DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2006 str. 91 <-- 91 --> PDF |
opsega grane u rogovlju jelena lopatara i dr., koji su ocjenjivačima pričinjali najviše teškoća u radu. Standardnim poglavljima koja prate sva dosadašnja izdanja autora, poput Obrada i pripremanje lovačkih trofeja, Podložne daščice i postavljanje trofeja, Razvoj formula za ocjenjivanje te Pregled lovačkih izložbi u zemlji i svijetu, u novom priručniku posebno su detaljno obrađeni pravni i drugi propisi, odvojeno propisi i naputci CIC-a od domaće regulative i drugih dokumenata koji reguliraju pitanje ocjenjivanja lovačkih trofeja u nas. Primjetno je da su u predstavljanju ovih potonjih izostale neke odredbe iz najnovijeg Pravilnika o načinu ocjenjivanja trofeja divljači… (NN 62/06), što je razumljivo budući da je isti ugledao svjetlo dana nakon što je knjiga izišla iz tiska. Stoga ovdje ispravljam navod iz Priručnika (str. 37.) u kojemu stoji “da se neslužbeno i samo u komercijalne svrhe mogu rogovi srnjaka niže trofejne jačine, primjerice mase do 250 g, ocijeniti skraćenim postupkom dr. Voltza”. Naime, prema Pravilniku uporaba koeficijenta 0,23 za određivanje težine i volumena rogova dozvoljava se za trofeju čija bruto težina nije veća od 200 g. U Priručnik nije mogla biti uvrštena ni odredba po kojoj “radi točnije ocjene starosti” stečenog grla u punorožaca i šupljorožaca vlasnik trofeje mora dostaviti na uvid donju čeljust s kompletnim zubalom. Kad spominjemo pitanje procjene starosti divljači na osnovi trofeje i zubala, prava je šteta što poglavlje o utvrđivanju starosti nije našlo mjesta u ovom najnovijem, doduše, nešto skraćenijem, izdanju ranijeg priručnika. To tim prije što ga autor ima već napisanog i otisnutog u ranijem izdanju knjige iz 1989. Poglavlje o trofejnim značajkama krupne divljači i utvrđivanju starosti svakako treba biti uvršteno u novo izdanje priručnika. Priručnik za ocjenjivanje lovačkih trofeja ima jedan vrlo koristan dodatak. Iako je vremena bilo malo, autor si je dao truda uspjevši u završnom 8. poglavlju objaviti ljestvice po četrdesetak najjačih trofeja divljači Hrvatske i svijeta, ažuriravši ih s novo ocijenjenim trofejima na izložbi Zagreb ’06. To su dragocjeni podaci, OBLJETNICE objavljeni po prvi puta u nas, koji nam omogućuju da na lak i jednostavan način usporedimo naše sa svjetskim rezultatima u domeni trofejne kvalitete divljači a otud i uspjehe u lovnom gospodarenju. A da ti uspjesi nisu mali, rječito govori podatak da nakon Zagreba ’06, primjerice u lubanji euroazijskog risa, zauzimamo 4., 10. i 20. mjesto na svjetu, u krznu iste vrste 18. i 28., u lubanji divlje mačke 7., u kljovama vepra 9., 12., 26. itd. Zar nije uspjeh i priznanje hrvatskom lovstvu da smo samo iz jednog lovišta u svega pet godina uspjeli “izlučiti” tri nacionalna prvaka, koji po svojoj trofejnoj snazi ni u svjetskim relacijama nisu “mačji kašalj”? Ističem to zbog onih koji i dalje neutemeljeno ističu “da smo daleko od svjetskog vrha”, “da u kvaliteti trofeja jako zaostajemo za zemljama razvijenog lovstva”. Bogato ilustrirani i opremljeni Priručnik za ocjenjivanje lovačkih trofeja uredio je glavni iodgovorni urednik Lovačkog vjesnika Marijan Lekić , grafičko oblikovanje potpisuje Boris R esm a n , a iza naslovnice stoji Tomislav V l a i n i ć (Ekotrend Zagreb). Knjigu je tiskao u nakladi od 2 000 primjeraka čakovečki Zrinski na finom bezdrvnom papiru u formatu 21x14,5 cm. Priručnik se može naručiti putem kataloške prodaje u Hrvatskom lovačkom savezu (Zagreb, Nazorova 63) po cijeni od 100,00 kn + poštarina. Najnovije Frkovićevo djelo vrijedna je stručna publikacija i pravo obogaćivanje hrvatske lovne i šumarske javnosti. Knjigu će svaki naš lovac koji drži do lovačke trofeje držati na svom stolu, ali i nositi u naprtnjači kako bi odmah “na listu mjesta” vrednovao stečenu trofeju, a preko nje i uspjehe u lovnom gospodarenju. Šumarskoj javnosti uglavnom je poznata obilna publicistička djelatnost Alojzija Frkovića, dipl. ing. šum. Želim ovom prigodom samo podsjetiti da je do sada objavio šest knjiga te preko 200 stručnih, znanstvenih i ostalih radova. Uz čestitke na objavljenom Priručniku za ocjenjivanje lovačkih trofeja, želimo mu uspjeh u izdavanju radova koji promiču djelatnosti šumarstva i lovstva. Prof. dr. sc. Dominik Raguž PROSLAVA 55. OBLJETNICE MATURE GENERACIJE 1950/51. ŠUMARSKE ŠKOLE KARLOVAC Maturanti Šumarske škole Karlovac iz generacije kada s ssu uu se okupili u Belišću kod kolege Drage I vani 1950/51. (Slika1.) ove su se godine po deveti puta naš i ć a , koji zbog bolesti ne može više dolaziti na druže kon mature sastali u Karlovcu 25. 