DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 39 <-- 39 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 421-424 UDK 630* 188 FITOCENOLOŠKE ZNAČAJKE AS. Hippophao-Berberdetum MOOR 1958 (Berberidion vulgaris) U HRVATSKOJ PHYTOSOCIOLOGICAL FAETURES OF THE ASS. Hippophao-Berberdetum MOOR 1958 (Berberidion vulgaris) IN CROATIA Ivo TRINAJSTIĆ* SAŽETAK: U radu su u kratkim crtama iznijeti do sada objavljeni literaturni podaci o nalazištima vrste Hippophaë rhamnoides L. u Hrvatskoj (Schlosser i Vukotinović 1869, Pichler 1891, Hirc 1906, Trinajs t i ć 1984, Z. Pa v l e t i ć 2005). H. rhamnoides je reliktna glacijalna vrsta kojoj su tijekom hidrotehničkih radova pri izgradnji akumulacijskog jezera za hidroelektranu “Varaždin” uništena malobrojna nalazišta u priobalnom pojasu Drave na širem prostoru varaždinske okolice, pa prema Nikolić i Topić (2005a) spada u kategoriju “regionalno izumrlih svojti”. U sklopu terenske nastave sa studentima prve godine Šumarstva u priobalnom području rijeke Drave, nedaleko od Križovljan-grada, u proljeće 1966. godine otkrivene su malene sastojine u sastavu kojih je bila zastupljena H. rhamnoides. Ta vrsta izgrađuje tu posebnu zajednicu šikara – as. Hippophao- Berberidetum Moor 1958. i to je zasada prvo i jedino nalazište navedene zajednice u Hrvatskoj. Posebna je zanimljivost da se u florističkom sastavu između ostalih grmastih vrsta ističe poseban ekotip običnoga bora – Pinus sylvestris, karakterističnoga, krivudavog debla kao pionirska vrsta zarašćivanja šljunkovitih riječnih sprudova. Ključne riječi: Hippophaë rhamnoides, Hippophao-Berberidetum, Berberidion, vegetacija šljunkovitih riječnih sprudova, Hrvatska. UVOD – Introduction Hippophaë rhamnoides L. tipična je biljka pješčanih arenosis et glareosis ad fluvium Dravum ad Bukvec, ili šljunčanih sprudova (dina). U taksonomskom smislu, Dubrava et Legrad” (Na pjescima i šljuncima rijeke prema jednim gledištima na priobalnim dinama Drave kod Bukovca, Dubrave i Legrada), prema podaAtlanskog oceana razvija se tipična podvrsta – H. rham-cima Kitaibela. Zanimljiva je opaska koju donosi H i rc noides subsp. rhamnoides, dok se na riječnim spru( 1906: 41) da je H. rhamnoides uz Dravu u Međimurju dovima razvijaju posebne podvrste – H. rhamnoides našao upravo K i ta ibe l , dakle na lijevoj obali Drave, subsp. fluviatilis v. Soest i subsp. carpatica Rousi (usp. području koje je u to vrijeme pripadalo Mađarskoj Ehrendorfer 1973). Prema drugim gledištima (Tu( Ugarskoj). Zbog toga i spominje N e i lr ei ch (1868: t i n 1968) radi se o jednoj jedinstvenoj vrsti – Hippop-65) da bi se ta vrsta mogla naći i na desnoj obali Drave, haë rhamnoides. dakle u Hrvatskoj (...”am rechten Drauufer, also in Cro- Pastrn – H. rhamnoides vrlo je rijetka vrsta hrvatske atien ...”). Konačno P i ch l e r (1891: 25) nalazi pastrn flore. Prvi je u sklopu hrvatske flore bilježe S c h lo“ i ‘s naše’ strane Drave” (usp. H ir c 1906: 41). s s er i Vuko t i n ovi ć (1869: 289) riječima: “In Izgleda da tijekom čitave prve polovice 20. stoljeća nije bilo nikakvih novih podataka o rasprostranjenosti H. rhamnoides. Tek u drugoj polovice 20. stoljeća Tr i * Prof. dr sc. Ivo Trinajstić, Dunjevac 2, 10 000 Zagreb, na j s ti ć (1964, 1994), tijekom fitocenoloških istraži- Hrvatska (Croatia) |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 40 <-- 40 --> PDF |
I. Trinajstić: FITOCENOLOŠKE ZNAČAJKE AS. Hippophao-Berberdetum Moor 1958 (Berberidion vulgaris) . Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 421-424 vanja vegetacije u priobalnom području rijeke Drave u široj varaždinskoj okolici nalazi nekoliko grmova H. rhamnoides, bez posebne fitocenološke pripadnosti. Prigodom jedne ekskurzije u sklopu terenske nasta aave sa studentima prve godine Šumarskog fakulteta u Zagrebu, u proljeće 1966. Tri n a js t i ć (n.p.) pronalazi malene sastojine pastrna (H. rhamnoides) u priobalnom dijelu Drave kod Križovljan-grada. Čitavo priobalno područje rijeke Drave zapadno od Varaždina pod kraj 20. stoljeća, izgradnjom brane preobraženo je u veliko akumulacijono jezero hidoelektrane “Varaž din”. Na taj su način velike površine priobalja poplavljene i najvjerojatnije je niz rijetkih vrsta hrvatske