DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 2 <-- 2 --> PDF |
RIJEČ GLAVNOGA UREDNIKA ČEMU SLUŽE NAŠI NACIONALNI PARKOVI U posljednjem broju časopisa NATIONAL GEOGRAPHIC, izdanje za Hrvatsku, listopad 2006., u sadržaju prevladava više napisa o zaštiti prirode, posebice o američkim nacionalnim parkovima i vrlo zanimljivoj raspravi pod naslovima: Nacionalni parkovi u krizi, Ugrožena utočišta te napis pod naslovom Naličje naših parkova. Prve dvije teme odnose se na zaštićene površine, posebice na nacionalne parkove u SAD-u, dok treća obrađuje današnje stanje naših nacionalnih parkova. Uzrok sadržaja je prijedlog Bijele kuće da smanji u proračunu Službi parkova SAD 100 milijuna USD odnosno 5 % uobičajenoga proračuna, za koji i inače u Službi parkova smatraju da je za njihovo normalno funkcioniranje potrebno još 500.000 USD. Glavni razlog predložene restrikcije zasigurno je 11. rujna te troškovi rata u Iraku. Nama je, međutim, vrlo zanimljivo kako se u normalnim prilikama ponašala Bijela kuća koju je prije Busha vodio Clinton. Prema Clintonovoj administraciji zaštita prirode u nacionalnim parkovima je ugrožena zbog zabavnih programa koji se organiziraju zbog posjetitelja, pa se isti zabranjuju. U svezi s ovom zabranom, prema zaštitarima prirode čije je mišljenje prevladalo: nacionalni parkovi ne mogu na sebe preuzeti sve potrebe za rekreacijom posjetitelja jer u tom smislu postoje razni drugi savezni, državni, mjesni i privatni rekreacijski centri, koji će moći omogućiti one vrste rekreacije kojima uglavnom nije mjesto u nacionalnim parkovima. Načelo očuvanja prirode koje je čvrsto usmjerila Clintonova administracija u SAD-u živi i bori se usprkos velikih otpora onih koji smatraju kako treba postaviti pitanje “parkovi ili ljudi”? Iako je USA zemlja liberalnoga kapitalizma, gdje kapital vodi glavnu riječ za vjerovati je kako će zemlja koja je osnovala prvi nacionalni park još u XIX. stoljeću znati očuvati svoju prirodu. A kako je s našim nacionalnim parkovima čitamo napis Ivone Lerman s vrlo uspješnim fotografijama Stipe Suraća, pod već navedenim naslovom: Naličje naših parkova. Mi smo na najboljem putu da naše nacionalne parkove pretvorimo u turistička središta, a posebno nas, kao šumarsku struku zuanimaju oni šumoviti. Tako je, primjerice, poslovanje plitvičkoga parka podređeno ugostiteljstvu i velikom pritisku posjetitelja tijekom ljetnih mjeseci, koji se razmile po drvenim stazama naslonjenim na krhke sedrene barijere. Broj posjetitelja iz godine u godinu se povećava, a tijekom ljeta postiže i više od 10.000 dnevno. Sa stajališta zaštite šumskih ekosustava šume su zapuštene i umjesto da ih šumari štite održavajući ih u stanju koje pogoduje glavnome fenomenu, jezerima, prepuštene su izgledu i strukturi šumskih sastojina iz vremena kad je prije Domovinskoga rata čitav etat plitvičkih šuma sječen na 1/3 šumske površine. Devastacija se ne može popraviti prepuštanjem šume prirodi, već je potrebno uložiti puno šumskouzgojnoga i zaštitarskoga rada. Hoteli i naselje za službenike izgrađeni su uz jezera, a otpad se odlaže unutar granice parka, što onečišćuje jezersku vodu i ugrožava sedrene barijere. To isto se događa u parku Krka, kojega onečišćuju otpadne vode Drniša i Knina. Krka pripada u najugroženije šumovite parkove, budući da se broj posjetitelja svake godine povećava, a najviše je opterećena okolica Skradinskoga buka. Kako zaključuje novinarka Lerman, penjanje na stijene Velike Paklenice smeta osjetljivim pticama, kao što su sivi sokol i sova ušara, koje u sezoni penjanja napuštaju svoja gnijezda. Broj turista koji posjećuju park povećava se, što prema mišljenju odgovornih znano ugrožava prirodu. Šume risnjačkoga parka opterećene su kiselim kišama, dok je mljetski park ugrožen požarima koje šumari dobro drže pod kontrolom. Pomoćnik ministra u Upravi za zaštitu prirode pri Ministarstvu kulture Zoran Šikić kaže kako država želi da parkovi velikim dijelom sami financiraju svoje programe, pa ako žele imati dovoljno novca morat će stremiti k povećanju broja posjetitelja. Slično stajalište ima, navodno i Europska unija. Znamo, međutim, da to nikako ne ide u prilog zaštiti prirode, što je i dokazano u SAD-u. Bilo bi nužno više zaposliti šumarsku struku u šumovitim nacionalnim parkovima, gdje bi se postupci sa šumom prilagodili očuvanju i prirodnosti šumskih ekosustava u konkretnim staništima. Postupalo bi se prema zajednički dogovorenim programima u čijem donošenje sudjeluju botaničari, zoolozi, šumari, hidrolozi, geolozi i eksperti za turizam i rekreaciju. U programima bi se u potpunosti poštivala sva ekološka načela – održivi razvoj, očuvanje prirodnosti, biološke raznolikosti i genetskoga fonda. Dogovoreni manji dio šume prepustio bi se u potpunosti prirodnome razvoju, čiji pojedini razvojni stadiji, primjerice starenja i raspadanja, nepovoljno i vrlo dugo djeluje na krajobraz. Takvi šumarski ekološki postupci donijeli bi i financijsku korist, praktički bez nepovoljnoga utjecaja na šumski ekosustav, izbjegavajući po prirodu opasno povećanje broja posjetitelja. Sjetimo se kako su šume u našim nacionalnim parkovima u prošlosti dobro njegovali i očuvali šumari. U tako organiziranom parku bilo bi mjesta i za ekstenzivno poljodjelstvo koje korištenjem livada podržava biološku raznolikost izvan šume. Prof. dr. sc. Branimir Prpić Naslovna stranica – Front page: Gospina papučica (Cypripedium calceolus L.) Lady’s Slipper (Foto – Photo: Radovan Kranjčev) Naklada 1870 primjeraka |