DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2006 str. 93     <-- 93 -->        PDF

IN MEMORIAM


Dr. sc. FRANC MRVA, dipl. ing. šum.,


Dr. sc. Franc M r va , dipl. ing.
šum., viši znanstveni suradnik dugogodišnji
pročelnik Odjela za
oplemenjivanje i šumsko sjemenarstvo
Šumarskog instituta, Jastrebarsko,
zauvijek nas je napustio 7.
svibnja 2006. godine. Oprostili smo
se od našeg dragog kolege i rukovoditelja
i suradnika gotovo mjesec
dana kasnije, odnosno 2. lipnja
2006. godine na groblju Miroševac.
Dr. sc. Franc Mrva bio je poznati i
priznati znanstvenik i vrstan istraživač
iz područja šumarske genetike i
oplemenjivanja šumskog drveća,
kako u zemlji, tako i u svijetu.


Rođen je u Šemniku ob Savi,
Slovenija 18. siječnja 1929. godine
u mnogobrojnoj slovenskoj obitelji.
Po narodnosti Slovenac hrvatskog
državljanstva. Očev brat Anton sa
suprugom Francikom uzeo ga je k
sebi u Zagreb u starosti od 6 mjese


ci. U Zagrebu je završio pučku školu
1939., maturirao na muškoj realnoj
gimnaziji u Zagrebu, 1947.
Diplomirao je na Poljoprivredno-
šumarskom fakultetu Sveučilišta
u Zagrebu 1953. Poslije završetka
vojske radio je kratko vrijeme kao
praktikant u taksaciji u Ogulinu.
Nakon toga vraća se u Zagreb i zapošljava
u rasadniku ukrasnog bilja
Mirkovec. Hortikulturu je specijalizirao
u Volčjem potoku u Sloveniji.
Od 1957. do 1962. radio je u Zagorju
ob Savi na organizaciji gospodarenja
privatnim šumama. Nakon
kratkog vremena imenovan je rukovoditeljem
Odjela za uzgoj, njegu,
zaštitu šuma i rasadničarstvo u Sevnici,
gdje je osnovao i vrtlariju. Tijekom
rada u Sloveniji sudjelovao je
na seminaru o individualnoj selekciji
superiornih stabala šumskog drve


viši znanstveni suradnik


(18. 1. 1929 – 7. 5. 2006)
ća i seminaru iz šumskog planiranja
koje su vodili dr. sc. Miran Brinar i
prof. dr. sc. Dušan Mlinšek. U Sevnici
je 1962. osnovao međuopćinsku
referadu za hortikulturu i “zelene
pojaseve”, za općine Sevnicu,
Videm, Krško i Brežice. U razdoblju
od devet mjeseci izradio je 12
hortikulturnih rješenja. Početkom
1963. godine zaposlio se u Zavodu
za četinjače Jastrebarsko, odnosno u
bivšem Jugoslavenskom institutu za
četinjače, koji se 31. prosinca 1973.
udružio u Šumarski institut, Jastrebarsko,
u kojemu radi do umirovljenja
1995. godine. Dolaskom u Zavod
za četinjače, dr. sc. Franc Mrva
radi kao asistent iz oplemenjivanja
šumskog drveća u Odsjeku za genetiku
i oplemenjivanje. Poslijediplomski
studij upisao je u jesen
1963. Magistrirao je 29. svibnja
1981. na Šumarskom fakultetu u
Zagrebu, a doktorirao je na Biotehničkom
fakultetu u Ljubljani 22.
prosinca 1987.


Dr. sc. Franc Mrva u razdoblju
od 1966. do 1970. bio je rukovodi


telj Odsjeka za oplemenjivanje i
šumarsku genetiku u bivšem Jugoslavenskom
institutu za četinjače,
Jastrebarsko, a od 1982. do umirovljenja
1995. Institutu za četinjače,
Jastrebarsko, gdje rukovodi Odjelom
za oplemenjivanje i šumsko sjemenarstvo.
Njegov znanstveni i
stručni rad u Šumarskom institutu
obuhvaćao je: šumarsku genetiku,
oplemenjivanje šumskog drveća te
proizvodnju ukrasnog bilja četinjača.
Važan je njegov doprinos uspjehu
međunarodnog znanstvenog savjetovanja
IUFRO Sekcije 22, koje
je održano u Zagrebu i Jastrebarskom
1965., kao i sudjelovanje u
pripremi i radu 18. IUFRO kongresa
u Ljubljani od 7. do 21. rujna 1986.
Sudjelovao je na međunarodnoj
IUFRO konferenciji u Wiliamsburgu,
SAD (1986), IUFRO sastanku u
Finskoj (1991). Dr. sc. Franc Mrva
sudjelovao je na velikom broju domaćih
i međunarodnih skupova: Italiji
(1965, 1967), Mađarskoj (1966),
Danskoj (1978), Njemačkoj (1978,
1980), Češkoj (1978, 1988) i Švedskoj
(1979). Rezultate istraživanja
objavio je u preko 40 znanstvenih i
stručnih radova i više od 10 referata.
Kao glavni istrarživač na tzv. “američkom
projektu” pod naslovom Hibridizacija
vrsta četinjača različitih
provenijencija, dobio je priznanje
od Ministarstva poljoprivrede i šumarstva
Vlade SAD. Vrlo je značajan
i obiman rad dr. sc. Franca Mrve
na individualnoj selekciji domaćih i
stranih vrsta četinjača. Selekcionirao
je u sjemenskim sastojinama
330 plus stabala, od kojih u Hrvatskoj
210, a u Sloveniji, BiH i Crnoj
Gori 125 plus stabala. Vrlo važni
rezultati istraživanja postignuti su iz


383