flore uništen. Zbog toga, u sklopu “Crvene knjige vaskularnih biljaka Hrvatske” (Ni k ol i ć i To p i ć 2005, 2005a), H. rhamnoides je označena kao “regionalno izumrla vrsta” (usp. Z. Pa vl e t ić 2005). Da li su nalazišta vrste H. rhamnoides u sjeverozapadnoj Hrvatskoj zaista uništena ili se biljka ipak negdje uspjela sačuvati ili ponovno naseliti rubne dijelove novo izgrađenog vodenog bazena, bit će potrebno ustanoviti budućim istraživanjima. SINTAKSONOMSKE ZNAČAJKE VRSTE Hippophaë rhamnoides Syntaxonomic characteristics Prve podatke o fitocenološkim značajkama vrste H. rhamnoides donose, kao što je poznato Gams (1927) i Aichinger (1933), a označavaju ih jedino kao “Hippophaëtum rhamnoidis”. Binom Salici-Hippophaëtum uglavnom se odnosi na vrstu Salix repens i tipičnu podvrstu H. rhamnoides subsp. rhamnoides, ali i na vrstu Salix elaeagnos (= S. incana) i H. rhamnoides subsp. fluviatilis (usp. O b e r d o r f er i Th. M ü l l e r 1992). Da riješi navedenu dilemu Moor (1958), tijekom sintaksonomske analize vegetacije riječnih dolina u Švicarskoj, između ostaloga analizira i sastojine u sklopu kojih se razvija H rhamnoides. Tom prigodom Moor opisuje posebnu asocijaciju Hippophao-Berberidetum, i priključuje ju svezi Berberidion vulgaris. Floristički sastav novoopisane asocijacije Moor (1958: Tab. 25) prikazuje na temelju 16 fitocenoloških snimaka. Isto tako može se jasno razabrati da analizirana sastojina u Hrvatskoj prema svom florističkom sastavu pripada u sintaksonomskom smislu asocijaciji Hippophao-Berberidetum. Jedna fitocenološka snimka uz samu dravsku obalu kod Križovljan-grada imala sljedeći floristički sastav: Karakteristične vrste asocijacije: 3.3 Hippophaë rhamnoides of Hippophaë rhamnoides Diferencijalne vrste asocijacije: 2.3 Pinus sylvestris 1.1 Salix purpurea 1.1 Alnus incana Karakteristične vrste sveze Bereberidion vulgaris Br.-Bl. 1950 2.2 Berberis vulgaris Karakteristične vrste reda Prunetalia spinosae R. Tx. 1952 i razreda Rhamno-Prunetea Rivas Goday et Borja Carbonell 1961 1.2 Crataegus monogyna 1.1 Prunus spinosa 1.1 Euonymus europaeus + Rhamnus cathartica + Stellaria holostea Pratilice: 2.3 Galium mollugo 1.1 Veronica chamaedrys 1.1 Aegopodium podagraria + Quercus robur + Rubus caesius ANALIZA FLORISTIČKOG SASTAVA Analysis of floristic composition Navedena, netom analizirana fitocenološka snimka as. Hippophao-Berberidetum iz Hrvatske vrlo je tipično građena. Ona oobuhvaća 15 vrsta, a snimke iz Švicarske (Moor 1958: Tab. 25) obuhvaćaju između 13 i 28 vrsta. Sveukupni broj vrsta karakterističnih za pojedine sintaksone 16 švicarskih snimaka iznosi oko 20 vrsta. Ukupni broj vrsta zabilježenih u Švicarskoj iznosi 44, a u Hrvatskoj pridolazi još 5 vrsta koje nisu navedene u Švicarskoj, pa sveukupni broj do sada registrirani vrsta u sklopu as. Hippophao-Berberidetum iz ih hh v s nosi ii 4 449 99 taksona. All Kako se iz naše fitocenološke snimke može razabrati, u Hrvatskoj su nazočne sve najvažnije karakteristične vrste za pojedine sintaksone. To su Hippophaë rhamnoides, Berberis vulgaris, Crataegus monogyna, Prunus spinosa, Euonymus europaeus, Rhamnus cathartica, Salix purpurea, te kao posebna zanimljivost posebni ekotip običnoga bora (Pinus sylvestris), vrsta koju i Moor (1958) smatra diferencijalnom za asocijaciju. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 41 <-- 41 --> PDF |
I. Trinajstić: FITOCENOLOŠKE ZNAČAJKE AS. Hippophao-Berberdetum Moor 1958 (Berberidion vulgaris) . Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 421-424 RASPRAVA I ZAKLUČAK - Discussion and Conclusion U sklopu vegetacije šuma i šikara na području Hrse zamuljivanje poplavljenih rubova vodotoka i uvjetuvatske neke zajednice su široko rasprostranjene i zauje početak razvoja tla na aluviju. zimaju velike površine, a druge su vrlo rijetke, ali i one pridonose sveukupnoj biološkoj raznolikosti. Među takve, posljednje pripada i as. Hippophao-Berberidetum, jer ona nema nikakvo izravno gospodarsko značenje, ali pripada onoj skupini zajednica i biljaka koje spadaju u domenu zaštite prirode, jer šikare koje obrašćuju pješčane i šljunčane sprudove imaju važnu ulogu u učvršćivanju nestabilne obale vodotoka i predstavljaju početak sukcesije šumske vegetacije. Usporavanjem brzine poplavne vode za visokog vodostaja pospješuje LITERATURA Aichinger, E., 1933: Vegetationskunde der Karaanken. Pflanzensoziologie 2. Jena. Ehrendorfer, 1973: Liste der Gafässpflanzen Miteleuropas. Ed. 2. Gustav Fischer. Stuttgart. Gams, H. 1927: Von den Follaterres zur Dent de Morcles. Beitr. Geobot. Landesaufn. Schweiz, 15. H i r c , D., 1906: Revizija hrvatske fore. Rad Jugosl. akad. 167: 8–128. Moor, M., 1958: Pflanzengesellschaften schweizerischer Flussauen. Mitt. Schweiz. Anst. Forstl. Versuchsw. 