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 295-304 1.3 MOGUĆNOSTI KONTROLE PODRIJETLA SJEMENA, SADNOG MATERIJALA ILI PLANTAŽA POMOĆU ANALIZE IZOENZIMSKIH BILJEGA – PO NAČELU ISKLJUČIVANJA The possibility of controlling the origin of seed, plant material or plantations with the analysis of isoenzyme markers using the exclusion principle Prema Gregoriusu i sur. (1984), ako se za kontrolu biljnog materijala rabi analiza izoenzimskih biljega, potrebno je ponajprije odgovoriti na dva pitanja: – Da li su u dva ili više uzoraka prisutni iste aleli, odnosno jesu li su samo oni prisutni? – Da li je učestalost alela u uzorcima koji se uspoređuju ista? Za šumare je važno da se na znanstveno priznat način ispita podrijetlo polaznog materijala, kao i podrijetlo materijala koji služi u reproduktivne svrhe. To je vrlo jednostavno kod kontrole klonskog materijala analizom izoenzimskih biljega, jer sve jedinke istog klona moraju pokazati iste vrpce na zimogramu kako kod roditelja (ortete), tako kod potomstva (rameta). Slika 2. Sustav isključivanja pet populacija prema Gregoriusu i sur. (1984) Figure 2 System of exclusion of five populations according to Gregorius et al. (1984) Daleko složenija situacija je kod materijala generativnog podrijetla. Uz već rečeno, ovdje se ne može jed nostavno donijeti valjan zaključak, jer imamo različit sastav partija sjemena jedne sastojine, probleme s veličinom uzorka, nepotpuno obuhvaćanje svih sastojina, pa se stoga mogu utvrditi samo određene neujednačenosti u rezultatima. U tom se slučaju pristupa načelima isključivanja, kako je predložio Gregorius i sur. (1984). Uspoređivanjem početnog materijala jedne sastojine, sjemena koje je proizvedeno u istoj sastojini, kao i sadnica proizvedenih iz tog sjemena, može se samo zaključiti prisutnost stranih nasljednih svojstava, te je to dokaz da sjeme ne potječe iz dane sastojine. Ako se, pak, u sastojini javljaju isti aleli, to još ne potvrđuje pripadnost istoj sastojini, odnosno populaciji, jer uvijek mogu postojati sastojine s istim alelima, iz kojih potječe biljni reprodukcijski materijal. Tako genetičkim istraživanjima, odnosno analizom izoenzimskih i DNK biljega možemo samo reći da reprodukcijski materijal potječe ili ne potječe iz određene sastojine, što je detaljno opisano u radu G r e g or i u s a i sur. (1984) i Ko n n e r t o v e (1999). Tako dolazimo do vrlo ilustrativnog primjera koji je dan u radu Gregoriusa i sur. (1984) i Konnertove (1999). Prema tomu, partija sjemena ili sadnica (A) sa sigurnošću ne potječe iz populacija 2 i 5, ali se ne može isključiti da one ne vode podrijetlo iz populacija 1, 3 i 4 (slika 2). Ovo pak ne znači da se analiza izoenzima kao kontrolni instrument ne može uključiti u poslove kontrole. Pravilnim poznavanjem genetičke varijabilnosti jedne vrste, kao i mehanizama nasljeđivanja, te pravilnim izborom uzoraka za uspoređivanje analiza izoenzimskih biljega može dati značajne spoznaje o podrijetlu vrste. Suvremene statističke metode ponekad vrlo uspješno omogućavaju da se odredi pripadnost uzoraka određenoj populaciji, a imamo slučajeva da to ostaje sakriveno u masi statističkih podataka. Kao vrlo pouzdane rabe se metode SAS analize (Statistic Analysis Sistem), klasteranalize ili PCA analize (Principal Component Analysis), kao i neki slični računalni programi. 2. MATERIJAL I METODA RADA – Materials and methods of work Kao osnova za analizu iskorišteni su podaci prezentirani u istraživanjima B al li an a i sur. (2004 i 2006). Za identifikaciju Pančićeve omorike u plantaži s područja Kaknja, selekcionirano je 50 stabala, kao što je ranije urađeno i u 12 prirodnih populacija Pančićeve omorike (tablica 1). Tako je prema ranije priznatoj metodologiji sabrano 50 grančica s dormantnim pupovima, sa slučajno izabranih stabala, ali ipak ravnomjerno raspoređenih u plantaži. |