DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2006 str. 89     <-- 89 -->        PDF

Proizvod se kupovao u Siriji, a proizvodio uglavnom u
Perziji, otkud se izvozio za Indiju i luke Mediterana.


Prvi podaci o mani iz Kalabrije potječu s kraja XV.
st., a za vrijeme kraljice Elizabete koja je umrla u
Ferrari 1532. g., uveden je porez na manu, što znači da
su proizvodnja i prodaja bile značajne. Iz 1570. g. postoji
najstariji dokument o mani sa Sicilije u knjizi
“Baruni i narod Sicilije” Orazia Cancila.


U XVIII st. pod imenom mana podrazumijevalo se
mnogo različitih proizvoda koji nisu međusobno imali
ništa zajedničkog, kao ni sa manom današnjeg vremena.
Dilemu da li je mana nebeskog ili biljnog podrijetla
potkrijepila je “kiša mane” koja je padala sat i pol na
Siciliji 25. 9. 1792. g., a dva dana poslije u Španjolskoj.


U istom razdoblju zabilježena je proizvodnja mane
od 500 tisuća libara (oko 165 tona) na Siciliji, a putopisci
to opisuju kao “egzotično čudo i kuriozitet bogate
zemlje Sicilije”.


Mana se proizvodila u okolici Palerma na obali Tirenskog
mora, u početku na površini od 6.000 ha, koja
se postepeno smanjivala sve do današnjih 250 ha od
kojih je samo 30 % aktivno. Mana se proizvodi u specijalno
uzgojenim kulturama jasenovih panjača zvanih
“maneti”. Od 10-ak vrsta jasena najčešće su selekcionirane
varijacije vrsta: Fraxinus ornus L., Fraxinus
oxicarpa, Fraxinus oxyphylla Bieb. i Fraxinus excelsior
L. Danas su najviše u uporabi Fraxinus ornus i F.


oxicarpa, od kojih prvi daje sladi proizvod, a drugi
veću proizvodnju.


Panjače mogu biti jednodobne ili raznodobne. Kod
promjera od oko 5 cm (7-8 g.) obavlja se zarezivanje radi
skupljanja mane. Nakon 10-ak ili više godina korištenja
stabalca se moraju posjeći radi nove obnove. Proizvodi se
oko 1 kg mane godišnje po stabalcu, a rjeđe 3Č kg.


Za zarezivanje se upotrebljava specijalni nož, a
obavlja se u pravilu u drugom tjednu srpnja, a nekad i
ranije. Skupljanje mane traje do rujna.


Danas je ostalo oko 150 sakupljača mane, uglavnom
starijih ljudi. Osobito su poznati slatkiši mane specijalnog
oblika zvani “Cannoli”. Najbolji “maneti” nalaze
se u plodnim priobalnim terenima. Osobito je važno da
u razdoblju svibanj-ruj an ne padne više od 75 mm kiše.
Samo jedno jako nevrijeme može upropastiti cijeli urod.


U novije vrijeme za skupljanje mane primjenjuju se
najlonske niti, niz koje se cijedi mana preko metalne
pločice sa žljebićem, koji je postavljen odmah ispod
zareza, pa se tako na nitima formiraju dugački Cannoli
koje treba samo skinuti i osušiti. Prodaju se u pakiranjima
od 50 grama po cijeni od oko 100 €/kg. Radi zaštite
ovog specifičnog proizvoda danas se radi na udru


i-al


živanju proizvođača i certifikaciji proizvoda.


Frane Grospić


PRIRUČNIK ZA OCJENJIVANE LOVAČKIH TROFEJA


Neumorni, od nedavna umirovljeni savjetnik za lovstvo
Direkcije Hrvatskih šuma, priznati lovni stručnjak,
povjesničar lovstva i publicist Alojzije F rkov i ć , dipl.
ing. šum., svojim je marljivim radom podario lovačkoj i
šumarskoj javnosti još jednu knjigu iz domene lovstva –
Priručnik za ocjenjivanje lovačkih trofeja. Knjiga je
izdana u nakladi Hrvatskog lovačkog saveza (HLS), a
predstavljena na Zagrebačkom Velesajmu prvih dana
lipnja 2006. u sklopu Izložbe hrvatskog lovstva “U
službi prirode” (2. – 11. 6. 2006). Prema riječima recenzenta
knjige, prof. dr. sc. Dominika Ra g u ž a , dipl. ing.
šum. i Milana Ć elapa , dipl. ing. šum. (treći recenzent
mr. sc. Đuro N i k o la n d ić nije nazočio predstavljanju),
knjiga je poglavito namijenja svima onima koji se
spremaju za polaganje ispita za ocjenjivače lovačkih
trofeja, ali će biti od pomoći i ocjenjivačima “sa stažom”,
koji žele osvježiti ili proširiti svoja znanja iz tog
područja. Ona može poslužiti studentima i polaznicima
visokih škola i fakulteta koji u programu nastave imaju
kolegij lovstva, a nadasve voditeljima seminara i ispita
za ocjenjivače trofeja.


