DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2006 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Proizvod se kupovao u Siriji, a proizvodio uglavnom u Perziji, otkud se izvozio za Indiju i luke Mediterana. Prvi podaci o mani iz Kalabrije potječu s kraja XV. st., a za vrijeme kraljice Elizabete koja je umrla u Ferrari 1532. g., uveden je porez na manu, što znači da su proizvodnja i prodaja bile značajne. Iz 1570. g. postoji najstariji dokument o mani sa Sicilije u knjizi “Baruni i narod Sicilije” Orazia Cancila. U XVIII st. pod imenom mana podrazumijevalo se mnogo različitih proizvoda koji nisu međusobno imali ništa zajedničkog, kao ni sa manom današnjeg vremena. Dilemu da li je mana nebeskog ili biljnog podrijetla potkrijepila je “kiša mane” koja je padala sat i pol na Siciliji 25. 9. 1792. g., a dva dana poslije u Španjolskoj. U istom razdoblju zabilježena je proizvodnja mane od 500 tisuća libara (oko 165 tona) na Siciliji, a putopisci to opisuju kao “egzotično čudo i kuriozitet bogate zemlje Sicilije”. Mana se proizvodila u okolici Palerma na obali Tirenskog mora, u početku na površini od 6.000 ha, koja se postepeno smanjivala sve do današnjih 250 ha od kojih je samo 30 % aktivno. Mana se proizvodi u specijalno uzgojenim kulturama jasenovih panjača zvanih “maneti”. Od 10-ak vrsta jasena najčešće su selekcionirane varijacije vrsta: Fraxinus ornus L., Fraxinus oxicarpa, Fraxinus oxyphylla Bieb. i Fraxinus excelsior L. Danas su najviše u uporabi Fraxinus ornus i F. oxicarpa, od kojih prvi daje sladi proizvod, a drugi veću proizvodnju. Panjače mogu biti jednodobne ili raznodobne. Kod promjera od oko 5 cm (7-8 g.) obavlja se zarezivanje radi skupljanja mane. Nakon 10-ak ili više godina korištenja stabalca se moraju posjeći radi nove obnove. Proizvodi se oko 1 kg mane godišnje po stabalcu, a rjeđe 3Č kg. Za zarezivanje se upotrebljava specijalni nož, a obavlja se u pravilu u drugom tjednu srpnja, a nekad i ranije. Skupljanje mane traje do rujna. Danas je ostalo oko 150 sakupljača mane, uglavnom starijih ljudi. Osobito su poznati slatkiši mane specijalnog oblika zvani “Cannoli”. Najbolji “maneti” nalaze se u plodnim priobalnim terenima. Osobito je važno da u razdoblju svibanj-ruj an ne padne više od 75 mm kiše. Samo jedno jako nevrijeme može upropastiti cijeli urod. U novije vrijeme za skupljanje mane primjenjuju se najlonske niti, niz koje se cijedi mana preko metalne pločice sa žljebićem, koji je postavljen odmah ispod zareza, pa se tako na nitima formiraju dugački Cannoli koje treba samo skinuti i osušiti. Prodaju se u pakiranjima od 50 grama po cijeni od oko 100 €/kg. Radi zaštite ovog specifičnog proizvoda danas se radi na udru i-al živanju proizvođača i certifikaciji proizvoda. Frane Grospić PRIRUČNIK ZA OCJENJIVANE LOVAČKIH TROFEJA Neumorni, od nedavna umirovljeni savjetnik za lovstvo Direkcije Hrvatskih šuma, priznati lovni stručnjak, povjesničar lovstva i publicist Alojzije F rkov i ć , dipl. ing. šum., svojim je marljivim radom podario lovačkoj i šumarskoj javnosti još jednu knjigu iz domene lovstva – Priručnik za ocjenjivanje lovačkih trofeja. Knjiga je izdana u nakladi Hrvatskog lovačkog saveza (HLS), a predstavljena na Zagrebačkom Velesajmu prvih dana lipnja 2006. u sklopu Izložbe hrvatskog lovstva “U službi prirode” (2. – 11. 6. 2006). Prema riječima recenzenta knjige, prof. dr. sc. Dominika Ra g u ž a , dipl. ing. šum. i Milana Ć elapa , dipl. ing. šum. (treći recenzent mr. sc. Đuro N i k o la n d ić nije nazočio predstavljanju), knjiga je poglavito namijenja svima onima koji se spremaju za polaganje ispita za ocjenjivače lovačkih trofeja, ali će biti od pomoći i ocjenjivačima “sa stažom”, koji žele osvježiti ili proširiti svoja znanja iz tog područja. Ona može poslužiti studentima i polaznicima visokih škola i fakulteta koji u programu nastave imaju kolegij lovstva, a nadasve voditeljima seminara i ispita za ocjenjivače trofeja. Prije samog osvrta na najnoviju knjigu kolege Frkovića, valja se prisjetiti da su lovci Hrvatske, zahva ljujući aktivnom sudioniku praškog zasjedanja Međunarodnog savjeta za lovstvo (CIC-a) dr. Milovana Zoričića, ubrzo nakon donošenja međunarodnih formula (svibanj 1937.) putem Lovačko-ribarskog vjesnika bili upoznati s formulama i uputama za ocjenjivanje. Godine 1951. dr. Andrija Gostiša, tada na dužnosti načelnika u Ministarstvu šumarstva NRH, u okviru Na predstavljanju Priručnika, slijeva: Milan Ćelap, autor Alojzije Frković i Dominik Raguž (Foto: B. Debogović) |