34(4): 221–360. N i k ol i ć , T., J. Top i ć , 2005: Kategorije ugroženosti i primjenjeni kriteriji. U T. Nikolić i J. Topić (eds.): Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske: 1–79. Državni zavod za zaštitu prirode Republike Hrvatske. Nikolić, T., J. Topić, 2005a: 13. Regionalno izumrle svojte: 80–101. U T. Nikolić i J. Topić (eds.): Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske. Državni zavod za zaštitu prirode Republike Hrvatske. Oberdorfer, E., Th. Müller, 1992: Ordnung: Prunetalia spinosae Tx. 52. U E. Oberdorfer: Süddeutsche Pflanzengesellschaften ed. 2, 4: 82–106. Gustav Fischer. Jena-Stuttgart-New York. Kao što je uvodno naglašeno, H. rhamnoides je bila rasprostranjena u obalnom području rijeke Drave, pa bi bilo vrlo zanimljivo da mladi istraživači – floristi i fitocenolozi proanaliziraju čitav prostor uz rijeku Dravu od slovenske granice kod Borla na zapadu, do Legrada na istoku. Važnu ulogu u učvršćivanju nestabilne obale vodotoka i predstavljaju početak sukcesije šumske vegetacije References Pavletić, Z., 2005: Hippophaë rhamnoides L. U T. Nikolić i J. Topić (eds.): Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske 13: 99–111. Državni zavod za zaštitu prirode Republike Hrvatske. P i ch l e r, A., 1891: Biljevni sag okolice varaždinske. Izvješće Kralj. Vel. Gimn. Varažd. 190/91: 3–41. S c h lo s s e r, J., L. Vuk o ti n o v i ć , 1869: Flora Croatica. Zagrabiae. Trinajstić, I., 1994: Hippophaë rhamnoides L. U I. Šugar (ed.): Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske: 253–254. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode. Zagreb. Tutin, T. G., 1968: Hippophae L. U T. G. Tutin and V. H. Heywood (eds.): Flra Europaea 2: 261. Cambridge University Preess. Tüxen, R., 1952: Hecken und Gebüsche. Mitt. Geogr. Ges. Hamburg 50: 80–117. Wirth , J. M., 1993: Rhamno-Prunetea. U L. Mucina, G. Grabherr, S. Walnöfer (eds.): Die Pflanzengesellschaften Österreichs 3: 60–84. Gustav Fischer. Jena-Stuttgart-New York. SUMMARY: The work outlines the earlier published literature data on the localities of Hippophaë rhamnoides L. in Croatia (Schlosser & Vukotinović 1869, Pichler 1891, Hirc 1906, Trinajstić 1984, Z. Pa v l e t i ć 2005). H. rhamnoides is a relict glacial species whose few localities in the Drava River riparian zone in a wider area around Varaždin have been destroyed during the hydrotechnical works in the construction of the storage lake for the Hydro-Electric Power Plant “Varaždin”, and which, therefore, according to Nikolić & Topić (2005a) belongs to the category of “regionally extinct taxa”. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 42 <-- 42 --> PDF |
I. Trinajstić: FITOCENOLOŠKE ZNAČAJKE AS. Hippophao-Berberdetum Moor 1958 (Berberidion vulgaris) ... Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 421-424 In the Drava River riparian zone near Križovljan-grad, in the spring of 1996, the small stands were discovered where H. rhamnoides was present. There, this species builds a separate underbrush community – the ass. Hyppophao- Berberidetum Moor 1958, and so far it is the first and only locality of the said community in Croatia. In the analyzed phytocenological relevé, 15 species have been registered out of which 10 species are characteristic for particular syntaxa, while 5 species belong to the companion species, as can be seen in the attached relevé. Particularly interesting is that in the floristic composition prominent among other bushy species is a special ecotype of the Scotch pine – Pinus sylvestris, a low tree having the characteristic, twisted trunk as the pioneer species in overgrowing the gravel riverbanks. |