Prije samog osvrta na najnoviju knjigu kolege Frkovića,
valja se prisjetiti da su lovci Hrvatske, zahva


ljujući aktivnom sudioniku praškog zasjedanja Međunarodnog
savjeta za lovstvo (CIC-a) dr. Milovana Zoričića,
ubrzo nakon donošenja međunarodnih formula
(svibanj 1937.) putem Lovačko-ribarskog vjesnika
bili upoznati s formulama i uputama za ocjenjivanje.
Godine 1951. dr. Andrija Gostiša, tada na dužnosti
načelnika u Ministarstvu šumarstva NRH, u okviru


Na predstavljanju Priručnika, slijeva: Milan Ćelap, autor Alojzije
Frković i Dominik Raguž
(Foto: B. Debogović)




ŠUMARSKI LIST 7-8/2006 str. 90     <-- 90 -->        PDF

Male lovačke biblioteke SLD-a izdaje prvi u nas knjižicu
“Ocjenjivanje lovačkih trofeja”, obima 48 stranica,
koja na kraće vrijeme zadovoljava sve veći broj lovaca
na krupnu divljač koji žele steći potrebna znanja
u svezi s primjenom formula. Gotovo punih deset godina
prije nego što je u nas zakonski regulirano pitanje
ocjenjivanja trofeja divljači, u izdanju istoga nakladnika
i njegove specijalizirane izdavačke kuće Lovačke
knjige Zagreb 1959., pojavljuje se nova i opširnija
knjiga pod naslovom Formule i upute za ocjenjivanje
lovačkih trofeja. Autor joj je dobro nam poznati kustos
Lovačkog muzeja LSH Lazar Raić, priznati ekspert
CIC-ove Komisije za ocjenjivanje lovačkih trofeja,
koji je tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga
stoljeća bio članom sviju prosudbenih povjerenstava
lovačkih izložbi održanih pod pokroviteljstvom
CIC-a i nazočio svim generalnim skupštinama ove međunarodne
organizacije, na kojima su se donosile izmjene
i dopune “praških” formula. Kako je jedna od
značajnih izmjena i dopuna formula izvršena na zasjedanju
CIC-a u Marseilleu 1977. s jedne strane, kao i činjenica
da je Raićeva knjiga postala prava bibliografska
rijetkost s druge, ponukalo je LSH da pred organizacijom
svoje prve međunarodne izložbe u Zagrebu
1981. pokrene izdanje nove priručne knjige o ocjenjivanju
trofeja. Stjcajem okolnosti, u razdoblju od 1979.
do 1981. kolega Frković je u Lovačkom vjesniku objavio
nizanku od 15-tak priloga pod naslovom Nove formule
za ocjenjivanje lovačkih trofeja, pa je bilo lo-
gično za očekivati da će zadatak na izradi nove knjige


biti povjeren upravo njemu. Pod stručnim nadzorom
dr. Otte Ro hr a iz stručne službe LSH tiskan je prvijenac
kolege Frkovića pod istim naslovom kao i najnovija
knjiga – Priručnik za ocjenjivanje lovačkih trofeja.
No, i ona je bila u uporabi kratko vrijeme. Kako su novo
donijetim Programom ispita za ocjenjivanje trofeja
divljači LSH kandidati morali raspolagati potrebnim
znanjem o trofejnim značajkama krupne divljači i utvrđivanju
starosti, obradi i pripremi lovačkih trofeja, razvoju
formula za ocjenjivanje, značajnijim lovačkim
izložbama i sl., osam godina kasnije (1989) Alojzije Frković
sastavlja, a LSH izdaje novo izmijenjeno i prošireno
izdanje prethodnog priručnika obima 240 stranica,
pod naslovom Lovačke trofeje – obrada, ocjenjivanje
i vrednovanje Europske divljači. Kako je knjiga
odlično prihvaćena od stručne lovačke javnosti LSH je
proglašava službenim udžbenikm kao obvezatno gradivo
za organizaciju seminara i ispita za ocjenjivače
trofeja. Iako je doživjela dva nepromijenjena izdanja u
ukupnoj nakladi od 5 000 primjeraka, knjiga je u cijelosti
rasprodana. Uz to što je potreba za novim udžbenikom
donekle ublažena hrvatskim izdanjem knjige
Slovenca Veljka Varićaka Ocjenjivanje lovačkih
trofeja (Euroteam Zagreb, 1977) te opširnim poglavljem
Lovačke trofeje u monografiji Lovstvo Hrvatskog
lovačkog saveza (Zagreb, 2004), povodom organizacije
2. Izložbe hrvatskog lovstva Zagreb ’06, odlučeno
je da se izda nova, šesta po redu knjiga iz domene lovne
trofejistike na hrvatskom jeziku, treća po redu autora
i šumarnika Alojzija Frkovića.


Uz uvod, u kojemu autor prateći zbivanja u CIC-u
početkom trećeg milenija, jasno daje do znanja da lovačke
trofeje, osobito rijetkih i zaštićenih vrsta, neće se
smjeti više izlagati na lovačkim izložbama, samo radi
natjecanja i sticanja priznanja (medalja), središnji dio
Priručnika sadrži pomne opise formula i uputa za ocjenjivanje
ukupno 18 vrsta trofeja (od 14 vrsta trofejne
divljači, uključujući i čaglja) s naznakom potrebnog pribora
za mjerenje, odnosno propozicija za nagrađivanje
po međunarodnim CIC mjerilima. Upute sadrže sve najnovije
izmjene i dopune formula, a korištenjem brojnih
instruktivnih crteža svjetski poznatih trofejističara poput
M. Nolensa, J. Hromasa i dr., korisniku udžbenika
bit će bitno olakšan pravilan pristup uzimanju mjera
i ocjene pojedinih elemenata formula. Svaku trofeju
prati odgovarajuća fotografija nacionalnog prvaka (foto


B. D eb o go v i ć , M. L e ki ć i dr.), a priložene tablice
olakšavaju ocjenjivanje kruna u mogućim kombinacijama
broja i duljine parožaka (u jelena), utvrđivanje točaka
za raspon (u jelena običnog, jelena lopatara i srnjaka),
utvrđivanje početka pojedinih trećina u tuljaca muflona
i dr. Zorno je objašnjen postupak utvrđivanja dodatnih
točaka za zakrivljenost u sjekača i brusača uporabom
posebnog šablona, utvrđivanje početne točke mjerenja
duljine lopate, ovisno o odnosu gornjeg i donjeg