5. 2006. Sve su dosa-nja u Karlovac. dašnje susrete održali u Karlovcu s izuzetkom 2003. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2006 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Od 51 maturanata koji su prije 55 godina završili školovanje danas je živo njih 29, preminulo je 18, a četvorici se, nažalost, izgubio svaki trag. U generaciji su bile i 4 učenice od kojih je Ivanka Tiljak umrla mlada, a ostale su sada u mirovini: Marija D i r rođ. Javor, Ivanka S t r iž ić , rođ. Vrlić i Sonja J a r i ć rođ. Selak. Iz te su generacije šestorica završili šumarski fakultet, trojica ekonomski, jedan geodetski, dok ih je nekoliko završilo razne više škole. Spomenimo da je obrazovanje šumarskih tehničara u Hrvatskoj započelo 1946. u Šumarskoj školi u Glini, dakle prije 60 godina! Tada je dvogodišnja škola premještena 1947. u Karlovac, školovanje je produženo na 3 godine, te je prva generacija šumarskih tehničara maturirala u Karlovcu 1949. Sljedeće dvije generacije školovale su se za potrebe šumarstva i drvne industrije, pa su učenici nakon mature stekli zvanje drvno industrijskog tehničara. God. 1952. školovanje je produženo na 4 godine za zvanje šumarski tehničar, što se održalo do danas. Na proslavi 55. obljetnice okupilo se u Karlovcu 18 maturanata (Slika 2.). Nakon sastanka kod stare zgrade Šumarske škole na Rakovcu, u kojoj su se školovali, druženje se nastavilo u hotelu “Korana-Srakovčić”. Prisjećali su se svojih profesora i srednjoškolskih dana kada su živjeli kao složna cijelina i međusobno se pomagali. Jedan od njih, Mladen Špigelski iz Rečice kod Karlovca, u svojim je sjećanjima između ostalog napiso: “Razmišljam o našim barakama u kojima smo stanovali, o željeznim vojničkim krevetima na kat sa slamaricama na kojima smo spavali s dvije deke Slika 2. Susret generacije 1950/51. u Karlovcu 2006. Slijeva u gornjem redu: S. Janeš, M. Trtica, S. Kolar, Lj. Petričević; sredina: V. Ivković, A. Kompasi, M. Špigelski, V. Kovač, D. Njirić, Ivanka Strižić. S. Subotić, I. Prišić, Marija Dir, A. Jurić, I. Perić i A. Sabolić; dolje: M. Kutscherauer, vlasnik hotela Srakovčić i R. Zatezalo. pod kojima smo se zimi smrzavali, uz peć smještenu nasred sobe u kojoj je tinjala pilovina .... Bili smo vrlo disciplinirani đaci. Došli smo iz raznih krajeva s raznim običajima i tu smo pekli svoj zanat ” Od profesora – šumara nitko nije više živ. Posljednji od njih Ivan Šavor, dipl. ing. šum., umro je u Zagrebu 2005. g. u 105. godini života kao najstariji šumarski stručnjak u Hrvatskoj uopće. Od profesora općih predmeta živ je samo Nikola Tomić, dipl. oecc. Karlovčan iz poznate sportske obitelji Tomić, u mladosti plivač i vaterpolist. Predavao im je organizaciju rada i planiranje šumske privrede i ustav FNRJ. Ove je godine proslava bila neuobičajeno tiha zbog vrlo emotivnog pisma njihovog kolege Vjekoslava Marušića iz Bjelovara, koji zbog bolesti nije mogao doći u Karlovac, osjećajući da se više neće družiti sa svojom izuzetnom generacijom punom međusobnog razumijevanja, kako je napisao. Nažalost kolega Marušić, kojega su za vrijeme školovanja kada je ujedno bio i odgajatelj, svi izuzetno cijenili, preminuo je 29. 5. 2006. g. u Bjelovaru, gdje je na groblju Borik i pokopan svega nekoliko dana nakon druženja njegove generacije u Karlovcu. Njegovo je Slika 1. Učenici i profesori na Vunskom polju u Karlovcu 1951. g. Slijeva u gornjem redu: pismo upućeno kolegama, sada moĐ. Erdeljac (ekonom), V. Bekić. D. Radatović. S. Relić, S. Subotić, S. Šaban, V. žemo reći, bilo oproštajno. Kovač, M. Mavrić, D. Njirić; drugi red odozgo: N. Tomić, prof., (s naočalama), V. Na kraju druženja svi su se do Ostarčević (ispod Erdeljca), M. Grba, E. Bregar, I. Prišić, F. Vučinić, K. govorili da će se i sljedeće godine Marković, M. Špigelski, D. Ivanišić, J. Horvat, V. Marušić i Lj. Vranješ; treći red odozgo: N. Bekić (u profilu), F. Kukor (bijela košulja), S. Milanović, Marija naći u Karlovcu, kako bi obnovili Javor, D. Majer, dipl. ing. šum., J. Lipovšćak, dipl. ing. šum., J. Cuvaj, dipl. ing. svoja sjećanja i izmijenili svoja šum., J. Herman, dipl. ing. šum., M. Stanković i S. Janeš; u donjem redu: A. radna i životna iskustva. Kompasi (tamno odijelo), M. Trtica, V. Ivković, S. Kolar, M. Kutscherauer, A. Sabolić, A. Jurić i I. Rogić. Mladen Skoko, dipl. ing. šum. |